Krfska deklaracija

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
DEKLARACIJA
Prva stranica
Zadnja stranica

Na konferenciji članova prošlog koalicijskog i sadašnjeg kabineta Kraljevine Srbije i predstavnika Jugoslovenskog odbora sa sjedištem u Londonu, koji su do sada paralelno, au nazočnosti i uz suradnju Predsjednika Narodne Skupštine, izmenjane su misli o svima pitanjima, koja su skopčana s budućim zajedničkim državnim životom Srba, Hrvata i Slovenaca.

Sretni smo, što i ovom prilikom možemo konstatirati, da je među članovima konferencije i ovoga puta vladala jednodušnost u svima pitanjima budućeg zajedničkog državnog života.

Prije svega, predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca ponova i najodsudnijim naglašavaju, da je ovaj naš troimeni narod jedan i isti, po krvi, po jeziku, po zajedničkim životnim interesima svoga nacionalnog opstanka i svestranog razvitka svoga moralnog i materijalnog života.

Ideja o njegovom nacionalnom jedinstvu nikada se nije gasila, ma da je sva moć umna i fizička nacionalnog mu neprijatelja bila upravljena protivu njegovog jedinstva, njegove slobode i nacionalnog opstanka. Bio je podvojen u više držvava, au samoj Austro-Ugarskoj izdeljen, ne na tri plemenska imena, nego na jedanaest pokrajinskih uprava i trinaest zakonodavstava. Osjećaj njegovog nacionalnog jedinstva i duh za slobodom i neovisnošću održali su ga u neprekidnim vekovnim borbama na istoku s Turcima, a na zapadu s Nijemcima i Mađarima.

Brojno slabiji i od istočnog i od zapadnog neprijatelja, on nije mogao sam osigurati svoje narodno i državno jedinstvo, svoju slobodu i svoju neovisnost, jer i na istoku i na zapadu njegovom vladao je protivu njega surovi princip: 'sila nad pravdom '.

Ali je naš narod dočekao čas, kad nije više usmaljen u svojoj borbi. Borba koju je njemački militarizam nametnuo Rusiji, Francuskoj i Engleskoj za obranu njihove časti i slobode i slobode i neovisnosti malih država, pretvorila se u borbu za slobodu svijeta, za pobjedu prava nad silom. Svi narodi, koji ljube slobodu i neovisnost, udružili su se da se zajednički brane, da po cijenu svih žrtava spasu civilizaciju i slobodu, da stvore studenog Međunarodna poredak, zasnovan na pravdi i slobodi svakoga naroda da se sam opredjeljuje i sam osniva svoj državni i neovisni život, te da se na taj način zasnuje nov, miran i trajan razdoblje razvitka i napretka čovječanstva, i osigurati svijet za vječita vremena od ovakve katastrofe, što je prouzrokovala osvajačka žeđ njemačkog imperijalizma.

Plemenitoj Francuskoj, koja je proklamirala princip slobode naroda, i slobodoumnoj Engleskoj prudružiše se velika američka Republika i nova slobodna i demokratska Rusija, da u svojim manifestima objave pobjedu slobode i demokracije, kao glavni cilj rata, a načelo slobodnog samoopredjeljenja naroda, kao osnovni princip novoga međunarodnog poretka.

Naš troimeni narod, koji je najviše stradao od grube sile i nepravde, koji je za svoje pravo slobodnog samoopredjeljenja podnio najveće žrtve, prihvatio je s oduševljenjem taj uzvišeni princip kao glavni cilj ove strašne borbe, u kojoj je gurnulo cijeli svijet nepoštivanje prava samoopredjeljenja naroda.

I autorizirani predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca, konstatirajući da je jedini i neodstupno zahtjev našega naroda, zahtjev koji on postavlja na temelju načela slobodnog samoopredjeljenja naroda biti potpuno oslobođen svakog tuđinskog ropstva i ujedinjen u jednoj slobodnoj nacionalonoj i neovisnoj državi, složili su se, da ta njihova zajednička država bude zasnovana na ovim modernim i demokratskim principima:


1) Država Srba, Hrvata i Slovenaca, poznatijih i pod imenom južnih Slavena ili Jugoslovena, bit će slobodna, neovisna Kraljevina s jedinstvenom teritorijom i jedinstvenim državljanstvom. Ona će biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija na čelu s dinastijom Krađorđevića, koja je dala dokaza da se s idejama i osjećajima ne dvoji od naroda i narodnu slobodu i volju stavlja na vrh svega.

2) Država ova zvaće se: KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA. A vladalac: KRALJ SRBA, HRVATA I SLOVENACA.

3) Ona će imati jedan državni grb, jednu državnu zastavu i jednu krunu. Ovi državni emblemi biće sastavljeni iz naših sadašnjih, posebnih emblema. Državna cjelina obležavaće se državnim grbom i državnom zastavom.
Državna zastava, kao simbol jedinstva, isticat se svima nadleštvima Kraljevine.

4) Posebne zastave, srpske, hrvatska i slovenska ravnopravne su i mogu se isticati i slobodno upotrebljavati u svima prilikama. I grbovi posebni mogu se isto tako upotrebljavati slobodno u svima prilikama.

5) Sva tri narodna imena: Srbi, Hrvati i Slovenci, potpuno su ravnopravna na cijeloj teritoriji Kraljevine, i svatko ih može slobodno upotrebljavati u svima prilikama javnog života i kod svih vlasti.

6) Obje abecede, ćirilica i latinica, također su potpuno ravnopravne i svatko ih slobodno može upotrebljavati na cijeloj teritoriji Kraljevine. Sve državne i samoupravne vlasti dužne su iu pravu upotrebljavati i jednu i drugu azbuku, saobražavajući se u tome želji građana.

7) Sve priznate vjeroispovijesti vršiće se slobodno i javno. Pravoslavna, Rimokatolička i Muhamedanska vjeroispovijest, koje su po broju sljedbenika najjače u našem narodu, bit će jednake i ravnopravne prema državi.
Na temelju ovih principa zakonodavac će se starati, da se čuva i održava Konfesionalni mir, koji odgovara duhu i prošlosti cjelokupnog našeg naroda.

8) Kalendar treba što skorije izjednačiti.

9) Teritorij Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obuhvaća svu onu teritoriju, na koj živi naš troimeni narod u kompaktnoj i neprekidnoj masi, i ona se bez ozljede životnih interesa cjeline ne bi smjela krnjiti.

Naš narod ne traži ništa tuđe: on traži samo svoje i želi, da se sav, kao jedna cjelina, oslobodi i ujedini. I za to on, svjesno i odlučno, isključuje svako djelomično rješenje svoga narodnog oslobođenja i ujedinjenja. Naš narod postavlja kao jednu nerazdvojnu cjelinu problem svoga oslobođenja od Austro-Ugrarska i njegovog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom u jednu državu.

Po načelu slobodnog narodnog samoopredjeljenja ni jedan dio ove cjeline ne može se pravično odvojiti i prisajediniti drugoj kojoj državi bez pristanka samoga naroda.

10) Jadransko More, u interesu slobode i ravnopravnosti svih naroda, bit će slobodno i otvoreno svima i svakome.

11) Svi građani (državljani) na cijeloj teritoriji jednaki su i ravnopravni prema državi i pred zakonom.

12) Izborno pravo za izbor zastupnika za Narodno Predstavništvo, kao i izborno pravo za općine i druge upravne jedinice, jednako je i opće, i vršiće se neposrednim i tajnim glasovanjem po općinama.

13) Ustav, koji će nakon sklapanja mira donijeti Ustavotvorna Skupština, odabrana na temelju općeg i jednakog, neposrednog i tajnog prava glasa, bit će osnova cijelom državnom životu, izvor i utoka svih vlasti i prava i po njemu će se uređivati ​​cjelokupni državni život.

Ustav će dati narodu i mogućnost da razvija svoje posebne energije u samoupravnim jedinicama, obilježenim prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama.

Ustav se ima primiti, u cjelini, u Ustavotvornoj Skupštini brojno kvilifikovanom većinom.

I Ustav i drugi zakoni, koje bude donijela Ustavotvorna Skupština, stupaju u život kada ih Kralj sankcionira.

Tako ujedinjeni narod Srba, Hrvata i Slovenaca sastavljao bi državu, koja bi brojala oko 12 milijuna državljana. Ona bi bila garantnija narodne neovisnosti i svestranog narodnog kulturnog napretka, jak bedem protiv germanskog nadiranja, nerazlučno saveznik svih onih kulturnih naroda i država, koje su istaknule princip prava i slobode naroda i načelo međunarodne pravde, i dostojan član nove međunarodne zajednice.

Dano u Krfu 7/20 srpnja 1917. godine.

Predsjednik Jugoslovenskog Odbora.

'Dr.. ANTE TRUMBIĆ s. r. '
odvjetnik, zastupnik i vođa Hrvatske Narodne Stranke na
Dalmatinskom Saboru, prijašnji Predsednk općine
-Grada Splita, prijašnji zastupnik za varoš Zadar

U austrijskom parlamentu.
Predsjednik Ministarskog Vijeća,

Ministar Vanjskih Djela
Kraljevine Srbije.

'NIK. P. PAŠIĆ s. r. '


Izvori[uredi]

  • Srpske novine, br. 83 od četvrtka 13. maja 1917 naslovnica
  • Dragoslav Jovanović, Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. godine, Beograd, 1967.