Iz ljubavnih melodija/I
|
Sjedi za klavir, Niđar moja lijepa,
Pa sad mi jednu simfoniju sviraj,
Veličanstvenu k'o sunčani smiraj,
Kad melankolija prospe se vrh stepa.
I nek ti muzika poput šumnog slapa
S tipaka bruji i k nebu se vije -
I kao suze, što ih ljubav lije
Nek čežnja u njoj uzdiše i kapa.
Vlastitom dušom zvučne tipke preli,
Napoj ih čuvstvima mladog srca tvoga...
Pa nek mi ispod tvojih prsta b'jeli'
Jezikom svojim svaki akord zbori,
Da u tvom srcu jošte plamen gori...
O, sviraj pjesmu uzdisaja svoga!