Razgovor:Tajna knjiga Katara

Izvor: Wikizvor
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Uvodne napomene prevoditelja Tomislava Dretara Da se izbjegnu nedoumice napominjem da je ovaj uvodni tekst privremenog karaktera. Pravi uvodni tekst dat će svoje nužne korespondance vremenu, prostoru, okolnostima i akterima, kao i znanstvenim izvorima, jer se radi o bibliografiji od nekoliko stotina tekstova različitog obujma i karaktera znanstvenog područja o temi katarizma i bogumilizma.


Ovo je samo srž, polazište za knjigu koja se na francuskom zove Le livre secret des Cathares", tj. "Tajna knjiga Katara" i iz koje potječe ovdje predstavljeni tekst. Pravi naziv teksta, odnosno ove knjige, predstavljene ovdje pod tim nazivom, jest - Interrogatio Iohannis - Ispitivanje Ivanovo. Ovo izloženo je prijevod do sada u bosanskoj javnosti nepoznatog teksta o kojem se samo nagađa i pričaju djelimične istine ili izmišljotine, jer original je pisan na latinskom.


Malo ljudi ga je vidjelo i ništa iz njega nije pročitalo, a ogromna većina i ne zna da tajna knjiga bogumila nije tajna zato što ju papa čuva u sehari već zato što ju znanstveni nemar i politička demagogija nisu predstavili našoj javnosti. Tako se lakše muti i još lakše u mutnom lovi. Odnosno ono je - prijevod originala, jer se nikad nije doznalo da li je original uistinu postojao ili ga je Inkvizicija izmislila da bi dobila ideologijsko opravdanje za pljačku bogumilskog i katarskog blaga. Naime, Katari su i u Francuskoj i u Bosni bili bogataši, a ne nepismeni pučani. Radi se o društvenim elitama a ne širokim narodnim slojevima koji su više bili pogani i vjerovali u vile i vukodlake no u misterije Boga jedinoga - Jahwea ili Allaha.

A ako je i postojala kompletna Biblija u Bogumila koja je donesena iz Bugarske, ne zna se kojim je jezikom bila pisana, jer vrhovi te crkve govorili su - grčki, a narod raznim jezicima. Dugo vremena kruže razne priče o Tajnim knjigama bogumilskim i kako bi ju rimski papa treba vratiti Bošnjacima. Čudno je da se nacionalno-ateistički dio Bošnjaka bori za jednu kršćansku heretičku knjigu,l jer kad ju pročita stat će mu dah. Zatim,Hvalov zbornik, i Hrvojev misal ne mogu biti knjige bogumilske, jer ne pripadaju bogumilstvu već bosanskom krstjanstvu, tko ih je pročitao vidjet će da nisu u srodstvu s bogumilskom misterioznom osnovom vjerovanja. Da se podsjetimo krstjanin je onaj koji slijedi Kristov nauk. Riječ Krist, koja je u ovom obliku slavenska inačica grčke riječi, u aramejskom ili sirijačkom, odnosno kaldejskom jeziku, a njime je govorila i Isusova majka Marija ili Maryam (ne u armenskom) jeziku znači pomazanik, jer se Božji poslanik pomazivao maslinovim uljem u znak uzdizanja na čast Božjeg poslanika na zemlju. Isus je nazivan i Mesijom, spasiteljem, ali on sam je, prema Evanđeljima rekao Petru da ima zadaću otići s ovog svijeta, jer inače neće biti nikoga da svijetu pošalje spasitelja.

Mnogo je onih koji vjeruju da je Muhamed a.s. taj od Isusa najavljeni spasitelj. Inače njegov daleki rođak istekao iz loze Ismaelove, a Isus je iz Izakove. No, Isusov ili Mesijin ili na Balkanu Mesihov, Mesikov (otud Mesić što nema veze s mesom već s pomazanikom, spasiteljem Mesikom), nauk je doživio nevjerojatan put prepun meandriranja i račvanja, a Isus je poručio da je jako uska staza koja k Bogu vodi i to kroz njegovu osobu. Tokom vremena nestala su neka svjedočenja apostolska.

Crkva tvrdi da su ostala četiri, mada je vrlo vjerojatno da su neka uklonjena, jer odudaraju od stajališta crkvene hijerarhije. To daje adut Islamu koji tvrdi da su kršćani izmijenili Božju riječ. Jedno od takvih Evanđelja je ono Ivanovo koje je bilo dio bogumilske Biblije. Ostalo je samo Evanđelje Ivana Evanđeliste, vjerojatno onog istog koji je i "vidjelac" iz čijeg je duha progovorio Bog "Apokalipsom". Kad se stave na istu ravan te osobine, mističnost i poznavanje Tajne, skrivene jezgre znanja o Bogu, onda se dobija nevjerojatno jak adut o istovjetnosti autora dviju "naj"...(posebnijih) knjiga u Kršćanstvu. Ispitivanja Ivanovog i Apokalipse. Ipak, prva knjiga je postala knjigom hereze. Vjerojatno heretičnija sa stajališta Islama nego kršćanstva, pa kao takva nije mogla širom otvoriti vrata ulasku Bošnjana u Islam. Razlozi su bili u nečemu drugom. No, to nije prevoditeljev intelektualni objekt. Knjigu je, gle čuda, sačuvala Sveta Inkvizicija. A možda ju je i napisala da bi imala razloga dati pravo feudalcima da opljačkaju katarska bogatstva. Načinjen je prijevod ključnog teksta, mjesta gdje boravi tajna. Postoje još samo dvije knjige koje se bave ovim religioznim naukom. Ostale dvije se bave obredom i teologijom, a ovo je knjiga Misterije. I zato je ona nazvana Tajnom knjigom de Cathares(i naravno Bogumila). Jer je govorila o tajni nepoznatoj ostalom svijetu: posljednjem razgovoru Ivanovom, inače Isusovim miljenikom i kasnije Božjim i Marijinim posinkom, s Pomazanikom. Ta knjiga je sačuvana u dva latinska prijepisa. Jedan se čuva u Beču (Vienne) a drugi u Dômi pokraj Carcassona: Naši prijevodi obiju varijanti dani su u jukstapoziciji,. Bečka varijanta je obilježena s "V" (Vienne/Beč) a Karkasonska s "D" (Dôm). Zbog inkvizicijskih proganjanja Ivanovo tajno Evanđelje, tajno, jer ga nisu poznavali obični pripadnici crkve (zajednice vjernika) i tajne jer je sadržavala tajnu, ali je postala tajnom knjigom jer je bila sklonjena s očiju mogućem obnavljanju učenja Ivana Evanđeliste.Ova knjiga do sada nije prevođena.

Ni jednoj vjerskoj organizaciji nije odgovarala, a sad će se vidjeti da i zagovornici ideje o bliskosti Islama i Bogumilstva nemaju nikakvog uporišta. Turci Bogumilima ne vjeruju i nazivaju ih poturima (Prema Ricanteu - kriptokršćanin, onaj koji je u javnosti musliman, a u potaji krstjanin, a prema Bašagiću - bogumil.) Latinski naziv Ivanovog Evanđelja je Interrogatio Iohannis.

Start a discussion about Tajna knjiga Katara

Start a discussion