S harfe moje

U mirisnom parku sjeđah
na izdahu bijela dana,
kraj srca mi počivala
harfa moja uspavana.

Po cvijetnim alejama
šuljale se noćne sjene
k'o u dušu pjesnikovu
davne, mrske uspomene.

Ah, ja sam se tebe sjeć'o,
Šemso moja, moj ljiljane!
Sjeć'o sam se mrtve sreće
I ljubavi pokopane.

I niz moje blijedo lice
potekli su suza vali
i na mojoj lakoj harfi
tanke strune pokapali.

Pa k'o miris s tvoje kose,
kad ga vjetri poraznesu,
s harfe moje uzdah - pjesme
po cvijeću padale su.