Djevojka je u šumi zaspala

Djevojka je u šumi zaspala.
Kolika je ljepotica bila,
svu je šumu licem obasjala
i žarkom je suncu prkosila:
– Žarko sunce, ljepša sam od tebe
i tvog brata bljeđana mjeseca!

To je suncu vrlo teško bilo,
pa se jakom Bogu potužilo:
– Vidi, Bože, asije djevojke,
hoću li joj opaliti lice?
– Stani malo, žareno sunašce,
ja ću curi gori zulum dati,
sitnu djecu, muža pijanicu!

Izvor: Isaković, Alija (1990). Biserje: Antologija muslimanske književnosti (2. izdanje). Opatija: IRO "Otokar Keršovani".