Idi na sadržaj

Sura 18.

Izvor: Wikizvor

Sura XVIII Pećina U ime Allaha: Onog koji čini milosrđe, Milosrdnog.

1 SLAVA Allahu koji je spustio Knjigu Sluzi svome! Nije u njoj nikakve podmuklosti; 2 on ju je načinio ispravnom, da bi upozorio ljude da će jedna oštra strogost od njega doći;

       da bi navijestio vjerujućima 
       koji izvršavaju dobra djela 

jednu lijepu nagradu 3 u kojoj će oni uvijek biti 4 i da bi upozorio one koji govore: " Allah je sebi darovao sina!"

5 Ni oni ni njihovi očevi o tome ne znaju ništa. Riječ koja izlazi iz njihovih usta ogavna je. Oni propovijedaju o suštu laž. 6 Ti ćeš se, možda, ako oni ne povjeruju ovoj priči, izjesti od jada zbog njihovog postupanja.

7 Mi smo uljepšali sve što se nalazi na zemlji da bi vidjeli koji je između njih koji postupa bolje, 8 po tome, mi ćemo promijeniti njenu površinu u bezvodno tle.

9 Rasumiješ li ti da ljudi iz Pećine i al Rakima čine jedno od čuda među našim znakovima?

10 Mladi ljudi rekoše, kad se skloniše u Pećinu: « Gospodare naš! Podari nam svoje milosrđe i raspolaži našom sudbinom sukladno pravom putu ».

11 U pećini, mi smo ih učinili gluhim brojan tok godina.

12 Po tome smo ih uskrsnuli da bi znali koji je onaj u dvije grupe koji je bolje izračunao trajanje njihovog boravka.

13 Mi ćemo ti ispričati punu istinu njihove povijesti. To su mladi ljudi koji su vjerovali u svoga Gospodara I mi ih bijasmo učvrstili u ispravnosti puta.

14 Mi bijasmo okrijepili njihova srca, kad se bijahu digli, i kad rekoše: « Naš je Gospodarin Gospodarar nebesa i zemlje. Mi ne zazivamo nikakvo božanstvo osim njega, inače bismo propovijedali jednu ogavnost.

15 Ti drugi ljudi, koji su od naših, usvojili su, osim njega, druga božanstva. - Kad bi ona njima samo donijela jedan neosporiv dokaz! – - Ko je dakle nepravedniji nego onaj koji izmišlja laži protiv Allaha? –

16 Kad se vi budete odvojili od tih ljudi i od onih što oni obožavaju osim Allaha, sklonite se u Pećinu; vaš će Gospodar izliti na vas milosrđe svoje i urediće vašu sudbinu u najboljim uvjetima ».

17 Ti bi vidio sunce na svom izlasku udaljiti se od njihove pećine prema desnoj strani i prijeći na njihovu lijevu stranu u času svog zalaska dok oni borave na jednom prostranom mjestu pećine.

Evo jednog od Allahovih znakova! Onaj kojeg Allah upućuje dobro je upućen, Ali ti nećeš naći Gospodarara da vodi onoga koji zabludi.

18 Ti bi ih držao budnima, dok oni spavaju i da ih mi okrenemo prema desno i prema lijevo, dok se njihov pas nalazi na pragu šapa ispruženih ispred sebe.

Da si ih opazio, Ti bi sigurno pobjegao, Ti bi užasom bio ispunjen.

19 Mi smo ih uskrsnuli da bismo im dopustili da bi se uzajamno propitali.

Jedan od njih reče: « Koliko ste vi vremena ostali ovdje ?»

Oni odgovoriše: « Mi smo ostali jedan dan, ili jedan dio dana ».

Oni rekoše: « Vaš Gospodar savršeno poznaje Koliko ste vi vremena proveli ovdje.

Pošaljite dakle jednog od vas u grad s ovim vašim novcem, nek ondje potraži najčistiju hranu i nek vam donese čime će vas nahraniti.

On će se potruditi da bude tih kako nikoga ne bi upozorio na na ono što se tiče vas.

20 Ako vas ti ljudi opaze, oni bi vas kamenovali, ili vas vratili svojoj religiji i vi nikada ne biste bili sretni ».

21 Tako smo mi njima dali o njima saznati, da bi se znalo da jeAllahovo obećanje istinito i da ne postoji nikakva sumnja glede Časa.

Ti ljudi se prepirahu o njima, Oni najzad rekoše: « Izgradite jednu zgradu iznad njih; njihov Gospodar njih savršeno poznaje ».

Oni čije mišljenje prevlada, rekoše: « Podignimo jedno svetište iznad njih ».

22 Neki će reći: « Njih bijahu trojica, i njihov pas četvrti ».

Reći će: « Njih bijaše petorica i njihov pas šesti ».

Reći će još, nastojeći prodrijeti u zagonetku: « Oni bijahu sedmorica i njihov pas osmi ».

Reci: « Moj Gospodar poznaje njihov broj i malobrojni su oni koji ga znaju ».

Ne raspravljaj žestoko o njima I ne traži ničije mišljenje. 23 Ne reci nikada glede neke stvari: « Ja ću to sigurno učiniti sutra », 24 a da ne dodaš: « Ako bude volja Allahova! » Zazovi svog Gospodara, ako zaboraviš to, i reci: « Moj će me Gospodar uputiti prema onome što je bliže do pravog puta ».

25 Oni ostadoše u svojoj pećini tri stotine godina kojima se se dodaje još devet godina .

26 Reci: « Allah savršeno zna koliko su oni vremena ostali. Tajna nebesa i zemlje pripada njemu, i putem njega ti trebaš vidjeti i ćuti

Oni nemaju drugog Gospodarara osim njega, a on sam ne pridružuje nikoga svojoj zapovijedi.

27 Priopćavaj ono što ti je bilo otkriveno iz Knjige tvog Gospodara. - nema izmjene u njegovoj Riječi – Ti nećeš naći utočišta izvan njega.

28 Ostani u pratnji onih koji, s jutra i s večeri, zazivaju Gospodara žudeći njegovo Lice. Nek se tvoje oči ne odvoje od njih hlepeći blještavilo života ovoga svijeta.

Ne podvrgni sebe onome kome smo mi učinili srce neodgovornim prema našoj Opomeni onome koji se pušta voditi svojim strastima i koji se pokaže nemarnim u svom ponašanju.

29 Reci: « Istina isijava iz vašeg Gospodarina. Neka onaj koji to hoće vjeruje dakle i onaj koji to hoće neka bude nevjernik ».

Da, mi smo pripravili za nepravednike jednu vatru čiji će ih plamenovi okružiti. Ako li zatraže vode, daćemo da na njih padne tečnost istopljene kovine koja će im spržiti lica. Koje li ogavno piće! Koje li užasno boravište!


30 Da, oni koji budu vjerovali i koji budu izvršili dobra djela vidjeće kako ih mi ne ćemo ostaviti bez nagrade onoga koji čini dobro.

31 Evo onih koji će posjedovati Vrt Edenski gdje teku potoci.

Oni će biti urešeni zlatnim grivnama; oni će biti odjeveni u zelenu odjeću, od svile i brokata; naslonjeni oni biće na svečane ležaje.

Koje li jepe naknade! Kojeg li divnog boravka!

32 Predloži njima prispodobu o dvojici ljudi: mi smo dali, jednome od njih, dva vrta vinove loze koje bijasmo okružili palmama i odvojili obrađenim poljima.

33 Oba vinograda dadoše svoju ljetinu, a da ništa u njoj ne uzmanjka i mi dadosmo da izvire jedan potok između dvaju vrtova.


34 Jedan od ljudi pobra plodove; on tada reče svome sudrugu s kojim je rasgovarao: « Ja sam Bogatiji od tebe i moćniji također, zahvaljujući mojoj zadruzi ».

35 Grješan prema samom sebi, on uđe u svoj vrt i reče: « Ja ne mislim da će ovo ikad propasti; 36 ja ne mislim da će doći Čas; Međutim ako budem doveden pred svog Gospodara ja neću zasigurno naći ništa u zamjenu što bi bilo povoljnije od ovoga vrta ».

37 Njegov sudrug s kojim je rasgovarao njemu reče: « Hoćeš li ti biti nezahvalan prema onome koji te je iz prašine stvorio, po tome iz jedne kapi sperme i koji, zatim, tebi dade ljudsko obličje?

38 Ali on, on je Allah , moj Gospodar ! Ja ne pridružujem nikog Gospodaru svom.

39 Da ti bijaše rekao ulazeći u svoj vrt: « Takva je volja Allahova! Nema sile osim u Allahu  ! Ako me ti vidiš manje opskrbljenog od sebe u dobrima i u djeci, 40 moj će mi Gospodar možda uskoro dati nešto bolje od tvog vrta na koji će on poslati munje nebeske.

Tvoj vrt postaće tada jedno ogoljelo tle, 41 ili možda još, voda koja ga zalijeva nestaće u zemlji i ti je više nećeš moći pronaći ».


42 Njegova ljetina bi uništena a sutradan ujutro, on si je kršio ruke misleći na trošak koji je napravio: rešetke koje su podupirale lozu bijahu uništene. On kaza: « Nesretan ja! Nisam nikad trebao pridružiti nikoga Gospodaru svome! »

43 Nikakva sržba ne pomaže protiv Allaha i on ne bi pomognut.

44 Zaštita, u sličnom slučaju, zavisi samo od Allaha, Istine: On je taj koji je najbolji za nagradu i da izvršiti svaku stvar.

45 Predloži im prispodobu o životu ovog svijeta. ona je slična vodi: mi smo dali da siđe s neba da bi se izmiješala sa zemaljskim biljem; ali ono postade suha trava; koju vjetar rasprši. - Allah je nadmoćan nad svakom stvari –

46 Bogatstva i djeca ukras su životu na ovom svijetu. Ali dobra djela, nepropadiva primiće jednu bolju nagradu kod tvog Gospodara i ona će uzgojiti bolje ufanje.


47 Dan kad ćemo mi staviti planine u pokret, kad ćeš ti vidjeti zemlju ravnu kao poljanu, mi ćemo sakupiti sve ljude ne izostavivši niti jednoga.

48 Oni će biti poredani u redove pred tvojim Gospodarom: « Evo vas došlih pred nas, kao kad vas bijasmo stvorili po prvi put; a vi ste mislili da mi nećemo utvrditi sastanak! »

49 Knjiga će biti stavljena: Ti ćeš tada vidjeti krivce zabrinute glede njenog sadržaja. Oni će reći: « Nesretni mi! » Zašto ta knjiga ne ispušta ništa, od malog ili od velikog, a da ga ne računa? »

Oni će naći, nazočne pred njima, sve ono što budu učinili. Tvoj Gospodar neće ispustiti nikoga.

50 Kad smo mi rekli melecima: « Poklonite se pred Ademom! » oni se pokloniše, s izuzetkom Ibliza koji bijaše među Džin ima i koji se pobuni protiv zapovijedi svojeg Gospodara.

Hoćete li vi uzeti njega, njega i njegovo potomstvo, kao Gospodarare osim mene, kad su oni vaši neprijatelji? Koja loša zamjena bi to bila za nepravednike!

51 Ja nisam njih uzimao za svjedoke za vrijeme stvaranja nebesa i zemlju, i njihovog vlastitog stvaranja. Ja nisam uzeo, kao pomoćnike, one koji zavode ljude.

52 Dan kad će Allah reći: « Pozovite one koje vi smatrate kao moje sudružnike! » oni će ih zazivati, ali im ovi neće odgovoriti; mi smo njih odstranili jednom dolinom propasti.

53 Zločinci vidjeće vatru; misliće da će u nju pasti i neće oni naći nikakva sredstva da tome izbjegnu.

54 Da, mi smo uputili ljudima sve vrste primjera ovog Kur’ana. Čovjek je, međutim, najnepomirljivije od bića.

55 Ko je dakle spriječio ljude vjerovati kad im je dano njihovo Ravnanje i moliti oprost u svojeg Gospodara? Osim da njihovo odbijanje dopušta da tradicionalna sudbina, namijenjena Nekadašnjima, njih zahvati, ili da ih kazna stigne.

56 Mi ne šaljemo nikakvih poslanika osim kao navjestitelje i upozoritelje.

Nevjernici se koriste lažnim dokazima da bi odbacili Istinu: Oni se sprdaju mojim Znakovima i s onim o čemu su bili upozoreni.

57 Ko je dakle nepravedniji od onoga koji se okrene od Znakova svojeg Gospodara, nakon što su oni njemu bili predstavljeni, i koji zaboravlja što su njegove ruke učinile? Mi smo stavili jedan gusti zastor na njihova srca kako oni ne bi rasumjeli i mi smo oteščali njihove uši. Oni dakle nikad neće biti upućeni, čak i ako ih ti budeš pozivao na pravi put.

58 Tvoj je Gospodar onaj koji oprašta: On je Gospodarar milosrđa.

Da on svali krivicu na njih, zbog njihovih djela on bi približio njihovu kaznu; ali sastanak je određen svakome i Niko mu neće izmaknuti.

59 Mi smo uništili ta mjesta, kad ona bijahu nevjerna. Mi smo bili odredili trenutak njihovog uništenja.

60 Musa je rekao svom mladom sluzi: « Ja neću prekinuti dok ne budem dosegao utok dvaju mora; makar trebao hodati dugi tok godina ».

61 Kad oni biše dosegli utok dvaju mora, oni zaboraviše svoju ribu koja nastavi slobodno svoj put u moru.


62 Kad biše prošli to mjesto,

Musa reče svom sluzi:

« Donesi naš objed, jer mi smo umorni nakon tolikog puta ».

63 On reče: « Nisi li ti opazio da sam ja zaboravio ribu kad smo se mi sklonili uz stijenje? - Sam Demon me naveo da ju zaboravim, da ne mislim na nju- On je nastavila svoj put u moru. Kakva čudna stvar!

64 Musa reče: « Evo dobra kojeg mi tražimo! » po tome oni odustadoše.

65 Oni nađoše jednog od naših slugu kome mi bijasmo dodijelili milosrđe svoje i kome bijasmo povjerili svoju Znanost.

66 Musa mu reče: « Mogu li te slijediti da me ti poučavaš onome čemu si poučen glede pravog puta? »

67 On reče: « Ti ne bi mogao biti strpljiv sa mnom. 68 Kako bi ti bio strpljiv, kad ne rasumiješ? »

69 Musa reče: «Ti ćeš vidjeti da sam ja strpljiv, ako je Allahova volja, i neću odbiti ni jednu od tvojih zapovijedi ».

70 Sluga reče: Ako me pratiš, ne ispituj me o ničemu prije nego što ti ja dam objašnjenje ».


71 Oni obojica pođoše i popeše se u lađu. Sluga na njoj napravi jednu rupu.

Musa mu reče:

« Jesi li ti načinio jednu rupu na ovoj lađi da bi potonula s onima koji se nalaze na njoj? Ti si načinio jedno mrsko djelo !»


72 On odgovori: « Ne bijah li ti rekao da nećeš moći biti biti strpljiv sa mnom ?»

73 Musa reče: « Ne karaj me zbog mog zaborava; ne nameći mi preteških stvari !»

74 Oni obojica nastaviše put i susretoše jednog mladog čovjeka. Sluga ga ubije.

Musa mu reče:

« Nisi li ti ubio jednog čovjeka koji nije ubojica? Ti si počinio jedno sramotno djelo !»

75 Sluga mu reče: « Nisam li ti rekao da ti nećeš moći biti strpljiv sa mnom ?» 76 Musa reče: « Ako od sada ja budem tebe ispitivao što god da bude, ne smatraj me više za svoga sudruga; primi moje isprike ».

77 Oni obojica nastaviše put i stigoše do jednog stanovnika nekog mjesta kojemu zaiskaše za jesti; ali ovaj im odbi gostoljublje.

Zatim obojica naiđoše na jedan zid koji je prijetio da će se srušiti. Sluga ga podiže.

Musa mu reče:

« Ti bi mogao, kad bi htio, iskati plaću za to ».

78 Sluga reče: « Evo došao je čas našeg rastanka; ja ću ti dati objašnjenje koje ti nisi imao strpljenja čuti.

79 Lađa je pripadala sirotim ljudima koji rade na moru. Htio sam ju oštetiti, jer, iza njih, dolazio je jedan kralj koji bi se domogao njihove lađe.


80 Mladi čovjek je imao za roditelje dvoje vjernika: mi smo se bojali da im on ne nametne pobunu i nevjernost

81 i mi smo htjeli da njihov Gospodar njima da u zamjenu jednog sina boljeg od onoga, čistijeg i dostojnijeg ljubavi.

82 Što se tiče zida: on je pripadao dvojici soročića, podrijetlom iz tog grada. Blago koje je njima namijenjeno nalazi se ispod njega. Njihov je otac bio jedan pravedan čovjek i tvoj je Gospodar htio da oni otkriju svoje blago u svojoj zreloj dobi. kao milosrđe Gospodara tvojeg.

Ja nisam sve to učinio po mojoj vlastitoj zamisli: Evo objašnjenja koje ti nisi imao strpljenja saslušati !»

83 Oni ćete Ispitivati o Zulkarnejnu. Reci: « Ja ću vam ispričati jednu priču koja se tiče njega. »

84 Mi smo ga učvrstili u njegovoj moći na zemlji i mi smo ga obskrbili svim vrstama dobara.

85 On je slijedio jedan put 86 i kad bi dospio do zalaska sunca on vidje sunce kako zalazi u jedan kipući izvor i on nađe narod koji živi pokraj tog izvora.

Mi mu rekosmo: O Zulkarnejne! Ti možeš, ili kazniti te ljude ili se pokazati kao dobrostiv spram njih ».

87Allah reče: « Mi ćemo kazniti onoga koji je nepravedan; on će uskoro biti doveden prema svom svom Gospodaru koji će ga kazniti jednom strahovitom kaznom.

88 Što se tiče onoga koji vjeruje i koji čini dobro, jedna veoma lijepa nagrada njemu je pričuvana a mi ćemo njemu davati zapovijedi lake za izvršenje.


89 On po tome pođe jednim drugim putem. 90 Kad on bi dospio do mjesta gdje sunce izlazi, on vidje da sunce izlazi nad jednim narodom kojem mi nismo bili dali zaklona da se njim zaštiti.

91 I bi tome tako. Mi obuhvaćamo u našu Znanost sve što je on čuvao.

92 Po tome je on slijedio jedan drugi put. 93 Kad je on bio dosegao jednu zemlju smještenu između dva nasipa on nađe iza nje jedan narod koji je jedva mogao rasumjeti jednu riječ.

94 Ti ljudi rekoše: « O Zulkarnejnu! Jeđuđi i Međuđi siju sablazan na zemlju. Možemo li mi tebi platiti jedan porez koji bi ti dopustio da izgradiš jedan nasip između nas i njih ?»

95 « Moć koju mi je moj Gospodar dao je bolja. Gorljivo mi dakle pomozite i ja ću izgraditi jedan bedem između vas i njih 96 Donestite mi željezne blokove u tolikoj mjeri da prostor između dvije planine bude ispunjen ».

On reče: « Pušite! Sve dok jedna velika vatra ne izbije !»

On reče: « Donesite mi istopljenu broncu, ja ću ju sasuti odozgo ».


97 Jeđuđi i Međuđi se pokazaše nesposobnima da se uspnu preko bedema ili da u njemu naprave rupu.

98 On reče: « Evo jednog milosrđa od mog Gospodara! Kad dođe ispunjenje obećanja mog Gospodara on će srušiti Bedem. Obećanje mog Gospodara je istinito !»



99 Mi ćemo pustiti, u onaj Dan, ljude da se uzrujavaju i obore jedni na druge kao valovi.

Zatrubiće trube, po tome, mi ćemo ih sve zajedno sakupiti.


100 Tog Dana, mi ćemo pokazati pakao nevjernima 101 čije su oči bile zastrte pred mojom Opomenom i koji ne mogaše čuti.

102 Misle li dakle nevjerni moći uzeti moje sluge za Gospodarare, pokraj mene?

Da, mi smo pripravili pakao kao jedno boravište namijenjeno nevjernima.

103 Reci: « Hoći li vam dati upoznati one čija su djela najnekorisnija? 104 i one čiji se napor gubi u životu ovoga svijeta dok oni misle da su dobro postupali ?»

105 Takvi su oni koji ne vjeruju Znakovima svojeg Gospodara i u susret s njim. Njihova su djela uzaludna i mi im nećemo dodijeliti nikakve vrijednosti u Dan Oživljavanja.

106 Njihova će plaća biti pakao, jer oni nisu vjerovali i sprdali su se mojim Znakovima i mojim poslanicima.

107 Oni koji budu vjerovali i koji budu izvršavali dobra djela nastanjivaće Rajske Vrtove 108 gdje će boraviti kao besmrtnici ne žudeći nikakvu promjenu.

109 Reci: « Da je more bilo tinta za napisati riječi mojega Gospodara more bi zasigurno presušilo prije nego bi usahnule riječi Gospodara moga, čak i ako bismo mi dodali još jednu količinu tinte jednaku onoj prvoj ». 110 Reci: « Ja sam samo jedan smrtnik sličan vama. Bilo mi je otkriveno da je vaš Allah jedan Allah jedinstven i da onaj koji se ufa susresti svog Gospodara treba izvršavati dobra djela i ne pridruživati nikoga u obožavanju Gospodara svog ».