Braća Morići

Izvor: Wikizvor
Idi na: navigaciju, pretragu
Podaci o tekstu
Autor '
Naslov Braća Morići
Podnaslov
Iz
Izdavač {{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor Narodno djelo
Kratak opis
Wikipedia-logo-v2.svg Članak na Wikipediji
Status obrade
nepoznat 
Pažnja: Za ovaj status obrade ne postoji šablon.
Slika
[[Datoteka:|180px]]

Ferman stiže iz Stambola,

bujruntija iz Travnika

da uhvate dva hrabra mladića,

dva mladića, dva brata Morića.

Petak lijepi osvanuo,

nad šeherom silnim.

Dva Morića džumu klanjali,

u džamiji Hadžimagribiji.


Uhvatiše dva Morića,

pa ih vode uz Sarače,

pa ih vode uz strme Kovače,

u tvrđavu da ih zadave.

Kad to čula pašinica, majka Morića,

da joj vode dva njena mladića,

iz halvata kule bijele leti, grli noge

i u ruke ljubi pašu saraj'skog,

brata rođenog.


"Pusti meni dva moja mladića,

dva mladića, dva moja Morića.

Dat ću tebi ključe i harače,

dat ću harač za sedam godina,

od kada se gradila bijela tabija."


Kada su ih davit' stali,

Morići su zapjevali:

"Sarajevo, široko si,

oj tvrđavo, mračna li si,

sultan care, proklet li si,

kad ti sablja pravdu kroji,

na zulumu carstvo stoji."


Ne prestaše paše i veziri,

Bosnu moju niko ne umiri.