Sihrbaz

Izvor: Wikizvor
Idi na: navigaciju, pretragu
Podaci o tekstu
Autor Enes Beganović
Naslov Sihrbaz
Podnaslov
Iz
Izdavač {{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor lijecenje-kuranom.com
Kratak opis
Wikipedia-logo-v2.svg Članak na Wikipediji
Status obrade
U obradi
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Slika
[[Datoteka:|180px]]

Sihrbazi i džini[uredi]

Dogovor izmedu sihirbaza i šejtana:
Uglavnom se sporazum između sihirbaza i šejtana zasniva na tome da sihirbaz počini neke stvari koje vode u sirk ili kufr, tajno ili javno, a da šejtan u tom slučaju služi sihirbaza ili da potčini svakog onog ko može služiti sihirbazu.

Sporazum se u većini slučajeva uspostavlja između sihirbaza i vođa džinskih plemena. Dotični vođa izdaje naređenje svome potčinjenom da služi sihirbazu i da mu bude poslušan u provedbi njegovih naređenja. Oni obično traže obavještenja o događajima koji su se desili, razdvajanje muža od žene, izazivanje privlačnosti među bračnim parovima, ili izbjegavanje žene od strane muža...

Spomenut ćemo ih sve detaljno, ako Bog da.[1]

Sihirbaz poduzima radnje u cilju potčinjavanja džina koji će mu vršiti usluge zla. Ako džin odbije poslušnost, sihirbaz pozove vođu plemena jednom vrstom čaranja kojom se veliča ovaj vođa i kojom od njega traži pomoć, a ne od Allaha. Tada ovaj vođa-džin poduzima kaznene mjere protiv neposlušnog džina i naređuje mu poslušnost sihirbazu - idolopokloniku.

Tako ćemo naći da je veza njih dvojice, potčinjenog džina i sihirbaza, vrlo često obavijena mržnjom i nepodnošljivošću. Također ćemo često puta vidjeti kako džin uznemirava porodicu, njegovu djecu, imetak i drugo. Veoma često sihirbaz i sam bude uznemiravan a da ne zna uzrok. Uznemiravanje se manifestuje u vidu glavobolje, nesanice, straha od mraka i drugih sličnih pojava.

U većini slučajeva sihirbazi ne mogu imati djece zato što se u oplodnju umiješa džin i ubije plod prije njegove zrelosti. Ovo je veoma poznato medu sihirbazima, tako da su neki od njih ostavili sihr da bi se brinuli o svom potomstvu.

Spomenut ću ovdje slučaj jedne opsihrane bolesnice.
Nakon što sam joj proučio određene ajete iz Kur’ana, iz nje je progovorio džin zadužen za sihr:

- Ja ne mogu da izađem iz nje.

- Zašto?, upitao sam ga.

- Zato što se bojim da će me sihirbaz ubiti.

- Idi sa tog mjesta na drugo za koje sihirbaz ne zna.

- On će poslati za mnom drugog džina koji će me pratiti.

- Kada bi ti primio Islam i kada bi se javno pokajao, bili bismo u mogućnosti sačuvati te od džina i spasiti te od njih.

- Ne, neću primiti Islam, ostaću kršćanin.

- Nema prisile u vjeru, ali je važno da izađeš iz ove žene.

- Neću izaći.

- Dobro, onda ćemo s Allahovom pomoći učiti ajete kojima ćeš biti spaljen.

Potom sam ga jako udario te je počeo plakati.

Izaći ću, izaći ću.

I izašao je, hvala Allahu, Gospodaru svjetova. To je samo Njegova zasluga.

Što je više sihirbaz odan nevjerničkom ponašanju i pokvareniji to je džin poslušniji i brži u izvršavanju njegovih zapovjedi.

Kako sihirbaz priziva džina?[uredi]

Postoji više načina, a svi se baziraju na sirku i jasnom kufru. Ja ću, ako Bog da, spomenuti osam načina ukazujući u svakom od njih na vrstu sirka ili kufra. Spomenut ću ih zato što neki muslimani ne mogu da razlikuju kur’anski način liječenja od liječenja sihrom. Prvi je vjerski, a drugi šejtanski. Stvar postaje još nejasnija kad sihirbaz izgovara svoje kafirske riječi, i ponekad glasno ubaci i neke kur’anske ajete koje bolesnik čuje i pomisli da se njegovo liječenje vrši Kur’anom. Tako se bolesnik povinuje svakoj naredbi koju mu sihirbaz uputi.
Cilj objašnjenja ovih načina je upozorenje braći muslimanima na puteve koji vode u zlo i zabludu. Te kako da raspoznaju kafirski put.

Prvi način: Zaklinjanje
Sihirbaz ulazi u mračnu sobu, zatim potpaljuje vatru i na nju stavlja određenu vrstu tamjana (zavisno od onoga što želi postići sihrom). Ako želi razdvajanje ili mržnju i neprijateljstvo, stavlja tamjan koji ima veoma ružan miris. A ako želi izazivanje ljubavi i primamljivanje ili razbijanje sihra i vraćanje žene mužu, onda on stavlja tamjan lijepog mirisa. Poslije toga sihirbaz počinje sa učenjem svojih musričkih čarolija. To su posebni talismani koji se zasnivaju na zakletvi džina njihovim gospodarima, traženjem usluga od njihovih veličanstvenika, i druge vrste sirka, kao što je veličanje vođa džina i potpomaganje istim. Uslov je da sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njega, bude bez abdesta, ili džunup, ili u nečistoj odjeći. Nakon što završi sa izgovaranjem kafirskih čarolija, pred njega izađe pojava u liku psa ili lisice ili u nekom drugom liku. Tada sihirbaz naređuje ono što želi. Ponekad mu se niko ne pojavi već samo čuje glas, a ponekad ne čuje ni glas već odmah pravi sihr na ličnim stvarima osobe kojoj je namijenjen sihr. Te stvari mogu biti u vidu kose, dijela odjeće na kojoj su tragovi znoja itd. Potom sihirbaz naređuje džinu da radi ono što on želi.

Dodatak ovom načinu.
Proučavajući ovaj način ispostavilo se da:

- džini vole mračna mjesta,

- džini se hrane mirisom tamjana,

- jasan i očevidan sirk u ovom nacinu je zaklinjanje i potpomaganje džinom,

- džini vole nečist, a šejtan se privlači nedžasetima.

Drugi način: Prinošenje žrtve Sihirbaz donese pticu, kokošku, ili goluba, ili bilo koju drugu vrstu životinje s posebnim odlikama - ovisno o tome šta džin zahtijeva. U većini slučajeva radi se o životinji crne boje zato što džini vole crnu boju.[2] Zatim sihirbaz kolje tu zivotinju bez spominjanja Allahova imena. Ponekad njenom krvlju maže bolesnika. Zatim je baca u rupe, pustoši, bunareve ili tajna mjesta koja su uglavnom skloništa džina, ne spominjući Allahovo ime prilikom bacanja. Vraća se u kuću i izgovara svoje tajne čarolije, a potom naređuje džinu da učini ono što on želi.

Dodatak drugom načinu
Sirk u ovom načinu ogleda se u dvije stvari:

1- prinošenje žrtve džinu – što je haram. U tome se složila sva ulema, slavni prethodnici i oni poslije njih. U ovom slučaju sirk je klanje žrtve u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. Muslimanu nije dozvoljeno da jede takvo meso, a pogotovo da on to čini. I pored toga neznalice u svim vremenima i na svakom mjestu rade slične stvari.

Jahja ibnu Jahja kaže:
“Rekao mi je Vehb: Jedan halifa je iskopao izvor i htio da ga provede, pa je prinio žrtvu džinu da mu ne presuši izvor. Ljudi su se napajali iz tog izvora, a kada je vijest o tome doprla do Sihaba Ez-Zuhrija, rekao je: “On je prinio žrtvu onome kome nije dozvoljeno i ljudi su pili ono što im nije dozvoljeno.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je jedenje onoga što je zaklano u ime džina.”[3]

U Muslimovom “Sahihu” postoji hadis koji prenosi Ali ibnu Ebi Talib, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je prokleo onoga koji prinosi žrtvu nekom drugom mimo Allaha.”2- Idolopokloničke čarolije su riječi i talismani koje se izgovaraju prilikom prizivanja džina, a sastoje se od očiglednog sirka, kao što je to spomenuo Sejhul-Islam Ibnu Tejmijje na više mjesta u svojim knjigama.[4]

Treći način : Prostakluk (niskost) najvulgarnija metoda

Ova metoda veoma je poznata među sihirbazima. Onaj koji je upotrebljava posjeduje veliku grupu šejtana koji mu služe i koji izvršavaju njegova naređenja, zato što je on od svih sihirbaza najveći kafir i bogohulnik, neka je Allahovo prokletstvo na njega.

Ovaj način prizivanja džina sastoji se od slijedećeg:

Sihirbaz stavlja Mushaf pod noge kao cipele, sa njim ulazi u klozet, i pocinje sa ucenjem kafirskih rijeci (talismana), zatim izlazi iz klozeta, sjeda u sobu i nareduje dzinu ono sto zeli. Tada se dzini takmice u izvrsavanju njegovih naredbi i veoma su poslusni. To je zato sto on ne vjeruje u Allaha, i zato sto je postao sejtanski brat i zavrsit ce u ocitoj propasti, neka je Allahovo prokletstvo na njega.

Uslov je da ovaj vulgarni sihirbaz bude pocinilac velikih grijeha, pored onih koje smo vec spomenuli. Kao na primjer: opcenje sa zenama koje su mu zabranjene, homoseksualizam, blud ili psovanje vjere i sve ono cime je sejtan zadovoljan.

Četvrti način: Metoda necistoceU ovom nacinu prokleti sihirbaz pise jednu od sura krvlju od menstruacije ili nekom drugom necistocom, zatim izgovara musricke carolije, prizove dzina te mu nareduje sta hoce. U ovoj metodi kufr je ocigledan, jer je izrugivanje sa surom ili ajetom iz Kur’ana ocito nevjerstvo. Mozete zamisliti kako je to tek kad su one pisane nedzasetom. Allahu se uticemo od ponizenja, od Allaha trazimo da ucvrsti nasa srca u imanu, da nas usmrti u Islamu i da nas prozivi u drustvu najboljih robova.

Peti način: Metoda izokretanja - izoblicavanja U ovoj metodi sahir, neka je Allahovo prokletstvo na njega, pise odredenu suru naopako, od kraja do pocetka, zatim izgovara svoje musricke carolije i dzin dolazi, a sahir mu nareduje ono sto hoce. Ovakav nacin je zabranjen kao i svi drugi zato sto u njemu ima kufra i sirka.

Šesti način: Proricanje putem zvijezda Ova metoda zove se “promatranje”, jer sahir promatra putanju odredene zvijezde, potom stupi u kontakt sa zvijezdom putem sihra, a zatim izgovara odredene talismane koji u sebi sadrze sirk i kufr. Potom on pravi odredene pokrete - misleci da tim pokretima utice na spustanje duse te zvijezde - ali je istina da je to samo vid robovanja zvijezdama, a ne Allahu. Astrolog moze i ne znati da je to robovanje i velicanje drugog osim Allaha, a sejtani tada pozure u izvrsavanju njegovih naredbi. Sihirbaz pomisli da je zvijezda ta koja ga pomaze, a ona ne zna nista o tome. Sihirbazi smatraju da se ovaj sihr ne moze ukloniti osim pojavom iste zvijezde po drugi put. Ovako je kod sihirbaza, a sto se tice onih koji lijece Kur’anom, oni ovaj sihr uklanjaju s Allahovom pomoci. Postoje zvijezde koje se pojavljuju samo jednom u godini. Sihirbazi cekaju da se ona pojavi i uce svoje carolije, traze?ci pomoc od zvijezde koja ce ukloniti sihr. U ovoj metodi nimalo nije skriveno velicanje nekog drugog osim Allaha i potpomaganje nekim drugim, a sve je to sirk.

Sedmi način: Metoda sake U ovoj metodi sahir dovede djecaka koji jos nije dostigao polnu zrelost. Uslov je da nije pod abdestom. Uzima lijevu djecakovu ruku i na njoj crta ovakav pravougaonik. Oko pravougaonika pise talismanske carolije - a one se svakako sastoje od sirka. Na saku djecaka u sredini pravougaonika stavlja ulje i plavi cvijet ili ulje i plavu tintu, pa zatim napise drugi talisman sa pojedinacnim slovima na duguljastom papiru. Taj papir stavlja kao suncobran na lice djecaka, a onda mu obuce kapu da bi se ucvrstio papir. Potom potpuno omota djecaka teskom odjecom. U tom stanju djecak ne vidi svoju ruku, jer je tama. Poslije toga prokleti sihirbaz pocne sa ucenjem svojih nevjernickih carolija. Kada djecak osjeti da se tama pretvorila u svjetlost i vidi da su slike pocele da se krecu na njegovoj saci, sahir ga pita sta vidi? Djecak odgovara: “Ispred sebe vidim lik covjeka.”

- Reci mu da mu je carobnjak rekao to i to i slike ce se micati shodno naredbama, kaze sihirbaz.

Ovu metodu koriste onda kada se traze izgubljene stvari. Ni u ovoj metodi kao ni u drugim nije skriven sirk, kufr, niti talismani koje niko ne razumije.

Osmi način: Metoda dijelova odjece i rekvizitaU ovoj metodi sihirbaz trazi od bolesnika njegove privatne stvari kao sto su maramica, kapa, kosulja ili bilo sta na cemu se osjeca miris njegova znoja. Tako sihirbaz umota u cvor jedan dio njegove maramice, a zatim je odmjeri u duzini od cetiri prsta, pa onda uhvati maramicu cvrsto i uci suru Et-Tekasur ili bilo koju kratku suru, prilikom cega podigne glas, a zatim u sebi izgovara svoj musricki talisman. Poslije toga poziva dzina i kaze mu: ”Ako uzrok njegove bolesti bude dzin, onda skratite maramicu, a ako uzrok bude urok, produzite maramicu, a ako je prirodna bolest, onda ostavite maramicu kakva jest.” Sihirbaz ponovo mjeri maramicu, pa ako vidi da se produzila vise od cetiri prsta, kaze bolesniku: “Ti si pogoden urokom (iz zavidnosti).” A ako vidi da se skratila, kaze mu: “Tvojoj bolesti su uzrok dzini.” A ako ustanovi da je maramica duga cetiri prsta koliko je i bila, kaze mu da ide ljekaru. Dodatak ovoj metodi- Sihirbaz podize glas prilikom ucenja Kur’ana da bi bolesnik pomislio da on lijeci Kur’anom, a nije tako, tajna je u talismanu kojeg on u sebi uci.

- Potpomaganje dzinom, dozivanje istih i upucivanje dove njima je sirk.- Dzini su poznati po tome da puno lazu. A kako da znamo da li odredeni dzin laze ili istinu govori? Analizirali smo rad jednog sihirbaza. Ponekad oni istinu govore, ali u vecini slucajeva lazu. Dosao nam je jedan bolesnik i rekao da mu je sihirbaz dao dijagnozu iz koje se zakljucuje da je on urecen. Nakon sto smo proucili Kur’an nad njim, progovorio je dzin i saznali smo da kod njega nije u pitanju urok, a takvih je slucajeva mnogo.

Ovo su neki od nacina prizivanja dzina. Mozda postoje i drugi, koje ja ne znam.

Znakovi po kojima se raspoznaje sihirbaz[uredi]

Kod koga se nadu neki od slijedecih znakova, znaj da je on sihirbaz bez ikakve sumnje. To su ovi znakovi:

1. Raspituje se o bracnim podacima roditelja bolesnog.

2. Uzima privatne bolesnikove stvari kao sto su (odjeca, maramice, kapa itd.)

3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede zivotinja odredenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaze bolesna mjesta ili baci zrtvu na pusto mjesto.

4. Pise talismane (vradzbine, zapise).

5. Uci carolije i izgovara nerazumljive talismane.

6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od cetverouglova na kojima su slova i brojevi.

7. Nareduje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan odreden period, boraveci u sobi u koju ne ulazi sunceva svjetlost.

8. Ponekad trazi od bolesnika da se ne pere vodom jedan odreden period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upucuje na to da se radi o dzinu krscaninu koji sluzi sahira.

9. Daje bolesniku stvari koje ce zakopati u zemlju.

10. Daje bolesniku papire koje ce spaliti i nakaditi se njima.

11. Prica nerazumljivim govorom.

12. Ponekad sihirbaz obavjestava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je dosao prije nego mu ovaj i saopsti to.

13. Pise bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grncarije bijele boje a onda nareduje bolesniku da to rastapa i pije.

Ovo su samo neki od znakova koji nam mogu pomoci u raspoznavanju sihirbaza od pravog i ispravnog lijecnika Allahovom knjigom.

Dakle, dragi brate ako saznas da je covjek sahir, duznost je da mu ne ides, a ako mu pak odes, onda za tebe vaze ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: “Ko otide vracaru i povjeruje u njegove rijeci, porekao je ono sto je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.”[5]

[1] Pogledaj šesto poglavlje ove knjige.

[2] U Muslimovom “Sahihu” je zabilježeno da je crni pas šejtan Do sada sam vidio dosta džina u tom liku. Pogledaj “Vikajetul-insan”, str 104.

[3] Djelo “Ahkamul-Merdžan” 78.

[4] Djelo “El-Ibane fi ’umumir-risaleh”.

[5] Hadis prenosi El-Bezzar i kaže da je hadis hasen.

Stav o krscanskom ili jevrejskom sihirbazu[uredi]

1. Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, je rekao: “Bit ce ubijen na osnovu opcih dokaza (iz hadisa), i zato sto je sihr zlo koje je rezultiralo ubistvom muslimana, a ubistvo muslimana zahtijeva ubistvo zimmije (sticenikom iz druge vjere u muslimanskoj zemlji).”[6]

2. Malik, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ne treba ubiti sihirbaza sljedbenika knjige (kitabiju) osim ako je on svojim sihrom ubio nekoga. Ako takav sihr nanese stetu muslimanu, koja nije u skladu sa ugovorom koji je zimmija potpisao sa islamskom drzavom, on time sam krsi ugovor te postaje dozvoljeno njegovo ubistvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ubio Lubejda Ibnul-Ea’sama zato sto se on nikada nikome nije svetio zbog sebe licno, i zato sto se bojao ako ga ubije da se time ne prosiri smutnja medu muslimanima, i njegovim saveznicima iz redova ensarija.[7]

3. Safija, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nije dozvoljeno ubiti sihirbaza iz redova krscana ili jevreja, osim ako je on nekoga ubio svojim sihrom. U tom slucaju ga je dozvoljeno ubiti.”[8]

4. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: “Sto se tice sihirbaza pripadnika ehli-kitabija, on se ne ubija osim ako je on sam ubio svojim sihrom. Uglavnom se ubija iz odmazde, kao sto je utvrdeno da je Lubejd ibnul-Ea’sam opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On ga nije ubio. Sirk je tezi od sihra, a kafir se radi sirka ne ubija. Postojeci dokazi govore da musliman sihirbaz bavljenjem sihrom postaje kafirom. Tako je neispravna analogija da se pripadnici drugih vjera trebaju ubijati zbog sihra, jer kada ozenjen krscanin pocini zinaluk, zbog toga nece biti ubijen, dok musliman biva kamenovan.”[9] Allah najbolje zna.

[6] El-Mugni: 10/115.

[7] “Fethul-Bari”: 10/236.

[8] Fethul-Bari: 10/236.

[9] El-Mugni: 10/110.