Opomena (Ćatić)
|
Kad nevinost u očima sjaje,
Kad se srce u milosti daje,
Kad u stidu ljubav se otkriva,
Kad iz oka sija duša živa.
Ne odbij je, ti poštena dušo,
Koji nijesi još života kuš'o:
Jer u svijetu rijetko se nađe,
Da ti čovjek u susret izađe.
Otvoreno svojim osjećajem
I iskreno sa svojim značajem,
Da ti reče, što na srcu leži,
Za čim duša častohlepna teži.
Već laskavo za spomen ti priča
Lažnu kitu od umjetnih ruža.
Pa kad želiš da je pomirišeš,
Opariš se - s nevjere uzdišeš.