Sloboda, Pravda i Demokratija/I
| « [[Sloboda, Pravda i Demokratija/|]] | Sloboda, Pravda i Demokratija | II » |
“Muslimani su pokazali svoje pravo lice u New Yorku, oni su ništa drugo nego teroristi”. Posmatrao sam iz ugla univerzitetske kafane kako Morrel la ’Mont završava svoju verziju događaja od prije dva dana. Omanja grupa studenata ga je pažljivo slušala, očito odobravajući njegov pogled na njujoršku tragediju.
Morrel je Francuz iz Montreala, čiji su roditelji, prije tridesetak godina, u Kanadu došli iz Nice. Srednje građe, elegantan, sa crnom kovrdžavom, kosom, sjajnom od gela, živih i krupnih očiju, od drugih studenata Kanađana razlikovao se višom inteligencijom, upotrebom akademskih riječi, lijepim manirima i veoma privlačnim načinom prezentacija na završnim ispitima.
Već nekoliko mjeseci smo dijelili razred u vankuverskom kampu «University of Pheonix» iz USA. Ovaj stari i ugledni američki univerzitet je prije nekoliko godina počeo sa novim programom studiranja, namijenjenim isključivo stalno zaposlenim. Predavanja su bila dva puta navečer u sedmici, dok je treći dan bio ostavljen za grupni rad. Jedan predmet se obrađivao mjesec dana, uz tri završna pismena rada, koji su bili uvjet za završni test i usmenu prezentaciju. Test je bio baziran na udžbeniku, a prezentacija na samoodabranoj temi koja je povezana sa obrađivanim predmetom.
Pošto se radilo o studiranju biznis menadžmenta, polagala se velika pažnja na prezentaciju kao kasniju komunikacijsku osnovu za upravljanje kompanijama, prodaju, sklapanje ugovora, predstavljanje proizvoda i komunikaciju sa internacionalnim marketom. Svaki student je imao petnaest do dvadeset minuta da se, pred razredom i profesorom, predstavi kao biznismen. Ocjenjivalo se sve, od vanjske pojave, držanja, upotrebe jezika, fraza, videodispleja, poznavanja teme, do uvjerljivosti onoga o čemu se govori.
Ovakav način ispita je bio atraktivan studentima jer su dosta učili slušajući prezentaciju drugih. Biznis menadžment je postao nauka isprepletena sa dobrim poznavanjem sociologije, psihologije, demografije, ekonomije, prava i osobina raznih etničkih zajednica, sve u funkciji prelaska na internacionalni market, uz dobro poznavanje odnosa koji vladaju na njemu.
Morrel je bio posljednji prezentator prije pauze. Kao i uvijek, oduševio je sve sadržajnom obradom teme. sada je to bio uticaj «Zlatne groznice» na naseljavanje ljudi na sjeverni dio američkog kontinenta. Pomagao se videodisplejom, tako da je, uz prikaz događaja i ljudi, na kraju zaključio da je Amerika uvijek bila zemlja nade i sna ljudima širom svijeta. Naklanjajući se profesoru i studentima, poput pozorišnog glumca, dobio je dug aplauz. Uživao je u tome i svoj nastup je, po zvršetku časa, proširio u kafani uz večernju kahvu, uz aktuelnu temu «September 11 in New York».
– Morrel, imam nekoliko pitanja – obratio sam mu se.
– Svakako, pitaj. Volim odgovarati! – nasmijao se široko, pokazujući zdrave bijele zube.
– Kad se spomenu muslimani, šta ti prvo padne na um, osim ovog posljednjeg zaključka da su teroristi? Morrel pogleda uokolo. Pokretom čovjeka sigurnog u sebe, podiže nadmeno glavu i krenu sa odgovorom:
– Naravno, ne mogu svi biti teroristi, ali se terorizam, u zadnjih dvadesetak godina, najviše povezuje s njima. Ja ne poznam dovoljno iznutra muslimane, ali kad pomislim na njih, padne mi napamet nekoliko stvari. Prva je da su tamnopute kože, opasnog izgleda, imaju duge brade, turbane na glavama, široku i bijelu odjeću. Primitivnih su običaja. Žene su im pokrivene, imaju ih više, tuku ih. U njihovim zemljama je nedostatak tolerancije, demokratije i edukacije, pa su zaostali i nepismeni u većem procentu.
Slušao sam uobičajen američki pogled na muslimane i njihove zemlje. Morrel je još jednom potvrdio da je sljedbenik teze koju američki mediji već decenijama naturaju svom običnom i neukom državljaninu.
– Maloprije si, u razgovoru, spomenuo i riječ džihad. Jesi li siguran šta ta riječ znači?
– Svakako! To je muslimanski sveti rat protiv kršćana!
– Znaš li šta je to inkvizicija? nastavih sa pitanjima. Morrel se zamisli, očigledno ne znajući šta znači ova riječ.
– Dobro, nije važno, inkvizicija se dogodila u Evropi, dok “civilizovane” Amerike nije ni bilo, pa mnogi ovdje i ne znaju šta to znači. Koja je tvoja religija Morrel?
- Ja sam kršćanin! – odgovori.
– Jesi li pročitao Bibliju?
– Naravno da jesa. A ti, koje si vjere? – upita me.
– Možda će te odgovor iznenaditi. Ja sam musliman. Moj izgled baš ne odgovara onom tvom opisu muslimana. Ali, taj sam, još od rođenja.
Lice mu se promijeni i, ne dopuštajući da se zbuni, lagahnp mi se osmjehnu. Učinih isto. Pokupi sa stola skriptu i krenuh u učionicu da bih se pripremio za predstojeću prezentaciju.
| « [[Sloboda, Pravda i Demokratija/|]] | Sloboda, Pravda i Demokratija | II » |