Upozorenje izaslanicima Nubije

Upozorenje izaslanicima Nubije

• 18 1 Nesreća! Zemlja gdje

praskaju pokrilja,

uzduž rijeka Nubije^[132],

• 2 ti koji šalješ morem

izaslanstva^[133].

u lađama od papirusa,

ponad voda.

Hajdete, glasonoše hitre, prema

narodima tananim i ćosavim,

strašnim i preko svojih

granica,

narod koji tepa i koji

gazi,

čije rijeke odnose

tlo.

• 3 Vi svi, stanovnici

svijeta, koji napučuju zemlju,

kad barjak bude uspravljen

na planinama, pogledajte!

kad bude zaječao rog, pos-

lušajte^[134]!

• 4 Jer, GOSPOD mi je

govorio ovako:

Ja ću ostati miran, ja ću pog-

ledati mjesto gdje jesam,

kao blještavu topLutu

iznad svjetlosti,

kao oblak rose u

u vrućini žetve.

• 5 Prije žetve, kad je cvje-

tanje pri svršetku svom,

kad cvijet postaje jedan

grozd koji zrije,

odsijeca se ogranke vinove loze

srpom,

odsijeca se loza,

potkresuje.

• 6 Sve je to napušteno

grabljivicama gorskim

i zvijerima divljim.

Grabljivice će tu dolaziti sprovesti

ljeto,

a sve divlje zvijeri.

• 7 U ono vrijeme, donijeće

dar GOSPODU, sve-

mogućem,

narod tanan i ćosav,

narod zastrašujući dobrano preko

svojih granica.

narod mucav i koji

gazi, čije rijeke odnose

zemlju,

donijeće se jedan dar ondje gdje

se nalazi *ime GOSPODA,

svemogućeg, na planini

*Sion.