Proljetni soneti (Ćatić)/II
|
Daj, dušo, ruku da te vodim sada
Kroz naše šume, livade i gaje:
U slici raja tu proljeće sjaje,
A proljeću si ti sestrica mlada!
Prašina gradska debela je mrena,
Što našem oku sve ljepote skriva...
A Priroda je slobodna i živa:
Slobodni budimo i mi, djeca njena.
Pođimo tamo na one vrhunce,
Što ravnice ih zasijane kruze;
Usnom i okom srkaćemo sunce.
Nek svojom krvlju mladu krv nam pali -
I tada će naše okrilatit' duše
U raju plovit k'o od svjetla vali.