Ona i on, dijalog zaljubljenih

Izvor: Wikizvor

Ona i on, dijalog zaljubljenih[uredi]

( Ona )
2 Poljubi me usnama svojim!
Jer tvoja milovanja[2] bolja su no
vino,
3 bolja od mirisa tvojih miomirisa.
Tvoja osoba je jedan miris pročišćeni.
Zbog tog su djevojke zaljubljene
u tebe.
4 Privuci me k sebi, potrčimo.
Kralj me uvodi u odaju svoju:
»Budimo sretni i radosni čarom
tvojim[3]
Slavimo tvoja milovanja više
nego vino.
To je s punim pravom što su one
zaljubljene u tebe.
5 Ja sam crna[4], ali sam dražesna,
kćeri jeruzalemske,
kao što su šatori tamne dlake,
kao zavjese raskošne.
6 Ne pridajite pažnju ako sam
tamnoputa,
ako me je sunce opalilo.
Moja su me braća naličila:
stavila me nadzirati vinograde;
svoj vlastiti vinograd, ja nisam
sačuvala[5] .
7 Ta objasni mi , ti kojeg ljubim,
gdje ti napasaš, gdje odmor imaš
u podne,
da se ne bih doimala pokraj stada
tvojih drugara onom što juri za momcima.
8 »Ako ti to ne znaš, ti , najljepša od
žena , iziđi na trag stoke
i napasaj svoje kozice blizu boravišta
(On)
9 Jednoj ždrjebici raskošne kočije,
ja te uspoređujem, družice moja.
10 Dražesni su tvoji obrazi među
uvojcima,
tvoj vrat u vijencima.
11 Uvojke od zlata smo ti načinili s umetcima od srebra.
(Ona)
12 Odavde gdje kralj je u svojoj branjevini,
moj nard širi miomiris svoj[6] .
13 Moj je dragi za mene jedna vrećica mirhe:
među mojim dojkama on provodi noć[7] .
14 Moj je dragi jedan grozd kane
u vinogradu Kozjeg izvora[8].
(On)
15 Kako si ti lijepa, družice moja,
kako si lijepa!
Tvoje su oči golubice!
(Ona)
16 Kako ti si lijep, moj dragi;
koliko dražestan!
Kako je ozelenio naš ležaj!
17 Grede naše doma su borovi,
a naše oplate, smreke.
2 1 Ja sam jedan narcis iz Ravnice,
jedan ljiljan iz doline[9] .
(On)
2 Kao ljiljan među kupinama,
takva je moja družica među
djevojkama.
(Ona)
3 Kao jabukovo stablo u sred drveća
šumskog, takav je moj moj mili
među mladićima.
U njegovoj sjeni, po svojoj želji,
ja sjedam;
i plod je njegov sladak nepcu mojem.
4 On me uvodi u kabare[10],
ali njegov stijeg iznad mene je Ljubav.
5 Okrijepite me kolačima od grožđa;
poduprite me jabukama:
jer, ja sam bolesna od ljubavi.
6 Njegova ljevica je pod mojom
a njegova me desnica me steže!
(On)
7 Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske,
gazelama ili srnama poljskim:
Ne budite, ne budite Ljubavi[11] moje
prije no što to ona ne poželi.

Ona i on, dijalog zaljubljenih[uredi]

( Ona )
2 Poljubi me usnama svojim!
Jer tvoja milovanja[2] bolja su no
vino,
3 bolja od mirisa tvojih miomirisa.
Tvoja osoba je jedan miris pročišćeni.
Zbog tog su djevojke zaljubljene
u tebe.
4 Privuci me k sebi, potrčimo.
Kralj me uvodi u odaju svoju:
»Budimo sretni i radosni čarom
tvojim[3]
Slavimo tvoja milovanja više
nego vino.
To je s punim pravom što su one
zaljubljene u tebe.
5 Ja sam crna[4], ali sam dražesna,
kćeri jeruzalemske,
kao što su šatori tamne dlake,
kao zavjese raskošne.
6 Ne pridajite pažnju ako sam
tamnoputa,
ako me je sunce opalilo.
Moja su me braća naličila:
stavila me nadzirati vinograde;
svoj vlastiti vinograd, ja nisam
sačuvala[5] .
7 Ta objasni mi , ti kojeg ljubim,
gdje ti napasaš, gdje odmor imaš
u podne,
da se ne bih doimala pokraj stada
tvojih drugara onom što juri za momcima.
8 »Ako ti to ne znaš, ti , najljepša od
žena , iziđi na trag stoke
i napasaj svoje kozice blizu boravišta
(On)
9 Jednoj ždrjebici raskošne kočije,
ja te uspoređujem, družice moja.
10 Dražesni su tvoji obrazi među
uvojcima,
tvoj vrat u vijencima.
11 Uvojke od zlata smo ti načinili s umetcima od srebra.
(Ona)
12 Odavde gdje kralj je u svojoj branjevini,
moj nard širi miomiris svoj[6] .
13 Moj je dragi za mene jedna vrećica mirhe:
među mojim dojkama on provodi noć[7] .
14 Moj je dragi jedan grozd kane
u vinogradu Kozjeg izvora[8].
(On)
15 Kako si ti lijepa, družice moja,
kako si lijepa!
Tvoje su oči golubice!
(Ona)
16 Kako ti si lijep, moj dragi;
koliko dražestan!
Kako je ozelenio naš ležaj!
17 Grede naše doma su borovi,
a naše oplate, smreke.
2 1 Ja sam jedan narcis iz Ravnice,
jedan ljiljan iz doline[9] .
(On)
2 Kao ljiljan među kupinama,
takva je moja družica među
djevojkama.
(Ona)
3 Kao jabukovo stablo u sred drveća
šumskog, takav je moj moj mili
među mladićima.
U njegovoj sjeni, po svojoj želji,
ja sjedam;
i plod je njegov sladak nepcu mojem.
4 On me uvodi u kabare[10],
ali njegov stijeg iznad mene je Ljubav.
5 Okrijepite me kolačima od grožđa;
poduprite me jabukama:
jer, ja sam bolesna od ljubavi.
6 Njegova ljevica je pod mojom
a njegova me desnica me steže!
(On)
7 Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske,
gazelama ili srnama poljskim:
Ne budite, ne budite Ljubavi[11] moje
prije no što to ona ne poželi.