Proljetni soneti (Ćatić)/VII
|
S proplanka ovog vidik na sve strane
Puca niz luge, pašnjake i polja -
Daleko tamo u ogradi kolja
Vide se selske kuće raštrkane.
Nad njima lebdi tanana munnara
I svojim alemom k nebu molbe šilja:
- Nek Vječno ove strane blagosilja,
Od rada tèžāk gdje se ne umara!
Na riječi selske žene rublje peru,
U šumu kosom drvari se veru
I svako radi, pjevajuć s' veselja -
Život u radu najveća im želja...
Ah, zašto i nas majčica ne rodi
U ovom selu, u ovoj slobodi!?...