Pošljednja želja Zmajeva

Izvor: Wikizvor
Idi na: navigaciju, pretragu
Podaci o tekstu
Autor Safvet-beg Bašagić
Naslov Pošljednja želja Zmajeva
Podnaslov
Iz
Izdavač {{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Wikipedia-logo-v2.svg Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
Slika
[[Datoteka:|180px]]


"Domovino, mila mati!

Ko će tebe tako zvati,

kad mi kucne zadnji čas?

Hoćeš stati,

pa plakati

i za moju dušu, mati,

isprositi rajski spas?


Evo zvone zadnji časi,

hoće duša da se gasi,

na kocki je život moj!

Je l' de, mati,

ti ćeš dati

na bašluku napisati:

ko je bio sinak tvoj?


"Posjetniče, ona raka

krije kosti od junaka,

koj' branjaše mili rod;

mlada sila,

volja čila,

vjera jaka u junaka

tjerale su njegov brod.


Očina ti amaneta

i junačkog doma sveta

na kormilu brodu stoj!

Mladom silom,

voljom čilom

ti ne kloni, napred goni,

pa ćeš biti u svom svoj!


Ponos-Bosne stara slava

vrh planina i dubrava

kô žarko će sunce sjat';

sablju takni,

ne uzmakni,

spas se budi, zora rudi,

i Bog će ti pomoć dat!"


To izreče junak mladi,

samrt svoju da zasladi

kako treba ljubit dom;

ponos vila

tu je bila

i oči mu zatvorila -

na kriocu milom svom.


Miruj, čedo kobne sreće,

tvoje ime propast neće,

miruj, žrtvo doma svog!

Jer krvava -

bojna slava

slavno ime poljepšava

junačkoga doma tvog.