Evropska konvencija o ljudskim pravima/Protokol broj 13.

Izvor: Wikizvor
Evropska konvencija o ljudskim pravima/Protokol broj 13.

PROTOKOL BR. 13 UZ KONVENCIJU ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA O UKIDANJU SMRTNE KAZNE U SVIM OKOLNOSTIMA[uredi]

Vilnius 3. maja 2002. godine

Države članice Vijeća Evrope potpisnice ovog protokola,

uvjerene da je svačije pravo na život osnovna vrijednost u demokratskom društvu i da je ukidanje smrtne kazne bitno za zaštitu ovoga prava i puno priznavanje dostojanstva svojstvenog svim ljudskim bićima;

u želji za jačanjem zaštite prava na život zajamčenog Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, potpisanoj u Rimu 4. novembra 1950. (dalje: Konvencija);

primjećujući da Protokol br. 6 uz Konvenciju o ukidanju smrtne kazne, potpisan u Strassbourgu 28. aprila 1983, ne isključuje smrtnu kaznu za djela počinjena u vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti;

odlučne poduzeti konačan korak s ciljem ukidanja smrtne kazne u svim okolnostima;

sporazumjele su se kako slijedi:

Član 1.[uredi]

Ukidanje smrtne kazne[uredi]

Smrtna kazna se ukida. Niko ne smije biti osuđen na takvu kaznu ili pogubljen.

Član 2.[uredi]

Zabrana derogiranja[uredi]

Na osnovu člana 15. Konvencije, odredbe ovoga protokola ne mogu se derogirati.

Član 3.[uredi]

Zabrana pridržavanja prava[uredi]

Prava na osnovu člana 57. Konvencije ne mogu se odnositi na odredbe ovoga protokola.

Član 4.[uredi]

Teritorijalna primjena[uredi]

1. Svaka država može, prilikom potpisivanja ili deponiranja isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju, navesti područje ili područja na koja će se ovaj protokol primjenjivati.

2. Svaka država može naknadno, izjavom upućenom glavnom sekretaru Vijeća Evrope, proširiti primjenu ovoga protokola na bilo koje drugo područje koje je navedeno u izjavi. U odnosu na to područje, ovaj protokol stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi istekom perioda od tri mjeseca od dana kad glavni sekretar primi takvu izjavu.

3. Svaka izjava dana na osnovu dva prethodna stava u pogledu bilo kojeg područja navedenog u takvoj izjavi može se povući ili preinačiti notificiranjem upućenim glavnom sekretaru. Povlačenje ili preinaka stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi istekom perioda od tri mjeseca nakon dana kad glavni sekretar primi takvu notifikaciju.

Član 5.[uredi]

Odnos prema konvenciji[uredi]

Države stranke smatraju odredbe članova 1. do 4. ovoga protokola dopunskim članovima uz Konvenciju i sve će se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s tim.

Član 6.[uredi]

Potpisivanje i ratifikacija[uredi]

Ovaj protokol će biti otvoren za potpisivanje državama članicama Vijeća Evrope koje su potpisale Konvenciju. Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju. Država članica Vijeća Evrope ne može ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj protokol, ako nije prethodno ili istodobno ratificirala Konvenciju. Isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju deponiraju se kod glavnog sekretara Vijeća Evrope.

Član 7.[uredi]

Stupanje na snagu[uredi]

1. Ovaj protokol stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi istekom perioda od tri mjeseca nakon dana kada je deset država članica Vijeća Evrope izrazilo svoj pristanak da bude obavezano ovim protokolom u skladu sa odredbama člana 6.

2. Za svaku državu članicu koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude obavezana ovim protokolom, on stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi istekom perioda od tri mjeseca nakon dana deponiranja isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju.

Član 8.[uredi]

Funkcije depozitara[uredi]

Glavni sekretar Vijeća Evrope obavijestit će sve države članice Vijeća Evrope o:

a. svakom potpisu;
b. deponiranju svake isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju;
c. danu stupanja na snagu ovoga protokola u skladu članovima 4. i 7;
d. svakom drugom aktu, obavještenju ili saopćenju koji se odnose na ovaj protokol.

U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj protokol.

Sastavljeno u Vilniusu 3. maja 2002. na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji će biti pohranjen u arhiv Vijeća Evrope. Glavni sekretar Vijeća Evrope dostavit će ovjerene prijepise svakoj državi članici Vijeća Evrope.