Sinoć beže iz planine dođe
| Podaci o tekstu | |
|---|---|
| Autor | ' |
| Naslov | Sinoć beže iz planine dođe |
| Podnaslov | |
| Iz | |
| Izdavač | {{{IZDAVAČ}}} |
| Izdanje | |
| Vrijeme nastanka | |
| Datum izdanja | |
| Mjesto izdanja | |
| Prevodilac | |
| Originalni naslov | |
| Originalni podnaslov | |
| Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
| Izvor | Narodno djelo |
| Kratak opis | |
 Članak na Wikipediji | |
| Status obrade | |
| nepoznat | |
Pažnja: Za ovaj status obrade ne postoji šablon.
| |
| Slika | |
Sinoć beže iz planine dođe,
nit' dovede konja ni hrtova,
nit' donese sablje o bedrici,
nit' mavena ćurka na ramenu,
ranjen dođe do bijela dvora.
Kako dođe, leže bolovati,
a majka mu rane zavijala,
dovodila od mora hećime,
na hiljade cijene godila.
Al' zaludu, fajde ne bijaše.
Govorila lijepa djevojka:
- O, gospojo, beg Avdina majko,
bi li meni svoga sina dala,
kad bih njemu rane izvidala?
- Bih ga dala i šćerkom te zvala
i u zlato tebe zavijala.
Djevojka je bega liječila,
sretna bila, bega izvidala.
Beg je uze sebi za ljubovcu!