Sura 11.

Izvor: Wikizvor

S u r a XI H u d


U ime Allaha: onog koji čini milosrđe, Milosrdnog.


1 Alif. Lam. Ra. Evo Knjige Čiji su Ajeti bili potvrđeni, Potom objašnjeni od strane Mudraca savršeno obaviještenog.

2 « Ne obožavajte drugog do Allaha! Poslan od njega ja sam za vas jedan upozoritelj i navjestitelj.

3 Tražite oprost u svog Gospodara, potom vratite se k njemu: on će vam dodijeliti, u ovom svijetu, lijep užitak sve do jednog neopozivo utvrđenog trenutka. On dodjeljuje svoju milost svakom čovjeku koji ju je već uživao.

Ako se vi odvratite, ja se bojim za vas kazne na veliki Dan.

4 Vi ćete se vratiti k Allahu . On je nadmoćan nad svakom stvari.

5 Nije li to zbog toga da se skriju od njega što se oni zatvaraju u sebe? Ali zar on ne zna što oni kriju čim se ogrnu odjećom svojom? – On poznaje sadržinu srca –

6 Nema zvijeri na zemlji čije održavanje ne pada na teret Allahu koji poznaje njen brlog i njenu jazbinu: sve je upisano u jasnu Knjigu.

7 On je taj koji je stvorio nebesa i zemlju u šest dana, – tad prijestol njegov bi ponad vode– da bi vas izkušao i da bi doznao

Ko  od vas čini bolja djela.

Ako ti kažeš: « Vi ćete sigurno biti uskrsnuti nakon svoje smrti,» nevjernici će reći: "To je samo mađija!"

8 Ako mi od njih odstranimo kaznu sve do jednog određenog naraštaja, oni će reći: «Što ju to zaustavlja?» ali na dan kad ona bude došla, on ne će biti odvraćna od tih ljudi a onoi čemu su se rugali okružiće ih sa svih strana.

9 Ako mi damo čovjeku okusiti milosrđe s naše strane pa ga potom njemu oduzmemo, evo njega očajnog i nezahvalnog.

10 Ako li mi njemu damo okusiti dobročinstvo, nakon nesreće koja ga je stigla, on kaže: «Zla su se udaljila od mene!» i evo ga radosnog i ponosnog.

11 Ne će tako biti za one koji su strpljivi i koji čine dobra djela: oni će dobiti oprost i veliku naknadu.

12 Možda ti zanemaruješ jedan dio onoga što ti je bilo otkriven o pa osjetiš zebnju kad ti vele: « Zašto na njega nije sišlo blago!» ili pak: «Zašto ga nije pratio jedan Anđeo?»

Ti si samo upozoritelj. Allah bdije nad svakom stvari.

13 Hoće li oni reći: «On je to izmislio?»

Reci: «Donesite dakle deset Sura smišljenih od vas i sličnih ovome! Zazovite tada koga budete mogli, osim Allaha, ako ste vjerodostojni.»

14 Ako li vam ne odgovorfe, da je uistinu, to sišlo uz Znanost Allahovu. Nema Allaha osim njega. Jeste li mu vi podvrgnuti?

15 Mi nagrađujemo djela učinjena na ovom svijetu po onima koji su voljeli taj svijet i njegove urese i ne će oni trpjeti nikakvu nepravdu: 16 evo onih koji, u budućem životu, ne će naći ništa drugo do li Vatru. Ono što se obavili u ovom svijetu Predstavlja poras: ono što oni čine ništavno je.

17 Onaj kome je jedan dokaz njegovog Gospodara bio dan može li ostati u sumnji? Utoliko više što jedan svjedok došavši sa strane njegovog Gospodara njemu priopćio je ovo i što je prije njega Knjiga Musina već bila jedan vodič i jedno milosrđe. – Evo onih koji vjeruju u ono što im je bilo priopćeno –

Tko, među stražarima, nevjeran je glede Knjige imaće Vatru kao mjesto susreta.

Ne dovodi u sumnju ovo Otkrovenje; to je sigurno Istina koja dolazi od tvog Gospodara, ali većina ljudi ne vjeruju.

18 Ko je dakle nepravedniji od onoga koji smišlja laži protiv Allaha?

Kad se nepravedni budu pojavili pred svojim Gospodarom, njihovi će svjedoci reći: « Evo onih koji su lagali protiv svog Gospodara.»

Prokletstvo Božje ne će li pasti na nepravedne 19 koji odvraćaju ljude s Božjeg puta? Oni bi ga željeli učiniti zaobilaznim i oni ne vjeruju u budući život.

20 Evo onih koji, na zemlji, nisu mogli onemogućiti Allaha. Nema za njih zaštitnika izvan Allaha. Kazna će za njih biti dvostruka. Oni ne mogoše čuti i oni ne vidješe ništa.

21 Evo onih koji gube sebe. Ono što su skovali udaljilo se od njih. 22 Da, bez ikakve dvojbe, oni će biti, u budućem životu, najveći gubitnici.

23 Oni koji vjeruju, oni koji čine dobra djela i koji su ponizni pred Gospodarom svojim: evo onih koji će biti gosti Raja gdje će boraviti kao besmrtnici.

24 Ljudie se dijele u dvije grupe: s jedne strane: slijepi i gluhi, s druge strane: oni koji vide i koji čuju. Jesu li oni uzporedivi? Ne rasmišljate li vi?

25 Mi smo poslali Nuh a prema njegovom narodu  : « Ja sam za vas jedan jasni upozoritelj 26 da biste vi obožavali samo Allaha. Ja se bojim, za vas, kazne u dan bolni.»

27 Poglavari njegovog puka, koji ne bijahu vjerujući, rekoše: « Mi u tebi vidimo samo jednog smrtnika sličnog nama. Mi te ne vidimo, na prvi pogled, praćenog osim od najprezrenijih od nas. Mi u vama ne vidimo nikakvu nadmoć nad nama. Mi vas držimo, naprotiv, za lažce.»

28 On reče: « O moj narode! Što vi mislite o ovome? Ako se ja oslanjam na jedan neoboriv dokaz poslan od mojeg Gospodara – on mi je dodijelio milosrđe svoje – i koji vama ostaje skriven zbog vaše zaslijepljenosti, trebamo li ga mi vama nametnuti kad vi to odbijate?

29 O moj narode! Ja od vas ne išćem Bogatstava; moja plaća pripada samo Allahu . Ja ne odbijam one koji vjeruju da će susresti svog Gospodara; ali ja vidim da ste vi ljudi neznalice.

30 O moj narode!

Ko  će me spasiti od Allaha

ako ih ja odbijem? Ne rasmišljate li vi?

31 Ja vam ne kažem: « Ja posjedujem blaga Allahova» – jer ja ne poznajem nepriopćivu tajnu – Ja vam ne kažem: « Ja sam Anđeo.» Ja ne govorim onima koje vaše oči preziru. « Allah im ne će dodijeliti nikakvo dobro.» – Allah savršeno zna ono što je u njima – Inače bih ja bio u broju nepravednih.

32 Oni kažu: « O Nuh  ! Ti raspravljaš s nama, ti umnožavaš rasprave. Donesi nam dakle ono čime nam prijetiš, ako si u broju vjerodostojnih.»

33 On kaže: « Allah će vam sam to donijeti, ako on to hoće. Vi se ne možete suprotstaviti njegovoj moći.

34 Moj bi vam savjet bio nekoristan kad bih vam ga ja htio dati i kad bi vas Allah htio zavesti. On je vaš Gospodar; prema njemu vi ćete biti dovedeni.»

35 Ako li oni kažu: « On je to skovao;» reci: « Nek moje zlodjelo padne na mene, ako sam ja to izmislio. Ja sam nedužan glede onoga za što me vi optužujete.»

36 Nuh u bi otkriven o: « Niko u tvom narodu ne vjeruje, osim onih koji su već povjerovaloi. Ne rastužuj se zbog onog što oni čine.

37 Načini lađu pred našim očima a prema našem otk rovenju. Ne govori mi više o nepravednima, oni će biti uništeni.»

38 Svaki put kad poglavari naroda njegovog prolažahu pokraj Nuh a, dok on gradiše lažu, oni se sprdađe s njim.

On reče: « Ako se vi rugate nama, mi ćemo se narugati vama, kao što se vi rugate nama. 39 Vi ćete znati uskoro

Ko  će biti pogođen jednom ponižavajućom kaznom

i na koga će se oboriti jedna kazna bez svršetka.»

40 Mi smo rekli, kad dože naša Zapovijed i kad peć provri: « Ukrcaj u tu lađu po jedan par od svake vrste; i također svoju obitelj – izuzev onog kojem je sudbina već utvrđena – i također vjerujuće.» – Ali oni koji dijeliše vjeru Nuh inu bijahu malobrojni –

41 On kaza: « Uspnite se na lađu: nek plovi i nek stigne u pristanište, u ime Božje.» – Moj Gospodar je onaj koji oprašta, on je milosrdan–

42 Lađa je plutala s njima u sred valova sličnih planinama.

Nuh pozva svog sina, koji je ostao po strani: « O dijete moje! Popni se s nama; ne ostaj u broju nevjernih!»

43 On reče: « Ja ću se skloniti na jednu planinu koja će me zaštititi od vode.»

Nuh reče: « Nitko, danas, ne će izmaknuti zapovijedi Božjoj, osim onoga kome on učini milosrđe.»

Valovi se podigoše između njih i on bi u broju onih koji nestadoše uništeni.

44 Bi rečeno: « O zemljo! Upij ovu vodu koja tebi pripada! O nebo! Zaustavi se!»

Voda bi upijena, zapovijed bi izvršena: laž se zaustavi na Al-Judi.

Bi rečeno: « Natrag nepravedni narode!»

45 Nuh zazva svog Gospodara govoreći: « Gospodare moj! Moj sin pripada mojoj obitelji. Tvoje obećanje je sigurno Istina; ti si najpravedniji od sudaca.»

46 On odgovori: « O Nuh  ! Taj tamo ne pripada tvojoj obitelji jer je počinio besramno djelo. Ne išći mi ono što ne poznaješ; da te ja nisam nagovorio, ti bi bio u broju neznalica.»

47 On kaza: « Gospodare moj! Sačuvaj me da ti ne išćem ono što ne znam Ako mi ti ne oprostiš, ako mi ti ne pokloniš milosrđe, ja ću biti u broju gubitnika.»

48 Bi rečeno: « O Nuh  ! Siđi s mirom koji ti dajemo I s blagoslovom na sebi I na zajednici onih koji su s tobom.

Ima zajednica Kojima ćemo mi dodijeliti jedno kratkotrajno uživanje, Potom će njih stići naša bolna kazna.»

49 Ovo je dio priča koje smo tebi otkrili a koje se odnose na tajnu. Ni ti, ni tvoj narod nisu ih odprije poznavali.

Budi strpljiv! Sretan svršetak namijenjen je onima koji se boje Allaha.

50 Adima, mi smo poslali njihovog brata Huda. On kaza: « O moj narode! Obožavajte Allaha! Nema za vas Allaha osim njega! Vi ste oni koji izmišljate priče!

51 O moj narode! Ja vam ne išćem za ovo plaću. Moja plaća pada onome koji me je stvorio. Ne rasumijete li vi?

52 O moj narode! Išćite oprost u svoga Gospodara, Potom vratite se k njemu. On će s neba poslati, na vas, obilnu kišu I vašoj snazi dodaće još snage. Ne odvraćajte se od njega postajući krivcima.»

53 Oni rekoše: « O Hude! Ti nama nisi donio odlučan dokaz; Mi ne ćemo napustiti svoji božanstava na tvoju riječ. Mi ne vjerujemo u tebe; 54 mi jednostavno kažemo da je to tebe neko od naših božanstava kaznilo.»

On reče: « Da, ja uzimam Allaha za svjedoka; budite, i vi također, svjedocima: ja poričem ono što vi njemu pridružujute 55 izvan njega.

Koristite sva lukavstva protiv mene; ne dajte mi čekati.

56 Ja se predajem Allahu , svom Gospodaru i vašem Gospodaru. Ne postoji ni jedno živo biće koga on ne drži za njegov čuperak. – Moj je Gospodar na jednom ispravnom putu –

57 Ako se vi odvraćate, – ja sam vam prenio poruku za koju sam bio zadužen priopćiti vam ju- moj će vas Gospodar zamijeniti jednim drugim narodom; vi njemu ne ćete u ničemu naškoditi. – Moj je Gospodar budan Čuvar svake stvari» –

58 Kad naša Zapovijed dođe, mi spasismo Huda, i, s njim, one koji vjerovaše, svojim vlastitim milosrđem. Mi smo njih oslobodili jedne strašne kazne.

59 Adi su nijekali Znakove svog Gospodara. Oni su odbili poslušnost svojim prorocima; oni su se pokorili zapovijedima svakog tvrdokornog silnika. 60 Jedno će ih prokletstvo proganjati u ovom svijetu i na Dan Oživljavanja.

Adi nisu vjerovali u svog Gospodara. Ne treba li reći: « Natrag Adi, narode Hudov?»

61 Tamudima, mi smo poslali njihovog brata Saliha. On kaza: « O moj narode! Obožavajte Allaha. Nema Allaha osim njega. On vas je stvorio od ove zemlje na koju vas je postavio. Tražite u njega oprost, potom se kajući se vratite k njemu. - Moj je Gospodar blizu i on uslišava – «

62 Oni rekoše: « O Salih! Ti bijaše, predhodno, jedna nada nama. Nećeš li ti to nama zabraniti obožavati ono što obožavaju naši očevi? Evo nas u jednoj dubokoj dvojbi Što se tiče stihova kojima nas ti pozivaš.» 63 On reče: « O moj narode! Što vi to mislite? Ako se ja oslanjam na očigledan dokaz poslan po mojem Gospodaru koji mi je dodijelio svoje milosrđe,

Ko  će me dakle spasiti protiv Allaha, ako mu se ja usprotivim?

Vi ćete samo uvećati moj gubitak.

64 O moj narode! Evo deve Božje! Ona je jedan Znak za vas. Pustite ju dakle da pase po zemlji Božjoj; ne nanosite joj zla; inače će vas uskoro stići kazna.»

65 Oni njoj posijekoše koljenice. Salih reče: « Veselite se tokom triju dana u svojim nastambama: evo jednog obećanja koje nije laž.»

66 Kad naša Zapovijed dođe, mi smo tog dana spasili od sramote, i svojim vlastitim milosrđem, Saliha i one koji su vjerovali u isto vrijeme kad i on. – Tvoj je Gospodar jak, on je svemoćan –

67 Zapomaganje zahvati one koji bijahu nepravedni i, narednog jutra, oni ležaše po svojim nastambama. 68 kao da ih nikad nisu ni nastanjivali.

Semudi ne bijahu li nevjernici Što se tiče svog Gospodara? Nije li trebalo reći: « Natrag Semudi?»

69 Naši izaslanici doniješe Ibrahimu dobru vijest. Oni rekoše: Blagoslovljen da si! On odgovori: «Blagoslov vama!» i ne čekajući on donese jedno pečeno tele.

70 Ali kad on vidje da se njihove ruke ne primiču, on ih ne rasumjede i uplaši ih se. Oni rekoše: « Ne boj se! Mi smo poslani narodu Lutovom.»

71 Žena Ibrahim ova tu stajaše i smijaše se. Mi njoj najavljujemo dobru vijest o Izaku, i Jakobu, poslije Izaka.

72 Ona reče: «Nesretna ja! Da ću ja roditi, kad sam ovako stara, i kad je ovaj ovdje, moj muž, samo jedan starac? Evo uistinu jedne čudne stvari!»

73 Oni rekoše: « Zapovijed Allahova tebe iznenađuje? Nek milosrđeAllahovo i blagoslovi njegovi budu na vama, O vi ljudi iz ove kuće! Allah je dostojan svaka slave i hvale!»

74 Kad se Ibrahim pribra, i kad dobra vijest njemu bi priopćena, on porasgovara s nama o milosti spram naroda Lutov og. 75 – Ibrahim bijaše dobar, ponizan i pokajnik –

76 « O Ibrahime! Ne prihvaćaj to! Zapovijed tvog Gospodara sigurno dolazi; neizbježna kazna njih će stići!»

77 –Kad naši poslanici stigoše k Lotu, ovaj se rastuži; jer njegova ruka bijaše nejaka da bi ga zaštitila. On reče: « Evo jednog strašnog dana!»

78 Njegov narod dođe k njemu; ti se ljudi sjuriše prema njemu, – oni su predhodno počinili loša djela– i on im kaza: « O moj narode! Evo mojih kćeri! One su čistije za vas! Bojte se Allaha i ne silujte mojih gostiju. Nema li među vama bar jedan pravedan čovjek?»

79 Oni kazaše: « Ti savršeno znaš da mi nemamo nikakva prava na tvoje kćeri, i ti znaš što mi hoćemo.»

80 On reče: « Kad bih se ja samo mogao silom vama suprotstaviti ili pak, kad bih našao čvrstu podporu!» 81 Naši poslanici rekoše: » O Lote! Mi smo glasonoše tvog Gospodara; ovi ljudi neće stići do tebe. Pođi sa svojom obiteli, potk raj noći. Nek se Niko od vas ne osvrće unatrag. – Tvoja žena, međutim, okrenuće se i biće dosegnuta onim što će udariti one druge – To će se sigurno dogoditi u zoru; zora nije li već blizu?»

82 Kad dođe naša Zapovijed, mi smo isprevrtali grad od dna do vrha. Dali smo da pljušti po njemu, silovito, kamenje od škriljevca 83 označeno znakom tvojeg Gospodara. – Nešto takvo nije daleko od nepravednih –

84 Ljudima Madianovim, mi smo poslali njihovog brata Šuhajba. On kaza: « O moj narode! Obožavajte Allaha! Nema za vas drugog Allaha osim njega!

Ne varajte pri mjerenju i vaganju. Ja vas vidim u napredovanju, ali se bojim za vas kazne Dana koji će sve prekriti.

85 O moj narode! Mjerite i važite točno. Ne činite krivo ljudima glede njihovih dobara; ne činite zlodjela na zemlji, kvareći ju tako.

86 Ono što postoji kod Allaha bolje je za vas, ako ste vjerujući. – Ja nisam vaš čuvar» –

87 Oni kazaše: « O Šuhajbe! Zapovijeda li tebi tvoja vjera da mi napustimo ono što naši očevi obožavahu, ili pak da mi ne raspolažemo svojim imanjima onako kako mi to hoćemo? – Ti si dobar i pravedan» –

88 On reče: « O moj narode! Što vi mislite o ovome? Ako se ja oslanjam na jedan očigledan dokaz poslan po mom Gospodaru i koji mi dodijeli jedan lijep udio: ja ne ću da se vama suprotstavim kad vi branite nešto; ja samo hoću da vas promijenim koliko ja to mogu. Pomoć meni dolazi samo od Allaha. Ja mu se predajem i kao pokajnik vraćam se k njemu.

89 O moj narode! Moglo bi naše rasdvajanje prouzočiti vam boli slične onima koje stigoše:

narod  Nuhov  ,

ili narod Hudov, ili narod Salihov! – narod Lutov nije jako daleko od vas –

90 Išćite oprost u svog Gospodara, potom vratite se, pokajnički, prema njemu. Moj Gospodar je milosrdan i ljubezan!»

91 Oni kazaše: « O Šuhajbe! Mi uopće ne rasumijemo to što ti kažeš. Mi te vidimo slabog, usred nas, i, bez tvog roda, mi bismo te sigurno kamenovali, jer ti nemaš nikakve snage da bi nam se suprotstavio.»

92 On reče: « O moj narode! Moj rod čini li vam se moćniji no što je Allah i mislite li vi da biste vi mogli okrenuti leđa Allahu  ? – Znanost mojeg Gospodara obuhvaća sve ono što vi činite.

93 O moj narode! Postupite prema svojem stanju, ja, činim tako a vi ćete uskoro znati

Ko  će biti udaren sramnom kaznom

i Ko je lažac. Bdijte dakle, ja bdijem s vama.»

94 Kad dođe naša Zapovijed, mi spasismo, po milosrđu svojem, Šuhajba i, s njim, one koji vjerovahu.

Zapomaganje spopade one koji bijahu nepravedni i, slijedećeg jutra, oni ležaše po svojim nastambama 95 kao da ondje nikad ni stanovali nisu.

Nije li trebalo kazati: « Natrag ljudi Madijanovi!», kao što bi rečeno: « Natrag Semudi»?

96 Mi smo poslali Musu s našim Znakovima i jednom neosporivom ovlašću 97 k Faraonu i njegovim savjetnicima, ali oni se pokoriše Faraonu, iako je zapovijedanje Faraonovo bilo neispravno.

98 Na Dan Oživljavanja, on će hoditi na čelu svojeg puka i vodiće ga u Vatru kao da vodi kakvo stado na pojilište. Kojeg li groznog pojilišta!

99 Prokletstvo će njih proganjati i sada i na Dan Oživljavanja. Kojeg li groznog dara!

100 Evo povijesti koje smo ti ispričali, glede gradova: Više njih još stoje, drugi su bili pokošeni.

101 Mi nismo pozlijedili njihovih žitelja: oni su sami sebi učinili na žao.

Oni zazivahu, izvan Allaha, svoja božanstva koja im ne poslužiše ničemu; kad je Zapovijed tvog Gospodara stigla, ona su samo pridodala njihovoj propasti.

102 Takva je kazna tvog Gospodara, 103 kad on udari nepravedničke gradove. – Njegovo je kažnjavanje bolno i žestoko –

103 Ima tu uistinu jedan Znak za onoga Ko se boji kažanjavanja u budućem životu. To će biti onog Dana kad svi ljudi budu skupljeni, na svečani Dan. 104 Mi to ne ćemo dati da zakasni sve do trenutka unaprijed određenog.

105 Na Dan kad to bude stiglo, Niko ne će govoriti, bez dopuštenja Božjeg. Biće ljudi nesretnih i drugih koji će biti sretni.

106 Nesretni će biti u Vatrig gdje će odzvanjati uzdisaji i jecaji; 107 ondje će oni boraviti kao besmrtnici, tako dugo dok budu trajali nebo i zemlja, osim ako to tvoj Gospodar ne htjedne jer tvoj Gospodar čini ono što on hoće.

108 Blaženici biće u Raju gdje će boraviti kao besmrtnici, tako dugo vremena dok budu trajala nebesa i zemlja., osim ako tvoj Gospodar to ne odluči drugačije; –to je jedan dar nepromjenjiv –

109 Ne budi u dvojbi Što se tiče onoga što oni obožavaju; oni ne obožavaju drugo do li ono što su prije toga njihovi očevi obožavali. Mi ćemo njima dati što im pripada, ne odbijajući im ništa od toga.

110 Mi smo dali Musi Knjigu; ali je ta Knjiga bila predmetom rasprava. Da Riječ tvojeg Gospodara nije predhodno izrečena, bila bi donesena jedna odluka glede njihovih raslika. Oni su duboko zbunjeni glede te Knjige.

111 Tvoj će Gospodar sigurno dati svima točnu naknadu za djela koja su činili. On je savršeno obaviješten o onom što oni čine.

112 Budi ispravan, kao što si primio zapovijed, kao i oni koji, s tobom, dožoše kajući se. Ne ozlojeđujte se. – Allah savršeno vidi ono što vi činite –

113 Ne oslanjajte se o nepravedne, jer Vatra njih očekuje – vi nemate drugog branitelja osim Allaha – i ne ćete biti podpomognuti.

114 Odužujte svoje molitve jutrom, s večeri, i više puta tokom noći.

Dobra djela raspršuju loša. Ovo je Podsjećanje onima koji se prisjećaju.

115 Budi strpljiv! Allah ne će pustiti izgubiti naknadu onima koji čine dobro.

116 Među naraštajima koji su predhodili, zašto pobožni ljudi koji su zabranjivali iskvarenost na zemlji i koje smo mi spasili, ne bijahu nego tek jedan mali broj?

Oni koji bijahu nepravednici odlučili su se za raskoš koju su uživali i nađoše se tako krivcima.

117 Ne priliči tvom Gospodaru uništiti, bez rasloga, graove čiji su se žitelji popravili.

118 Da je to tvoj Gospodar htio, on bi prikupio sve ljude u jednu jedinstvenu zajednicu.

Ali oni ne prestaju ustajati jedni protiv drugih, 119 s izuzetkom onih kojima je tvoj Gospodar učinio milosrđe i zbog toga ih je i stvorio.

Riječ tvog Gospodara se ispuni. « Ja ću sigurno napuniti Pakao Džin ima i ljudima zajedno.»

120 Sve povijesti koje smo ti priopćili Što se tiče Poslanika namijenjene su da bi ojačale tvoje srce.

Tako ti stiže, s Istinom, jedan Nagovor i jedno Podsjećanje na adresu vjerujućih.

121 Reci onima koji ne vjeruju: « Činite prema svojim prilikama, mirtakođer, mi činimo.

122 Čekajte! mi također, mi čekamo!»

123 Tajna nebesa i zemlje pripadaju Allahu . Svaka se stvar vraća k njemu; Obožavaj ga dakle i predaj se njemu, Tvoj Gospodar nije nezainteresiran za ono što vi činite.