Sinoć beže iz planine dođe

Podaci o tekstu
Autor	'
Naslov	Sinoć beže iz planine dođe
Podnaslov
Iz
Izdavač	{{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor	Narodno djelo
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
nepoznat
Pažnja: Za ovaj status obrade ne postoji šablon.
Slika
[[Datoteka:|180px|center]]

Sinoć beže iz planine dođe,

nit' dovede konja ni hrtova,

nit' donese sablje o bedrici,

nit' mavena ćurka na ramenu,

ranjen dođe do bijela dvora.

Kako dođe, leže bolovati,

a majka mu rane zavijala,

dovodila od mora hećime,

na hiljade cijene godila.

Al' zaludu, fajde ne bijaše.

Govorila lijepa djevojka:

- O, gospojo, beg Avdina majko,

bi li meni svoga sina dala,

kad bih njemu rane izvidala?

- Bih ga dala i šćerkom te zvala

i u zlato tebe zavijala.

Djevojka je bega liječila,

sretna bila, bega izvidala.

Beg je uze sebi za ljubovcu!