Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948)

Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948) Autor: Skupština Ujedinjenih nacija - rezolucija br. 217/III 10. decembar 1948.

Budući da je priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu;

budući da je nepoštovanje i preziranje prava čovjeka imalo za posljedicu akte koji su grubo vrijeđali savjest čovječanstva, i budući da je stvaranje svijeta u kojem će Ijudska bića uživati slobodu govora i ubijeđenja i slobodu od straha i nestašice bilo proglašeno najvišom težnjom svakog čovjeka;

budući da je bitno da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava kako čovjek ne bi bio primoran da kao krajnjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja;

budući da je bitno da se podstiče razvoj prijateljskih odnosa između naroda;

budući da su narodi Ujedinjenih nacija ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove ličnosti i u ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da unapređuju društveni napredak i poboljšaju uslove života u široj slobodi;

budući da su se države članice obavezale da, u saradnji s Ujedinjenim nacijama, obezbijede opće poštovanje i primjenu čovjekovih prava i osnovnih sloboda;

budući da je zajedničko razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obaveze,

GENERALNA SKUPŠTINA PROGLAŠAVA OVU OPĆU DEKLARACIJU O PRAVIMA ČOVJEKA

kao zajednički standard koji treba da postignu svi narodi i sve države da bi svaki pojedinac i svaki organ društva, imajući ovu deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem i vaspitanjem doprinese poštovanju ovih prava i sloboda i da bi progresivnim državnim i međunarodnim mjerama osigurali njihovo opće i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom jurisdikcijom.

Član 1

Sva Ijudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba da jedni prema drugima postupaju u duhu bratstva.

Član 2

Svakome pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj deklaraciji bez ikakve razlike, kao što su rasa, boja, pol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili druge okolnosti. Dalje, ne smije se činiti bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područja kojima neko lice pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suvjerenosti.

Član 3

Svako ima pravo na život, slobodu i ličnu sigurnost.

Član 4

Niko se ne smije držati u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim njihovim oblicima.

Član 5

Niko se ne smije podvrgnuti mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Član 6

Svako ima pravo da svuda bude priznat kao pravni subjekt.

Član 7

Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve razlike, na jednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.

Član 8

Svako ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih državnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja su mu dodijeljena u ustavu ili zakonu.

Član 9

Niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom hapšenju, pritvoru ili progonu.

Član 10

Svako ima potpuno jednako pravo na pravično javno suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom koji će odlučiti o njegovim pravima i obavezama, i o osnovanosti svake krivične optužbe protiv njega.

Član 11

1. Svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na osnovu zakona krivica ne dokaže na javnom pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju odbranu,
2. Niko se ne smije osuditi za djela ili propuštanja koja nisu predstavljala krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu u vrijeme kada su počinjena. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.

Član 12

Niko na smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatan život, porodicu, dom ili prepisku, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svako ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješanja ili napada.

Član 13

1. Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja unutar granice svake države.
2. Svako ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju.

Član 14

1. Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama utočište (azil) od proganjanja.
2. Na ovo se pravo niko ne može pozivati u slučaju gonjenja koje je zasnovano na nepolitičkom krivičnom djelu ili djelima protivnim ciljevima i načelima Ujedinjenih nacija.

Član 15

1. Svako ima pravo na državljanstvo.
2. Niko ne smije biti samovoljno lišen svog državljanstva niti prava da promijeni svoje državljanstvo.

Član 16

1. Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo da sklope

brak i da osnuju porodicu. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.

1. Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji namjeravaju da stupe u brak.
2. Porodica je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.

Član 17

1. Svako ima pravo da posjeduje imovinu, sam i u zajednici s drugima.
2. Niko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine.

Član 18

Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; ovo pravo uključuje slobodu promjene svoje vjere ili ubjeđenja i slobodu da čovjek sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili ubjeđenje učenjem, praktikovanjem, obredima i pridržavanjem.

Član 19

Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 20

1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.
2. Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.

Član 21

1. Svako ima pravo da učestvuje u upravljanju javnim poslovima svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.
2. Svako ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.
3. Volja naroda treba da bude osnova državne vlasti; ta volja treba da se izražava na povremenim i slobodnim izborima, koje treba sprovoditi općim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupcima kojima se obezbjeđuje sloboda glasanja.

Član 22

Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje ekonomska, socijalna i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za slobodan razvoj svoje ličnosti, uz pomoć države i putem međunarodne saradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.

Član 23

1. Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uslove rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
2. Svako, bez razlike, ima pravo na jednaku platu za jednaki rad.
3. Svako ko radi ima pravo na pravičnu i zadovoljavajuću naknadu koja njemu i njegovoj porodici obezbjeđuje egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i koja će, ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne zaštite.
4. Svako ima pravo da radi zaštite svojih interesa osniva sindikate i da stupa u njih.

Član 24

Svako ima pravo na odmor i dokolicu, uključujući razumno ograničenje radnog vremena i periodično plaćene odmore.

Član 25

1. Svako ima pravo na životni standard koji obezbjeđuje zdravlje i blagostanje njegovo i njegove porodice, uključujući hranu, odjeću, stan i ljekarsku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za život usljed okolnosti nezavisnih od njegove volje.
2. Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca, rođena u braku ili izvan njega, treba da uživaju istu socijalnu zaštitu.

Član 26

1. Svako ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje treba da bude besplatno, bar u osnovnim i nižim stepenima obrazovanja. Osnovno obrazovanje treba da bude obavezno. Tehničko i stručno obrazovanje treba da bude opće pristupačno, a i više obrazovanje treba takođe da bude svima pristupačno na temelju sposobnosti.
2. Obrazovanje treba da bude usmjereno ka punom razvitku Ijudske ličnosti i očvršćavanju poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da pomaže razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim grupama, kao i djelatnost Ujedinjenih nacija na održavanju mira.
3. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu obrazovanja za svoju djecu.

Član 27

1. Svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u naučnom napretku i u njegovim koristima.
2. Svako ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proističu ma od kojeg naučnog, književnog ili umjetničkog proizvoda kojemu je autor.

Član 28

Svako ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.

Član 29

1. Svako ima obaveze prema zajednici koja jedino omogućava slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti.
2. U vršenju svojih prava i sloboda svako se može podvrgnuti samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo u cilju obezbjeđenja nužnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu.
3. Ova prava i slobode ni u kojem slučaju ne mogu se primjenjivati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih nacija.

Član 30

Ništa se u ovoj deklaraciji ne može tumačiti kao pravo ma koje države, grupe ili osobe da učestvuje u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na rušenje prava i sloboda koji su u njoj sadržani.