Biblija (Tomislav Dretar)/Knjiga o Ejjubu
- 1 1 Bijaše u zemlji Us[1] jedan čovjek imenom Ejjub . On bijaše, taj čovjek,
- pošten i pravičan, bojaše se ALLAHA i uklanjaše
- od zla.
- 2 Sedam sinova i tri kćeri njemu bijahu rođene.
- 3 On posjedovaše 7.000 ovaca, 3.000 deva, 500 pari goveda,
- 500 magarica i brojnu
- služinčad. Taj čovjek bijaše najveći od svih sinova Orijenta[2].
- 4 A sinovi njegovi iđaše se po redu gostiti jedni kod drugih
- i pozivahu oni svoje tri sestre jesti i piti.
- 5 Kad bi jedan od krugova tih gozbi bio završen, Ejjub bi ih dovodio za *očišćenje. Ustavši zorom, on bi ponudio jedan holokaust[3] za svakoga od njih, jer
- sebi on govoriše: »Možda su moji sinovi zgriješili i prokleli ALLAHA u *srcu svom!«
Tako činiše Ejjub , svaki put!
- 6 Dođe dan kad Sinovi Allahov nađoše se na prijemu kod ALLAHa. Među njima, također, dođe i Protivnik[4]: .
- 7 ALLAH reče Protivniku: "Otkuda ti dolaziš?" -
»Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati stvari ondje.", odgovori on, i bazanja njome.«
- 8 A ALLAH ga upita: »Jesi li zamijetio mog slugu Ejjuba? Nema njemu
ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji ALLAHA i uklanja od zla.«
- 9 Ali, Protivnik uzvrati ALLAHu: "Nema li razloga da se Ejjub boji Allaha?
10 Nisi li ti njega zaštitio jednom zabranom, njega, kuću njegovu i sve što posjeduje? Ti si blagoslovio poduzeća njegova, i njegiova stada vrve zavičajem.
- 11 Ali ispruži svoju ruku i dirni ono što on posjeduje. Ja se kladim da će u lice tebe prokleti.
- 12 Tad ALLAH reče Protivniku: "Nek' bude! Sva dobra njegova u vlasti su tvojoj. Izbjegni samo nanijeti ruku na njega.." I Protivnik se povuče iz prisutnosti ALLAHOVE.
- 13 Dođe dan kad njegovi sinovi i njegove kćeri bijahu na jelu i piću kod svojeg najstarijeg brata.
- 14 Jedan glasonoša dođe k Ejjub u i reče: » Goveda bijahu na oranju, a magarice pasoše pokraj njih.
- 15 Jedna postrojba
- Sabejaca[5] ih ote i sasiječe tvoje
- sluge. Samo sam im ja izmako da bih ti javio.«
- 16 On još govoriše kad drugi iskrsnu koji reče: » Jedna vatra Allahova je
- pala s neba, pržeći ovce i sluge. Ona ih je proždrla, a samo sam j izmakao da bih ti ovo javio.«
17 On još govriše kad
- jedan drugi izbi koji reče:
» Kaldejci su načinili tri bande koje su se bacile na deve i koje su ih otele isjekavši tvoje
- sluge. Samo sam im ja izmakao za ovo tebi javiti.«
- 18 On još govoriše kad jedan drugi iskrsnu koji
- je rekao: » Tvoji sinovi i tvoje kćeri upravo su jeli i pili vino kod svog najstarije brata
- 19 kad veliki vjetar došao sa
- zapada preko pustinje udario sve četiri ugla kuće. Ona je pala na mlade ljude. Oni su mrtvi.
Samo sam ja umakao da bih
- ovo tebi javio.«
- 20 Tada Ejjub se diže. *On razdera svoj ogrtač i obrija glavu. Po tome on se baci na zemlju, pokloni se
- 21 i reče:
- » Gol izišao iz trbuha moje majke,
- gol ću se onamo vratiti[6].
- ALLAH dao, ALLAH uzeo:
- Nek' ime ALLAHOVO bude
- blagoslovljeno!«
- 22 U svemu tome, Ejjub ne zgriješi. On ne predbaci ništa nedostojno Allahu.
- 2 1 dođe dan kad se sinovi Allahov nađoše na prijemu ALLAHovom. Protivnik dođe također među njima na prijem
- ALLAHOV.
- 2 ALLAH reče Protivniku: » Otkud dolaziš ti?« » Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati
- ondje stvari.«
- 3 A ALLAH ga upita: » Jesi li zamijetio mog slugu
- Ejjub a? Nema njemu ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji ALLAHA i čuva se zla. On ustrajava
- u svom poštenju i uzalud je to što si me ti pobudio da ga uništim.«
- 4 Ali Protivnik uzvrati ALLAHU : »Koža za
- kožu![7] Sve što jedan čovjek posjeduje; on to daje za svoj život.
- 5 Ali, ispruži svoju ruku i dirni njegove kosti i meso
- njegovo. Ja se kladim da će te u lice prokleti! «
- 6 Tad ALLAH reče Protivniku: » Nek' bude! On je u vlasti tvojoj; poštuj samo samo život njegov. «
- 7 I Protivnik napuštajući prisutnost ALLAHOVU, udari Ejjub a, od tabana pa do vrha glave, jednom zloćudnom
- *leprom[8].
- 8 Tad Ejjub uze klipu za češati se i smjesti se na pepelište[9].
- 9 Njegova mu žena reče: » Hoćeš li ti ustrajati u
- svom poštenju? Prokuni
- Allaha, i umri!«
- 10 On njoj reče: »Ti govoriš kao jedna luda. Mi prihvaćamo sreću kao jedan dar od Allaha. A, nesreća,
- zašto nju također ne bismo prihvatili? « U svemu tome, Ejjub ne zgriješi
- nikako usnama svojim.
- 11 Tri Ejjubov a prijatelja doznaše za svu nesreću koja ga bijaše zadesila i dođoše svaki iz svog zavičaja.
Elifaz iz Temana,Bildad iz Šuaha i Sofar iz NaamaŠablon:Рефа. Oni se dogovoriše otići sažaliti se nad njim i utješiti ga.
- 12 Podigavši pogled oni ga izdaleko spaziše. Tad oni zajaukaše snažnim kricima. Svaki rastrga svoj ogrtač i bacaše oni u zrak prašinu koja ponovo padaše na njihove glave.
- 13 Oni ostadoše sjedjeti na zemlji s njim tokom sedam dana i sedam noći.
Ni jedan od njih ne reče ni riječi, jer bijahu vidjeli koliko bijaše velika njegova bol.
- 3 1 Najzad, Ejjub otvori usta i prokle svoj danŠablon:Рефа.
Dijalog između Ejjub a i njegovih prijatelja
- 2 Ejjub uze rијeč i reče:
- 3 Nek' nestane dan kad bijah rođen
- i noć kad rekoše : » Jedan je
- čovjek bio začet! «
- 4 Taj dan, nek' tminama postane,
- nek' odozgo, Allah ga ne pozove,
- nek' ne zasvijetli nad njim nikakva
- svjetlost;
- 5 nek' ga zatraže natrag tmina
- i sjena smrti,
- nek' nad njim bude jedan oblak,
- nek' užasavaju pomračenja!
- 6 Te noći, nek' se tama nje dočepa,
- nek' se ne pridruži krugu dana
- godine,
- nek' ne uđe u zbroj mjeseca!
- 7 Da, ta noć , nek' bude neplodna,
- nek' nikakav krik radosti ne prodre
- njom;
- 8 nek' ju prokunu proklinjači dana,
- oni koji se spremaju probuditi
- Neiskrenog[12];
- 9 nek' se pomrače zvijezde od njenog
- svitanja,
- nek' se nada svjetlosti a ništa!
- Nek' ne vidi zjenica[13] zore!
- 10 Jer, ona nije zatvorila vrata
- trbuha gdje ja bijah,
- što nije uklonila muku
- mojim očima.
- 11 Zašto nisam umro u utrobi?
- Jedva izišao iz trbuha ne bijah
- izdahnuo.
- 12 Zašto dakle dva koljena su me prihvatila,
- zašto imadoh dvije dojke za sisati.
- 13 Unaprijed, ležeći, bio bih u miru,
- usnuo, ja bih tada uživao odmor,
- 14 s kraljevima i savjetnicima
- zemaljskim,
- onima koji za sebe nanovo grade iz
- ruševina,
- 15 ili bih bio s prinčevima koji čuvaju
- zlato,
- onima koji pretrpavaju srebrom
- svoje nastambe,
- 16 ili kao nedonošče iščeznuo
- ja ne bih ni postojao,
- kao djeca koja ne ugledaše svjetla.
- 17 Ondje, opaki su prestali njih
- ondje, nalaze spokoj iscrpljene
- 18 Zatvorenici, svi su zadovoljni,
- oni ne čuju glas stražara.
- 19 Mali i veliki, ondje, to je jedno,
- i rob je slobodan od svog
- 20 Zašto dati[14] svjetlosti onome ko se
- muči,
- i život gnojavomeđ
- 21 Oni su u očekivanju smrti, a ona ne
- oni kopaju u potrazi za njom više
- no za blagom.
- 22 Oni bi bili poneseni radošću,
- oni bi bili u veselju da su našli
- 23 Zašto taj dar života[15] čovjeku čija
- se cesta ukrade?
- I to je on kojeg Allah štitiše jednom
- 24 Za kruh ja imah samo svoje jecaje,
- oni se razuzdaše kao voda, moji
- urlici.
- 25 Užas koji me proganjaše, taj me i
- dohvatio,
- a ono od čega strijepih to mi se i
- 26 Za mene, ni spokoja, ni prekida, ni
- odmora.
- To je patnja što meni dolazi.
- 4 1 Tad Elifaz iz Temana uze
- 2 Stavi se jednom na kušnju, pog-
- ni se!
- Ali ko može proturječiti svojim
- riječima?
- 3 Ti si se učinio odgojiteljem
- znao si vratiti snagu u ruke
- 4 Tvoje su riječi uspravljale one
- koji padaše s nogu,
- ti si učvrščivao koljena koja
- su se povijala.
- 5 Nek' se to sad tebi dogodi,
- ti si taj koji se povija.
- Evo te bolesnog, to je
- ludilo.
- 6 Tvoja pobožnost ne bijaše li samo
- u tvom blagostanju,
- tvoja nadanja jesu li tvorila tvoje
- dobro ponašanje.
- 7 Podsjeti se: koji je nedužni ikad
- gdje se vidjelo pravedne ljude
- 8 Ja sam dobro vidio: orači kaljuga
- i sijači bijede njih iste žanju.
- 9 Pod disanjem Allahovm oni
- u dahu njegovih nosnica oni su
- uništeni.
- 10 Rikanje lava, rika tigra;
- zubi lavića zagrizaju u prazno.
- 11 Gepard propada zbog neimanja
- plijena,
- mladi lavlji se raštrkuju.
- 12 Jedna riječ, kradomice, dođe
- k meni,
- moje uho joj je uhvatilo
- mrmorenje.
- 13 Kad se raziđoše noćne
- prikaze,
- kad jedna obamrlost zgazi
- ljude,
- 14 jedna me drhtavica strašna
- i zazveča svim mojim kostima:
- 15 jedan dah prođe mojim licem,
- naježi se dlaka na mojem tijelu.
- 16 On stajaše uspravno, ja ga ne poznadoh
- Privid ostade pred mojim
- očima.
- Tišina posvuda, po tome ja začuh jedan
- glas:
- 17 »Smrtniče da li bi ti mogao biti
- pravedniji i od Allaha,
- čovjek bi li bio *čistiji no njegov
- Tvorac
- 18 Gledaj: njegove sluge, on njima ne
- vjeruje,
- u svojim *melekima on čak nađe
- 19 A stanovnici kuća od ilovače,
- oni koji se stropoštavaju u prašinu!
- Njih se zgazi kao gamad.
- 20 Od jutra do večei oni biće
- mrvljeni.
- A da se i ne pazi,
- oni će biti uništeni za uvijek.
- 21 Kolci njihovih šatora nisu li već iščupani?
- Oni će umrijeti, zbog neimanja
- 5 1 Pozovi dakle! Postoji li
- Kojem od *svetaca ti ćeš se
- obratiti?
- 2 Da, slaboumnik, njega šuga udavi,
- a naivnog, ljubomora ubije.
- 3 Ja sam dobro vidio, slaboumnik,
- koji pušta svoje korijene,
- ali ja sam iznenada prokleo
- njegovo boravište:
- 4 » Nek' njegovi sinovi izmaknu
- nek' budu zgaženi u sudnici,
- a da niko ne pritekne,
- 5 a on, ono što je požnjeo,
- nek' se izgladnjeli time nahrane,
- nek' se toga dočepaju usprkos
- živici od trnja
- i nek' ižednjeli progutaju
- njegovu očevinu!«
- 6 Jer kaljuga ne izlazi iz zemlje,
- a ni bijeda ne klija iz tla.
- 7 Da, to je za bijedu čovjek
- rođen,
- on zaiskri[16] da bi minuo.
- 8 Glede mene, ja ću se
- obraćati Allahu,
Allah je taj kome ću ja izložiti
[uredi]- za svoj predmet.
- 9 Radnik neustanovljivih
- veličina,
- čija čuda iscrpljuju
- brojeve,
- 10 on je taj koji izlijHava kišu na
- lice zemlje,
- koji daje oblijevati lice
- poljima,
- 11 za staviti na vrh one koji leže
- dolje
- i da bi se rastuženi uspravili,
- spašeni.
- 12 On je taj koji pokvari najprljavije
- spletke.
- Za njihove ruke nikakvog uspjeha.
- 13 On je taj koji mudre hvata u
- zamku njihove lukavosti
- i koji nadmašuje nacrte podvala?
- 14 U pol dana oni se spotiču o
- tmine,
- u podne oni tapkaju kao u
- noći.
- 15 Ali, on je od njihovog mača spasio,
- od njihove gubice,
- on njihovih moćnih kandži,
- siromaha.
- 16 On imade za nejakog jednu
- nadu,
- a besramlje se nađe ušutkano.
- 17 Gledaj: Sretan čovjek kojeg Allah
- ukori!
- Ne prezri dakle ukor Moćnog.
- 18 To je on koji, dajući patiti,
- on daje rukama, lomeći ih,
- ozdraviti.
- 19 Iz sedam nevolja, on će te izvući,
- a u sedmoj, zlo te neće dosegnuti
- više.
- 20 Za vrijeme gladi, on te iskupi
- smrti
- i u jeku boja vlasti mača.
- 21 Od korbača jezika[17], ti ćeš biti
- u zaklonu;
- ništa za strahovati od jedne
- dolazeće nevolje.
- 22 Nevolja, nestašica, ti ćeš se tome
- ni od divljih zvijeri, nemaj straha!
- 23 Jer, ti imaš jedan savez s
- kamenjem poljskim,
- i pomirili su te sa životinjama
- 24 Ti ćeš otkriti mir u šator u svom;
- pazeći svoju ispašu, ti joj nikakva
- manjka naći nećeš;
- 25 Otkrićeš kako je tvoje potomstvo
- brojno
- i kako tvoji izdanci su kao zelenilo
- na zemlji.
- 26 Ti ćeš ući u grob u punoj snazi,
- kao što se uspravlja jedan snop
- u svoje vrijeme.
- 27 Vidi, to, mi smo proučili
- temeljito: tome je tako,
- slušaj i izvuci svoju korist.
- 6 1 Tad Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Kad bi se uspjelo izvagati moj
- kad bi se pokupila moja nevolja na
- jednu vagu!
- 3 Ali, već nadvladavaju pijesak
- iz mora.
- To je zašto se moje riječi guše.
- 4 Jer strijele Moćnoga su u meni,
- i moj dah joj udiše otrov.
- Užasi Allahov redaju se protiv
- mene.
- 5 Divlji magarac stavi li se njakati
- pokraj travnjaka,
- govedo mukati pokraj svoje
- piće?
- 6 Ono što je bljutavo jede li se
- bez soli
- i ima li ukus sline od tuška[18] ?
- 7 Moje ih ždrijelo povraća,
- to su ogavne živežnice.
- 8 Ko će učiniti da se moja molba
- ispuni,
- da mi Allah da ono čemu se nadam?
- 9 Nek' se Allah udostoji zdrobiti me,
- nek oslobodi svoju ruku i skrši me[19]!
- 10 Ja bih barem imao jednu okrjepu,
- jednu provalu radosti u neumoljivom
- mučenju:
- ja ne bih stavio u zaborav ni jedan
- od zakona *Sveca.
- 11 Koja je moja snaga da se
- nAdem?
- Kakav li je kraj moj za ustrajati
- živjeti?
- 12 Moja snaga da li je snaga
- stijene,
- moje tijelo da li je od bronce?
- 13 Hoće li biti dakle ništavilo, ta
- pomoć što ju čekam?
- Svaki izvor da li mi je
- izmakao?
- 14 Oboreni čovjek ima li pravo na
- inače, on će napustiti strah od
- Moćnoga.
- 15 Moja braća su izdala kao jedan
- potok,
- kao korito potoka koji
- poniru.
- 16 Otapanje leda njih je
- napuhnulo
- kad iznad njih otapahu se
- snjegovi.
- 17 U sezoni suše oni sahnu;
- u vrelini ljeta oni se gase
- na mjestu.
- 18 Karavane se okreću sa svog
- pravca,
- one se uspinju prema pustinjama
- i zagube se.
- 19 Karavane iz Tema im
- prikivahu oči;
- konvoji iz Šabe uzdali su
- se u njih.
- 20 Stidimo se da smo imali
- pouzdanja:
- kad se dogodi, onda smo
- zbunjeni.
- 21 Tako dakle, postojite li vi?
- Ne!
- Pri pogledu na na užas, vas
- je spopao strah.
- 22 Jesam li vam ikad rekao:
- » Načinite mi jedan poklon!
- Svojim imanjem budite
- izdašni u moju korist
- 23 za osloboditi me ruke
- jednog neprijatelja,
- otkupiti me iz ruke silnika? «
- 24 Objasnite mi, i ja ću ušutjeti.
- U čemu sam pogriješio?
- Pokažite mi
- to!
- 25 Riječi pravde da li bi bile
- ranjavajuće?
- Uostalom, jedna kritika dolazeći od
- vas, što bi kritizirala?
- 26 Da li bi to bile riječi koje vi kanite
- kritizirati?
- Riječi obeznađenog upućene
- vjetru.
- 27 Vi biste išli sve do ždrijebanja
- jednog siročeta,
- staviti na prodaju svojeg prijatelja.
- 28 Eh dobro! udostojite se pogledati
- me: da li bih vam lagao u lice?
29 Vratite se dakle! nema himbe!
- Još jedanput, vratite se! moja je
30 Ima li himbe na jeziku mom?
- Moje nepce ne znade li razlikovati
- nevolju?
- 7 1 Nije li ovo vrijeme jedne tlake
- i kao dani sezonca koji provodi
- dane svoje?
- 2 Kao što jedan rob uzdiše
- u sjeni,
- i kao što jedan sezonac očekuje
- svoju isplatu,
- 3 tako su mjeseci ništavila na mom
- dijelu
- i dodijeljene su mi noći
- satiruće:
- 4 Jedva legao ja sam sebi kažem:
- »Kad ću se dignuti?«
- Veče ne svršava,
- i ja se opijam ludilom sve do
- zore.
- 5 Moje se tijelo ogrnulo crvima
- i korom zemljanom,
- moja koža se raspucava i gNuhu.
- 6 Moji su dani projurili, brže no
- lađa,
- oni su prekinuti, na kraju konca[20].
- 7 Podsjeti se da moj život nije no
- jedan dah,
- i da moje oko neće više vidjeti
- sreće.
- 8 Neće me više uočavati, oko
- koje me gledaše.
- Tvoje oči biće na meni, a ja
- ću prestati biti.
- 9 Jedan oblak se rasipa i odlazi:
- evo ga kako silazi pod zemlju
- da se više ne uspne!
- 10 On se neće više vratiti u svoju
- kuću,
- njegovo ga ognjište neće više
- prepoznati.
- 11 Dakle, ja neću više zauzdavati
- usta svojih;
- daha zadihanog, ja ću govoriti;
- 12 Jesam li ja Ocean ili Čudovište[21]
- morsko
- da postavljas ? jednu stražu protiv
- mene?
- 13 Kad ja kažem: » Moj kreveće me
- olakšati,
- moj će ležaj stišati moju
- žalbu, «
- 14 tada, ti me mučiš snovima,
- i prikazama ti me zastrašuješ.
- 15 Vješanje me zavodi.
- Smrt radije no moj kostur!
- 16 Ja se sprdam! ja neću uvijek
- živjeti.
- Pusti me, jer moji dani se
- 17 Što je jedan smrtnik da se od njega
- pravi jedan tako velik slučaj,
- za uprti u njega toliku pažnju
- 18 do točke da ga se provjerava svako
- jutro,
- da ga se ispituje svaki čaš
- 19 Kad ćeš me prestati vrebati?
- Hoćeš li pustiti da gutam svoju
- 20 Jesam li ja zgriješio? Što to tebi
- uhodo čovjekova?
- Zašto si me uzeo za cilj?
- U čemu sam te zadužio[22]?
- 21 Ne možeš li podnijeti moju
- pobunu,
- pustiti proći moj grijeh?
- Jer, evo me već ležećeg u
- prašini.
- Ti ćeš me tražiti pipkajući:
- ja ću već prestati biti.
- 8 1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ
- 2 Hoćeš li ti uvijek jednako ponavljati
- riječima koje ispuhuju oluju?
- 3 Allah da li iskrivljuje pravo?
- Moćni iskrivljuje li pravdu?
- 4 Ako su tvoji sinovi griješili protiv
- njega, on ih je izručio moći
- njihovog zločina.
- 5 Ako li ti tražiš Allaha,
- ako li ti preklinješ Moćnoga,
- 6 ako si ti častan i prav,
- on će bdjeti nad tobom
- i preporoditi te u tvojoj pravednosti.
- 7 A tvoji počeci imaće malo toga
- pokraj tvoje blistave budućnosti.
- 8 Ispitaj dakle, pokoljenja
- nekadašnja,
- budi obazriv s iskustvom njihovih
- predaka.
- 9 Mi smo tek od jučer,
- mi ne znamo ništa,
- jer naši su dani samo jedna sjena
- na zemlji.
- 10 Ali oni će te poučiti i
- govoriće ti,
- i iz svojih sjećanja izvući
- će ove misli:
- 11 » Rogoz raste li izvan
- močvare,
- trska može li rasti bez
- vode?
12 Još u cvatu, i da ju se ne bere,
- prije svake trave ona se
- sasuši. «
- 13 Takav je udes onih koji
- zaboravljaju Allaha;
- nada će bezbožnika propasti,
- 14 njegovo će samopouzdanje biti
- jer njegovo osiguranje je samo
- paukova mreža.
- 15 Osloni li se na svoju kuću, on se
- poljulja.
- ako ju čvrsto uhvati, ona ne
- odoli.
- 16 Evo ga punog soka pod suncem,
- iznad vrta on širi svoje grane.
- 17 Njegovo se korijenje isprepliće u
- šljunku,
- on istražuje udubine u stijenama.
- 18 Ali, ako se iščupa iz svog
- ova to zaniječe: » Ja te nikad nisam
- vidjela!«
- 19 Vidi, to su tamo radosti njegovog
- udesa,
- i iz te prašine jedan drugi će niknuti.
- 20 Vidi, Allah ne prezire poštenog
- niti potpomaže zlodjelnike.
- 21 On će ispuniti tvoja usta smijehom
- i tvoje usne pokličima.
- 22 Tvoji će neprijatelji biti pokriveni
- sramom,
- a šatora opakih neće ni biti više.
- 9 1 Tad Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Sigurno, ja znam da je tome tako.
- Kako će čovjek biti pravedan protiv
- Allaha?
- 3 Ako li se hoće žaliti protiv njega,
- na tisuću riječi on ne uzvraća ni
- jednu jedinu.
- 4 Bogat u mudrosti ili isklesan u
- ko ga je vrijeđao i ostao
- 5 On koji premješta planine
- u njihovom neznanju,
- koji ih stropoštava u svom gnjevu,
- 6 on potresa zemlju iz njenog ležišta,
- i njeni stubovi se njišu.
- 7 Na njegovu zapovijed sunce se ne
- diže,
- on stavlja zvijezde pod pečate.
- 8 Sebi samom on rasteže nebesa
- i gnječi uzburkano valovlje na
- 9 On načini Medvjeda i Oriona,
- i Vlašiće i Južni Križ[23].
- 10 On načini neistražive veličine,
- njegova čuda iscrpljuju brojeve.
- 11 On prođe blizu mene, a ja ga i ne
- vidim;
- on ode, a ja neshvatim ništa.
- 12 Ako li spusti ruku na što, ko će
- ga odvratiti,
- ko će mu reći: što to radiš ti?
- 13 Allah ne obuzdava gnjeva svoga,
- pod njim su prostrti saveznici
- Tifona[24].
- 14 Hoću li dakle ja biti taj koji će
- uzvratiti?
- opskrbiti se riječima protiv
- njega?
- 15 Da sam čak i prav, čemu bih
- uzvraćao,
- ne vjerujem da bi slušao moj glas.
- To je moj tužitelj koji me navodi
- moliti.
- 16 Čak i da pozovem, i da mi on
- odgovori,
- ne vjerujem da bi slušao
- moj glas.
- 17 On koji me u uraganu zgnječi
- i umnoži bez razloga moje
- rane,
- 18 on me ne pušta povratiti dah
- već me ispunjava gorčinom.
- 19 Uteći se sili? On je sama
- sila.
- Pozvati se na pravo? Ko će mi ga
- dodijeliti?
- 20 Napravim li se pravednim, moja bi
- nedužnog, ona bi me dokazala
- izopačenog.
- 21 Jesam li ja nedužan? ja to sam ne
- Živjeti mi se gadi.
- 22 Sve je to jedno, dobro sam to rekao:
- nedužnog kao i zlikovca, on ga
- uništava,
- 23 kad jedna nevolja baci nenadano
- smrt,
- užasu poštenih ljudi on se ruga.
- 24 Jednu zemlju je li izručio
- zlikovcima, on pokriva lice svojih
- sudijaa;
- ako to nije on, ko je dakle?
- 25 Moji dani jure trkom trkača,
- oni su istekli ne vidjevši
- sreću.
- 26 S barkama od rogozine, oni su
- zbrisali,
- kao što se jedan orao obrušava
- na svoj plijen.
- 27 Da sam si rekao: Zaboravi svoju
- 28 ja se užasavam svih svojih nemira;
- ja to znam: ti me nećeš odriješiti.
- 29 Potrebno je da biti krivcem!
- Zašto me nizašto umarati?
- 30 Da se ja operem u vodi od snijega,
- da ja očistim svoje ruke sodom,
- 31 tada, u kal ti ćeš me uroniti,
- i moju mi odjeću ispovraćati.
- 32 To je što on nije čovjek,
- kao što sam ja, zašto ja njemu
- i da se zajedno usporedimo u
- 33 Da postoji među nama jedan sudija
- za staviti ruku na nas obojicu,
- 34 on bi s mene odstranio bič Allahov,
- i njegov me užas ne bi užasavao
- 35 Ja bih govorio bez strahovanja.
- Pošto to nije, ja sam sam sa sobom.
- 10 1 Život mi se gadi,
- ja neću zadržavati više svoje žalbe;
- oporim srcem ja ću govoriti.
- 2 Ja ću reći Allahu: Ne prikazuj me
- daj mi spoznati svoje pritužbe
- protiv mene.
- 3 Ugađaš li ti sebi tereteći mene,
- prezirući trud svojih ruku[25]
- i podupirući spletke opakih?
- 4 Hoćeš li ti imati oči tjelesne, hoće
- li to biti vid ljudski što ti vidiš?
- 5 Je li trajanje jednog smrtnika kao
- ono tvoje
- i tvoje godine jesu li one čovjekove?
- 6 pa da ti istražuješ moj zločin
- i da istražuješ moj grijeh,
- 7 iako znaš da ja nisam
- krivac
- i da me niko neće istrgnuti
- iz ruke tvoje?
- 8 Tvoje ruke, one me bijahu
- obujmile;
- zajedno, one me bijahu oblikovale
- sa svih strana, a ti si me uništio.
- 9 Podsjeti se: ti si me oblikovao
- kao jednu ilovaču,
- i to je u prašinu kamo me odvodiš.
- 10 Nisi li me ti izlio kao od mlijeka,
- po tome me iscijedio kao
- sir?
- 11 Kožom i mesom si me ogrnuo,
- od kostiju i živčevlja ti si me
- istkao.
- 12 Život i polet ti si mi podario,
- a tvoja skrb mi je pribavila
- dah moj.
- 13 A evo što si ti krio u svom srcu,
- to je to, ja to znam, to si ti
- smišljao:
- 14 Ako sam ja griješio, optužiti me
- za čin
- i ne propustiti mi nikakvu
- grješku.
- 15 Jesam li kriv nesreća na mene!
- Jesam li pravedan ja ne podižem
- glave,
- prepun srama, pijan od svoje
- bijede.
- 16 Ako se ja podignem, kao kakvog
- tigra ti me loviš.
- I ti mi ponavljaš protiv mene
- svoje podvige,
- 17 ti obnavljaš svoje navale
- protiv mene,
- ti udvostručuješ srdžbu prema
- meni,
- vojske se izmjenjuju protiv mene.
- 18 Zašto si me dakle izveo iz
- trbuha? Ja bih izdahnuo. Ni jedno me oko ne
- bi vidjelo.
- 19 Ja bih bio kao da nisam ni bio,
- od utrobe do groba bi me prenijeli.
- 20 Jesu li tako brojni moji dani? Nek'
- prestanu, nek' me ostave,
- da se zabavim malo,
- 21 prije no što nepovratno odem
- u zemlju tmine i sjene smrti,
- 22 u zemlju gdje zora je crna noć,
- gdje sjena smrti pokriva nered,
- i svjetlost je tu noć tamna.
- 11 1 Tad Sofar iz Naama uze riječ
- i reče:
- 2 Jedan takav izljev riječi hoće li
- ostati bez odgovora?
- Hoće li govorljiv čovjek imati
- pravo?
- 3 Tvoja razmetanja ostavljaju ljude
- razjapljenih usta,
- ti se rugaš, a da se i ne postidiš.
- 4 I usudio si se reći: » Moja znanost
- je besprijekorna,
- i ja sam *čist u tvojim očima!«
- 5 Ah! kad bi Allah samo pritekao,
- kad bi otvorio usne za govoriti
- tebi,
- 6 kad bi te poučio tajnama
- mudrosti
- jer oni smućuju razumijHavanje
- tad bi ti znao da je Allah zaboravio
- jedan dio tvojih zločina.
- 7 Kaniš li ti ispitati dubinu
- Allahovu,
- ispitati savršenost Moćnoga?
- 8 Ona je visoka kao nebesa
- - što ti možeš učiniti tu?
- Izdubljenija nego pakao[26]
- što bi ti tu mogao? «
- 9 Više od zemlje ona se
- proteže,
- i šira je od mora.
- 10 Ako li nasrne, zatvori i
- sazovi sud, ko će biti protiv?
- 11 Jer on poznaje počinitelje laži,
- on razlikuje zlodjela bez napiranja
- pažnje;
- 12 dok preopterećen čovjek
- gubi rasu? Jahijaje
- dok svaki čovjek, od svog rođenja,
- divlje magare.
- 13 Ti, kad budeš učvrstio svoje
- mnijenje, kad budeš ispružio
- prema njemu dlanove svojih ruku,
- 14 bude li bilo zlodjela u tvojim
- rukama, baci ih daleko,
- i nek nastranost ne stanuje pod
- šatorom tvojim.
- 15 Tada, ti ćeš uzdignuti čelo bez mrlje;
- očišćen od zgure, ti se više nećeš
- plašiti.
- 16 Jer, ti više nećeš misliti na svoju
- muku,
- ti ćeš je se sjećati kao protekle
- vode.
- 17 Živoće se uzdići, blistaviji od
- podnHava,
- tama će postati jedna zora.
- 18 Ti ćeš biti siguran da postoji jedna
- nada;
- čak i ako si izgubio obraz, ti ćeš
- spavati u miru.
- 19 U tvom spokoju niko se neće usuditi
- uznemiravati te
- i mnogi će ti pomilovati lice[27].
- 20 Što se opakih tiče, njihove će se
- oči istrošiti
- i zaklon njima će manjkati.
- Njihovo ufanje, biće da ispuste
- 12 1 Tad Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Uistinu, glas naroda, to ste vi,
- i s vama umrijeće mudrost.
- 3 Ja također, ja imam jedno
- ja nisam propao više no vi.
- Ko ne raspolaže sličnim
- dokazima?
- 4 Predmet ismjehJahijaja mojih
- usopljujem k tom Allahu koji je
- negda odgovarao.
- Predmet poruge ljudima, to je
- 5 Prijezir na nesreću! to je rijek
- sretnih,
- onaj koji oni spremaju onima čija
- noga klizi.
- 6 Oni su u miru, šatori hajduka,
- oni su spokojni, oni koji
- izazivaju Allaha,
- i čak oni koji hvataju Allaha
- u svoju ruku[28].
- 7 Ali ispitaj, dakle, zvijeri one će te
- obvijestiti,
- ptice nebeske, one će ti pokazati.
- 8 Popričaj sa zemljom, ona će te
- obvijestiti,
- i ribe morske će ti to ispričati.
- 9 Jer, koja ne zna, između njih svih,
- da »to je ruka ALLAHOVA koja
- je učinila sve to.«
- 10 On koji drži u svojoj vlasti
- dušu svega živog
- i dah svakog tijela ljudskog.
- 11 » Uho, kaže se, procijenjuje riječi,
- kao što nepce kuša jela;
- 12 mudrost biće u zrelih
- ljudi;
- razbor će biti u poznoj dobi.«
- 13 A, mudrost i moć njega prate,
- promišljanje i razum su njegovi.
- 14 Ono što se uništi ne izgrađuje se
- ponovo,
- čovjek kojeg on zatvori neće biti
- oslobođen.
- 15 Ako on zadrži vode, to je suša,
- ako ih raspusti, one opustoše
- zemlju.
- 16 Sila i uspjeh prate njega,
- zavedeni čovjek i onaj koji ga
- zavede njegovi su.
- 17 On učini da bulazne znalci
- i udari ludilom suce.
- 18 On popušta moć kraljevima
- i zavezuje pregaču[29] na njihovim
- 19 On čini da bulazne svećenici
- i obara neuklonjive.
- 20 On otima riječ govornicima
- i oduzima razumijHavanje starcima.
- 21 On sasipa prijezir na plemenitaše
- i odrješuje remenje silnicima[30].
- 22 On ogoljuje ponore od njihovih
- tmine
- i izlaže svjetlosti sjenu smrti.
- 23 On uvećava narode, po tome
- on ih uništava,
- on pušta narodima raširiti se
- po tome on ih izgoni.
- 24 On oduzima razum poglavarima
- naroda
- i zavodi ih u kaos bez izlaza.
- 25 Oni ondje tapkaju u tminama
- bez svjetlosti,
- a Allah ih zavodi kao pijance.
- 13 1 Da, sve to moje je oko
- vidjelo;
- moje je uho to čulo i razumjelo.
- 2 Ono što vi znate, i ja to znam,
- ja također.
- Ja nisam više lišen no vi.
- 3 Ali ja, to je Moćnome što ću ja
- govoriti,
- to je protiv ALLAHA da se ja hoću
- braniti.
- 4 Glede vas, žbukači laži,
- vi svi samo ste lječitelji ništavitelja.
- 5 Ko će vas najzad ušutkati?
- To bi vam služilo da omudrite.
- 6 Slušajte dakle moju obranu,
- u obrambenom govoru moji usana,
- napregnite uši.
- 7 Je li to u ime Božje da vi govorite
- podlo,
- u njegovu korist da vi govorite
- obmane?
- 8 Je li to njegova strana koju vi
- zastupate,
- je li se to za ALLAHA vi parbite.
- 9 Hoće li biti dobro da vas on
- ispita?
- Hoćete li se poigravti s njime
- kao što se pogirava s kakvim
- mladićem?
- 10 On bi vam sigurno predbacio
- da ste se potajno opredijelili!
- 11 Njegovo veličanstvo neće
- li vas zastrašiti,
- neće li se njegov užas oboriti na vaš
- 12 Vaša blebetanja su samo misli
- od pepela,
- vaše pobijanje je postalo od ilovače.
- 13 Ušutite! Pustite me!
- To sam ja koji će govoriti,
- što god da mi se dogodi.
- 14 Hoću li ja tako zgrabiti svoje meso
- među zube[31] svoje
- i tako izložiti opasnosti svoj
- posljednji adut.
- 15 Sigurno, on će me ubiti. Ja nemam
- nade[32].
- Ipak, ja ću braniti svoje držanje
- pred njim.
- 16 I to će biti moj spas,
- jer ni jedan licemjer ne pristupa u
- prisutnost njegovu.
- 17 Slušajte, slušajte moju riječ,
- nek' moje objašnjenje uđe u vaše uši.
- 18 Evo dakle: ja uvodim jednu usrdnu
- molbu,
- ja znam da sam ja taj koji će biti
- opravdan!
- 19 Ko dakle hoće parbiti protiv mene?
- Jer, ja sam već gotov ušutjeti i
- izdahnuti.
- 20 Poštedi me samo dviju stvari
- i ja ću prestati skrivati se pred tobom.
- 21 Udalji kandžu[33] iznad mene.
- Ne straši me više svojim užasom.
- 22 Po tome, pozovi, i ja ću uzvratiti,
- ili ako ja govorim, odgovori meni.
- 23 Koliko ja imam zločina i grjehova?
- Moja pobuna i moja grješka,
- daj mi ih upoznati.
- 24 Zašto kradeš svoje lice
- i uzimaš me kao svog neprijatelja?
- 25 Hoćeš li ti progoniti jedan list
- koji odlijeće,
- proganjati suhu slamu,
- 26 da protiv mene sastaviš
- gorke presude
- predbacujući mi zločine moje
- 27 da staviš moje noge
- u okove
- i da vrebaš sve moje postupke
- ispitujući otiske mojih koraka?
- 28 A ipak čovjek se raspadne
- kao jedno crvljivo drvo,
- kao što se raspadne odijelo izjedeno
- od moljaca.
- 14 1 Čovjek rođen od žene je
- 2 Kao što cvijet procvjeta potom je
- otkinut,
- to odbjegne kao sjena i ne traje.
- 3 I to je ondje, ponad, gdje ti otvoriš
- oko,
- a ja sam taj kojeg ti pozivaš pred sud
- sa sobom u jednu parbu!
- 4 Ko će izvući *čistog iz nečistog?
- Niko.
- 5 Pošto je njegovo trajanje utvrđeno,
- jer si ti uspostavio račun o
- njegovim mjesecima
- i postavio jedan kraj koji se ne može
- prekoračiti,
- 6 pogledaj drugdje: Nek' ima jedan
- odmor
- i uživao kao jedan sezonac
- u svom prazniku.
- 7 Jer postoji za drvo jedna nada;
- posijeku ga, ono se opet oporavi
- i ne prestaje puštati izdanke.
- 8 Nek' njegov korijen ostari
- u zemlji,
- nek njegova loza bude mrtva
- u prašini,
- 9 čim ono namiriši vodu, ono
- propupa
- i načini si jednu krošnju kao
- mlada biljka.
- 10 Ali, jedan junak umre i iščezne.
- Kad čovjek izdahne, gdje je dakle?
- 11 Voda bude li napustila more,
- presahla rijeka bude li presušila,
- 12 pokojnici neće se podići.
- Sve dok više neće biti nebesa,
- oni se neće probuditi
- i neće iskrsnuti iz svog sna.
- 13 Da si me samo ti skrio pod zemlju,
- da si me sklonio sve dok ne
- povrati se tvoja srdžba,
- da si mi utvrdio jedan rok kad
- ćeš me se sjetiti,
- 14 ali čovjek koji umre
- hoće li oživjeti?
- sve vrijeme moje tlake,
- ja bih čekao,
- sve dok ne dođe za mene
- obnova.
- 15 Ti bi pozvao, i ja bih
- ti odgovorio,
- ti bi problijedio zbog djela
- svojih ruku.
- 16 Dok sada ti odbrojavaš moje
- korake,
- ti ne bi pazio na moje grješke.
- 17 Zapečačena u jednoj vrećici
- bila bi moja pobuna,
- i ti bi bio premazao moj
- zločin.
- 18 A ipak se planina
- stropoštava i raspada,
- stijena bježi sa svog mjesta;
- 19 voda može drobiti kamenje,
- njeno curenje jaruži trošnu zemlju,
- ufanje ljudsko također ti si
- porušio.
- 20 Ti ga izbaciš iz boja i
- on ode,
- budući ga unakazio, ti ga progoniš.
- 21 Njegovi su sinovi štovani, on to
- ne sazna,
- jesu li osramoćeni, on ni to ne dozna.
- 22 Za njega samo pati njegovo tijelo,
- za njim samo njegovo *srce se
- 15 1 Tad Elifaz iz Temana uze
- 2 Je li to jednom mudracu odgovoriti
- znanošću vjetra,
- napuhati trbuh širokom,
- 3 uvećavati riječima bez dometa,
- govorima koji ne bi služili ničemu?
- 4 Ti pokopavaš pobožnost,
- i uništavaš razmišljanje pred Allahom.
- 5 Pošto tvoj zločin nadahnjuje tvoja
- usta
- i što ti usvajaš jezik podlosti,
- 6 to su tvoja usta koja te optužuju,
- ne ja, tvoje vlastite usne
- svjedočiće protiv tebe.
- 7 Jesi li ti Adem[34], rođen prvi,
- jesi li ti bio rođen prije brda?
- 8 Jesi li ti slušao u savjetu Allahovom
- da si ondje prigrabio mudrost?
- 9 Što znaš ti da mi ne bismo znali?
- Što si ti razumio da nama ne bi bilo
- 10 Vidi među nama jednog starješinu,
- jednog starca,
- i drugog natovarenijim godinama
- no što bi bio tvoj otac.
- 11 Jesu li oni nedostojni tebe,
- utjeha Allahovh,
- i riječi tako skromnih koje ti mi
- upućujemo?
- 12 Zašto te strast ponijela
- i zašto te oči koje trepću,
- 13 dok ti okrećeš protiv Allaha
- tvoju pizmu
- i tvoja usta besjede?
- 14 Što je to dakle nego čovjek
- za igrati *čistog,
- onaj koji je rođen od žene,
- za izricati sebe pravičnim?
- 15 Čak i svojim *svecima Allah
- ne vjeruje,
- a ni *nebesa nisu čista u njegovim
- očima.
- 16 Koliko manje ogavnom,
- pokvarenom,
- čovjeku koji ispija podmuklost
- kao vodu!
- 17 Ja ću te poučiti, slušaj mene.
- Ono što sam ja vidio, ja ću ti
- to i priopćiti,
- 18 ono što mudraci, a da ništa ne
- skrivaju, priopćavaju kao primitak
- od svojih predaka,
- 19 od onih kojima zemlja bi dana
- u posjed,
- kad ni jedan stranac ne bijaše se
- uvukao među njih.
- 20 Evo: tokom cijelog svog života,
- opaki se muči.
- Koji god da je broj godina čuvan
- za silnika,
- 21 glasovi užasa proganjaju njegove
- uši:
- U punom miru uništavatelj
- neće li ga napastiđ
- 22 On se ne usuđuje vjerovati da će
- izići iz tmina,
- on koji vreba rat.
- 23 On luta tražeći kruha,
- ali kamo ićiđ
- On zna da sudbina koja ga čeka,
- to je dan tmina.
- 24 Nevolja i zebnja će ga užasnuti,
- one se bacaju na njega kao jedan
- 25 To je što je digao ruku
- protiv Allaha,
- i što je izazivao Moćnoga.
- 26 On je jurnuo na njega oborene glave,
- leđima oklopljenim svojim štitovima.
- 27 To je što je masnoća natustila lice njegovo
- i slanina otežala križa njegova[35].
- 28 On bijaše zauzeo uništene
- gradove,
- kuće koje više ne bijahu
- nastanjive,
- i koje su se rušile u odronima.
- 29 Ali, on se obogatiti neće,
- imanje neće opstati,
- njegov se uspjeh neće prostirati
- 30 On neće izbjeći tminama,
- jedan će plamen sasušiti njegove
- grane
- i on će svojem vlastitom dahu
- 31 Nek' ne igra na prijHavaru,
- išao bi pogrešnim putem,
- jer prijHavara biće njegovom plaćom.
- 32 To će se ispuniti prije njegovog kraja
- i njegova krošnja neće više nanovo
- zazelenjeti.
- 33 On će ostaviti, kao loza, svoje
- plodove još zelene, i izgubiće, kao
- maslina svoju cvjetnost.
- 34 Da, pasmina bezbožnika je
- jalova
- i jedna vatra proždire šatore
- 35 Ko začinje muku rađa
- nesreću,
- i njegov trbuh sazrijHava razočarenje.
- 16 1 A Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Slušao sam toga mnogo u tom tonu,
- u stvari tješitelja, vi ste svi očajni.
- 3 Reći meni: » Jesu li svršile, te riječi
- od vjetra? «
- I : » Što je to što te nagoni opet
- 4 Ja također mogao bih govoriti na vaš
- način
- kad biste vi bili na mom mjestu.
- Ja bih sastavio protiv vas
- besjede
- i ja bih klimao glavom protiv vas.
- 5 Ja bih vas okrepljivao svojim
- ustima,
- a živahnost mojih usana bila bi
- umirujuće sredstvo.
- 6 Ja, ako ja govorim, moja bol
- nije uopće stišana,
- i da ja ušutim, hoće li me
- napustiti onađ
- 7 Ali to je sada ono što me nuka ići do
- Da, ti si uništio svo moje okruženje,
- 8 ti si mi izdubio bore koje svjedoče
- protiv mene,
- moja mršavost me optužuje
- i tereti.
- 9 Da, za rastrgati me, njegova me
- protiv mene on škrguće zubima,
- moj neprijatelj baca na mene
- svoje poglede.
- 10 Ralja razjapljenih protiv mene,
- on me pljuska uvredama,
- on se udružuje protiv mene.
- 11 Allah me izručio ćudi jednog
- djeteta,
- on me bacio kao plijen gadovima.
- 12 Ja bijah u miru. On me gurnuo.
- On me zgrabio za šiju i iščašio,
- po tome uspravio me za cilj.
- 13 Njegove me strijele uokviruju.
- On bez milosti probija moja križa
- i prosipa na zemlju moju gorčinu.
- 14 On otvara na meni brešu za
- brešom,
- juriša na meni, kao kakav ratnik.
- 15 Ja sam zašio jednu vreću na mojim
- posjekotinama[36]
- i zario svoje čelo u prašinu.
- 16 Moje je lice pocrvenjelo od plačHava,
- a na mojim je vjeđama sjena
- smrti.
- 17 Ipak, ne bijaše nasilja na mojim rukama,
- i moja molitva bijaše *čista.
- 18 Zemljo, ne pokrivaj moju *krv,
- i nek moja vika ne nađe zaklona.
- 19 Od sada, ja u *nebesima imam
- jednog svjedoka,
- ja gore posjedujem na visokom
- 20 Moji se prijatelji sprdaju sa mnom,
- ali to je prema Allahu da plaču oči
- 21 On, nek' on[37] brani čovjeka protiv
- Allaha,
- kao što jedan čovjek posreduje za drugog.
- 22 Ali, broj godina mojih izbrojan je,
- i ja krećem na put bez povratka.
- 17 1 Moj se dah izluđuje,
- moji se dani gase, moj je grob!
- 2 Nisam li okružen bezočnicima?
- Njihove drskosti opsjedaju moje
- 3 Zauzmi se dakle, budi moj jamac kod
- Ko bi privolio pljesnuti u moju
- ruku[38]?
- 4 Uistinu, ti si zatvorio njihovo *srce
- razumu,
- također, ti nećeš podnijeti da oni
- 5 Takav pozove svoje prijatelje u
- 6 Načinili su od mene narodnu basnu.
- Ja ću biti opće mjesto
- straha[39].
- 7 Moje se oko ugasilo od jada i
- svi su moji udovi samo sjena.
- 8 Pravični ljudi će time biti iznenađeni,
- i čovjek pošten ražestiće se
- protiv licemjera.
- 9 Ali, neka pravednik ustraje u svojem
- i nek čovjek *čistih ruku udvostruči
- 10 Što se tiče vas, vratite se,
- dođite dakle!
- među vama ja neću naći ni jednog
- mudraca.
- 11 Moji su dani prošli, ono što sam zasnovao raskidano je,
- naknada[40] mojoj želji.
- 12 Oni bi voljeli da noć bude dan ,
- oni govore da je svjetlost blizu,
- kad padne tmina.
- 13 Čemu se ja imam nadati? Pakao[41] je
- moje boravište.
- Tminama sam podstavio svoj ležaj.
- 14 Kosturnici ja sam jadikovao: » Ti si
- otac moj! «
- Gamadima: » O majko moja, o sestro
- 15 Kamo je dakle otišlo moje ufanje?
- Moja nada, ko ju nazire?
- 16 Na izmaku dna u paklu ona
- će potamnjeti,
- kad se zajedno rasprostremo
- po prašini.
- 18 1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ
- i reče;
- 2 Do kad ćete se vi ustezati da
- Razmislite, i po tom uzećemo
- riječ.
- 3 Zašto dopustiti da nas se smatra
- tupavima?
- Zašto bismo bili držani ogranirenima
- u vašim očima[42].
- 4 O ti koji razdireš sebe u svom gnjevu,
- treba li zbog tebe zemlja postati pusta
- i stijena napustiti svoje mjesto?
- 5 Da, svjetlost opakog će se ugasiti
- i plamen njegovog ognjišta prestat
- će plamtjeti.
- 6 Svjetlošće se smračiti pod šatorom
- njegovim
- i njegova svjetiljka iznad njega će se
- 7 Njegovi koraci, nekad krjepki,
- i on će posrtati u svojim vlastitim
- spletkama,
- 8 jer njegove noge ga bacaju u mrežu
- i on putuje na rešetkama.
- 9 Jedna će zamka njegu dograbiti
- jedan će se uzao dočepati njega.
- 10 Za njega se jedan konop krije na zemlji,
- jedan trap na njegovom putu.
- 11 Sa svih strana užasi ga plaše,
- on ih slijedi korak za korakom.
- 12 Glad će ga udariti u punoj snazi.
- Bijeda se drži uz njega,
- 13 ona će progutati poderotine njegove kože,
- i prvorođenac smrti[43]
- progutaće njegove udove.
- 14 Istrgnuće ga iz sigurnosti
- njegovog šatora,
- i ti ćeš ga moći odvesti prema
- kralju užasa[44].
- 15 Ti ćeš moći nastanjivati šator koji nije njegov,
- prosuće se sumpor na njegovo
- 16 Dolje, njegovo će se korijenje
- sasušiti, gore, njegova krošnja
- biće posječena.`
- 17 Sjećanje na njega izgubljeno
- je u zemlji,
- njegovo ime više ne postoji u
- gruntovnici.
- 18 Izgoni ga sa sa svjetlosti
- u tmine,
- proganja ga se iz svemira.
- 19 On nema ni rodoslova
- ni potomstva u svom narodu,
- ni jednog preživjelog u svom staništu.
- 20 Njegov udes preneražava Zapad,
- Istok je zahvaćen zbog tog užasom:
- 21 » Ne ostaje više ništa nego to od
- jazbina krijumčara:
- evo ga, tog mjesta gdje ne znaju
- 19 1 A Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Do kad ćete me vi uznemiravati
- i trličiti svojim riječima?
- 3 Evo kako me već deset puta
- Nemate li vi srama još me vrijeđati?
- 4 Čak i da bijaše istina da sam ja
- moja grješka tiče se samo mene.
- 5 Ako vi zaista hoćete sebe uzveličati
- o mom trošku,
- predbacujući meni ono čega se sam
- stidim,
- 6 znajte dakle da je Allah taj koji je
- i umotao me u svoju mrežu.
- 7 Ako ja vičem na nasilje,
- nema odgovora,
- ako ja pozivam, nema pravde.
- 8 On je prepriječio moj put da ja
- ne prođem,
- i na mojim stazama, on stavlja
- svoje tmine.
- 9 On mi je zgulio moju slavu,
- on je oteo krunu s moje glave.
- 10 On me hvata sa svih strana i ja
- umirem,
- on je iščupao drvo moje nade[45].
- 11 Njegov gnjev se zapalio protiv mene,
- on me drži svojim neprijateljem.
- 12 Njegove horde dolaze u
- mnoštvu, one sebi krče pristup
- sve do mene
- i spodižu opsadu uokolo mojeg
- 13 Moja braća, on je njih udaljio od mene,
- oni koji me poznaju izdaju se za
- 14 Moji su bliski nestali,
- moja me bližnji su me zaboravili.
- 15 Gosti moje kuće i moje sluškinje
- drže me kao stranca,
- ja sam postao jedan uljez u njihovim
- 16 Ja sam pozvao svog slugu, on ne
- odgovara
- kad svojim ustima ja zaklinjem.
- 17 Moj dah odvratan je mojoj ženi
- i ja se gadim sinovima utrobe moje[46].
- 18 Čak i dječaci me preziru;
- kad se dignem, oni me ogovaraju.
- 19 Svi moji bliski me se užasavaju,
- čak i oni koje ja volim okrenuli su
- se protiv mene.
- 20 Moje se kosti lijepe o moju kožu i o
- moje meso,
- i ja sam se izvukao s kožom iz svojih
- zuba[47].
- 21 Milosti za mene, milosti za mene,
- vi moji prijatelji,
- jer ruka Allahova me dirnula.
- 22 Zašto me vi progonite kao Allah?
- Nebi ste li bili zasićeni mesom
- 23 Ah! kad bi se samo zapisivale
- moje riječi,
- kad bi se urezale u jedan natpis!
- 24 Jednim željeznim dlijetom i
- olovom[48],
- da zauvijek u jednoj stijeni
- one ostanu urezane!
- 25 Ja znam dobro, ja, da je moj
- iskupitelj[49] živ,
- kao posljednji, on će iskrsnuti na
- 26 A nakon što bude uništena ova koža
- koja je moja,
- u svojem tijelu ja ću promatrati Allaha.
- 27 Ja sam taj koji će ga promatrati,
- da, ja!
- Moje će ga oči vidjeti, njega, i on
- neće biti stranac[50].
- Moje *srce ga žudi na dnu mene.
- 28 Da vi kažete: » Kako ga mučiti da se
- nađe izgovor za parbu protiv njega? «
- 29 Tad se bojte mača protiv vas samih,
- jer pomama je prolazna kod mača.
- Tako vi ćete znati da postoji jedno
- 20 1 Tad Sofar iz Naama uze riječ
- 2 Evo čemu su me moje sumnje dove-
- le
- i ova nestrpljivost koja me obuzima:
- 3 Ja čujem jednu poduku koja me
- ali moj mi razum šapuće jedan
- odgovor.
- 4 Ne znaš li ti da, oduvijek,
- od kada čovjek bi postavljen na
- zemlju,
- 5 likovanje opakih bi krako?
- Radost bezbožnika trajala je samo
- jedan čas.
- 6 Kad se njegov stas dizaše do samog
- i njegova glava doticaše oblake,
- 7 kao i njegov izmet on nestade bez
- oni koji ga gledaše reći će:
- Gdje je on?
- 8 Kao jedan san on će odletjeti
- - ko će ga naći
- kad se stavio u bijeg
- kao jedna noćna prikaza?
- 9 Oko koje ga motriše neće ga
- više gledati,
- čak i njegovo boravište biće
- izgubljeno iz vida.
- 10 Njegovi će sinovi morati obeštećivati
- siromašne,
- njegove će vlastite ruke
- 11 Njegove kosti prepune mladosti,
- ali ona će leći s njim u prašinu.
- 12 Pošto je zlo tako slako u njegovim
- ustima
- nek' ga skriva pod jezikom svojim,
- 13 sladi se njime ne ližući ga
- i još ga čuva pod svojim nepcem,
- 14 njegova hrana trune u
- njegovom drobu
- i postaje otrov od aspika.
- 15 Blago koje bijaše progutao,
- evo ga povraća:
- u njegovom trbuhu, Allah ga natjera
- 16 To je otrov od aspika koji bijaše sisao,
- jezik zmijin će ga ubiti.
- 17 On neće više ugledati potoka,
- rijeka, potoka meda
- i vrhnja.
- 18 On vraća ono što bijaše dobio i ne
- može ga progutati,
- što god mu njegove razmjene bijahu
- 19 Budući da bijaše zgazio i ostavio
- siromašne,
- što bijaše ukrao kuću umjesto
- da ju izgradi,
- 20 pošto se njegov trbuh nije znao
- zadovoljiti,
- on neće spasiti ni jedno od svojih
- blaga.
- 21 Ništa ne izmicaše njegovoj
- pohlepnosti, tako njegova sreća neće
- 22 Na vrhuncu obilja, nevolja će ga pograbiti,
- ruka svih jadnika oboriće se
- na njega.
- 23 On će upravo kljukati svoj trbuh kad
- Allah bude razvezao nad njim svoju
- Ona će pljuštati nad njim kao kiša
- od hrane.
- 24 Pobjegne li željeznom oružju,
- luk brončani će ga probosti.
- 25 On iščupa strijelu, ona iziđe iz
- tijela njegovog,
- i čim šiljak napusti njegovu jetru
- užasi su nad njim.
- 26 Tmine se skrivaju u svim njegovim
- skrovištima,
- jedna vatra ih proždire koju ništa
- ne podjaruje,
- nevolja udara ono što se odupire
- u njegovom šatoru.
- 27 Nebesa otkrivaju njegov zločin,
- a zemlja se podiže protiv njega.
- 28 Bogatstva kuće njegove nestaju
- kao vode koje otječu
- u dan njegova gnjeva.
- 29 Evo ga, udes kojeg Allah čuva
- opakom čovjeku,
- dio baštine koji je Allah propisao
- 21 1 A Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Slušajte, slušajte riječi moje.
- To li je tako kako me vi tješite.
- 3 Poduprite me i ja ću govoriti.
- I kad ja budem govorio, ti ćeš se
- sprdati.
- 4 Ja, je li to o jednom čovjeku se ja
- žalim?
- Dakle, zašto ne bih ja izgubio
- strpljenje?
- 5 Okrenite se prema meni. Bićete
- i stavićete ruku na svoja usta.
- 6 Ja sam, to me sjećanje uznemiruje
- i jedna srs mi prožima tijelo.
- 7 Zašto nikovi žive?
- Starjeti, to je za njih uvećavati
- svoju moć.
- 8 Njihovo se potomstvo učvršćuje
- nasuprot njima, u isto vrijeme
- kad i oni i oni imaju svoje izdanke
- pred svojim očima.
- 9 Njihove kuće u miru ne poznaju
- strah.
- Ukor Allahov njih štedi.
- 10 Njihovi bikovi oplođuju bez
- gubitka,
- njihove krave se tele bez
- pobacJahijaja.
- 11 Oni ostavljaju svoje derane
- skakati od veselja u krdima
- i svoju dječurliju plesati.
- 12 Svira se na bubnjevima i
- na harfama,
- veseli se u zvuku frule.
- 13 Oni troše svoje dane u sreći,
- u jednom hipu oni silaze
- pod zemlju.
- 14 A oni bijahu rekli Allahu:
- » Odstrani se od nas,
- poznavati tvoje putove
- nama ne godi.
- 15 Moćnom valja li da se načinimo
- robovima njegovim?
- I što se dobije zazove li ga se? «
- 16 Sreća nije li u njihovim rukama?
- Zašto dakle reći: »Daleko od mene
- 17 Je li to često da se svjetiljka zlikovca
- ugasi,
- da se njihova ruševina na njih obruši,
- da im Allah doznači za dobitak
- svoj gnjev?
- 18 A, ipak kaže se: » Da budu oni kao
- slama u vjetru, kao pljHava koju
- 19 Bože, reći će se, pričuvaj sinovima
- kaznu očevu?
- Nek' propati on sam, on će ju osjetiti!
- 20 Nek' vidi svojim očima ruševinu svoju
- i nek' se napoji gnjeva u Moćnoga!
- 21 Što njemu važi, u stvari, njegova
- kuća nakon njega,
- jedanput kad je broj njegovih mjeseci
- 22 Je li to Božje da poučava znanost,
- on koji sudi *krv prolivenu[51]!
- 23 Jedan umire u punoj snazi,
- sav sretan i spokojan;
- 24 njegove su slabine teške od sala[52],
- moždina njegovih kostiju još je
- svježa.
- 25 Drugi umire* ogorčenog srca,
- ne okusivši sreće.
- 26 Zajedno, oni se ispružaju u prašini,
- i crvi ih prekrivaju.
- 27 Oh! ja dobro poznajem vaše misli
- i namisli koje imate na moj račun.
- 28 Jer vi kažete: » Gdje je kuća sil-
- nikova,
- što je postalo od šatora gdje liježu
- razbojniciđ«
- 29 Niste li ispitivali putnike,
- niste li tumačili jezik njihov?
- 30 U dan nevolje opaki je zaštićen,
- u dan gnjeva on je stavljen u zaklon.
- 31 Ko će njemu baciti u lice
- njegovo ponašanje,
- i ono što je učinio, ko će njemu
- platiti?
- 32 Njega se prati na groblje,
- i bdije se nad njegovim humom.
- 33 Slatke su njemu grude iz doline,
- a iza njega svo narod se niže.
- Sudioništvo je neizbrojivo.
- 34 Zašto se dakle gubiti u utjehama?
- Od vaših odgovora, ostaje samo laž.
- 22 1 Tad Elifaz iz Temana uze
- 2 Je li to Božje da jedan junak može
- dok mudrac nije koristan no samom
- 3 Moćni zanima li se za tvoju
- što dobijaš učvrstiš li svoje
- 4 Je li to iz straha za tebe[53] da će ti
- izložiti svoju obranu, da će ići
- s tobom pred pravdu?
- 5 Uistinu tvoja je opakost velika,
- nema kraja tvojim zločinima.
- 6 Ti bez razloga uzimaše polog svojoj
- ti im guliše njihovu odjeću sve do
- goLutinje njihove.
- 7 Ti ne davaše vode čovjeku
- izgladnjelom ti si uskraćivao kruh.
- 8 Snažan čovjek posjedovaše zemlju,
- a miljenik se tu smjestio.
- 9 Ti si otpuštao udovice praznih
- ruku,
- a ruke siročadi bijahu zdrobljene.
- 10 To je zašto tebe okružuju zamke,
- zašto te uznemiri jedan iznenadni
- 11 Ili je to tama, ti ne vidiš više,
- i jedna te masa vode potapa.
- 12 Nije li Allah više *nebesa?
- Vidi zvjezdanu voltu, kako je
- visoko.
- 13 Ti si zaključio: » Što može znati Allah?
- Može li suditi kroz mračne oblake?
- 14 Njemu su oblaci jedna zavjesa i on kroz nju ne vidi,
- on ne prolazi no obodnicom nebesa.«
- 15 Hoćeš li ti slijediti put od nekada,
- onaj koji gaziše ljudi nastrani?
- 16 Oni biše odneseni s vremenom;
- njihovi temelji, to je jedna rijeka
- koja otječe.
- 17 Oni govoriše Allahu: » Okreni se od nas!«
- Jer, što bi njima mogao učiniti
- 18 To bijaše, ipak on koji bijaše njihove
- kuće ispunio srećom.
- Daleko od mene, spletke
- 19 Pravedni će vidjeti i radovati se,
- pošteni čovjek sprdaće se s njima:
- 20 » Evo uništenih naših protivnika,
- vatra je progutala njihovu korist!«
- 21 Pomiri se dakle s njim i sklopi mir.
- Tako će sreća biti vraćena tebi.
- 22 Prihvati dakle poduku iz njegovih
- usta
- i učvrsti njegove zakone u svijesti
- svojoj.
- 23 Ako se ti vratiš k Moćnome,
- bićeš oporavljen,
- ako udaljiš licemjerje od svojeg
- šatora.
- 24 Baci zatim u prašinu šipke
- i u šljunak potoka zlato iz
- Ofira[54].
- 25 To je Moćni koji će ti držati
- mjesto šipki
- i komada od srebra.
- 26 Jer, tad od Moćnoga ti ćeš
- načiniti svoje slasti
- i ti ćeš prema Allahu podići
- lice svoje.
- 27 Kad ga ti budeš preklinjao,
- on će te uslišati,
- i nećeš imati više što drugo
- do samo ispuniti zavjete svoje.
- 28 Ako ti doneseš jednu odluku, ona
- će ti uspjeti
- i na tvojem putu sijaće svjetlo.
- 29 Ako su izvjesni oboreni, ti ćeš im
- moći reći: » Ustani! «
- Jer, on spašava čovjeka pred očima
- poniženih.
- 30 On će čak osloboditi onoga koji nije
- nedužan;
- da, taj će biti oslobođen *čistoćom
- tvojih ruku.
- 23 1 Tad Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Danas još se moja riječ čini
- kad moja ruka počiva na mom
- 3 Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći,
- stigao bih čak do njegovog prijestola.
- 4 Izložio bih pred njim svoj predmet,
- imao bih usta puna dokaza.
- 5 Ja bih znao kojom besjedom on bi mi
- odgovorio
- i ja bih razumio ono šbi mi on imao
- reći.
- 6 Nasilje da li bi bilo njegova
- Ne! On bi mi barem poklonio
- pažnju.
- 7 Tad bi se jedan pravičan čovjek
- objasnio s njim
- i ja bih izbjegao, pobjedonosno,
- svojem sudu.
- 8 Ali, idem li ja na istok, on nije
- ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.
- 9 Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu
- krije li se na jugu, ja ga ni ondje
- ne vidjeh.
- 10 Ipak on zna koji je put moj,
- ako me iskuša, ja ću otud izići
- čist kao zlato.
- 11 Moja je noga prionula njegovim
- tragovima,
- ja sam čuvao put njegov i nisam
- 12 propis s njegovih usana i nisam
- pokliznuo.
- Ja sam uzimao njegove naloge više
- no svoja načela.
- 13 Ali on, on je sav od jednog komada.
- Ko će ga vratiti?
- Njegovo dobro zadovoljstvo, to je
- gotova stvar.
- 14 Hoće li on tako izvršiti moju presudu
- kao toliko drugih što čuva
- u očekivanju.
- 15 Evo zašto njegova me prisutnost
- uzrujava.
- Što više razmišljam, više ga se
- plašim.
- 16 Allah je oslabio moju hrabrost,
- Moćni me je uznemirio,
- 17 jer ja nisam bio uništen prije
- pada tmina, ali on me nije poštedio
- tame koja dolazi.
- 24 1 Zašto Moćni nema vremena u
- i zašto njegovi vjerni ne vide dana
- njegovih[55]?
- 2 Premještaju se međe,
- napasaju se ukradena stada,
- 3 magarac siročeta se odvodi,
- govedo udovice se uzima u
- jamstvo.
- 4 S puta se odstranjuju uAllahi,
- svi siromasi zemlje nemaju se
- više gdje sakriti.
- 5 Kao divlji magarci u pustinji,
- oni putuju na posao od zore,
- u potrazi za ispašom.
- I to je stepa koja treba ishraniti
- njihove mladunce.
- 6 U poljima oni sebi nasijeku hrane,
- i paljetkuju lozu opakima.
- 7 Noć, oni ju provode nagi,
- nemaju odjeće,
- oni nemaju prekrivača kad je hladno.
- 8 Oni su smočeni kišom
- s planina,
- manjkom zaklona, oni grle stijenu.
- 9 Otima se siroče sa sise,
- od siromaha zahtijHava se jamstvo.
- 10 Tjera ga se hodati golog,
- lišenog odjeće,
- a izgladnjelima daje se nositi
- snoplje.
- 11 U zabranima drugih, oni tiješte
- ulje,
- a oni koji gaze u tijesku žedni su.
- 12 U gradu ljudi se žale,
- hropac ranjenih urla,
- a Allah ostaje nijem tom besramlju[56]!
- 13 Njihovi su stvaraoci u pobuni
- protiv svjetla,
- oni su joj podcijenili putove,
- oni joj nisu hodili stazama.
- 14 Ubojica se diže u osvit dana,
- on ubija siromaha i nevoljnika,
- a noću, on nastupa kao lopov.
- 15 Oko preljubnikovo vreba suton.
- »Ni jedno me oko neće vidjeti«,
- kaže on i stavlja sebi jednu masku.
- 16 U tminama taj provaljuje kuće.
- Danju, on se u kuću zatvara
- ne poznavši svjetlost.
- 17 Za njih sve, zora je sjena smrti.
- Ali, pljačkaš se privikao
- strahu od sjene smrti
- 18 on preplivava kao plivač vode,
- njegovo je područje prokleto
- od ljudi iz zavičaja.
- Ali, on ne ide putom vinogradskim.
- 19 » Tle žedno i vrućina progutaju
- vodu snjegova.
- Tako, kaže se, pakao proguta
- onog ko griješi[57].
- 20 Grudi koje su ga nosile
- on zaboravlja,
- već gamad od njega načini
- slasti svoje
- ne sjeća se više njega.
- Podmuklost je bila skršena
- kao jedno drvo. «
- 21 U stvari, neko se združuje sa ženom
- jalovom koja ne rađa,
- ali ne daje on radosti udovici[58].
- 22 Tad Allah koji je silom odveo
- moćnike
- uspravlja se, i naš čovo ne računa
- više na život.
- 23 Ipak Allah njemu daje okrjepiti se
- na miru,
- dok njegove oči nadziru
- ponašanje drugih.
- 24 Oni su odgojeni za krako
- vrijeme,
- i potom ničeg više.
- Oni su se stropoštali kao
- svi oni koji su žnjeli,
- oni će biti posječeni kao jedna
- glava od klasa.
- 25 Ako i nije tako, ko će me
- pobiti,
- ko će uništiti moju besjedu?
- 25 1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ
- 2 Njegova vlast i užas,
- njemu koji stvara mir u svojim
- 3 Mogu mi se prebrojiti njegove legije?
- Nad kim se njegova svjetlost ne
- 4 I kako bi čovjek bio pravedan
- protiv Allaha,
- kako igrao bi on *čistog,
- onaj koji je rođen od žene?
- 5 Ako čak i mjesec gubi svoju
- sjajnost,
- i ako ni zvijezde nisu čiste u
- 6 što reći za čovjeka, tog crva,
- sina Ademovog, tu larvu!
- 26 1 Tad Ejjub uze riječ i reče:
- 2 Kako ti pomažeš čovjeku bez
- snage,
- i štitiš ruku bez krjeposti!
- 3 Kako ti savjetuješ čovjeka
- bez mudrosti
- i podjeljuješ naputke!
- 4 Kome se tvoje rijeći obraćaju,
- od koga dolazi to nadahnuće
- koje zrači iz tebe?
- 5 Dublji nego što su vode
- i nego nebesa koja nastanjuju,
- drhte pokojnici.
- 6 Pakao je gol pred njim[59],
- a ponor nema nikakve koprene.
- 7 On je taj koji zateže Arktik
- nad prazninom,
- koji objesi zemlju o ništa,
- 8 koji smješta vode u svoje
- oblake,
- a da oblaci ne prsnu pod njima,
- 9 koji otimaju vid njegovom prijestolu
- rastežući na njemu oblak svoj.
- 10 On je označio jedan krug na licu
- voda,
- krajinama svjetlosti i tmina.
- 11 Stubovi nebesa[60] ljuljaju se,
- prestrašeni, njegovom prijetnjom.
- 12 Svojom snagom, on je otopio
- ocean, svojim razumom, on je skršio
- 13 Njegov je dah pomeo nebesa,
- njegova je ruka probola Bježeću
- zmiju[61].
- 14 Ako su takvi porubi njegovih
- djela,
- slabi odjek koji mi opažamo,
- ko bi dakle razumio grmljavinu
- njegovih podviga?
- 27 1 Tad Ejjub a nastavi izgovarati
- 2 Života mi Božjeg koji mi odriče
- Moćnog koji mi je ogorčio *srce,
- 3 toliko koliko ću ja moći disati
- i koliko dah Allahov biće
- u mojim nosnicama,
- 4 ja se kunem da moje usnice neće
- izreći ništa podmuklo
- i da moj jezik neće smisliti ništa
- lukavo.
- 5 Nesreća meni, ako vam ja dadnem
- razlog.
- Sve dok ja ne izdahnem, zadržavaću
- 6 Ja držim do svoje pravednosti i neću
- Moja mi savjest ne predbacuje
- ni jedan od mojih dana.
- 7 Bilo da je to od mog neprijatelja
- kao i od opakog,
- od mog protivnika kao i od zločinca!
- 8 Ne recite vi: » Koju korist može
- očekivati bezbožnik
- kad će ga Allah lišiti života?
- 9 Hoće li Allah čuti njegov krik
- kad nevolja ga bude iznenadila?
- 10 Ako se bude veselio pokraj
- Moćnoga,
- on će zazivati ALLAHA svakog
- trena. «
- 11 Ja ću vam to dokazati, majstorstvo
- Božje,
- ja neću skrivati misao Moćnoga.
- 12 Pošto ste vi sve to ustanovili,
- zašto biste bili izgubljeni u taštini?
- 13 Evo dijela kojeg Allah pričuva
- opakom čovjeku,
- baštine koju će silnik primiti od
- Moćnoga:
- 14 » Ako se njegovi sinovi umnožavaju,
- to će biti zaradi mača,
- i njegovo potomstvo manjkaće
- kruhom.
- 15 Njegovi preživjeli biće ukopani
- od smrtnog zla,
- a da ih njihove udovice oplakati neće
- 16 Ako li skupi srebra kao prašine
- ako nagomila odjece kao da je od
- 17 što on nagomila, pravednik je taj
- koji će se njome odjenuti,
- glede srebra, to je čovjek častan koji
- 18 On je sagradio svoju kuću kao što radi moljac[62],
- kao koliba koju podiže jedan
- 19 Bogat on liježe, ali to je kraj;
- on otvara oči: ničeg više.
- 20 Užasi ga spopadnu kao jedan
- val.
- U jednoj noći, jedan vrtlog ga
- 21 Široko[63] ga odnese i on ode,
- vjetar ga istrgne iz temelja njegovog.
- 22 Bez milosti strijelja se na njega,
- a on se napinje pobjeći ruci
- strijelca.
- 23 Plješće se njegovom rušenju,
- s njegovog vlastitog boravišta zviždi
- 28 1 Sigurno, mjesta? otkud se
- moži izdvojiti srebro
- i pročistiti zlato, njih ne manjka.
- 2 Željezo, iz tla se ono izdvaja,
- a stijena se lijHava u bakar.
- 3 Stavljen je kraj tminama
- i kopa se sve do dubine kamena
- 4 prokopane su galerije daleko
- od naseljenih mjesta, ondje,
- nedostupno prolaznicima,
- ljulja se, obješeno daleko od
- judi.
- 5 Zemlja, on iz koje izlazi kruh,
- bi opustošena u svojoj utrobi
- kao od vatre.
- 6 Njene su stijene ležište safiru
- i ondje se nađe zlatna prašina.
- 7 Grabežljivci joj ne znaju put,
- a oko lješinara nije ju otkrilo.
- 8 Životinje je nisu uopće gazile
- niti je lav utirao njome put.
- 9 Prihvatilo se kremena,
- pustošilo se planine
- iz korijena.
- 10 U stijenama probijene su mreže
- galerija,
- i sve što je dragocijeno,
- ljudsko je oko vidjelo.
- 11 Sasušilo se izvore rijeka
- i dovelo na svjetlost danju ono što
- bijaše skriveno.
- 12 Ali, gdje mudrost pronaći?
- Gdje stanuje pamet?
- 13 Ne zna joj se cijena kod ljudi
- i ona se ne nalazi u zemlji živih.
- 14 Ponor izjavljuje: » Ona nije u meni. «
- I Ocean: » Ona se ne nalazi
- 15 Ona se ne razmjenjuje za
- suho zlato,
- ona se ne prodaje po težini
- srebra.
- 16 Zlato iz Ofira ne vrijedi nje,
- ni dragocijeni oniks, ni safir.
- 17 Ni zlato ni staklo ne dosežu
- njenu cijenu,
- ne može ju se imati za jedan
- ćup najfinijeg zlata.
- 18 Koralj, kristal ne ne ulaze
- u red računa.
- I više vrijedi pecati mudrost
- no biserje.
- 19 Topaz iz Etiopije ne doseže
- njenu cijenu.
- Čak ni čisto zlato nje ne vrijedi.
- 20 Ali, mudrost, otkud ona dolazi,
- gdje stoluje pamet?
- 21 Ona se skriva očima svega
- živućeg,
- ona se ukrada pticama nebeskim.
- 22 Ponor i smrt izjavljuju:
- » Naše su uši imale vjetar
- njenog ugleda. «
- 23 Allah joj je odijelio put,
- on je znao, on, gdje ona stoluje.
- 24 Bijaše to dok je upućivao svoje
- poglede krajinama svjetskim
- i dok istraživaše sve pod nebesima
- 25 za urediti težinu vjetra,
- i utvrditi mjeru voda.
- 26 Kad on označavaše granicu
- kiši
- i utiraše put oblaku koji grmi,
- 27 tada on ju je vidio i orisao,
- on ju je odijelio[60] i čak ispitao.
- 28 Po tome on je rekao čovjeku:
- » Strah od ALLAHa, evo mudrosti.
- Odmaknuti se od zla, to je pamet! «
- 29 1 Tad Ejjub nastavi izgovarati
- 2 Ko će meni oživjeti nekadašnje
- mjesece,
- one dane kad Allah bdješe nada mnom,
- 3 kad njegova svjetiljka svijetliše nad
- mojom glavom,
- a u noći ja napredovah u njenoj
- 4 takav kakav ja bijah u plodne dane
- svoje jeseni[65],
- kad prijateljstvo Božje počivaše
- na šatoru mojem,
- 5 kad Moćni bijaše još sa mnom
- i kad moji me dječaci okruživahu,
- 6 kad ja prah svoje noge u vrhnju,
- a stijena lijHavaše za mene
- potoke ulja[66].
- 7 Ako bih ja izlazio prema vratima
- ako bih ja postavljao sjedalo svoje na
- trgu,
- 8 na moj pogled mladi bi šmugnuli,
- starci bi se dizali i ostajali stojeći.
- 9 Odličnici bi prekidali svoje
- besjede
- i stavljali ruke na svoja usta.
- 10 Glas bi se poglavara gubio,
- njihov bi se jezik lijepio o nepce.
- 11 Uho koje me slušaše kazivaše
- me sretnim,
- oko koje me gledaše posvjedočilo bi.
- 12 Jer ja spašavah siromaha koji je
- vikao u pomoć,
- i siroče bez zaštite.
- 13 Blagoslov umirućeg dolaziše na mene,
- i ja činih radost srcu udovice[67].
- 14 Ja odijHavah pravdu, to bijaše
- moja odjeća.
- Moje pravo mi služiše ogrtačem
- i turbanom.
- 15 Ja bijah postao očima slijepcu,
- i noge nemoćnom,
- to bijah ja.
- 16 Za nevoljnike, ja bijah ocem,
- ja bijah jedan otac,
- predmet nepoznatog, ja ga
- ispitivah.
- 17 Ja slamah očnjak nepravednom,
- i iz njegovih zuba ja činih da ispada
- plijen njegov.
- 18 Ja sebi govorih: » Kad budem zdahnuo
- u svom gnijezdu,
- kao feniks[68] ja ću umnažati dane svoje.
- 19 Voda dolazi mojem korijenju,
- rosa provodi noć na mojem granju.
- 20 Moja će slava ponovo naći svoju
- svježinu,
- u mojoj će ruci moj luk podmladiti
- 21 Slušalo se mene, s Očekivanjem.
- U tišini su se primali moji pogledi.
- 22 Kad ja govorih, niko ne uzvraćaše,
- na njih kap po kap padale su moje
- 23 Oni me očekivao kao što se kiša čeka.
- Njihova su se usta otvarala kao
- kasnom daždu.
- 24 Ja im se smiješih, oni se ne usuđivahu
- povjerovati,
- i pobiraše lakomo svaki znak moje
- naklonosti.
- 25 Određujući im put, ja stolovah kao poglavar,
- utaboren kao kakav kralj, među
- svojim postrojbama,
- kao što se tješi ojađene.
- 30 1 A sada, ja sam izrugan od
- kojima se ja ne bih udostojio očeve
- staviti među pse svojeg stada.
- 2 Što bih ja učinio s naporima ruku
- Sva njihova krjepost bijaše propala.
- 3 Sasušeni bijedom i glađu,
- oni glođu stepu,
- turobnu i ogromnu pustinju.
- 4 Oni skupljaju divlju lobodu[69] po
- šikarama,
- oni za kruh imaju žutikovinu.
- 5 Protjerani iz društva ljudskog
- koji ih hajkaju kao lopove,
- 6 oni stanuju po rubovima provalija,
- u jazbinama u zemlji i u spiljama.
- 7 Oni riču po žbunju
- i skupljaju pod trnjem.
- 8 sinovi besramlja, sinovi čovjeka
- bez imena, protjerani iz zavičaja
- udarcima batine.
- 9 A sada ja služim njihovoj pjesmi,
- evo me postalim njihovom basnom.
- 10 Oni me imaju za užas, i udaljuju se.
- Ne sustežući se pljuju mi u lice.
- 11 Pošto je Allah odapeo moj luk i
- porazio me,
- oni gube svako ustručavanje u
- 12 Oni mi vrve s desna,
- daju mi lizati nogu,
- oni si utiru jedan prilaz sve do
- mene za uništiti me.
- 13 Oni mi presijecaju uzmak,
- i užurbavaju se oko mog rušenja,
- a ni pomoć ne trebaju.
- 14 Oni pritječu kroz brešu[70],
- oni se tiskaju pod ruševinama.
- 15 Užas juriša protiv mene.
- U udaru vjetra, on progoni moje
- Moje blagostanje je nestalo kao
- 16 A sada život istječe iz mene,
- dani muke mene stežu.
- 17 Noć probija moje kosti i raščetvoruje
- me;
- ni moji živci nemaju predaha.
- 18 Pod njegovom silovitošću, moja se odjeća otrcala,
- kao ovratnik moje tunike on
- me stišće.
- 19 On me baca u blato.
- Evo me postalog prašinom i pepelom.
- 20 Ja urlam prema tebi, a ti mi ne
- odgovaraš.
- Ja se nalazim pred tobom, i tvoj me
- pogled probija.
- 21 Ti si se pretvorio u krvnika
- mog,
- i svojom me pesnicom mučiš.
- 22 Odnosiš me na konjima vjetra
- i obaraš me pod olujom.
- 23 Ja znam ovo: ti me odnosiš smrti,
- na sastanak svih živih.
- 24 Ali, ništa ne vrijedi zazivati
- kad on ispruži ruku svoju,
- čak i da njegovi bičevi njima
- čupaju krike.
- 25 Ipak, nisam li ja nikako plakao
- s onima koji imaju mučan život?
- Moje srce nije li se stezalo
- pri pogledu na siromaha?
- 26 I kad se ja nadah sreći,
- to je nesreća bila koja je nadolazila.
- Ja se nadah svjetlosti®
- sjena je došla.
- 27 Moja utroba ne prestaje vreti,
- dani muke su došli
- k meni.
- 28 Ja hodam preplanuo, ali ne suncem.
- U punom jeku sabora, ja ustajem i
- 29 Ja sam ušao u red šakala
- i u pobratimstvo sovuljaga[71].
- 30 Moja koža tamni i pada
- koje kosti gore i suše se.
- 31 Moja se harfa usklađuje sa
- žalopojkom, a moja frula s glasom
- 31 1 Ja bijah sklopio jedan ugovor
- sa svojim očima:
- ne upirati pogled na jednu djevicu.
- 2 Koji dio, naime, Allah doznačuje
- koju baštinu Moćni utvrđuje?
- 3 Nije li to ruševina za izopačene,
- nevolja za zlodjelnike?
- 4 Ne vidi li, on, moje ponašanje?
- Ne vodi li računa o svim mojim
- koracima?
- 5 Dakle, jesam li ja činio put s laži,
- moja noga da li je hitila k prijHavari?
- 6 Nek' me izvagne na tačnoj vazi
- i Allah će priznati moje poštenje.
- 7 Ako su moji koraci zastranili,
- ako je moje srce slijedilo moje oči,
- ako je jedna mrlja natopila moje
- 8 tada, što ja sijem, nek' drugi
- pojede,
- moji izdanci, nek' ih se iskorijeni!
- 9 Ako moje srce bi zavedeno jednom
- dovim vratima,
- 10 nek za jednog drugog moja žena
- okreće žrvanj,
- i nek' na nju drugi liježe,
- 11 jer to biješe jedno besramlje,
- jedno nedjelo koje kažnjava moj
- 12 Jedna me vatra bijaše pojela sve do
- propasti,
- žderući sav moj plod sve do korijena.
- 13 Ako sam ja podcijenio pravo svog
- sluge ili svoje sluškinje
- u njihovoj parnici sa mnom,
- 14 što učiniti kad se Allah bude digao?
- Kad on bude ispitivao, što njemu
- odgovoriti?
- 15 Onaj koji me stvorio u trbuhu, nije
- li i njih također načinio?
- To je isti Allah koji nas je oblikovao
- u utrobi.
- 16 Jesam li ja odbijao molbe siromašnima,
- puštao venuti oči udovici?
- 17 Moja porcija, jedoh li ju ja sam, a da
- siroče ne bijaše imalo svoj dio,
- 18 dok je od mog djetinjstva
- raslo sa mnom kao s ocem,
- i što jedva izišao iz trbuha moje
- 19 Gledah li ja jednog bijednika
- lišenog odjeće,
- jednog nevoljnika koji se ne imaše
- čime pokriti,
- 20 a da mi njegova križa ne bijahu
- blagoslovljena i da on ne bi zagrijan
- 21 Jako sam ja vitlao pesnicom protiv
- jednog siročeta,
- znajući da sam podržavan u
- tribunalu,
- 22 nek' se moje pleće otkači od mojih
- leđa
- i moja se ruka slomi u laktu.
- 23 Ne, kazna Allahova bijaše moj užas,
- ja ne mogoh ništa pred njegovim
- veličanstvom.
- 24 Ako sam ja stavio svoje pouzdanje u
- zlato,
- ako sam rekao finoj kovini: »Ti si
- moja sigurnost«,
- 25 ako sam ja izvlačio radost iz obilja
- svojih dobara,
- iz onoga čega moje ruke bijahu
- 26 ako, gledajući blistati svjetlost
- i mjesec se obrtati blistavi,
- 27 moje srce u tajnosti se dalo zavesti,
- i ako se moja ruka spustila na moja
- usta za jedan poljubac[72]
- 28 to bi također bilo jedno nedjelo
- koje kažnjava moj sudija,
- jer ja bijah zanijekao Allaha
- odozgo.
- 29 Jesam li se ja radovao ruševini svog
- neprijatelja,
- jesam li ja zadrhtao od radosti kad ga
- je nesreća zadesila?
- 30 Ja koji nisam dopuštao ustima svojim
- griješiti
- posvećujući ih smrti jednom
- 31 Moji gosti čak nisu li rekli: » Koga
- on nije nasitio mesom? «
- 32 Stranac ne provodiše noći napolju:
- ja otvarah vrata svoja putnicima.
- 33 Jesam li ja kao Adem prikrivao
- svoje pobune,
- skrivao u nutrini svojoj svoj grijeh?
- 34 I to zato što bih strahovao od
- mnijenja mnoštva
- i što me bijaše strašio prijezir
- porodice,
- ušutkan da više ne prođem svoja
- vrata,
- 35 ko će mi dati nekoga ko me sluša?
- Evo moje posljednje riječi.
- Moćnom da mi odgovori!
- 36 Glede optusnice pisane od mojeg
- protivnika,
- eh dobro, ja ću nju nositi na svojim
- plećima,
- ja ću se njome ukrasiti kao jednom
- krunom.
- 37 Da, ja ću njemu svjedočiti o svojim
- koracima,
- ja ću njemu pripremiti jedan
- prinčevski prijem!
- 38 Ako je moja zemlja prosvjedovala
- protiv mene,
- ako su njene brazde natopljene
- suzama,
- 39 ako sam ja prožderao njenu snagu
- ne plativši,
- budući iscijedio i dušu iz nje,
- 40 tada nek' tu umjesto pšenice
- trnje raste
- i umjesto ječma, smrdljiva trava.
- Ovdje svršavaju riječi Ejjubov e.
Uplitanje Elihuvljevo
- 32 1 Tada ta trojica ljudi prestadoše odgovarati Ejjub u, jer se on ocijenjivaše pravednima.
- 2 Ali Elihu se razgnjevi. On bijaše sin Barakeela Buzita[73], iz porodice Ramove. On se razgnjevi protiv Ejjub a,
jer ovaj je sebe smatrao pravednijim od Allaha.
- 3 On se također razgnjevi protiv trojice svojih prijatelja pošto ovi ne bijahu našli odgovora i bijahu time priznali
Allaha krivcem[74].
- 4 A, Elihu se bijaše suzdržavao govoriti Ejjub u, jer ostala trojica bijahu starija od njega.
- 5 Ali, kad Elihu vidje da ta trojica ljudi ne imaše više odgovora u ustima, on se razgnjevi.
- 6 Tad Elihu, sin Barakeela Buzita, uze
- riječ i reče:
- Mlad sam, ja,
- a vi, dva starca.
- Tako bojah se i strahovah izložiti
- vam svoje znanje.
- 7 Ja sebi govorih: » Dob će govoriti,
- broj godina poučiće mudrost. «
- 8 Ali, u stvari, u čovjeku, to je dah,
- nadahnuće Moćnoga, koji čini
- pamentnim.
- 9 Biti jednim *starješinom ne čini
- mudrim ,
- i starci ne razlikuju pravo.
- 10 To je ono zašto ja kažem: » Slušaj
- me i ja ću ti izložiti svoje znanje,
- ja također.«
- 11 Gledajte, ja računah na vaše besjede
- ja napeh uši k vašim razmišljanjima,
- vašoj kritici njegovih besjeda.
- 12 Ja sam vas pažljivo slijedio,
- ali ni jedan od vas nije odgovorio
- Ejjub u,
- ni jedan od vas nije odbacio njegovih
- 13 I ne kažite: » Mi smo našli mudrost:
- Allah sam može likovati nad sobom,
- ne i jedan čovjek.«
- 14 To nisam ja kojem je on uputio svoje besjede,
- i to nije s vašim izjavama da ću ja
- njemu odgovoriti.
- 15 Evo ih zabranjenih, oni ne odgovaraju više,
- oni imaju riječ presječenu.
- 16 Mogao bih dobrano pričekati,
- oni ne bi progovorili,
- jer oni su prestali uzvraćati.
- 17 Ovaj utok, to sam ja koji će ga dati,
- sa svoje strane, ja ću izložiti svoje
- znanje, ja također.
- 18 Jer, ja sam pun riječi
- i dah me mog trbuha požuruje.
- 19 U mom trbuhu, to je kao jedno vino
- koje ne nalazi izlaza.
- Kao nove mješine koje hoće prsnuti!
- 20 Da ja dakle govorim za disati sa
- zadovoljstvom.
- Ja ću otvoriti usne i odgovoriti.
- 21 Ja sebi zabranjujem davati bilo kome
- prednost
- i ulizivati se ma ko to bio.
- 22 Uostalom, ja ne snam ulagivati se,
- inače onaj koji me načinio bio bi me
- brzo uništio.
- 33 1 Slušaj dakle, o Ejjub e, moje
- besjede,
- prikloni uho svim mojim riječima.
- 2 Evo dakle da ja otvarim usta,
- da moj jezik govori u mom nepcu.
- 3 To je pravičnost moje savjesti koja
- će govoriti,
- i moje usne reći će čistu istinu.
- 4 To je dah ALLAHA koji me načinio,
- nadahnuće Moćnoga koji me
- oživio.
- 5 Ako ti to možeš, odgovori mi,
- potkrijepi protiv mene, zauzmi stav!
- 6 Gledaj, pred Allahom ja sam tebi
- jednak,
- ja bijah izmiješen od gline, ja
- također!
- 7 Pogledajmo, strah od mene nije te
- mogao zastrašiti,
- i moj ugled nije te opteretio.
- 8 Ali, ti si jasno rekao na moje uši
- i ja još čujem zvon riječi:
- 9 » Ja sam *čist, bez grijeha[75].
- Ja sam čist, ja, izuzet od grješke.
- 10 Ali, Allah izmišlja protiv tebe
- pritužbe,
- on me drži neprijateljem.
- 11 On mi stavlja noge u gvožđa
- i vreba sve moje tragove! «
- 12 Pogledajmo, u tome ti nemaš
- prava,
- reći ću ti ja.
- Jer Allah je mnogo više no čovjek.
- 13 Zašto si ti njemu podigao jednu parnicu,
- njemu koji ne polaže računa niti
- o jednom od svojih činova?
- 14 Ipak Allah najprije govori na jedan način,
- a po tome na drugi, ali ne opaža se to:
- 15 u snu, viđenje noćno,
- dok jedna obamrlost obuzima ljude,
- usnule na svojim ležajevima.
- 16 tad on otvara uši ljudima
- i pečati upozorenja koja im
- upućuje,
- 17 da se odvrate ljudi od svojih djela,
- da se uklone oholosti junaci.
- 18 Tako on štiti njihovo postojanje
- od jame
- i sprječava ponuditi svoj život
- sulici.
- 19 Katkad, on ih kažnjava u njihovom krevetu bolom
- i bitka nema prekida u njegovim
- kostima.
- 20 Kruh njemu daje povraćanje,
- on nema više teka za dobro jelo.
- 21 On propada na očigled,
- njegove kosti što se ne vidješe
- postaju izbočene.
- 22 Tad njegovo postojanje dodiruje
- jamu,
- a njegov život je izručen
- 23 Ali, nađe li se za njega jedan
- *melek,
- jedan tumač među tisućom
- za obznaniti čovjeku njegovu
- zadaću,
- 24 da imadne sućuti za njega
- i da mu kaže:
- » Poštedi ga silaska
- u jamu,
- ja sam otkrio jednu otkupninu! «
- 25 Tad njegovo tijelo ponovo nađe sok
- svoje mladosti,
- on se vraća u dane svog mladićstva,
- 26 on zazove ALLAHA koji nađe zadovoljstvo u njemu,
- kričeći od radosti on ugleda lice
- onog koji učini zadovoljštinu
- 27 on zapjHava pred ljudima govoreći:
- » Ja bijah griješio, ja bijah kršio
- pravo,
- ali on se nije ponašao kao ja.
- 28 On je otkupio moje postojanje
- na rubu jame
- i moj će život gledati svjetlost!«
- 29 Gledaj, sve ovo Allah izvrši,
- dva puta, tri puta za čovjeka,
- 30 za izvuči čovjekov život iz jame,
- za osvijetliti ga svjetlošću
- živih.
- 31 Budi pažljiv, Ejjub e, slušaj me:
- ušuti, ja sam taj koji će govoriti.
- 32 Ako ti imaš riječi za odgovoriti,
- govori, jer bih te ja želio naći
- pravednim;
- 33 inače, tebi je mene slušati.
- Ušuti, ja ću te naučiti mudrosti.
- 34 1 Tad Elihu preuze i reče:
- 2 Slušajte, mudraci, moje besjede,
- i vi, znalci, podajte mi uho.
- 3 Jer, to je uhu da cijeni besjede,
- kao nepcu da kuša jela.
- 4 Nama je razlikovati što je pravedno;
- priznajmo dakle među nama ono što
- 5 Nije li Ejjub rekao: » Ja sam
- pravedan[76],
- ali Allah mi niječe pravednost;
- 6 kad ja tražim pravdu, ja
- sam smatran lažljivcem.
- jedna strijela me smrtno ranima,
- a da ja nisam zgriješio? «
- 7 Ima li jedan poštenjak kao Ejjub ?
- On pije sarkazam kao vodu.
- 8 On putuje u paru sa zločincima
- i put prelazi s opakima.
- 9 Nije li on rekao: » Čovjek ne
- dobija ništa
- ugađajući Allahu.«
- 10 Slušajte me dakle ljudi razboriti!
- Daleko od ALLAHA opakost,
- daleko od Moćnoga neiskrenost.
- 11 Jer vraća čovjeku prema njegovim
- djelima
- i postupa sa svakim prema njegovom
- ponašanju.
- 12 Ne, u istinu, ne postupa zlobno,
- Moćni ne krši prava.
- 13 Je li to neko drugi njemu povjerio
- zemlju,
- je li to neko drugi ko ga je zadužio
- cijelim svijetom?
- 14 Ako bi mislio samo na sebe samog,
- ako bi i zadržao u sebi svoje disanje
- i svoj dah,
- 15 svako tijelo izdahnulo bi odjednom
- i čovjek bi se vratio u prašinu.
- 16 Pošto ti imaš pamet,
- slušaj ovo,
- podaj uho zvuku mojih
- besjeda.
- 17 Može li jedan neprijatelj pravde vladati?
- Usuđuješ li se ti osuditi Pravednika,
- Preuzvišenog?
- 18 Reći kralju: »Ništarijo? «
- Drže li se velikaši zločincima?
- 19 On sam ne pretpostavlja
- prinčeve
- i ne poklanja više pažnje Bogatašu
- no siromahu,
- jer svi su oni djela njegovih ruku.
- 20 U jedan mah, oni umiru u sred noći,
- narod se uznemiri i oni nestanu,
- odstrani se jedan samodržac,
- a da se ruka njegova i ne podigne.
- 21 Jer Allah ima oči na držanju čovjekovom,
- on osmatra sve njegove korake.
- 22 Ni tmine ni sjena smrti
- ne mogu sakriti zločince.
- 23 On nema potrebu vrebati čovjek
- tokom dugog vremena
- da bi se ovaj pojavio pred njim
- na suđenju.
- 24 Bez ispitJahijaja, on slama plemenitaše
- i druge stavlja na njihovo mjesto.
- 25 On otkrije njihove spletke;
- u samo jednu noć on ih obori, evo ih
- skršenih.
- 26 Kao zločince, on ih javno osramotio.
- 27 To je što oni nisu htjeli njega slijediti,
- što nisu znali sve njegove putove,
- 28 sve do uzdizanja k njemu krika
- siromahova;
- i krik potlačenih, on ga čuje.
- 29 Ali, postane li bešćutan, ko će ga
- osuditi,
- sakrije li lice svoje, ko će ga
- On bdije, ipak nad narodima kao
- nad ljudima,
- 30 ne hoteći da bezbožnik vlada,
- ni da se podapane zamka narodu.
- 31 Ali, kaže li ko Allahu:
- » Ja sam ispaštao, ja neću više
- počiniti zla.
- 32 Ono što mom vidu izmiče,
- pokaži mi to ti osobno;
- ako sam postupio opako, ja to neću
- ponoviti.
- 33 Prema tebi, da li bi trebao kažnjavati?
- ja znam ta se ti tome sprdaš[77].
- Tako si ti odlučio, ti, ne ja.
- Reci ipak što o tome znaš.
- 34 Ljudi razboriti će mi reći,
- kao svaki mudar čovjek koji me
- sluša:
- 35 » Taj veliki govornik Ejjub ne zna
- ništa, on besjedi bez ikakvog
- smisla. «
- 36 Ja hoću da se Ejjub podvrgne jednom
- ispitu, sve dok ne ustupi,
- pred svojim besjedama dostojnim
- jednog poganina;
- 37 jer, svojem grijehu on dodaje pobunu,
- on sije sumnju među nas
- i gomila svoje prigovore Allahu.
- 35 1 Tad Elihu preuze i reče:
- 2 pravu kad kažeš: » Ja sam pravedniji
- no Allah[78]? «
- 3 Pošto ti izjavljuješ: » Što tebi znači, i
- 4 Ja ću te pobiti mojim besjedama,
- tebe i tvoje prijatelje odjednom.
- 5 Promatraj *nebesa i vidi,
- osmotri oblake, kako te oni
- nadvisuju!
- 6 Ako ti griješiš, dodiruješ li ih?
- Umnoži svoje pobune, što mu ti
- činiš?
- 7 Ako si ti pravedan, koristi li se on
- time, prima li od tebe štogod?
- 8 Tvoja opakost dostiže samo tebi
- samo ljudima.
- 9 Stenje se pod prekoračenjem tlačenja
- kriči se pod pesnicom velikih.
- 10 Ali, niko ne kaže: » Gdje je Allah koji
- me stvorio?
- On koji nadahnjuje pjesme u noći,
- 11 koji nas uči bolje no zvijeri zemaljske
- i čini nas mudrijim no ptice
- nebeske. «
- 12 Tad se kriči, ali on ne odgovora,
- zbog oholosti opakih.
- 13 Nema drugog do samo šupljih riječi
- koje Allah ne sluša,
- koje Moćni ne opaža.
- 14 No, ti se usuđuješ reći da ti njega
- ne primijećuješ,
- da je tvoj predmet njemu podložan i
- da si ti tu u očekivanju.
- 15 Ali sada, ako njegov gnjev
- ne uplete se
- i ako ne ne poznaje ovu neobuzdanost
- riječi,
- 16 to je što Ejjub u prazno otvara usta
- i gomila besmislene besjede.
- 36 1 Po tome Elihu nastavi i reče:
- 2 Podnesi me jedan čas, ja ću te
- Ima drugih stvari reći u prilog Allahu.
- 3 Ja ću izvući svoju znanost iz daleka
- za opravdati onog koji me stvorio.
- 4 Jer sigurno moje besjede ne lažu,
- i ovo je jedan čovjek od sigurnog
- znanja pred tobom.
- 5 Pogledaj plemstvo Božje! On ne bi
- rekao: "Ja ti se sprdam."[79]
- On je Pre-Uzvišeni po postojanosti
- svojih odluka.
- 6 On ne ostavlja u životu opakog
- već čini pravdu potlačenima.
- 7 On ne okreće svojih očiju od
- pravednih.
- Jesu li na prijestolju s kraljevima
- gdje ih je on postavio za uvijek?
- Oni se time zanose.
- 8 A, nađu li su zatvorenicima u
- jesu li uhvaćeni u sveze potlačenosti,
- 9 to je što je on htio oglasiti pred
- i njihove pobune kad izigravahu
- heroje.
- 10 On je otvorio njihove uši svojem
- ukoru
- i rekao im da se okrenu od nereda.
- 11 Ako li poslušaju i podlože se,
- oni završavaju svoje dane u sreći,
- a njihove godine u slastima.
- 12 Ali, ako li ne poslušaju, oni sebi poklanjaju sulicu
- i izdahnuće, a da to i ne spoznaju.
- 13 Što se tiče bezbožnih okorjelih u
- svojem gnjevu,
- oni ne zaklinju, kad ih uvezuje u
- 14 Njihovo se postojanje gasi u
- jeku mladosti
- a njihov život se završava među
- prodanima[80].
- 15 Ali, potlačeni, njega on spašava tlakom,
- i nevoljom otvara mu uho.
- 16 Tebe također, on te je htio odstraniti
- od prinude u velikim prostorima
- i stol koji će ti se postavljati biće
- nakrcan ukusnim jelima.
- 17 Ali, ako ti navučeš na sebe jedan
- pravorijek presude,
- presuda i osuda će nadjačati.
- 18 Nek' prijetnja kažnjavanja ne potisnu
- tebe u pobunu!
- Ti možeš mnogo potplatiti? Ne
- zanosi se!
- 19 Hoće li tvoja Bogatstva dostajatiđ
- Ni zlatne šipke ništa više,
- ni sve zalihe snage.
- 20 Ne uzdiši nakon ove noći
- kad narodi budu iskorijenjeni.
- 21 Čuvaj se da se ne okreneš
- prema neredu koji bi ti
- pretpostavio pritisku[81].
- 22 Gledaj, Allah je neograničen
- u svojoj moći,
- koji bi učitelj bolje poučavao?
- 23 Da li neko nadzire njegovo
- ponašanje,
- kaže li mu ko: » Ti počinjavaš
- zlo? «
- 24 Namisli slaviti njegovo djelo
- koje opjHavavaju ljudi.
- 25 Svi ga ljudi promatraju,
- izdaleka njega smrtnici razlikuju.
- 26 Gledaj, Allah je velik i mi ne
- razumijemo.
- Broj je njegovih godina neizbrojiv.
- 27 On privlači kapi vodene,
- potom ih cijedi u kiši za svoju
- poplavu
- 28 što oblaci izlijHavaju
- i prosipaju na mnoštva ljudska.
- 29 Ko bu nastojao razumjeti
- razastiranje oblaka,
- i grmljavinu s njegovog svoda?
- 30 Gledaj, on je rastegao nad njima svoju
- munju
- i potopio temelje oceanu.
- 31 To on putem njih sudi[82] narodima
- i daje hranu u izobilju.
- 32 Svoja dva dlana, on prekriva
- munjom,
- i njoj je odredio jedan cilj.
- 33 Njegova grmljavina oglašava njegov
- dolazak,
- stada čak naslućuju njegovo
- približavanje.
- 37 1 Moje srce također zadrhti i
- poskoči van sa svog mjesta.
- 2 Slušajte, slušajte dakle treperiti
- njegov glas,
- i grmljavinui koja izlazi iz njegovih
- usta.
- 3 Od sva nebesa on ga odbija,
- a njegova munja udara krajeve
- zemaljske.
- 4 Po tome njegovo rikanje odjekne,
- njegovo veličanstvo zagrmi punim
- gasom,
- a on više ne suzdržava munje čim
- njegov glas se začuo.
- 5 Allah grmi punim glasom svoja čuda,
- on ih čini od veličanstvenosti koje
- 6 Kad on kaže snijegu:
- » Padaj na zemlju«,
- kad on otkači svoje pljuskove,
- pljuskove potopne,
- 7 on stavlja pod pečat svačiju ruku[83]
- da bi ljudi koje je on stvorio
- bili toga svjesni.
- 8 Životinja se vraća u svoju jazbinu i
- šćućuri se u svom ležištu.
- 9 Uragan, on, iziđe iz svoje izbe,
- i sa sjevercem dođe led.
- 10 U dahu Allahovom stvori se led
- i prostranstva vodena se zamrznu.
- 11 Po tome lijepo vrijeme odnese
- oblake
- i rasprši oblake pune munja.
- 12 On je taj koji njih vrti u krugovima
- da se ispune, prema njegovim
- nacrtima, sve ono što on njima
- zapovjedi nad svim svemirom.
- 13 Bilo da se radi da obliju ili
- orose zemlju
- ili da ju blagoslove, on je taj koji
- ih odašilja.
- 14 Podaj uho ovome, Ejjub e,
- zaustavi se i osmotri čuda
- Allahova.
- 15 Kad ih Allah smišlja, znaš li ti?
- Znaš li ti kad on daje sinuti
- munji u oblaku svom?
- 16 Znaš li ti ravnotežu oblaka,
- čudesnost jednog sigurnog znanja?
- 17 Ti čija su odijela pretopla
- kad zemlja smalakše pod
- južnim vŠuabm,
- 18 sudjeluješ li ti u valjanju
- oblaka,
- čvrstih kao jedno metalno
- ogledalo[84]?
- 19 Nauči me ono što bismo mi mogli njemu reći!
- - ko će ga naći?
- 20 Kad ja govorim, treba li se njega o
- tome obavijestiti?
- Treba li njemu reći da bi on bio
- obaviješten?
- 21 Iznenada, ne vidi se više svjetlost,
- ona je zatamnjena oblacima,
- po tome vjetar je puhnuo i odnio ih.
- 22 Sa Sjevera stiže jedno zlatno svjetlo,
- uokolo Allaha, jedan strašan sjaj.
- 23 To je Moćni kojeg mi ne možemo
- dosegnuti,
- vrhovni u svojoj snazi i u
- on ne ugnjetava onog u kome
- pravdom obiluje.
- 24 To je zašto ga se ljudi boje,
- ali on ne vodi računa o onima
- koji sebe drže mudrima.
- 38 1 ALLAH odgovori tada Ejjub u
- 2 Ko je taj koji kleveta proviđenje
- 3 Opaši dakle tvoja križa[85] kao jedan
- ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
- obaviještavati.
- 4 Gdje ti bijaše kad ja utemeljivah
- zemlju?
- Reci mi, jer si tako pun znanja.
- 5 Ko joj utvrdi mjeru, da li bi to
- Ili ko zatezaše nad njom konop?
- 6 U što su se uronili njeni potpornji[86],
- i ko dakle postavi njeno ugaono
- kamenje
- 7 dok jutarnje zvijezde pjHavajahu
- u zboru
- i svi Sinovi Allahov[87] uzvikivahu hura?
- 8 Neko zatvori dva krila
- nad Oceanom
- kad on izviraše iz krila materinskog,
- 9 kad mu ja davah oblake da se
- odjene,
- i povijah ga tamnim oblacima.
- 10 Ja sam skršio njegov polet svojom
- naredbom
- ja sam zaključao oba krila
- 11 i rekao: » Ti ćeš stizati dovde,
- ne dalje;
- ovdje će se zaustavljati bezumnost
- tvojih valova!«
- 12 Jesi li ti, samo jednog od tvojih
- dana, zapovjedio jutru,
- i označio zori njenu zadaću,
- 13 da uhvati zemlju za njene rubove
- i protrese njome opake[88]?
- 14 Zemlja tad uze oblik kao glina pod
- kalupom, i sve izroni, opervaženo[89].
- 15 Ali, opaki tu gube svoju svjetlost
- i ruka koja se podizaše slomljena je.
- 16 Jesi li ti dospio sve do izvora
- morskih,
- jesi li ti prolazio na dnu *ponora?
- 17 Vrata smrti biše li ti pokazana?
- Vidje li ti vrata sjene smrti?
- 18 Imaš li ti pojma o prostranstvima
- zemaljskim?
- Opiši ju, ti koji ju u
- cijelosti poznaješ.
- 19 S koje strane stanuje svjetlost,
- a tmine, gdje dakle stanuju one
- 20 da ih ti primiš s njihovog praga
- i upoznaš pristup njihovom staništu?
- 21 Ti to dobro znaš pošto ti već bijaše
- rođen
- i što je broj tvojih dana tako velik!
- 22 Jesi li ti dopro sve do zaliha snijega,
- i zaliha leda, jesi li njih vidio,
- 23 što sam ja spremio za vrijeme nevolje,
- za dan bitke i boja?
- 24 S koje strane širi se svjetlost,
- koje široko[90] osvaja zemlju?
- 25 Ko je izdubio tjesnace za olujine bujice,
- i prokrčio put obalku koji grmi,
- 26 za kišiti na zemljom
- bez ljudi,
- nad jednom pustinjom gdje nikog
- 27 za opiti bezvodnu pustoš,
- učiniti da nikne i klija zelenilo?
- 28 Kiša, ima li oca onađ
- Ko porodi kapi rose?
- 29 Iz trbuha ko izvodi led?
- Ko porodi inje iz nebesa?
- 30 Tad se vode prerušavaju u kamenje[91],
- a površina ponora se zamrzne.
- 31 Možeš li ti svezati sveze Vlašićima
- ili odriješiti konope Orionu,
- 32 dati da se pojave znakovi zoodijaka
- u svoje vrijeme,
- povesti Velikog Medvjeda[92] s
- 33 Poznaješ li ti zakone nebesa,
- daješ li ti osmatrati njihovo načelo
- na zemlji?
- 34 Dostaje li tebi viknuti na oblake,
- da bi jedna vodena masa
- tebi dade poplavu?
- 35 Je li to kad im se umiljavaš da
- krenu munje
- govoreći ti: »Evo nas!«?
- 36 Ko je stavio mudrost u Ibisa,
- dao pijetlu mudrost[93]?
- 37 Ko je vješt u brojanju oblaka
- i naginje mješine iz nebesa
- 38 dok prašina kulja u mulj
- i da se grude gusnu?
- 39 Jesi li ti taj koji goni lavu jednu
- žrtvu
- i koji nasiti laviće
- 40 kad su oni šćućureni u svojim
- jazbinama,
- ili su u zasjedi u šipražju?
- 41 Ko dakle gavranima priprema njihov
- zamet
- kad mladunci njegovi zakriješte
- i zanose se od iznemoglosti?
- 39 1 Znaš li ti vrijeme kad rađaju
- kozorozi?
- Jesi li ti pazio srne u poslu,
- 2 jesi li računao mjesece njihove trud
- noće,
- i znao sat njihova oslobađanja?
- 3 One se zgrče, donesu svoje mlade
- i slobodne su od svojih boli.
- 4 Njihova lanad ojačava i raste na
- golom,
- oni odlaze i ne vraćaju se više.
- 5 Ko osloba? a divlje magare,
- ko mu razveza sveze
- 6 kome sam ja doznačio stepu
- za kuću,
- slanu zemlju za boravište?
- 7 On se ruga buci gradova
- i ne čuje nikad oslara derati se.
- 8 On istražuje planine, svoju ispašu,
- u potrazi za najmanjim zelenilom.
- 9 Bizon hoće li htjeti podnositi
- tebe služiti,
- hoćeli provoditi svoje noći u staji
- tvojoj?
- 10 Hoćeš li ga prinuditi orati,
- hoće li branati iza tebe dolinu?
- 11 Da li to zbog njegove velike snage
- ti ćeš njemu dati povjerenje
- i prepustiti svoj rad?
- 12 Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito,
- staviti svoju žetvu u žitnicu?
- 13 Krilo Nuhučino veselo tuče,
- ali da ima ona pera rodina[94]
- i njeno perje?
- 14 Kad ona napušta na zemlji svoja
- jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini,
- 15 ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti.
- 16 Gruba za svoje male kao da i ne bijahu
- njeni,
- ona se ne brine da li će imati muku
- za čisti gubitak.
- 17 To je zašto je Allah njoj uskratio mudrost
- i nije joj podijelio pamet.
- 18 Ali čim se ona ispili i izbaci,
- ona se ruga konju i jahaču.
- 19 Jesi li ti taj koji daje srčanost
- konju,
- koji ogrne njegov vrat grivom,
- 20 koji ga čini poskakivati
- kao skakavca?
- Njegovo ponosno rzanje je
- užas.
- 21 Njišteći od veselja, on kopa nogom
- u dolini i sjuri se u susret oružju.
- 22 On se ruga strahu, on ne zna za užas,
- on ne uzmiče pred mačem.
- 23 Na njemu zveckaju tobolci,
- koplje i sulica bljeskaju.
- 24 Podrhtavajući od nestrpljenja,
- on guta prostor,
- ne zadržava se više kad
- zatrubi truba.
- 25 Na svaki jek trube, on kaže:
- Aha!
- Iz daleka, on namiriši boj,
- grmljavinu zapovjednika i bojni
- poklič.
- 26 Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac
- i i širi svoja krila prema jugu[95]?
- 27 Da li se to po tvojoj zapovijedi
- orao diže i gradi svoja
- gnijezda na vrhovima?
- 28 On nastanjuje jednu stijenu i počiva
- na jednom zubu stijene neosvojive.
- 29 Odande, on vreba svoj plijen,
- on uranja u daljinu pogled svoj.
- 30 Njegovi se mladi napajaju krvlju,
- ondje gdje ima mesa i on je tu.
- 40 1 ALLAH ukori tad Ejjub a i
- reče:
- 2 Onaj koji se spori s Moćnim ima li
- što za osporiti?
- Onaj koji se prepire s Allahom,
- hoće li odgovoriti?
-
- 3 Tad Ejjub odgovori ALLAHU
- i reče:
- 4 Ja sam beznačajan, što bih ti
- ja uzvratio?
- Ja stavljam ruku na svoja usta.
- 5 Ja sam govorio jedanput, ja neću
- više odgovarati,
- dva puta, ja neću dodati ništa.
- 6 ALLAH tad odgovori Ejjub u iz
- njedara uragana i reče:
- 7 Opaši dakle svoja križa, kao junak.
- Ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
- 8 Hoćeš li ti istinski ponist? iti moje
- osuditi mene za opravdati sebe?
- 9 Imaš li ti dakle ruku kao ona što je
- tvoj glas je li grmljavina kao što je
- njegov?
- 10 Hajde, uresi se veličanstvom i
- veličinom,
- ogrni se sjajem i blještavilom!
- 11 Ispusti valove svojeg gnjeva,
- i jednim pogledom obori sve ohole,
- skrši na mjesti opake.
- 13 Zbaci ih zbrkane u prašinu,
- ušutkaj ih u tamnicama.
- 14 Tad ću ti i ja sam odati poštovanje,
- jer tvoja će ti desnica valjati pobjede.
- 15 Evo dakle Zvijeri[96]. Stvorio sam ju
- kao što sam i tebe stvorio.
- Ona jede travu, kao govedo.
- 16 Vidi koja snaga u njenim križima
- i ta krjepost u mišićima njenog
- trbuha!
- 17 Ona ukruti svoj rep kao cedar,
- njena bedra su spletena od tetiva.
- 18 Njene su kosti cijevi od bronce,
- njena su rebra kovano gvožđe.
- 19 Ona je remekdjelo Božje,
- ali njen tvorac joj zaprijeti mačem.
- 20 Tako li je to da joj planine služe za
- sijeno,
- a uokolo nje igraju se poljske zvijeri.
- 21 Ona liježe pod žižule,
- pod pokrivač od rogoza i močvara.
- 22 Žižule[97] ju štite svojom sjenom,
- riječne topole ju okružuju.
- 23 Rijeka se raspojasa, ali nju to ne
- uznemirava.
- Jedan Jordan njoj pršti iz gubice,
- a da ona i ne trepne.
- 24 Neko će joj se ipak suprotstaviti
- i dočepati je se,
- sapeti ju i probosti joj nozdrve.
- 25 A Podmuklog[98] hoćeš li ti upecati
- udicom
- i svojim mu konopom svezati jezik?
- 26 Hoćeš li mi proturiti trstiku kroz noz
- drvu,
- probušiti jednom kukom čeljust?
- 27 Jesi li ti taj koji će ga ponukati na
- preklinjanje,
- hoće li ti izreći nježnosti?
- 28 Hoće li se ugovorom stupiti u službu
- kod tebe,
- hoćeš li ga uzeti za doživotnog roba?
- 29 Hoćeš li se igrati s njim kao s jednim
- vrapcem,
- hoćeš li ga držati na uzici za svoje
- kćeri?
- 30 Hoćete li se združiti za staviti ga
- na dražbu?
- Hoće li se preprodavati među
- trgovcima?
- 31 Hoćeš li izrešetati njegovu kožu
- jataganima,
- po tome njegovu glavu ostima?
- 32 Stavi dakle ruku na njega,
- u sjećanje na borbu, ti nećeš
- započinjati više!
- 41 1 Gledaj, pred njih sigurnost je
- njegov pogled sam dosta je za
- 2 Niko nije dovoljno smion za njega
- izazvati.
- Ko bi se dakle usudio držati mi
- 3 Ko mi je dao predujam koji bih mu
- Sve ovo što je pod nebesima
- moje je!
- 4 Ja neću prešutjeti njegove udove,
- detalj njegovih podviga, ljepotu
- njegova sastava.
- 5 Ko je otvorio sprijeda njegovu
- odjeću,
- ko je prodro njegovo dvostruko
- zubalo?
- 6 Ko je probio njegovoj ralji oba
- kapka?
- Uokolo njegove čeljusti, to je užas!
- 7 Koja oholost! od tako čvrstih
- oklopa[99]!
- dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti!
- 8 Jedan dodiruje drugog,
- ni dah tuda ne proklizne.
- 9 Svaki se lijepi na svog susjeda,
- oni se sljubljuju, nerazdvojivi.
- 10 Iz njegovih kihanja kulja svjetlost,
- njegove su oči kao zjenice zore.
- 11 S njegove gubice polaze munje,
- iskre vatre se otud otkidaju.
- 12 Dim suklja iz njegovih nozdrva.
- kao iz ključalog lonca ili kotlića.
- 13 Njegov dah raspaljuje žeravice,
- iz njegovih nozdrva izlaze
- plamenovi.
- 14 U njegovu vratu boravi sila,
- pred njim poskakuje straha.
- 15 Podvoljci njegova tijela
- ogromni su,
- oni su se stvrdnuli na njemu,
- nepomični.
- 16 Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen,
- on se stvrdnuo kao donji žrvanj[100].
- 17 Kad se on uspravi, Allahove obuzme strah,
- panika ih rasprši.
- 18 Mač ga dosegne ne okrznuvši ga.
- Koplje, sulica, strijela
- 19 za njega je željezo slama,
- a bronca trulo drvo.
- 20 Strelice iz luka ne nagone ga u,
- bijeg,
- za njega, kamenje iz praćke
- pretvara se u slamu.
- 21 Buzdovan mu se čini slamkom
- i on se podruguje zvižduku
- kopalja.
- 22 Ima pod njim oštrih krhotina,
- kao jedna drljača, on se vuče po
- ilovači.
- 23 On čini da provrije ponor
- kao kotao,
- on pretvori more u kadionicu.
- 24 On ostavlja brazdu svjetlosti,
- *ponor ima kao jedno bijelo
- runo.
- 25 Na zemlji, ništa nije svoj Gospodar.
- On je bio načinjen neustrašivim.
- 26 On prezire divove,
- on je kralj nad svim zvijerima.
- 42 1 Ejjub tada odgovori ALLAHU
- i reče:
- 2 Ja znam da ti možeš sve
- i da ni jedan naum ne izmakne tvojim
- zahvatima.
- 3 » Ko je onaj koji kleveta proviđenje
- a da ništa ne shvaća? «
- Eh da, ja sam razmatrao, ne
- poznavajući to,
- tajne koje me zbunjuju.
- 4 » Slušaj me«, govorih ja, » moja je
- riječ,
- ja ću ispitivati, a ti ćeš me poučiti. «
- 5 Ja te ne poznavah no po čuvenju,
- sada, moje su te oči vidjele.
- 6 Tako, ja se užasavam sebe i
- poričem se
- na prahu i na pepelu.
- 7 A, nakon što bijaše uputio te riječi Ejjub u, ALLAH reče Elifazu iz Temana: » Moj gnjev plamti protiv tebe i protiv
- tvoja dva prijatelja, jer vi niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to učinio moj sluga Ejjub .
- 8 Sada uzmite sa sebe sedam bikova u sedam ovnova, idite pronaći mog slugu Ejjub a i ponudite ih za vas u holokaust[101]
- dok će moj sluga Ejjub posredovati za vas. Samo iz obzira prema njemu ja vas neću
- obraditi prema vašoj ludosti, vas koji niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to činio moj sluga Ejjub .«
- 9 Elifaz iz Temana, Bildada iz Šuaha i Sofar iz Naama otiđoše izvršiti zapovjed ALLAHOVU, a ALLAH bijaše uvažio Ejjuba.
- 10 I ALLAH popravi poslove Ejjubov e dok on bijaše posredovao za svog bližnjeg. I čak, ALLAH poveća
- dvostruko Ejjubov a dobra.
- 11 Njegova braća, njegove sestre i njegovi negdašnji poznanici dođoše ga svi posjetiti. Oni jedoše kruh s njim u
- njegovoj kući. Oni ga žališe i tješiše za svu nesreću koju mu bijaše poslao ALLAH.
I svako od njih načini poklon od
- jednog novčića srebra i jednog zlatnog prstena.
- 12 ALLAH blagoslovi nove Ejjubov e godine još više no one prve. On imade 14.000 ovaca i 6.000 deva, tisuću pari
- goveda i tisuću magarica.
- 13 I imade on također sedam sinova i tri kćeri.
- 14 Prva, on ju nazva Grlica, druga imade ime
- Cimetov cvijet, a treća Sjena vjeđe[102].
- 15 Ne nađe se u cijeloj zemlji tako lijepih žena kao Ejjubov e kćeri, a njihov otac im
- dade dio u baštini[103] s njihovom braćom.
- 16 Ejjub poživi poslije toga još 140 godina, i vidje svoje sinove i sinove svojih sinova sve do Četvrtog
- pokoljenja.
- 17 Po tome Ejjub umrije star i nasićen danima.
- [1]Us: distrikt u Edomu, jugoistačno od Mrtvog mora; vidjeti Lm 4.21 .
- [2] sinova Orijenta: izraz označava općenito nomade s istoka Palestine.
- [3]Vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
- [4]Sinovi Allahov : sva bića kojima Allah bijaše okružen, kao jedan kralj svojim dvorom i svojim savjetnicima - protivnik :hebrejska riječ (koja se može prevesti i s Optužitelj) je vremenom postala vlastito ime Sotonino (vidjeti 1Krn 21.1).
- [5]Ili banda Kaldejaca, r. 17.
- [6]Grob je prispodobljen majčiniom trbuhu.
- [7]Koža za kožu! : poslovica, nepoznata drugdje u SZ; kraj retka joj daje smisao.
- [8]Drugi prijevod opako zapaljenje. Radi se vjerojatno o jednoj tropskoj bolesti kože, različitoj od lepre.
- [9]Ejjub je otišao izvan grada (vidjeti Lv 13.46), blizu mjesta gdje se bacaju otpadci.
- [10]Teman: edomitski grad, poznat po svojim mudracima (vidjeti Jr 49.7); Šuah i Naama nisu identificirani.
- [11]Tj. dan svog rođenja, vidjeti r. 3.
- [12]Drugi prijevod za Leviatana , vidjeti 10.25 -41.26. To je misteriozna životinja, opisana crtama krokodila. Mislilo se da, pod utjecajem čarobnjaka, on može izazvati pomračenje sunca (r.9).
- [13]Kad se zjenice zore rašire sunce se pojavljuje.
- [14]PodrazumijHavani subjekt je Allah.
- [15]Riječi Zašto taj dar života: podrazumijHavane u originalnom tekstu, čine jednu reprizu misli iz r. 20. se
- [16]Drugi prijevod orao. Hebrejski tekst govori o sinovima munje (iskrama) ili sinovima Rešefa, kanaanskog ALLAHA oluje (orao).
- [17]slika klevete.
- [18]ukus sline od tuška : sok jedne jestive biljke. Drugi prijevod bjeljance od jajeta.
- [19]nek oslobodi svoju ruku i skrši me : gesta tkalca koji siječe osnovu kad je završio svoje djelo; vidjeti Iz 38.12.
- [20]čunak :instrument za tkanje tkanine; ista slika kao u 6.9 - oni su prekinuti, na kraju konca: drugi prijevod bez nade.
- [21]Ocean ili Čudovište morsko : aluzija na stare priče o stvaranju gdje su to bile zle sile loše ukroćene od ALLAHA reda.
- [22]U čemu sam te zadužio: prema staroj grčkoj verzija i staroj židovskoj tradiciji; hebrejski: U čemu sam se opteretio?
- [23]Vjerojatna identifikacija četiriju imena konstelacije spomenute na hebrejskom.
- [24]Ili Rahaba, personifikacija Oceana (vidjeti 7.12 i bilješku).
- [25]trud svojih ruku: tj. čovjeka kao plod Božjeg truda.
- [26]Vidjeti u Glosaru pod BORAVIŠTE MRTVIH.
- [27]Gesta ulagJahijaja.
- [28]oni koji hvataju ALLAHA u svoju ruku: aluzija na mađijsku i idolatrijsku praksu.
- [29]zavezuje pregaču: jedina odjeća dopuštena zatvorenicima ili izgnanicima.
- [30]odrješuje remenje silnicima (na kojima visi mač) : dakle čin oduzimanja sile.
- [31]zgrabiti svoje meso među zube: poslovični izraz koji vjerojatno znači riskirati svoj život.
- [32]Ja nemam nade: drugi prijevod, sugeriran po staroj židovskoj tradiciji ja se ufam u njega.
- [33]ili svoju ruku.
- [34]Jesi li ti Adem: drugi prijevod Jesi li ti prvi čovjek koji jest rođen.
- [35]Pretilost je bila znakom materijalnog uspjeha; vidjeti 21.24.
- [36]Ili na svojoj koži: u svakom slučaju radi se o znaku žalosti; vidjeti Mi 4.14 i bilješku.
- [37]Vjerojatno se radi o svjedoku i jamcu spomenutim u r. 19. , a da se ipak ne zna pouzdano o kome je riječ.
- [38]pljesnuti u moju ruku? juridička gesta kojom se preuzima odgovornost koja bi mogla teretiti drugu osobu.
- [39]Drugi prijevod Ja sam onaj kojem se pljuje u lice.
- [40]naknada mojoj želji ili nade koje sam gajio.
- [41]Vidjeti u Glosaru pod BORAVIŠTE MRTVIH.
- [42]Bildad se obraća publici, nakon što je interpelirao svoja dva prijatelja. Prema staroj grčkoj verziji on se obraća Ejjub u od 2. r.
- [43]prvorođenac smrti: poetski izraz za označiti najgoru od svih nevolja.
- [44]kralju užasa: poetski izraz za označiti vladara svijeta mrtvih.
- [45]Ili on je iščupao moju nadu kao jedno drvo.
- [46]Izraz vjerojatno, označava njegovu braću, isteklu iz iste (njegove) utrobe.
- [47]Vjerojatno poslovični izraz čije je značenje nepoznato.
- [48]Olovo je služilo da se pocrne slova ugravirana u ka menu.
- [49]iskupitelj: naj kojem Izrailitski zakon povjerava odgovornost da pomogne rodbinu u teškoćama. Radi se možda o istoj anonimnoj osobi kao u 16.19,21.
- [50]Drugi prijevod To su zaista moje oči koje će ga vidjeti, a ne one jednog stranca.Tekst redaka 25-27 katkad je nejasan i prijevod nesiguran.
- [51]krv prolivenu: drugi hebrejski tekst viša bića(nebeski dvor, vidjeti 1.6 i bilješku).
- [52]Vidjeti 15.27 i bilješku.
- [53]Ili zbog tvoje pobožnosti.
- [54]Vidjeti 1Krlj 9.28 i bilješku; zlato iz Ofira bijaše na glasu sa svoje kvalitete.
- [55]Tj vremena fiksiranog za suđenje.
- [56]Drugi hebrejski tekst njihovoj molitvi.
- [57]Vidjeti u Glosaru pod BORAVIŠTE MRVTIH.
- [58]Vjerujatna aluzija na zakon iz Dt 25.5-10.
- [59]pakao: vidjeti u Glosaru pod boravište mrtvih - pred njim tj. pred ALLAHom..
- [60]Stubovi nebesa su planine horizonta na kojima, čini se, počiva nebo.
- [61]Ocean, Tifona. Bježeća zmija: vidjeti 7.12; 9.13 i bilješke.
- [62]Usporedba s moljcem, koji uništava, treba pokazati nesiguran karakter te izgradnje.
- [63]Široko: jugozapadni vjetar, vreo i suh.
- [64]Drugi hebrejski tekst on ju je utemeljio.
- [65]U Izrailu jesen je sezona obilježena slavljenjem praznika Žetve, vidjeti Izl 23.16.
- [66]simboli Bogatstva Ejjubov e zemlje. Preša za izdvajanje ulja iz maslina bijaše dubljena u samoj stijeni.
- [67]Vidjeti 24.21 i bilješku.
- [68]Drugi prijevod moji dani biće brojni kao zrna pijeska.
- [69]Aluzija na, prema staroj židovskoj tradiciji, hranu u vrijeme gladi.
- [70]U redcima 12-14, Ejjub predstavlja napade kojima je bio objektom pod slikom navale usmjerene protiv jednog utvrđenog grada.
- [71]Drugi prijevod Nuhva. Na svaki način radi se o životinjama (šakali, sovuljage, ili Nuhvi) često pridruženi pustinjskim regijama ili ruinama.
- [72]Gesta obožavanja u asiro-babilonskoj religiji.
- [73]Prema Stv 22.21, Buz bijaše brat Usov (1.1). Elihu se dakle osjećao intimnije vezan Ejjub u nego li to bijahu trojica prijatelja.
- [74]Hebrejski: priznao Ejjub a krivim; ali židovska tradicija priznaje da se radi o jednoj namjernoj ispravci teksta od strane kopista, da bi se izbjeglo staviti ime ALLAHA pokraj izraza priznati krivim.
- [75]Nigdje Ejjub precizno ne izgovara riječi prenesene u redcima 9-11, ali Elihu tu rezimira opći sadržaj njegovih besjeda.
- [76]Vidjeti33.9 i bilješku.
- [77]Vidjeti 7.16.
- [78]Ovog puta, Elihu, nadmašuje misli i riječi Ejjubov e (vidjeti 33.9 i bilješku).
- [79]Vidjeti 7.16 i 34.33.
- [80]Vidjeti 1Krlj 14.24 i bilješku.
- [81]Tekst r. 18-212 nejasan je i prijevod je nesiguran.
- [82]Drugi prijevod on upravlja ili on vlada; oblaci i kiša su sredstva koja Allah koristi za pokazati da je on taj koji dominira svijetom(vidjeti 1Krlj 17.1).
- [83]Drugi prijevod on ukoči djelatnost ljudi.
- [84]Aluzija na jednu staru koncepciju prema kojoj je nebo bilo jedan čvrsti svod.
- [85]Opaši dakle tvoja križa: znači da se treba pripraviti za nešto posebno (boj).
- [86]Vidjeti 9.6 i bilješku.
- [87]Sinovi Allahov: vidjeti 1.6 i bilješku.
- [88]protrese njome opake: kao što kućanica u jutro protresa krevetninu i tepiha za izbaciti gamad.
- [89]Drugi prijevo u habitu (svečanom).
- [90]Vidjeti 27.21 i bilješku.
- [91]Tj. kad voda postaje led.
- [92]Vlašićima,Orionu,Velikog Medvjeda: vidjeti 9.9 i bilješku.
- [93]U Egiptu, ibis je smatran sposobnim najaviti porast Nila; glede pijetla , mislilo se da je predskazivao dolazak jesenskih kiša.
- [94]Na hebrejskom ime roda također označava vjernika; ALLAH je rodu suprotstavio noju, koji napušta svoja jaja.
- [95]Aluzija na godišnju migraciju ptica prema jugu; ili u stvari, zamijećeno još u srednjem vijeku, što se kobac izlaže južnjaku da bi toplota pomogla obnavljanje njegovog perja;
- [96]Mitska životinja, opisana pod osobinama hipopotama. Ona simbolizira brutalnu silu, i podcrtava tako svemoć njenog tvorca.
- [97]Čičimak, biljka koja uspijHava u vlažnim područjima
- [98]Druga mitska životinja (čudovište koje bljuje vatru, 41.13), opisano pod karakteristikama krokodila. Ono služi za podcrtati svemoć svojeg tvorca. Usporediti 3.8 i bilješku.
- [99]Radi se o ljuskama krokodilskim.
- [100]donji žrvanj: donji dio obiteljskog mlina, služio za mljevenje žita, bio je od veoma tvrdog kamena.
- [101]Vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA .
- [102]Na hebrejskom ta tri imena su Yemima, Qecia i QeŒren -Happouk - Sjena očnog kapka je jedna masna krema kojom su se mazali očni kapci, trepavice i obrve.
- [103]Prema Izrailitskom zakonu, kćeri nisu primale dio baštine osim ako ne bijaše sinova, vidjeti Br 27.1-11.