Tužilac protiv Radislava Krstića/VI.

Izvor: Wikizvor
Idi na navigaciju Idi na pretragu
« V. Tužilac protiv Radislava Krstića VII. »

VI. Odmjeravanje kazne[uredi]

234.Pretresno vijeće je Radislavu Krstiću izreklo jedinstvenu kaznu od 46 godina zatvora.[384] I optužba i odbrana su uložile žalbe na tu kaznu.[385]

A. Argumenti[uredi]

235.Optužba tvrdi da je kazna koju je Pretresno vijeće izreklo Radislavu Krstiću neprimjerena jer ne odražava u dovoljnoj mjeri ni težinu počinjenih krivičnih djela ni učestvovanje Radislava Krstića u tim krivičnim djelima;[386] zato što nije u skladu s praksom MKSR-a u sličnim slučajevima genocida;[387] zato što se temelji na zaključku da je Krstićeva “krivica osjetno manja”;[388] i zato što je Pretresno vijeće pogriješilo zaključujući da predumišljaj nije primjenjiv kao otežavajuća okolnost u ovom predmetu.[389] Zbog toga optužba tvrdi da je Pretresno vijeće izreklo kaznu van svojih diskrecionih ovlašćenja,[390] i da bi se kazna trebala povećati u doživotnu kaznu zatvora, od čega bi optuženi trebao izdržati najmanje 30 godina.[391]

236.Odbrana tvrdi da Pretresno vijeće prilikom izricanja kazne nije dovoljno vodilo računa o praksi izricanja kazni u bivšoj Jugoslaviji i na sudovima Bosne i Hercegovine[392] i da nije dovoljnu težinu dalo činjenicama koje odbrana navodi kao olakšavajuće okolnosti.[393] Odbrana tvrdi da bi kazna zbog toga trebala biti smanjena na najviše 20 godina zatvora.[394]

B. Diskusija[uredi]

237.Žalbeno vijeće je poništilo Krstićevu osudu za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu da se počini genocid. Takođe se ne slaže s Pretresnim vijećem da je on bio direktan učesnik u ubistvima bosanskih Muslimana prema članu3, te u istrebljivanju i progonu prema članu 5, koja djela proizlaze iz pogubljenja bosanskih Muslimana iz Srebrenice između 13. i 19. jula 1995. Umjesto toga, Žalbeno vijeće je za svako od tih krivičnih djela zaključilo da je Krstić pomagao i podržavao počinjenje tih zločina.

238.Proglašavajući Krstića krivično odgovornim kao pomagača i podržavaoca, Žalbeno vijeće je zaključilo da je doprinos ljudstva i sredstava Drinskog korpusa pod njegovom komandom bio znatan. Doista, bez te pomoći Glavni štab ne bi mogao izvesti svoj plan da pogubi bosanske Muslimane Srebrenice. Krstić je znao da se autobusi, za koje je on pomogao da se obezbijede za premještanje žena, djece i starih ljudi, koriste za premještanje muškaraca na razna mjesta zatočenja. Takođe je znao da se ljudstvo i vozila Drinskog korpusa koriste za pronalaženje mjesta zatočenja, te za sprovođenje i čuvanje zarobljenika bosanskih Muslimana na raznim mjestima zatočenja. Takođe je znao da se vozila i teška mehanizacija Drinskog korpusa pod njegovom komandom koriste kao ispomoć u pogubljenima civila bosanskih Muslimana. To znanje i ti vidovi pomoći predstavljaju znatan doprinos u počinjenju tih zločina, koji je uslov za osudu za pomaganje i podržavanje u genocidu bosanskih Muslimana iz Srebrenice.

239.Žalbeno vijeće je zaključilo da je Radislav Krstić hotimično učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je doveo do humanitarne krize u Potočarima i da je bio svjestan da će prirodna i realno predvidiva posljedica te humanitarne krize biti to da će nad civilnim stanovništvom biti počinjeni zločini. Žalbeno vijeće je stoga potvrdilo osudu Krstića za progon zbog ubistava, okrutnog i nečovječnog postupanja, terorisanja civilnog stanovništva, prisilnog premještanja i uništavanja lične imovine civila bosanskih Muslimana, koja djela su proizišla iz postupanja prema civilima bosanskim Muslimanima u Potočarima. Žalbeno vijeće je, međutim, mada je potvrdilo ovu osudu, prihvatilo da RadislavKrstić i Drinski korpus pod njegovom komandom nisu lično počinili nijedan zločin nad civilima bosanskim Muslimanima, osim što su pomogli u organizaciji njihovog prisilnog premještanja. Utvrđeno je da je Krstić u Potočarima bio prisutan najviše sat ili dva, i nije bilo dokaza da je zapravo bio svjedok počinjenja ijednog zločina nad civilima bosanskim Muslimanima, kao ni o tome da su njegovi potčinjeni iz Drinskog korpusa bili direktni svjedoci tih zločina i da su o njima obavijestili Krstića. Nadalje, Pretresno vijeće je prihvatilo da je premještanje civila bosanskih Muslimana koje je organizirao Drinski korpus bilo disciplinirana i uredna operacija, i da jeKrstić posebno naredio da se civilima bosanskim Muslimanima koji se prisilno premještaju ne smije ništa loše desiti.

240.U svjetlu konstatacija u vezi s vidom odgovornosti Radislava Krstića, u svakom slučaju će biti potrebno da se kazna izmijeni. Ipak, najprije valja razmotriti i razriješiti pitanja u vezi s odmjeravanjem kazne u žalbenom postupku.[395]

241.Relevantne odredbe o odmjeravanju kazne jesu članovi 23 i 24 Statuta, te pravila 100 do 106 Pravilnika o postupku i dokazima. Te odredbe su faktori koje Pretresno vijeće treba uzeti u obzir kada odlučuje o kazni po osuđujućoj presudi.[396] One ne predstavljaju obavezujuća ograničenja za diskreciona ovlašćenja Vijeća prilikom izricanja kazne,[397] o kojoj se odluka uvijek mora donijeti na osnovu činjenica pojedinog predmeta.[398]

242.Praksa MKSJ-a i MKSR-a takođe je dala korpus relevantnih faktora koje valja uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.[399] Međutim, Žalbeno vijeće je naglasilo da je “neprimjereno sastavljati konačni spisak smjernica za odmjeravanje kazni ubuduće,”[400] budući da je odluka o kazni pitanje diskrecionog ovlašćenja vijeća. Žalbeno vijeće je nadalje objasnilo da jedino “primjetna greška” u primjeni diskrecionog ovlašćenja od strane pretresnog vijeća prilikom odmjeravanja kazne može opravdati reviziju kazne.[401]

243.Na Žalbenom vijeću je, dakle, da utvrdi da li je Pretresno vijeće učinilo primjetnu grešku time što je Radislavu Krstiću izreklo kaznu od 46 godina zatvora.

1. Argumenti u vezi s težinom krivičnih djela koja je počinio Radislav Krstić i njegovim učestvovanjem u tim krivičnim djelima[uredi]

244.I odbrana i optužba iznijele su argumente u vezi s težinom zločina koji se optuženom stavljaju na teret. Optužba tvrdi da bi, s obzirom na težinu krivičnih djela koja je počinio, Krstić trebao biti osuđen na doživotni zatvor.[402] Odbrana se usredotočuje na činjenicu da je Pretresno vijeće prihvatilo da je Krstićevo učestvovanje u događajima u julu 1995. bilo ograničeno i zbog toga tvrdi da je kazna neprimjereno stroga.[403]

245.Kao što je već rečeno, Žalbeno vijeće će argumente u vezi s odmjeravanjem kazne razmotriti jedino u mjeri u kojoj se oni odnose na navod o primjetnoj grešci u načinu na koji je Pretresno vijeće koristilo svoje diskreciono ovlašćenje.[404] Što se tiče razine Krstićevog učestvovanja u tim krivičnim djelima, Žalbeno vijeće je konstatiralo da je njegova krivična odgovornost nižeg reda no što je to utvrdilo Pretresno vijeće, a o posljedicama te konstatacije diskutira se dalje u tekstu.

2. Argumenti u prilog dosljedne prakse u odmjeravanju kazne[uredi]

246.Oslanjajući se na Drugostepenu presudu u predmetu Jelisić, optužba tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo u korištenju svog diskrecionog ovlašćenja kad je izreklo kaznu koja nije dosljedna u odnosu na kazne izrečene za slična krivična djela.[405] U Drugostepenoj presudi u predmetu Jelisić, Žalbeno vijeće jeste prihvatilo da se kazna “može protumačiti kao hirovita ili pretjerana ukoliko prevazilazi razumne omjere kazni izrečenih u sličnim okolnostima za ista krivična djela.”[406]

247.Međutim, Žalbeno vijeće u predmetu Jelisić takođe je smatralo da slični slučajevi ne daju “pravno obavezujuću skalu za izricanje kazni, nego […] obrazac koji se pomalja iz pojedinačnih predmeta,” i da bi “[t]amo gdje postoji takav nesrazmjer, Žalbeno vijeće […] moglo doći do zaključka da nisu uzeti u obzir standardni kriteriji po kojima bi se trebala odmjeravati kazna, kao što je to propisano Statutom i regulisano Pravilnikom. Međutim, uspostavljanje čvrstih i postojanih pravila o tome je teško i nije od pomoći; u svakom predmetu postoji više primjenjivih činilaca koje treba uzeti u obzir.”[407]

248.Zaključak Žalbenog vijeća u predmetu Jelisić je, kao i u drugima,[408] jasan: praksa Međunarodnog suda u odmjeravanju kazni u sličnim slučajevima samo je jedan od faktora koji vijeće mora uzeti u obzir kada koristi svoje diskreciono ovlašćenje prilikom izricanja kazne.[409] Ta odluka je stvar diskrecionog ovlašćenja i ovisi o okolnostima svakog pojedinog predmeta. “Ono što je važno jeste to da se postupa s dužnim uvažavanjem odredaba Statuta i Pravilnika, jurisprudencije Međunarodnog suda i MKSR-a, te okolnosti predmeta.”[410]

249.Optužba takođe tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo zato što nije pažljivo razmotrilo sudsku praksu MKSR-a u vezi s odmjeravanjem kazni.[411] Tačno je da Pretresno vijeće nije izvršilo toliko opsežnu ili detaljnu analizu jurisprudencije MKSR-a u vezi odmjeravanjem kazni kao što je to sada učinila optužba, ali Pretresno vijeće se jeste izričito osvrnulo na tu praksu.[412] Žalbeno vijeće zaključuje da kazna od 46 godina zatvora koju je izreklo Pretresno vijeće – najveća fiksna kazna koju je do sada izrekao Međunarodni sud[413] – u dovoljnoj mjeri odražava težinu krivičnih djela za koja je osuđen Radislav Krstić. Osim toga, pregled prakse izricanja kazni MKSR-a u sličnim slučajevima ne upućuje na postojanje nekog fiksnog pravila koje zahtijeva izricanje određene kazne za genocid.[414] Prema tome, kazna koju je izreklo Pretresno vijeće u skladu je s praksom MKSR-a.

250.U svakom slučaju, kako je već objašnjeno, praksa odmjeravanja kazni u sličnim slučajevima samo je jedan od faktora koje vijeće mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja primjerene kazne. Pretresno vijeće ima široka diskreciona ovlašćenja u ocjenjivanju tih faktora, ovisno o posebnim okolnostima predmeta koji rješava. U ovom predmetu, Pretresno vijeće je Krstiću izreklo kaznu koju je smatralo primjerenom na osnovu posebnih okolnosti u kojima se odvijalo njegovo ponašanje u Srebrenici i u okolini grada u julu 1995. Pretresno vijeće nije učinilo primjetnu grešku u korištenju svojih diskrecionih ovlašćenja prilikom odmjeravanja kazne.

251.Budući da je Žalbeno vijeće smanjilo razinu krivične odgovornosti u ovom predmetu na pomaganje i podržavanje u genocidu, gorenavedeni argument optužbe je u svakom slučaju irelevantan.

252.Prema tome, žalba optužbe po toj osnovi se odbacuje.

3. Argument koji se odnosi na ocjenu da je “krivica osjetno manja”[uredi]

253.Pretresno vijeće je smatralo da je Radislav Krstić “[…] kriv, no njegova je krivica osjetno manja od krivice onih koji su smislili i [u relevatnom razdoblju] nadzirali plan pogubljenja.”[415] Optužba tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je odlučilo da Krstić zaslužuje manju kaznu od drugih počinilaca tih krivičnih djela, o čijoj krivici nije presuđivano u ovom predmetu. Optužba nadalje tvrdi da je Pretresno vijeće, izdižući ovaj faktor na razinu “ključnog”, propustilo da dovoljnu pažnju pokloni Krstićevoj individualnoj odgovornosti.[416]

254.Žalbeno vijeće se slaže da je krivicu Radislava Krstića trebalo ocijeniti na individualnoj osnovi. Žalbeno vijeće se takođe slaže da usporedna krivica navodnih drugih zavjerenika, o kojoj se nije presuđivalo u ovom predmetu, nije relevantna. Žalbeno vijeće, međutim, ne dijeli tužiočevo tumačenje Prvostepene presude.[417] Pretresno vijeće je imalo pravo da razmotri Krstićeve postupke u odgovarajućem kontekstu, što uključuje i postupke eventualnih sapočinilaca. Sveobuhvatno razumijevanje činjenica konkretnog predmeta ne samo da dopušta uzimanje u obzir krivice drugih počinilaca, nego je to štaviše i nužno da bi se mogli tačno razumjeti predmetni događaji i da bi se izrekla primjerena kazna.[418] Prvostepene presuda možda je u vezi s tim dvosmislena, no Pretresno vijeće nije na neprimjeren način razmatralo navodno višu razinu odgovornosti drugih počinilaca.

255.Zbog toga se žalba optužbe po toj osnovi odbija.

4. Argument optužbe u vezi s predumišljajem kao otežavajućim faktorom[uredi]

256.Pretresno vijeće je smatralo da učestvovanje Radislava Krstića tek u kasnijoj fazi isključuje mogućnost postojanja predumišljaja.[419] Optužba tvrdi da je Pretresno vijeće primjetno pogriješilo kad je zaključilo da predumišljaj nije otežavajući faktor u ovom predmetu.[420]

257.S obzirom na činjenice na osnovu kojih je Pretresno vijeće donijelo svoju odluku, ono ni na koji način nije prekoračilo svoja diskreciona ovlašćenja kad je zaključilo da predumišljaj nije postojao, te da stoga ni nije mogao biti otežavajući faktor. Što se tiče konstatacije da je Krstić učestvovao u genocidu, predumišljaj nije utvrđen.[421] Isto u Krstićevom slučaju važi i za oportunističke zločine koji su počinjeni u Potočarima 12. i 13. jula 1995.

258.Postojao je element predumišljaja u odluci da se prisilno premjesti civilno stanovništvo, ali Pretresno vijeće je imalo diskreciono ovlašćenje da taj faktor odbaci kao nebitan za odmjeravanje kazne.

259.Pretresno vijeće nije pogriješilo kad je zaključilo da predumišljaj nije otežavajući faktor u ovom predmetu.

5. Argument odbrane u vezi s praksom odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji[uredi]

260.Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je, donoseći odluku o kazni, uzelo u obzir zakon Bosne i Hercegovine iz 1998., a ne zakone bivše Jugoslavije.[422] Pristup Međunarodnog suda u pogledu uzimanja u obzir sudske prakse odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji, u skladu s članom 24(1) Statuta i pravilom 101(B)(iii), najbolje je formulisan u odluci Pretresnog vijeća u predmetu Tužilac protiv Kunarca i drugih:

Iako Pretresno vijeće nije obavezno da primijeni praksu odmjeravanja kazne iz bivše Jugoslavije, u svakom slučaju je potrebno više od pukog nabrajanja relevantnih odredbi iz krivičnog zakona bivše Jugoslavije. U slučaju da postoje neke razlike, valja se potruditi da se kazne koje će se izreći objasne uz osvrt na praksu odmjeravanja kazne u bivšoj Jugoslaviji, posebno tamo gdje za neku posebnu praksu odmjeravanja kazne nema nikakvih smjernica u međunarodnom pravu. Zbog činjenice da često postoje veoma važne razlike između nacionalnih krivičnih gonjenja i krivičnog gonjenja na ovoj sudskoj instanci, Pretresno vijeće napominje da priroda, opseg i razmjer krivičnih djela za koja se sudi pred ovim Međunarodnim sudom ne dopuštaju automatsku primjenu prakse odmjeravanja kazni bivše Jugoslavije.[423]

261.Pretresno vijeće bilo je, dakle, dužno da uzme u obzir praksu odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji; ono je to i učinilo u paragrafu 697 Prvostepene presude. Fusnote uz taj paragraf pokazuju da je Pretresno vijeće uzelo u obzir relevantne zakonske odredbe, kao što je dužno da učini, i da je te zakonske odredbe analiziralo s obzirom na svoje konstatacije. Pretresno vijeće je imalo pravo da uzme u obzir ne samo zakon koji je bio na snazi u bivšoj Jugoslaviji u vrijeme kad je Radislav Krstić počinio zločine, nego i to kako se taj zakon kasnije razvijao. Pretresno vijeće se uvjerilo da se praksa odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji razvijala na način koji je u skladu s načelima u području odmjeravanja kazni koja je usvojio Međunarodni sud. Na primjer, zakon Bosne i Hercegovine ukinuo je smrtnu kaznu za krivična djela za koja je osuđen Krstić.[424] S obzirom na podudarnost tog ukidanja s ovlašćenjima vezanim za odmjeravanje kazni samog Međunarodnog suda, izloženim u članu 24, Pretresno vijeće nije počinilo primjetnu grešku kad se pozvalo na zakon Bosne i Hercegovine iz 1998. godine.

262.Konačno, Međunarodni sud – mada je obavezan da uzme u obzir praksu odmjeravanja kazni u bivšoj Jugoslaviji – nije njome vezan.[425] Međunarodni sud ništa ne sprečava da izrekne strožu ili blažu kaznu od one koja bi bila izrečena u pravnom sistemu bivše Jugoslavije.[426]

263.Pretresno vijeće stoga ne nalazi primjetnu grešku u rezoniranju Pretresnog vijeća u vezi s tim. Žalba odbrane po toj osnovi se odbacuje.

6. Argument odbrane da je nedovoljan značaj dat olakšavajućim okolnostima[uredi]

264.Odbrana iznosi argument da Pretresno vijeće nije pridalo dovoljno značaja navedenim olakšavajućim okolnostima.[427]

265.Pretresno vijeće je razmotrilo okolnosti koje je navela odbrana, ali je zaključilo da one ne predstavljaju olakšavajuće okolnosti.[428] Pretresno vijeće ima diskreciono ovlašćenje da odluči da li se neka okolnost treba smatrati olakšavajućom. Odbrana nije pokazala da je Pretresno vijeće pogriješilo u korištenju svojih diskrecionih ovlašćenja u vezi s tim pitanjem i zato se ova žalbena osnova odbacuje.

C. Razmatranja Žalbenog vijeća[uredi]

266.Žalbeno vijeće smatra da se kazna mora izmijeniti zbog činjenice da je ono odgovornost Radislava Krstića ocijenilo kao odgovornost pomagača i podržavaoca u genocidu i u ubistvima kao kršenju zakona i običaja ratovanja između 13. i 19. jula 1995., a ne kao odgovornost saizvršioca, kako ju je ocijenilo Pretresno vijeće. U skladu sa svojim ovlastima da to učini bez vraćanja predmeta na razmatranje Pretresnom vijeću,[429] Žalbeno vijeće će izmijeniti Krstićevu kaznu s obzirom na svoje zaključke, a u skladu sa odredbama Statuta i Pravilnika.

267.Kao što je pravilno iznijelo Pretresno vijeće,[430] opšta načela odmjeravanja kazne primjenjiva u ovom predmetu uključuju sljedeće: (i) težinu krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret;[431] (ii) opštu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bivše Jugoslavije;[432] (iii) lične prilike osuđenika;[433] i (iv) eventualne otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti.[434]

268.Što se tiče težine krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret, Žalbeno vijeće je nedavno, u predmetu Vasiljević, prihvatilo da je pomaganje i podržavanje vid odgovornosti koji obično povlači blaže kazne nego kad se radi o odgovornosti saizvršioca.[435] To načelo prihvaćeno je i u praksi MKSR-a, kao i u mnogim nacionalnim pravnim sistemima.[436] Mada je zločin Radislava Krstića bez sumnje težak, konstatacija da on nije imao genocidnu namjeru značajno smanjuje njegovu odgovornost. Ista analiza primjenjiva je i na smanjenje Krstićeve odgovornosti za ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja počinjena od 13. do 19. jula 1995. u Srebrenici. Dakle, preinaka Krstićeve osude u pomaganje i podržavanje zahtijeva znatno smanjenje njegove kazne.

269.Žalbeno vijeće je takođe zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je poništilo osude Radislava Krstića po tačkama 3 (istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti) i 6 (progon kao zločin protiv čovječnosti) kao nedopustivo kumulativne u odnosu na osudu za genocid. Žalbeno vijeće je, međutim, zaključilo da je Krstićeva odgovornost u odnosu na ta dva krivična djela bila odgovornost pomagača i podržavaoca, a ne odgovornost saizvršioca. Mada ti zaključci mogu promijeniti opštu sliku o kažnjivom ponašanju Radislava Krstića, optužba nije tražila povećanje kazne na osnovu tih osuda.[437] Žalbeno vijeće neće stoga uzeti u obzir Krstićevo učestvovanje u tim krivičnim djelima prilikom odmjeravanja kazne primjerene težini njegovih postupaka.

270.Što se tiče opšte prakse odmjeravanja kazni na sudovima bivše Jugoslavije, Žalbeno vijeće je već objasnilo da ta praksa ne obavezuje Međunarodni sud i da on može, ako je to u interesu pravde, izreći blažu ili strožu kaznu nego što bi izrekli sudovi bivše Jugoslavije. U gornjoj diskusiji o ovom faktoru, Žalbeno vijeće je razmotrilo praksu odmjeravanja kazni sudova bivše Jugoslavije primjenjivu u ovom predmetu i tu je praksu uzelo u obzir. Konkretno, kazna izrečena osobi koja je pomogla glavnom izvršiocu da počini zločin može se smanjiti na kaznu koja je manja od one izrečene glavnom počiniocu.[438]

271.Pretresno vijeće je razmotrilo lične prilike Radislava Krstića, uključujući otežavajuće i olakšavajuće okolnosti. Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad prilikom odmjeravanja kazne nije pridalo nimalo značaja Krstićevom lošem zdravstvenom stanju, njegovom dobrom karakteru, činjenici da nije kažnjavan,[439] te njegovoj saradnji s Međunarodnim sudom i doprinosu procesu pomirenja u bivšoj Jugoslaviji.[440] Žalbeno vijeće usvaja konstatacije Pretresnog vijeća u vezi s tim faktorima i zaključuje da oni ne predstavljaju olakšavajuće okolnosti u kontekstu ovog predmeta. Žalbeno vijeće takođe zaključuje da u ovom predmetu nema otežavajućih okolnosti.

272.Žalbeno vijeće, međutim, smatra da se još četiri faktora moraju uzeti obzir kao olakšavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kazne Krstiću, a to su: (i) način na koji je obezbijedio ljudstvo i sredstva Drinskog korpusa; (ii) činjenica da je tek nedavno bio preuzeo komandu nad korpusom i to tokom borbenih operacija; (iii) činjenica da je u Potočarima i u okolini mjesta bio prisutan najviše dva sata; i (iv) njegova pismena naredba da se s Muslimanima postupa humano.

273.Prvo, mada je Radislav Krstić dao znatan doprinos ostvarenju genocidnog plana i ubijanju bosanskih Muslimana iz Srebrenice, njegovo stvarno učestvovanje u omogućavanju korištenja ljudstva i sredstava Drinskog korpusa pod njegovom komandom bilo je ograničeno. Drugo, mada je Žalbeno vijeće konstatiralo da jeKrstić komandu nad Drinskim korpusom preuzeo 13. jula 1995., ono prihvata da je zbog činjenice da je na tom mjestu bio samo kratko vrijeme, te da je bio zauzet vođenjem borbenih operacija na području oko Žepe, njegov lični uticaj na opisane događaje bio dodatno ograničen. Treće, Krstić je popodne 12. jula 1995. u bazi u Potočarima i oko nje proveo najviše dva sata,[441] što Žalbeno vrijeme smatra dovoljno kratkim vremenom da opravda ublažavanje kazne.[442] Konačno, kako je već rečeno,[443] Radislav Krstić je učinio napor da obezbijedi sigurnost civilima bosanskim Muslimanima koji su prevoženi iz Potočara. On je izdao nalog da se civilima ne smije ništa desiti, garantirajući njihov bezbjedan prijevoz s područja Srebrenice, a jednaku brigu je pokazao i za civile bosanske Muslimane tokom operacije Žepa. Krstićev lični integritet ozbiljnog profesionalnog oficira koji u normalnim okolnostima ne bi imao nikakve veze s takvim planom, takođe je olakšavajući faktor.

274.Žalbeno vijeće primjećuje da je optužba zatražila određivanje minimalne kazne od 30 godina zatvora.[444] Kako je Žalbeno vijeće objasnilo u Presudi po žalbi na kaznu u predmetu Tadić, odluka o tome da li će se odrediti minimalna kazna stvar je diskrecionih ovlašćenja vijeća.[445] Određivanje minimalne kazne nalaže se rijetko. Budući da optužba nije navela nepobitne razloge za to, Žalbeno vijeće ne vjeruje da je u ovom predmetu primjereno odrediti minimalnu kaznu.

275.Žalbeno vijeće konstatira da je Radislav Krstić odgovoran za veoma teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Opšte je mišljenje da je naročito zločin genocida kršenje koje je posebno teško i za svaku osudu. S obzirom na okolnosti u ovom predmetu, kao i na karakter teških zločina čije počinjenje je Radislav Krstić pomagao i podržavao ili ih sam počinio, Žalbeno vijeće, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, smatra da bi kazna koju je izreklo Pretresno vijeće trebala biti smanjena na 35 godina.

« V. Tužilac protiv Radislava Krstića VII. »