Dokazi iz Sunneta o postojanju džina i šejtana

Podaci o tekstu
Autor	Enes Beganović
Naslov	Dokazi iz Sunneta o postojanju džina i šejtana
Podnaslov
Iz
Izdavač	{{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor	lijecenje-kuranom.com
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
nepoznat
Pažnja: Za ovaj status obrade ne postoji šablon.
Slika
[[Datoteka:|180px]]

Od Ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Jedne noći smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i tražili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenoćili smo tu. To nam je bila najgora noć koju može neko doživjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza pećine. Rekli smo: “Božiji Poslaniče, izgubili smo te i tražili, ali te nismo našli. Proveli smo najgoru noć koju može čovjek proživjeti.” Rekao je: “Došao mi je džin i pozvao da idem s njim. Otišao sam i učio im Kur’an.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove džina i tragove njihove vatre. Kaže da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao: “Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od životinja.” Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte se njima potirati, jer je to hrana vaše braće.”[1]

2. Od Ibnu Se’ida El-Hudrijja, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: “Primjecujem da volis stoku i pustinju, pa kad budes sa svojom stokom u pustinji, i proucis ezan, povisi svoj glas, jer ko god da cuje glas mujezina, bio to dzin, ili covjek, ili bilo sta drugo, posvjedocit ce mu na Sudnjem danu.”[2]

3. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio se sa grupom ashaba na pijacu Ukaz, a izmedu sejtana i obavijesti sa neba je postavljena prepreka i bili su pogodeni svjetlicama. Vratili su se svome narodu.“Sta vam je?”- upitali su ih. Oni odgovorise: “Izmedu nas i obavijesti sa neba postavljena je prepreka, a nas pogodise svjetlicama.” Rekli su im njihovi: “Desilo se nesto sto vas je omelo, zato predite zemlju od istoka do zapada kako biste saznali sta je to zbog cega ste sprijeceni da prisluskujete (ono sto ce se desiti u buducnosti). Uputili su se neki od njih prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji su sa njim krenuli na pijacu Ukaz. On je u tom momentu klanjao sabah-namaz sa ashabima. Nakon sto su culi Kur’an, pazljivo su ga saslusali, i rekli: “Ovo se isprijecilo izmedu nas i obavijesti sa neba.” Vratili su se svom narodu i rekli: “O nas narode, mi smo slusali Kur’an cudesni, koji vodi ispravnom Putu, pa smo povjerovali u njega i vise necemo nikoga Gospodaru nasem ravnim smatrati.” Tada je Allah, dzelle sanuhu, objavio ove rijeci:

“Reci, meni je objavljeno da je nakoliko dzina prisluskivalo i reklo: “Mi smo doista, Kur’an, koji izaziva divljenje slusali.” (El-Dzinn, ajet, 1)

Ono sto je objavljeno Poslaniku bile su rijeci dzina.[3]

4. Od Aise, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, dzini od vatre, a Adem je stvoren od onoga kako vam je vec opisano.”[4]

5. Od Safijje bintu Hujejj, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista sejtan kola covjekovim tijelom kao sto kola krv.”[5]

6. Od Abdullaha ibnu Omera, radijallahu anhu, prenosi se: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer sejtan i jede i pije svojom ljevicom.”[6]

7. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne postoji ni jedno novorodence a da ga sejtan prilikom radanja ne dodirne. Svako od njih zaplace od dodira sejtana. Jedino sina Merjemina (Isaa a.s.) i njegovu majku nije dotakao.”[7]

8. Od Abdullaha ibnu Mes’uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut je covjek koji je prespavao cijelu noc, pa je on rekao: “U uho tog covjeka se pomokrio sejtan.”[8]

9. Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobar san je od Allaha, a ruzan san je od sejtana, pa ko vidi u snu nesto ruzno, neka tri puta puhne na svoju lijevu stranu i neka zatrazi zastitu kod Allaha, i taj san mu nece nastetiti.”[9]

10. Od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na usta jer sejtan moze uci u njega prilikom zijevanja.”[10]

O ovoj temi postoje i drugi brojni hadisi, ali je onome ko trazi istinu dovoljno i ovo.

Sada nam postaje jasno da je postojanje dzina i sejtana stvarnost. O tome se moze prepirati samo ohol covjek koji slijedi svoje strasti, a ne zeli Allahovu Uputu.

. Od Aise, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd ibnul-E’asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se cinilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noci je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upucivao, a zatim je rekao: “Aisa, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono sto sam Ga pitao? Dosla su mi dva covjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od cega boluje ovaj covjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Rece: “Lubejd ibnul-E’asam.” “Na cemu mu je napravio sihr?” Kaze: “Na ceslju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? - upita ovaj. “U bunaru Zervan”.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aisa, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao sejtanske glave.”Ja ga upitah: “Allahov Poslanice, zasto mu ne uzvratis?” On odgovori: “Allah me je izlijecio, a ja mrzim da cinim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr unisti.”[1]

Značenje hadisa

Jevreji su se dogovorili sa Lubejd ibnul-E’asamom, (on je bio najpoznatiji jevrejski sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njih), da napravi sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za uslugu su mi dali tri dinara. I zaista, taj je pokvarenjak to i uradio na nekoliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka. Donijela mu ih je robinja koja je dolazila u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kucu. Napravivsi na njih sihr stavio ih je u bunar Zervan.

Iz svih predaja ovog hadisa da se zakljuciti da je ovaj sihr bio od vrste “spolne nemoci (impotencija)”, jer se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, cinilo da se moze sastajati sa svojom zenom, a kad bi joj se priblizio bio bi sprijecen. Ovaj sihr nije nastetio ni njegovom razumu, ni ponasanju, ni razmisljanju, nego je bio uskracen samo u ovome sto smo spomenuli.

Ucenjaci su se razisli oko toga koliko dugo je bio opsihren. Jedni tvrde da se radilo o cetrdeset dana, dok drugi kazu da je manje ili vise. Allah najbolje zna.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dugo molio Allaha, dzelle sanuhu. Allah je udovoljio njegovoj dovi i poslao mu dva meleka. Jedan od njih je sjeo kod glave a drugi kod nogu te je jedan od njih rekao: “Sta je s ovim covjekom?” Drugi je odgovorio: “On je opsihran.” “A ko ga je opsihrao?” “Lubejd ibnul-E’asam, jevrej.” Zatim je objasnio da je njegov sihr napravljen na dlakama Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose. Jevrej ih je stavio u koru palme, da bi imao sto veci uticaj, a potom ga stavio pod kamen u bunar Zervan. Posto su meleci tacno utvrdili stanje Bozijeg Poslanika i ukazali na mjesto sihra, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se sihr izvadi i zakopa, a u nekim predajama stoji da ga je i spalio.

Kada proucimo sve predaje, shvatit cemo da su jevreji napravili veoma jak sihr s ciljem da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poznato je da se nekim sihrima moze ubiti. Ali ga je Uzviseni Allah spasio te se preobrazio u slabiji vid sihra, a on se zove “rabt” (nemogucnost prilaska zeni-impotencija).

Sumnja i odgovor na nju

El-Ma’ziri je rekao: “Ovaj hadis negiraju novatori u vjeri, smatrajući da on steti ugledu poslanstva i izaziva sumnju u njegovu vjerodostojnost. Stoga smatraju da potvrda autenticnosti ovog hadisa steti autenticnost seriata, i kazu: “Mozda mu se ucinilo da mu je dosao Dzibril, alejhisselam, a on mu nije dosao, i mozda mu se ucinilo da mu se objavljuje a ne objavljuje mu se.”

El-Ma’ziri kaze: “Ovo sto oni kazu je neispravno, zato sto dokaz poslanstva koji je mu’dziza upucuje na istinitost onoga sto mu se objavljuje od Allaha, dzelle sanuhu, i na njegovu bezgrijesnost. Dozvolit nesto sto je u suprotnosti sa serijatskim dokazom je besmisleno.”[2]

Ebul-Dzukeni El-Jusufi, Allah mu se smilovao, je rekao: “Bolest koja je zadesila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljedica sihra nimalo nije nastetila ugledu poslanstva. Sve bolesti poznate na dunjaluku spopadale su i poslanike, sto je povecavalo njihovu nagradu na Ahiretu, neka je selam i spas na sve njih. Zbog toga, kada mu se pricinjavalo, zbog sihra, da radi neke stvari, a on ih nije cinio (a zatim mu je sve to nestalo time sto mu je Allah, dzelle sanuhu, ukazao na mjesto gdje se nalazi sihr i on ga je izvadio i zakopao), to nimalo nije nastetilo njegovom poslanstvu. To je bolest kao i ostale bolesti. Bolest nije imala nikakvu dominaciju nad njegovim razumom. Sihr se odrazio samo na pojedine organe kao sto su oci, tako da mu se cinilo da prilazi svojim zenama, a on to nije cinio. U fazi bolesti navedene stvari nemogu nastetiti poslanstvu.

On dalje kaze: “Cudim se onima sto smatraju da ono sto se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posljedicom sihra, steti njegovu poslanstvu i pored toga sto se u Kur’anu jasno spominje slucaj Musa’a, alejhisselam, sa sihirbazima i faraonom, kad se i Musa’u ucinilo da njihovi stapovi puzu. Allah ga je ucvrstio, kao sto se u Kur’anu to spominje:

“Ne boj se, rekosmo Mi, - ti ces doista pobjediti! Samo baci to sto ti je u desnoj ruci, progutace ono sto su oni sacinili, jer je ono sto su oni sacinili samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, ma gdje dosao, uspjeti. I carobnjaci se bacise licem na tle govoreci: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara.” (Ta ha, ajeti, 68-70).

Ni jedan ucenjak niti pametan covjek nije rekao da ono sto se pricinilo Musa’u, alejhisselam (kretanje konopaca), steti njegovom poslanstvu. Naprotiv, rekli su da takve stvari koje se desavaju poslanicima, alejhimusselam, povecavaju snagu imana. Uzviseni Allah ih pomaze protiv njihovih neprijatelja i daje im nadnaravne pojave u vidu vidljivih mu’dziza, a ponizava sihirbaze i kafire, i cini da sretan kraj bude za bogobojazne. Ovako je to pojasnjeno u brojnim ajetima.”[3]

2. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klonite se sedam najvecih grijeha.” Upitali su: “A koji su to grijesi?” Rekao je: “Pripisivanje Allahu druga, vradzbina (sihr), ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija osim u slucaju zadovoljavanja pravde, uzimanje kamate, uzimanje imetka siroceta, bjezanje s bojnog polja, klevetanje cestitih i bezazlenih vjernica.”[4]

Ovim hadisom se dokazuje postojanje sihra. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam nareduje da ga se klonimo, i pojasnjava nam da je to tezak grijeh koji vodi u propast. Sve to govori da sihr uistinu postoji, i da nije izmisljotina.

3. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko nauci proricati u zvijezde, naucio je dio sihra. Povecanjem znanja o proricanju u zvijezde, povecava se znanje o sihru.”[5]

Ovaj hadis nam dokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na jedan od nacina ucenja sihra, ali s ciljem upozorenja kako bi ga se muslimani cuvali. Tu je, upravo, i dokaz da je sihr cinjenicno znanje, koje se uci. Na to upucuju i ove Allahove, dzelle sanuhu, rijeci: “...pa su ucili od njih kako ce razdvojiti muza od zene.” Jasno je da je sihr nauka kao i sve druge nauke, ima svoje temelje na kojima pociva, a izlozeni prethodni ajet i hadis osuduju sihr.

4. Od Imran ibnu Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj koji predskazuje i kome se predskazuje, onaj koji prorice i kome se prorice, onaj koji pravi sihr i ko trazi da se nekome napravi sihr, a ko dode vracaru pa povjeruje njegovim rijecima, porekao je ono sto je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.”[6]

Dokaz u ovom hadisu o postojanju sihra je u tome sto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sihr i odlazak sihirbazu, a on ne zabranjuje nista sto ne postoji i sto nije vidljivo i stvarno.

5. Od Ebu Musaa El-Es’arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nece uci u dzennet onaj koji je privrzen alkoholu, niti onaj koji vjeruje da sihr djeluje sam po sebi (bez Allahove, dzelle sanuhu, odredbe i volje), i onaj koji kida rodbinske veze.”[7]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio vjerovanje da sihr djeluje sam od sebe. Duznost je vjerniku da vjeruje da sihr ili slicne pojave ne mogu djelovati bez Allahove, dzelle sanuhu, volje. Kur’an kaze: “Ali nisu mogli time nikome, bez Allahove volje nauditi.” (El-Bekara, ajet, 102)

Ibnu Mes’ud, radijallahu anhu, kaze: “Ko otide vracaru ili sihirbazu ili proroku, pa povjeruje u ono sto kaze, porekao je ono sto je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.[8]

---

[1] Prenosi ga Muslim: 4/170. U njihovo vrijeme su se potirali kamenjem, kostima i sasušenom balegom. (Prim.prev.)

[2] Prenosi ga El-Buhari: 6/343, Malik: 1/68 i En-Nesai: 2/12.

[3] Ovaj hadis prenose El-Buhari: 2/253 i Muslim: 4/168.

[4] Hadis prenose: Ahmed: 6/153 i Muslim: 18/123.

[5] Hadis prenose: El-Buhari: 4/282 i Muslim: 14/155.

[6] Muslim: 13/191.

[7] Hadis prenose: El-Buhari: 8/218 i Muslim: 15/121.

[8] El-Buhari: 3/28 i Muslim: 6/64.

[9] El-Buhari: 12/283 i Muslim: 15/16.

[10] Muslim: 18/122 i Ed-Darimi: 1/321

1] El-Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju “Elem”.

[2] Ovo se prenosi u djelu “Zadul-muslim” 4/221.

[3] U djelu “Zadul-muslim” 4/22..

[4] El-Buhari: 5/393 i Muslim: 2/83

[5] Prenosi ga Ebu Davud i Ibnu Madže, a El-Albani ga je uvrstio meðu vjerodostojne hadise pod brojem 793.

[6] Prenosi Hejsemi u “Medžme’uz-zevaid” 5/20, a El-Albani ga je naveo u “El-halal, vel-haram” pod brojem 289, i kaže da je hasen li-gajrihi.

[7] Prenosi ga Ibnu Hibban, a El-Albani kaže da je hasen zbog toga što ima drugi slièan hadis koji ga potkrepljuje.

[8] Prenosi ga Ebu Ja’la i Bezzar sa dobrim senedom, a hafiz El-Munziri ga prenosi u “Tergibu” 4/36.