Ona je pala, Babilonija!

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Ona je pala, Babilonija![uredi]

  • 21 1 Proglas o morskoj pustinji.
Poput vihora koji prelaze Negev[150],
on dolazi iz pustinje, zemlje
strašne
  • 2 - prikaza tegobna koja mi bijaše
otkrivena -
izdajica koji izdaje, uništavatelj
koji pustoši[151]:
”Uspni se, Elame! Opsjedni,
Medejo!
Ja stavljam kraj na sve
tužbe! “
  • 3 A sada, moja križa
samo su samo jeza,
bolovi su me zahvatili
kao oni bolovi
one koje rađa.
Ja sam suviše izmučen za
slušati,
suviše prestrašen za vidjeti.
  • 4 Moj razum je zabludio, ja drhti
od užasa.
Večernja svježina koju bijah
zaželio pretvorila se za
mene u jedan užas.
  • 5 Postavlja se sto, straža
bdije,
jede se, pije se,
ustajte, kapetani, nalojite štitove[152].
svoje!
  • 6 Jer ovako mi je govorio GOS-
POD:
”Idi, postavi osmatrača
da najavi ono što bude vidio.
  • 7 Vidi li jedna kola upregnuta sa dva
konja,
jednog jahača na magarici, jednog
jahača na devi,
nek' dobro pazi,
nek' pažnju udvostruči!“
  • 8 Onaj koji motri[153]. je povikao:
” Na mojoj osmatračnici, gos-
podine, ja sam cijeli dan,
na mojoj osmatračnici, ja stojim
cijelu noć.
  • 9 I evo što se događa:
jedan čovjek na jednim kolima upre-
gnutim su dva konja.
On uzima riječ i kaže:
Ona je pala, ona je pala,
Babilonija,
i svi kipovi njenih
bogova su na zemlji, porazbijani. “
  • 10 Tebi koga je GOSPOD vršio
kao žito na svom gumnu[154],
ja sam doznao to od GOSPODA,
sve-mogućeg, Allaha Izrailovog,
ja ti to javljam.