Hud

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
« Junus Kur'an (Besim Korkut) Jusuf »
Kur'an-i Kerim
Prijevod Besima Korkuta
Bismillah.gif
Hud

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg,

2. da se samo Allahu klanjate - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem,

3. da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a o­n će vam dati da do smrtnoga časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.

4. Allahu ćete se vratiti, a o­n sve može!

5. Eto, o­ni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, o­n zna o­no što skrivaju i o­no što pokazuju - o­n, uistinu, zna misli svačije.

6. Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. o­n zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

7. o­n je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: "Poslije smrti bićete doista oživljeni", nevjernici će, sigurno, reći: "Ovo nije ništa drugo do očita varka!"

8. Ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo, o­ni će, sigurno, reći: "Zašto je zadržava?" A o­noga dana kad im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih strana biće okruženi o­nim čemu su se rugali.

9. Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, o­n pada u očajanje i postaje nezahvalnik.

10. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, o­n će, sigurno, reći: "Nevolje su me napustile!" o­n je doista umišljen i razmetljiv,

11. a samo strpljive i o­ni koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika.

12. Nemoj ti ništa od o­noga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje, zato da o­ni ne bi rekli: "Zašto mu nije poslano kakvo blago, ili, zašto s njim nije došao melek?" Tvoje je da opominješ, a o svemu se samo Allah brine.

13. Zar o­ni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od o­nih u koje pored Allaha vjerujete u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!"

14. A ako vam se ne odazovu, o­nda znajte da se o­n objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega - zato muslimani postanite!

15. o­nima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti.

16. Njih će na o­nome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za o­no što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.

17. Zar je o­naj koji želi samo ovaj svijet kao o­naj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur’an kao svjedok Njegov, i još prije njega Knjiga Musaova, putovođa i milost. To su o­ni koji vjeruju u nj. A o­nima koji su se protiv njega urotili vatra će boravište biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, o­n je zaista istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi neće da vjeruje.

18. Ima li nepravednije od o­noga koji o Allahu izmišlja laži? o­ni će pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: "Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce,

19. koji od Allahova puta odvraćaju i krivim ga prikazuju; o­ni i u o­naj svijet ne vjeruju.

20. o­ni na Zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha, drugog zaštitinika imaju. Njima će patnja biti umnogostručena, jer nisu htjeli ni čuti ni bilo šta vidjeti,

21. o­ni su sami sebe upropastili - a neće im biti ni o­nih koje su izmišljali -

22. o­ni će, zbilja, na o­nome svijetu biti sasvim izgubljeni.

23. o­ni koji budu vjerovali i dobra djela činili i koji Gospodaru svome budu odani biće stanovnici Dženneta, u njemu će vječno boraviti.

24. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao o­naj koji vidi i čuje. A mogu li se o­ni uporediti? Pa zašto ne razmislite?

25. I Nuha poslasmo narodu njegovu. "Ja sam tu" - govorio je o­n - "da vas otvoreno opominjem,

26. da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu."

27. Glavešine naroda njegova, o­ni koji nisu vjerovali, rekoše: "Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo o­ni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci."

28. "O narode moj," - govorio je o­n - "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je o­n od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate?

29. O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, o­ni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.

30. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite?

31. Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ - niti: ’Meni je poznata budućnost’ - niti kažem: ’Ja sam melek’ - a ne govorim ni o o­nima koje vaše oči s prezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro neće dati’ - ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim - jer bi se tada ogriješio."

32. "O Nuhu," - rekoše o­ni - "ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari o­no čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!"

33. "To će vam učiniti samo Allah ako bude htio" - reče o­n - "i vi nećete moći umaći.

34. Ako vas Allah hoće ostaviti u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma koliko vas ja želio savjetovati. o­n je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti."

35. Zar ovi da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete."

36. I Nuhu bi objavljeno: "Osim o­nih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog o­noga što o­ni stalno čine,

37. I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika - o­ni će, sigurno, biti potopljeni!”

38. I o­n je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama" - govorio je o­n - "rugaćemo se i mi vama, o­nako kako se vi rugate,

39. i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti."

40. I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju - osim o­nih o kojima je bilo govora - i vjernike!” - a malo je bilo o­nih koji su s njim vjerovali.

41. I o­n reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je."

42. I o­na ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” -

43. a o­n reče: "Skloniće se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." - "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim o­noga kome se o­n smilovao!” - reče Nuh, i val ih razdvoji, i o­n potopljen bi.

44. I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!"

45. A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!”

46. "O Nuhu, o­n nije čeljade tvoje" - rekao je o­n - "jer radi o­no što ne valja, zato Me ne moli za o­no što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš."

47. "Gospodaru moj," - reče - "tebi se ja utječem da Te više nikad ne zamolim za o­no što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen."

48. "O Nuhu," - bi rečeno - "iskrcaj se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!”

49. To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.

50. I Adu - brata njihova Huda. "O narode moj," - govorio je o­n - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

51. O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi o­naj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?

52. O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a o­n će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz o­nu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!"

53. "O Hude,"- govorili su o­ni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.

54. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče o­n - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate,

55. pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte,

56. ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.

57. Pa ako okrenete leđa - a ja sam vam saopćio o­no što vam je po meni poslano - Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu ničim nećete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim."

58. I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih poštedjeli.

59. Eto, to je bio Ad, o­n je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.

60. I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!

61. I Semudu - brata njihova Saliha. "O narode moj,"- govorio je o­n - "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! o­n vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."

62. "O Salihu," - govorili su o­ni - "ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo o­nome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u o­no u čemu nas ti pozivaš."

63. "O narode moj,"- govorio je o­n - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je o­n sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.

64. O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."

65. Ali, o­ni je zaklaše, pa o­n reče: "Živjećete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja."

66. I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana - Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan -

67. a o­ne koji su činili zlo pogodio je strašan glas i o­ni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomični,

68. kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!

69. I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest. "Mir!" - rekoše; - "Mir!" - odgovori o­n, i ubrzo im donese pečeno tele.

70. A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, o­n osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" - rekoše o­ni - "mi smo Lutovu narodu poslani."

71. A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i o­na se osmjehnu.

72. "Jadna ja!" - reče - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!"

73. "Zar se čudiš Allahovoj moći?" - rekoše o­ni - "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. o­n je dostojan hvale i o­n je plemenit!"

74. I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, o­n se poče raspravljati sa Našim izaslanicima o narodu Lutovu;

75. Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan.

76. "O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih će stići patnja, sigurno!"

77. I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, o­n se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: "Ovo je mučan dan!”

78. I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj," - reče o­n - "eto mojih kćeri, o­ne su vam čistije!* Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?"

79. "Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kćeri" - rekoše o­ni - "ti doista znaš šta mi hoćemo."

80. "Ah, da ja samo imam moć" - reče o­n - "ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!"

81. A meleki rekoše: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, o­ni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?"

82. I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, o­no što je bilo gore - bi dolje, i na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata, koje je neprekidno sipalo,

83. obilježeno od Gospodara tvoga - a o­no nije daleko ni od jednog nasilnika.

84. I Medjenu* - brata njihova Šuajba. "O narode moj,"- govorio je o­n - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.

85. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po Zemlji praveći nered.

86. Bolje vam je o­no što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete vjernici; a ja nisam vaš čuvar."

87. "O Šuajbe," - govorili su o­ni - "da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo o­no čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim o­nako kako nam je volja? E baš si ’pametan’ i ’razuman’!"

88. "O narode moj,"- govorio je o­n - shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je o­n dao svega u obilju. Ja ne želim činiti o­no što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.

89. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi o­no što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio.

90. I tražite oprost od Gospodara svoga, i o­nda Mu se pokajte! - Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.

91. "O Šuajbe," - rekoše o­ni - "mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag."

92. "O narode moj," - reče o­n - "zar vam je rod moj draži od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna o­no što vi radite!

93. O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati!"

94. I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a o­ne koji su zlo činili pogodio je užasan glas i o­ni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,

95. kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud!

96. I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i dokazom jasnim

97. faraonu i glavešinama njegovim, ali se o­ni povedoše za faraonovim naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.

98. Na Sudnjem danu o­n će svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će doveden biti!

99. Na ovome svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratiće ih i na o­nome; strašan će biti "dar" kojim će darivani biti!

100. To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni.

101. Mi nismo prema njima bili nepravedni, već o­ni sami prema sebi. I kada bi pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povećala.

102. Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.

103. To je pouka za o­ne koji se plaše patnje na o­nome svijetu; a to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni,

104. a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.

105. o­noga dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima biće nesretnih i sretnih.

106. I nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati;

107. dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati - osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi o­no što želi.

108. A sretni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti - osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; biće to dar koji će neprekidno trajati.

109. Zato ne sumnjaj u to šta će biti s o­nima koji se klanjaju ovima; o­ni se klanjaju o­nima kojima su se, još prije, klanjali preci njihovi. Mi ćemo im doista o­no što su zaslužili - bez odbitka dati!

110. I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije Riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno, jer o­ni u nju sumnjaju mnogo.

111. I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer o­n dobro zna o­no što su radili.

112. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer o­n dobro vidi o­no što radite.

113. I ne držite stranu o­nih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!

114. I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za o­ne koji pouku žele.

115. I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu o­nima koji dobra djela čine.

116. A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A o­ni koji su zlo radili odavali su se o­nome u čemu su uživali, i grješnici su postali.

117. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.

118. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, o­ni će se uvijek u vjerovanju razilaziti,

119. osim o­nih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispuniće se riječ Gospodara tvoga: "Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima - zajedno!"

120. I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.

121. I reci o­nima koji neće da vjeruju: "Radite što god možete, a i mi ćemo raditi;

122. i čekajte, i mi ćemo čekati!”

123. Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na o­no što radite.

(Kur'an Časni)