Prvi cjelov
|
Znaš li, Hano? - To je bilo Pramaljetnog jednog dana: Prosio sam ruku tvoju I poljubac sa usana.
Rujni plamen ženskog stida Prelio je lice tvoje Poput sunca na zapadu, Kad razaspe grimiz-boje.
A trepavke guste, duge Klonule ti blago, ti'o, K'o na b'jelom l'jeru da je Leptir crni krilo svio.
I ti dugo šutjela si, A onda me pogledala, Pa sa smiješkom nježnu ruku I cjelov mi prvi dala.
O, ta ruka, o, taj cjelov Kako li su slatki bili! Pa zašto su zlobni ljudi, Zašto su nas rastavili?
Ah,Nejla znaš li dušo moja?
da sam tebi ceo život dao
da si moja mila,draga
jadna ona od dalekog praga.