Tvoja pisma

Tužna spomen k'o olovo teško
Kad na mlado moje srce pane,
I nehote drhtava mi ruka
Tvoja pisma prebirati stane.

Pa ih gledam zamagljenim umom
K'o svjedoka naših prošlih dana;
Ali slova... slova su im nijema,
Jer su mojom suzom izbrisana.

Samo lišće uvehnutog cvijeća,
U pismima što se i sad krije,
Priča meni - ali ne o sreći,
Već da Zehra - moja više nije!