Noć ljubavi

U ljubičastom, maglenom velu,
Grad s okolinom umire...
Val mjesečine na mom bl'jedom čelu
Sumornost dugu ispire.

U bogatoj mi raskošnoj mašti
Sklapaju oči pjesmice,
K'o rujni cvjeci u sjenatoj bašti
Kad sklope svoje čaškice.

Po hramovima boni sjaj kandilja
Molitvu n'jemu govori...
Noć je; k'o miris opojnog smilja
Psalam joj sveti šumori.

Bijele se ceste pružaju daleko
Prazninu svijeta pokriva;
Pod pendžer jedan prokrada se neko
I zavjesa se otkriva...

S terasa kao disaj ženskih grudi
Ruža se miris talasa,
A s lukom jedno nago d'jete bludi
ulicom pustom bez glasa.