Idi na sadržaj

Proljetni soneti (Ćatić)/I

Izvor: Wikizvor
Proljetni soneti I
Autor: Musa Ćazim Ćatić


Vihora i leda minulo je doba:
S boštvom života, boreć se, je pala
Kraljica smrti, što je zemlji slala
Sablasti, bijese i mrtvilo groba.

Sad svuda život elizejski buji:
Stabla šumore k'o struna na liri
I zefir, cvijeću popjevajuć, piri
I cvrčak cvrči i roj pčela zuji.

Potoci glasom metalnim žubore:
Pjesnik - slavuju sa drobnoga kljuna
Pjesmice kaplju. Razl'ježu se gore.

Hej, c'jela Narav zapeta je struna,
Na kojoj Sunce veličajno sklada
Himnu ljubavi: veselja i nada!...