Randezvouz

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
Randezvouz
Autor: Musa Ćazim Ćatić


Gle, poput svilnih golubijih krila
Pala je noćca plavetna i meka;
Oj, dođi, dođi - Vesno moja mila,
U cvijetnom parku tvoj te dragi čeka!

Na klupi sam sâm, nikog više nema.
Viš' mene lišće baldahin je splelo -
A mirisima svježih hrizantema
Lahorak diše i gladi mi čelo.

Ah! Dođi k meni čarobna i snena,
Nek ti je halja prozirna i bijela;
Raščešljaj kose niz obla ramena,
K'o niz klas jedri kad vlat klone zrela.

Oj, dođi tiho poput muze moje!
Nek su ti bose bijele pune none;
Donesi meni rujne usne svoje
I bajne grudi - izmirske citrone,

Za kojim vazda griješni pjesnik žeđa,
Mahmuran s žudnje i ognjene strasti,
Da žarkom usnom, sklopljenih vjeđa
S njih pije otrov i edenske slasti.

Oj, dođi da uz milje tvoga tijela
Od silne vatre gorim poput svijeće,
Nek prsa drhšću s uzdaha mi vrela
K'o listak, kad ga krilo vjetra kreće.

Ah! Dođi, ma i duša mi se muti,
Dok ti klonem na ljiljanske grudi -
Ja sav ću grijeh na se nametnuti,
Tek noćas, Vesno, ti uza me budi!