Sa obzora zarudila zora

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Sa obzora zarudila zora zbirka je pjesama hrvatskog emigranta Jage Solde objavljivanih u Chicagu i Širokom Brijegu između 1959. i 1995. godine.

Sadržaj

Hrvati se bore u tuđini[uredi]

Hrvatski narodni otpor (Chicago, travanj 1985.)[uredi]

Samo ime pokazuje svima zašto dušman na oku nas ima tko Hrvate ubija i mori dok se Hrvat za slobodu bori. To su ljudi nama nepoznati što ih UDBA svojim novcem plati neki od njih podrijetlom Hrvati al' UDBA-ine sluge i dželati. OTPOR-u su u njedrima bdjeli rodoljubim' život oduzeli i klevetu svjetskom sudu dali da smo narod zločinački, mali. Pravda traži, poštenje nalaže da istina svijetu se pokaže za zločine dokaze nam dajte ne blatite nedužne Hrvate! To hrvatska poruka je svima svim vladama i svim moćnicima Hrvati se bore u tuđini za slobodu i čast Domovini. Ali svjetska farizejska sila Hrvatim' je oštro odbrusila: vaš hrvatski OTPOR diljem svijeta i Istoku i Zapadu smeta! Svjetska sila traži saveznike da hrvatske slomi otpornike svakom kazna od dvadeset veća nešto manja od pola stoljeća. Al' Hrvati duhom ne klonuše već još čvršće k borbi prionuše nastaviše borbu u tuđini za slobodu i spas Domovini.

Prisega (logor u Italiji, 1959.)[uredi]

Iz prsta smo kap crpili iz vrča ju smjerno pili križ smo sveti poljubili tako vjernost potvrdili. Zatim smo se zagrlili i prisegu položili. Uvijek ćemo vjerni biti a dušmanu nikad kriti mi hoćemo vodit' borbu za svoj narod i slobodu. Ne izdati narod, vjeru ni u tuzi ni čemeru svaki ovaj mladi borac hrvatski je dragovoljac.

U Madridu grobnica od zlata (logor u Italiji, prosinac 1959.)[uredi]

Jeka grmi s brda i dolina cvili kopno i morska pučina Hrvatska se sve do Drine trese tužne glase sokol joj donese. Poglavnik je smrtni san usnio u Španjolskoj kosti ostavio ne dočeka željenu slobodu svome dragom hrvatskome rodu. Gorka muka i sudba nemila Hrvatim' se oko srca svila Domovina jeca sa zrenika oplakujuć' svoga Poglavnika. U Madridu grobnica od zlata tu počiva vođa od Hrvata nad grobnicom mramor-ploča bdije da se znade gdje Poglavnik snije. Makar nije u borbi uspio Hrvatsku je beskrajno ljubio branio je svega svoga vijeka ime će mu čuvati dovijeka.

Ožalošćeno stado (Chicago, veljača 1971.)[uredi]

  • uz smrt dr. fra Vendelina Vasilja (27. svibnja 1909.-2. siječnja 1971.)

Tek nastala sedamdeset prva kad Hrvate tužna vijest shrva smrt odnese našeg Vendelina plemenitog hrvatskoga sina. O sudbino nemila i kleta što nam uze sa ovoga svijeta Vendelina, našeg milog brata rodoljuba, značajnog Hrvata! Zar ne vidiš naše teške boli u hrvatskoj našoj suznoj doli Vendelina ti nemilo uze tko će sada brisat' naše suze? Tko će sada tješit' tužno stado tko će krijepit' i staro i mlado tko Hrvate branit' od dušmana što nasrću na nas svakog dana?! Ti si im'o sve ljudske vrline naš premili oče Vendeline učio nas ljubit' dragog Boga a jednako i bližnjega svoga. I još k tome Hrvatsku voljeti za svoj narod hrabro se boriti da sloboda jednom nama sine i da ropstvo zauvijek umine. Domovino, majko okovana kad slobodu stekneš jednog dana donijet ćemo tebi tvoga sina našeg dragog oca Vendelina!

Hrvati se u Chicagu bore (Chicago, kolovoz 1971.)[uredi]

Još i sada mi smo rastuženi jer smo ljutim bičem pogođeni izgubismo vrlog oca svoga stup OTPOR-a našeg hrvatskoga. Fra Vendelin dušu ispustio jer je Gospod tako odredio da ga zovne u nebeske dvore gdje anđeli svoga Boga dvore. Siroti smo sada u tuđini ali vjerni dragoj Domovini Hrvati se u Chicagu bore za svanuće hrvatske nam zore. U beznađe ne ćemo tonuti nikad duhom ne ćemo klonuti tuđina nas proganja i bije al' hrvatska krv u nama vrije. Puni volje, puni pouzdanja žive vjere i čvrsta ufanja tražit ćemo priliku i zgodu da Hrvati dobiju slobodu.

Tužno cvili Hrvatica mati[uredi]

Tužno cvili Hrvatica mati (logor u Italiji, travanj 1961.)[uredi]

Tužno cvili Hrvatica mati što joj narod u tuđini pati pa odluči u tuđinu ići i Hrvate tamo sve obići. Majka želi sve potanko znati kako žive tamošnji Hrvati kako žive muževi i žene i hrvatske svete uspomene. Kako mladi hrvatski govore i kako se za Hrvatsku bore i misli li Hrvat u tuđini vratiti se k svojoj Domovini? Jesu li nam obitelji zdrave drže li se naše vjere prave poštuju li bližnjega i Boga drže li se reda moralnoga? I još puno željela je znati zabrinuta Hrvatica mati svakoga bi htjela zagrliti i k pravoj ga sreći uputiti. Hrvati joj u tuđini zbore da se oni za Hrvatsku bore da je puno čestitih Hrvata čiji primjer vrijedi suha zlata. Da Hrvati mnogi iz tuđine žele doć' u krilo Domovine u njoj živjet', njom se ponositi njoj i sebi sreću donositi. Ali ima i loših Hrvata osim zlata, nađe se i blata i pohlepe za novcima ima i požude za svim užicima. Zbivaju se lomovi u braku neki dijele i djecu nejaku roditelji neki se ne bore da im djeca hrvatski govore. I još drugih tamnih strana ima u tuđini među Hrvatima al' su ipak jače svijetle strane kojima su staze obasjane. Sve to sluša Hrvatica mati raduje se i u srcu pati raduje se zbog svih svijetlih strana ali pati zbog hrvatskih rana. Suze briše Hrvatica mati kličuć' gromko: voljeni Hrvati, u tuđini čestiti budite, Boga štujte, Hrvatsku ljubite!

Majci rođenoj (logor u Italiji, rujan 1961.)[uredi]

Draga moja Ti majko rođena suzna oka, lica ispaćena al' je meni Tvoje lice drago više nego svega svijeta blago. Zato, majko, čeznem u tuđini vratiti se miloj Domovini vratiti se na ognjište svoje cjelivati milo lice Tvoje. U toj čežnji šapuće mi vila: teška te je sudba pogodila, nikad ne ćeš domaju vidjeti, ni rođenu majku zagrliti. Jer dušmani ne daju ti doći moraš ostat' u tuđoj samoći za Hrvatskom stalno uzdisati i za majkom suze prolijevati. Ne mogoh se s time pomiriti da ću uvijek tužni stranac biti da grob ne ću vidjet' oca svoga ni majčina lica premiloga. Tad pokaza bijela zora zrake i ja stigoh u zagrljaj majke vedrim smiješkom lice joj je sjalo toplim suzam' sina oblijevalo.

Svaki Hrvat o povratku sanja (Chicago, siječanj 1965.)[uredi]

Jutrom zvijezde odlaze sa neba k'o Hrvati iz Doma svojega dani teku, nižu se godine Hrvat čami sred mučne tuđine. A Hrvatska naša brižna mati ne prestaje svoju djecu zvati i pali im svjetlost svoga duha da spoznaju tugu tuđeg kruha. Tuđina je kao tuđa majka muka u njoj i nevolja svaka tko ne kuša, taj ne može znati kako stranac u tuđini pati. Svakog dana na srcu mu tuga mučna čežnja i dosada duga svaki Hrvat o povratku sanja s puno boli, s puno pouzdanja.

Svi su naši, al' neki udbaši (Chicago, studeni 1979.)[uredi]

Vrijeme mutno, zloduh vatru piri ne dopušta da se Hrvat smiri stalno kuša nekog potkopati i pod nekim jamu iskopati. Usred starog rodnog doma moga gdjeno majka čeka sina svoga neprestano zloduh vreba mene uz svagdanje varke i ucjene. Doušnika u tuđini hoće jer im nikad nije dosta zloće al' ja volim sa Zemlje nestati neg' Sotoni svoju dušu dati. U tuđini sa mnom svi su naši svi su naši, al' neki udbaši pa ako im Judin novac godi đavo dušu u lancu im vodi. Za Judin će novac obraz dati i nedužne ljude klevetati tko se takvim zlodusim' zamjeri on nastrada u najgoroj mjeri. A tko vjerno služi udbašima hrpe blaga od njih stalno prima al' što će mu to blago prljavo kad je dušu Sotoni prodao?!

Sporazumno složimo se bratski! (logor u Italiji, siječanj 1961.)[uredi]

Diljem svijeta hrvatske skupine poradite za spas Domovine sporazumno složimo se bratski i pod barjak krenimo hrvatski! Sad u jeku atomskoga doba da srušimo dušmanina svoga što nam zemlju lancim' okovao i majke nam gorko rasplakao. Rastjera nas po hladnoj tuđini sve na žalost majci Domovini i ne da nam doći k rodnom domu ni k ognjištu zavičajnom svomu. Zato naprijed, brat uz svoga brata kao ptica lastavica jata potražimo pod rođenim krovom stara gnijezda u proljeću novom. Neka stara probudi se slava i obnovi hrvatska država nek' sloboda Hrvatima svane neka ropstvo zauvijek nestane!

Smrtna kosa pokosi nam brata (Chicago, prosinac 1965.)[uredi]

  • fra Tugomiru Soldi (1. ožujka 1911.-17. prosinca 1965.) poginulom u prometnoj nesreći u Americi 1965.

Suze lijem dok stihove slivam tugom srca ja strofe protkivam u Ohiu nesreća se zbila Tugomira fratra usmrtila. Smrtna kosa pokosi nam brata svećenika i vrlog Hrvata o nemila sudbino ukleta što ga diže sa ovoga svijeta?! U naponu snage kad je bio na cesti je život izgubio taj nesretni slučaj kad se zbio Hrvate je u crno zavio. Opet jedan fratar nam odlazi opet jedna zvijezda nam zalazi svakog dana sve nove golgote a Hrvati ostaju sirote. Al' što ćemo, Bog je tako dao Tugomira u Nebo pozvao moramo se s time pomiriti i životom uzore slijediti.

Brijeg Široki, zavičaju mili (logor u Italiji, srpanj 1969.)[uredi]

Brijeg Široki, ponositi grade tvoja prošlost i slava se znade dušmani ti izbrisali ime prijatelji ponose se njime. Dušmani te teško razorili tvoje fratre smrću umorili al' se sinci tobom ponosili tvoju slavu svijetom pronosili. Brijeg Široki, zavičaju mili u tebi su velikani bili u tebi će oni opet biti iznova će tebe proslaviti. Uljudba će tvoja zablistati i mladost će tvoja prolistati propupat će svo usahlo bilje procvjetat će smilje i kovilje. Radost će ti razvedriti dane sunce će ti obasjati rane gnijezdo novo ti ćeš odsad viti na Taboru preobražen biti. Brijeg Široki, ti grudo hrvatska primi srca sinovska i bratska tvoja djeca k tebi se vraćaju u zanosu tebe pozdravljaju!

Nogomet je bitka plemenita (Chicago, srpanj 1965.)[uredi]

U Chicagu jednom se dogodi ljuti boj se nogometni vodi na jednoj se strani "Hrvat" bije a na drugoj "Mladost" iz Srbije. Utakmicu došlo gledat' rado sve hrvatsko, i staro i mlado pjesma ječi, zastave se viju dok se momci na travnjaku biju. Hrvati se k'o lavovi bore stalno trče, nikad se ne more "Hrvat" loptom prava čuda čini ratuje se k'o da smo na Drini! Hrvatim' se ipak srce steže jer još nitko ne zatrese mreže navijači gromko navijaju a igrači sve bolje igraju. A onda se pljesak prolomio jedan Hrvat mrežu pogodio Hrvati su Srbe pobijedili navijači uspjeh proslavili. Srbi poraz ne mogu podnijeti pravu bitku žele započeti nema bitke, redarska će svita nogomet je bitka plemenita.

Tuđina je naša teška mora (Chicago, studeni 1985.)[uredi]

  • dominikancu o. fra Vjekoslavu Lasiću

Dok Vjekoslav u Švedskoj je bio mnoge mudre riječi je zborio iznad svega osudu tuđine i pohvalbu mile Domovine. Tuđina je naša teška mora tuđina je i od smrti gora Hrvatska je domovina mati većeg blaga ne možeš imati. Vjekoslav je govorio tako mogao je razumjeti svatko a tko nije njega razumio život ga je tome naučio. Tuđina je k'o stijena studena tuđina je zemlja neljubljena ako u njoj nekad moraš biti nju što prije trebaš napustiti. I vratit' se milom rodu svomu ljubljenomu rodu hrvatskomu nemajka je tvoja sva tuđina majka ti je tvoja Domovina.

Poduka iz puka[uredi]

Spomen na Divu Grabovčevu (Chicago, travanj 1974.)[uredi]

Vran planino što te stoji jeka il' od zvijeri ili od čovjeka il' se vriska od svatova ori il' od groma tvoja šuma gori? Nije moja gromoglasna jeka ni od zvijeri niti od čovjeka nit' se vriska od svatova ori nit' od groma moja šuma gori. Nešto strašno događa se sada silovatelj nevinost napada žrtva mu je jedna čista djeva po imenu Diva Grabovčeva. Al' je Diva život žrtvovala i nevinost svoju sačuvala silovatelj kaznu je dobio u zlosilju život izgubio. Sada Diva u raju uživa na nevinost svu mladost poziva njezin krvnik trpi svoje muke za spas vapi i toči jauke. Na Kedžari gdje je Diva pala bijela ruža od iskona cvala a sa groba gdje Diva počiva Božja milost u duše se sliva.

Majka mi je savjet dala (Chicago, kolovoz 1991.)[uredi]

Kad sam bio pun poleta radoznao, željan svijeta majka mi je savjet dala: život, sine, nije šala. Svijet je, sine, pun taštine i moralne prljavštine požuda ga stalno vodi dobitak mu samo godi. Vuk u ovčjem runu hodi teško s njime doć' k slobodi dok se narod krvi, kolje jači grabi što je bolje. A moćniku sve to godi jer u torbu njemu hodi njegovo se blago množi kad se drugi negdje gloži. Ali ne će iz zla djela spasit' dušu od pepela tko zlo čini, zlo iskopa jer pod sobom jamu kopa. Uzalud mu ljudske moći Božji sud će brzo doći primiče se svakog dana Božja pravda pouzdana. Iz zemlje se vulkan diže prži, pali sve što stiže oluja se silna stvara kuće nosi, kamen valja. A iz Neba Gospod zbori ljudskoj duši on govori: mogu samo dobra djela dušu spasit' od pepela. Zato, sine, dobro čini to je savjet moj jedini jer dobro nas k Dobru vodi k našem spasu i k slobodi. To je majka ispričala takav savjet sinu dala sin odvrati: majko, hvala pravi si mi savjet dala!

Bogataši, dobro promislite (Chicago, lipanj 1978.)[uredi]

Zbog kakvih smo mi otišli jada u daljine kletoga Zapada zbog čega smo u zabludi bili i u tome mladost izgubili? Kad djevojka mlada momka ljubi u zanosu i pamet izgubi a kad momak u ljubavi sniva sve mu slatko, sve mu glatko biva. Al' kad život pokaže gorčinu mnogi ljudi padnu u mučninu pa kukaju što su učinili zašto nisu pametniji bili. Nekoga je poslužila sreća da brak sklopi i blago uveća da mu raste svaka trgovina da mu cvjeta cijela imovina. Ali takav život brzo prođe nesta mladost, starost hitro dođe bolest prijeti i smrt mu se sprema a još k tome on potomstva nema. Sve nestaje što mu biše drage osta pusto zemaljsko mu blago a u blago sveg' života svoga vjerovao više neg' u Boga. Bogataši, dobro promislite i zemaljske varke ostavite duša vam je neumrlo blago život vječni bogatstvo predrago.

Hrvatska Hrvatima[uredi]

Sa obzora zarudila zora (Chicago, travanj 1993.)[uredi]

U Zagrebu zvijezda je zasjala u Madridu zvijezda je odsjala dušmani joj ne dadoše sjati da slobodu ne steknu Hrvati. I sve druge zvijezde što su sjale i hrvatske staze obasjale sve su one bile utrnute od sablasti srbijanske krute. Hrvati se u crno zavili u zdvojnosti tada su mislili Hrvatskoj se vječna propast sprema za Hrvate više spasa nema! Maks i Bruno zadnje žrtve bile što hrvatske luči su nosile što su htjeli narod pomiriti mirotvorjem Hrvatsku stvoriti. Te su snage u krvi klonule al' sve lađe nisu potonule nova snaga u zemlji se budi i slobodu Hrvatima nudi. U pomirbi neka sloga bratska ujedini sva srca hrvatska Franjo Tuđman sve Hrvate zove da se sliju u bratske redove. Sa obzora zarudila zora od Zagreba do Jadranskog mora stvorit će se svuda sloga bratska rodit će se država Hrvatska!

Vukovar je stijeg slobode vio (Chicago, siječanj 1993.)[uredi]

Gorko plače vukovarska vila nad Zagrebom raširila krila pomoć traži od svoga prijestolja Vukovar je na rubu pokolja. Grad junački sve od sebe dao tri mjeseca on se je hrvao sad od pusta praha na nizini potamnilo nebo na visini. Ruševina sad se svud obara i garište krvavo se stvara ječi jauk od zore do mraka i od mraka do novog danka. Grad krvnici satiru i blate nemoćnike kolju i krpate i još kliču: treba nam salate bit će mesa, klat ćemo Hrvate! Dok Vukovar gori i izdiše tragove mu srpska ruka briše al' ih nikad ne će izbrisati spomen njegov čuvat će Hrvati. Slavu će mu posvuda pronijeti i slobodu jednom donijeti Vukovar je stijeg slobode vio i Hrvatskoj pobjedu donio!

Herceg-Bosna jamac je slobode (Chicago, svibanj 1995.)[uredi]

Mostar grmi od vriska junaka jauk ječi od zore do mraka zrakoplovi kuće poravnaše a topovi zemlju potkopaše. Htjeli bi nas u prah pretvoriti i Srbiji zemlju pripojiti al' u ponor cijeli plan im ode Herceg-Bosna jamac je slobode. Herceg-Bosna i Hrvatska mati ne da da se istrijebe Hrvati sklopiše se bratski dogovori svaki Hrvat za svoj dom se bori. A i naša braća u tuđini pomoć daju dragoj Domovini i borcima u svom zavičaju da ustraju, da se ne predaju. Da obrane zemlju pradjedova za budućnost vlastitih sinova da obrane stečenu slobodu za naslijeđe hrvatskome rodu!

Hrvatska se na slobodu budi (Chicago, studeni 1994.)[uredi]

U njemačkom Leonbergu gradu gdje Hrvati muče se na radu sina rodi Hrvatica majka na koga će dizati se hajka. A ubrzo potrebe velike odvode ga sve do Amerike ni četvrtu nije napunio kad je novu domaju dobio. Mali Verner bistra uma bio bistrinu mu svatko zapazio rastao je u stasu i znanju marljiv bio i noću i danju. Roditelji hrvatskoga roda kojima je zgažena sloboda svojim sinom zadovoljni bili iskreno se njime ponosili. Kad je Verner za život sazrio i fakultet kad je završio žarko sunce tad s neba zarudi Hrvatska se na slobodu budi. Sve sinove ona k sebi zove na zadatke velike i nove: sinci moji, što ste u tuđini požurite k majci domovini. Domovinu oslobodit' treba njeni sužnji vapiju do neba Verner Ilić odazva se prvi ne bojeć' se ni patnje ni krvi. Roditelji nisu mu smetali samo su mu topli savjet dali: brani sine, domaju Hrvatsku ali čuvaj i vjeru kršćansku! Nemoj, sine, po zlu putu ići pa i tebe zlo će mimoići stara poštuj, a nejaka brani pošten budi i pošten ostani! S blagoslovom svojih roditelja ode Verner tragom svetih želja u redove hrvatske obrane svim Hrvatim' da sloboda svane. Prijavi se ministru obrane i započe svoje ratne dane ratne dane i ratne godine sred patničke svoje Domovine. Neustrašiv svuda borac bio ni pred kim se nije uplašio u tijelu mu još biljega ima od granata i nagaznih mina. Pred junacim' junački hodio i junake hrabro predvodio branitelje bratski je ljubio i u svemu njima uzor bio. Mladi časnik rodoljubljem gori, mladoj vojsci o slobodi zbori Verner Ilić za Hrvatsku živi domovini Hrvatskoj se divi!

Branitelji sa Širokog Brijega (Chicago, svibanj 1993.) =[uredi]

Rođeni su na studenoj stijeni uz preslicu nježno odgojeni bura, žega i poskoci ljuti klesali su njihov značaj čvrsti. Borili se na kopnu i moru branili su doline i goru čuvali su zemlju svojih pređa da se nikad ne pomakne međa. Prasak grmi, pucnjava se ori rekao bi da to Mostar gori iz visina tuku zrakoplovi a sa brda puške i topovi. Neretva se prije rane zore uzburkala kao burno more drvlje nosi i kamenje mrvi sva crvena od vojničke krvi. Leš do leša svud okolo leži crni oblak u visine bježi klikom kliču kraj hrvatskog stijega branitelji sa Širokog Brijega. Samo naprijed, a s vjerom u Boga hrvatska će pobijediti sloga dotle Srbi bježe preko brda k'o bezglava razbijena krda. Neretva se prelijeva u krvi al' hrvatski barjak ide prvi hrabri momci idu pokraj njega branitelji sa Širokog Brijega!

Život guši tko Hrvatsku ruši (Chicago, travanj 1995.)[uredi]

Predvodnici, dajte hvalu Bogu i hrvatsku poduprite slogu zatornik je tko izdaju sprema u njem' ljudstva ni ljubavi nema. U njem' srce izdajničko bije u njemu se zmijsko leglo krije tko Hrvatsku želi usrećiti on joj mora uvijek vjeran biti. Uzalud je vikati do neba da Hrvatskoj bolji program treba to govore samo oholice što se bore za svoje stolice. Usta su im puna Domovine riječ njihova puna neistine za Hrvatsku tobož' sve bi dali a djelom bi odmah ju izdali. Dvojica su i nedavno htjela izdajnička počinit' nedjela a narodu stali govoriti da će bolju državu stvoriti. Al' im narod nije vjerovao i plan njihov brzo je propao u Hrvatskoj tako bitku gubi tko sebično samog sebe ljubi. Sramota je izdajica biti Domovini svojoj nauditi život guši tko Hrvatsku ruši život štiti tko Hrvatsku kiti!

Povratak[uredi]

Odlazak u izbjeglištvo[uredi]

Iz kolijevke naše roditeljska ljubav, sine nek' te prati. Ti se opet iz tuđine rodnoj grudi vrati!

Odlazak preko granice[uredi]

Bijedni se putnik po tuđini krije, majci knjigu žalovitu štije. Njom tuđinu želi da raskrije. Teško breme on sa sebe prti, jer tuđina gora je od smrti.

Odlazak u bolnicu[uredi]

Ne čekaj me, draga majko, otiš'o sam predaleko, i povratka meni nema. Spavaj, majko, al' ne gasi svijeće, jer unuci znat' te naći ne će.

Oronuli starac[uredi]

Oronuli starac razorena srca: tu života nemam, tuđa zemlja u srcu me boli, al' mi snage daje, jer me moja voli.

Povratak[uredi]

Dolazim ti, majko, uz obilje blaga, na srcu mi leži Domovina draga.