Kralj Asirije prijeti Jeruzalemu

(usp. 2Krlj 18.13, 17-37)

36 1 četrnaeste godine vla-

davine Ezekiasa, Senakerib,

kralj Asirije, uspe se protiv s

vih utvrđenih gradova Jude i

domože ih se^[239].

2 Kralj Asirije

posla svojeg pobočnikaiz Lakiša

u Jeruzalem kod kralja Ezekiasa,

s jednom znatnom vojskom.

On stade kod kanala

gornjeg spremišta vode, na cesti

iz polja Fulon^[240].

3 Upravitelj palače,

Eliakim, sin Hilkijahuvljev,

tajnik Šebna i poklisar^[241]

Joah sin Asafov iziđoše

prema njemu.

4 Pobočnik im reče:

”Recite Ezekijasu: Ovako govori

Veliki Kralj, kralj Asirije:

Koje je to pouzdanje

na kojem se ti oslanjaš?

5 Ti si odgovorio:

Dostaje jedna riječ za pronaći

savjet i snagu u ratu!

U koga si ti dakle

stavio svoje povjerenje

da se pobuniš protiv mene?

6 Evo si ti stavio svoje povjerenje

u tu slomljenu trstiku, u Egipat,

koji prodire i probija ruku

onome ko se osloni na njega:

takav je *Faraon, kralj Egipta,

za sve one koji se pouzdaju u njega.

7 Ti si meni rekao:

U GOSPODA, našeg Allaha

mi smo se pouzdali.

Ali, nije on taj čija *visoka mjesta

i *oltare uništio Ezekijas

govoreći u Judi i u Jeruzalemu:

Pred ovim oltarom, u Jeruzalemu,

vi se klanjate?

8 baci dakle

jedan izazov mom gospodaru,

kralju Asirije, i ja ću ti dati 2.000 konja

ako si ti možeš priskrbiti

jahače da ih pojašu!

9 Kako bi ti mogao

obrnuti uzde jednom

prostom upravitelju,

najmanjem od slugu

mojeg gospodara,

ti koji si se pouzdao u Egipat

za kola i konjanike?

10 Uostalom, da li se ja to bez pristanka

GOSPODOVOG uspinjem

protiv ove zemlje

da bih ju uništio?

GOSPOD je taj koji

mi je rekao: Uspni se protiv te zemlje i uništi ju. “

11 Eliakim, Šebna i Joah rekoše pobočniku: ” Govori molimo te svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo taj jezik, ali ne govori nam judejski^[242] pred ušima naroda koji je na bedemu.“
12 Pobočnik odgovori: ” Je li to tebi i tvom gospodaru moj me gospodar poslao reći ove riječi? “ Nije li to ljudima koji sjede na zidu i koji su prinuđeni jesti kao i vi svoje izmetine i piti svoju mokraću? “
13 Pobočnik se uspravi i povika snažnim glasom judejskim jezikom; on reče: ” Slušajte riječi Velikog Kralja, kralja Asirije.
14 Ovako govori kralj: Nek' vas Ezekias ne prevari, jer on vas ne može osloboditi.
15 Da vas Ezekias ne uvjeri da se pouzdate u GOSPODA govoreći: Sigurno će nas GOSPOD osloboditi, ovaj grad neće biti izručen u ruke kralju Asirije.
16 Ne slušajte Ezekijasa, jer ovako govori kralj Asirije: Vežite se prijateljstvom uz mene, predajte se meni, i svako će od vas jesti plodove svoje loze i piti vodu iz svoje žusterne,
17 očekujući da ja dođem uzeti vas za odvesti u jednu zemlju kao vaša, jednu zemlju žita i novog vina, jednu zemlju kruha i vinograda.
18 Nek' vas Ezekijas ne prHavari govoreći: GOSPOD će nas osloboditi. Alahovi naroda da li su mogli osloboditi njihovu vlastitu zemlju iz ruku kralja Asirije?
19 Gdje su oni, bogovi Hamata i Arpada? Gdje su oni, bogovi Sefarvaima^[243]? Jesu li oni oslobodili Samariju iz mojih ruku?
20 Koji od svih tih bogova ove zemlje je mogao osloboditi svoju zemlju iz mojih ruku, pa da GOSPOD može osloboditi Jeruzalem iz mojih ruku?“
21 Narod šutješe i ne odgovori mu ni jedne jedine riječi, jer zapovijed kraljeva bijaše: ”Ne odgovarajte mu. “
22 Upravitelj palače Eliakim, sin Hilkijahuvljev, tajnik šebna i poklisar Joah, sin Asafov, vratiše se k Ezekijasu,
razderane odjeće, i priopćiše mu pobočnikove riječi.