Imaginacija

(Pobratimu Š. K.)

Oj, zašto li vazda sanja moja duša
O dalekom carstvu nepoznate Priče,
U sevdahu čeznuć kao Huma-biće
Mirise i boje neviđenih ruža.

Zašto svake noći, kad sav svijet sniva,
Zavodljive oči cvijetnih himera
Kroz mrak u me glede k'o sv'jetlo jezero,
Gdje se naga Pjesma kupa i umiva!

Ta zašto mi narav sanjarsku je dao
Bog, da kule zidam na sunčanoj grani,
Gdje su b'jele noći i sunčani dani!

Zašto, zašto... kad sam k'o crv u prah pao,
Gdje koprenom crnom zbilja mi života
Sve te lijepe sanje uvija i mota?!...