Tužilac protiv Radislava Krstića/IV.
IV. Način na koji je optužba vršila objelodanjivanje i pravo Radislava Krstića na pravično suđenje
[uredi]152.Odbrana je kao jednu od osnova svoje žalbe iznijela da je način na koji je optužba vršila objelodanjivanje povrijedio pravo Radislava Krstića na pravično suđenje u skladu sa članom 20 Statuta.[264] Žalbeno vijeće će razmotriti svaki od postupaka optužbe za koje odbrana tvrdi da su nanijeli štetu njenom predmetu, a to su: zadržavanje kopija dokaznih predmeta radi taktiziranja; prikrivanje jedne trake kako bi je kasnije podnijeli kao dokaz prilikom unakrsnog ispitivanja; razna kršenja pravila 68 (objelodanjivanje oslobađajućeg materijala); i upitna vjerodostojnost iskaza dva svjedoka.
153.Općenito, u slučajevima kada se odbrana žali da je optužba prekršila svoju obavezu iz pravila 68, ona mora pokazati (i) da je optužba svojim postupkom prekršila obavezu iz pravila 68 i (ii) da je zbog toga predmetu odbrane nanesena bitna šteta.[265] Drugim riječima, ako odbrana uvjeri Sud da se optužba nije pridržavala pravila 68, Sud će - razmatrajući primjerenu procesnu sankciju - ispitati da li je odbrana tim nepridržavanjem oštećena,[266] a tek će se onda okrenuti pitanju treba li izreći sankcije.[267]
A. Zadržavanje kopija dokaznih predmeta radi taktiziranja
[uredi]154.Prije početka suđenja, a u skladu s pravilom 65 ter (E) (kako je tada bilo formulirano),[268] odbrana je zatražila kopije dokaznih predmeta na koje se optužba namjeravala pozvati na suđenju. Optužba je odbila da objelodani te dokazne predmete uz obrazloženje da nije obavezna da to učini bez zahtjeva za recipročno objelodanjivanje u skladu s pravilom 67(C).[269] To pitanje je potom izneseno na pretpretresnoj konferenciji, kada je odbrani odbijen pristup tim dokumentima.[270] Ti dokazni predmeti optužbe kasnije su postepeno objelodanjivani tokom suđenja.
155.Odbijajući da optužbi naloži da objelodani svoje dokazne predmete prije suđenja, pretpretresni sudija je smatrao da bi, ako bi optužba bila primorana da objelodani svoje dokazne predmete odbrani bez ikakvog recipročnog objelodanjivanja u skladu s pravilom 67,[271] došlo do nejednakosti oružja.[272]
156.Odbrana se žali da je pretpretresni sudija pogriješio kad je konstatirao da optužba nije bila obavezana pravilom 65 ter da objelodani kopije dokaznih predmeta odbrani prije početka suđenja, i da stoga Krstiću nije omogućeno pravedno suđenje.[273] Odbrana zbog toga traži ponovno suđenje.[274]
Da li je optužba bila obavezna da objelodani kopije dokaznih predmeta u skladu s pravilom 65 ter (kako je tada bilo formulirano) u prvostepenom postupku?
157.Argument odbrane ima dva dijela. Prvi dio se poziva na rezonovanje izneseno u jednoj odluci u predmetu Krajišnik i Plavšić,[275] koja je donesena nakon iznošenja završnih riječi na suđenju u predmetu Krstić. U toj odluci je konstatirano da pravilo 65 ter (E) obavezuje optužbu da objelodani kopije dokaznih predmeta odbrani prije početka suđenja.[276]
158.U drugom dijelu svog argumenta odbrana se poziva na izmjenu pravila 65 ter (E), koju su sudije Međunarodnog suda usvojile 13. decembra 2001.[277] Tom izmjenom promijenjen je sadržaj pravila 65 ter (E) tako što se izričito propisuje da optužba mora odbrani dostaviti kopije dokaznih predmeta sa spiska dostavljenog u okviru postupka pretpretresnog objelodanjivanja.[278] Odbrana tvrdi da ta izmjena Pravilnika pokazuje da je pomenutu odluku u iz predmeta Krajišnik i Plavšić usvojio cijeli Sud.[279]
159.Za razliku od onoga što je odlučeno na pretpretresnoj konferenciji u predmetu Krstić, Pretresno vijeće u predmetu Krajišnik i Plavšić je zauzelo sljedeći stav:
Jedini način na koji se odbrana može na pravi način pripremiti za suđenje jest da unaprijed bude obaviještena o materijalu na koji se optužba namjerava osloniti, uključujući dokazne predmete. Time što ne objelodanjuje dokumente prije suđenja, optužba stavlja odbranu u položaj u kojem se neće biti u stanju na pravi način pripremiti, a ta činjenica vjerovatno vodi kršenju principa jednakosti strana.[280]
160.Dakle, to pretresno vijeće je smatralo da pravilo 65 ter (E)(iii) od optužbe zahtijeva da objelodani same dokazne predmete koji su navedeni na spisku, neovisno o eventualnom recipročnom pretpretresnom objelodanjivanju dokaznih predmeta odbrane prema pravilu 67. Pretresno vijeće u predmetu Krajišnik i Plavšić rezoniralo je da bi odbrana, budući da se u pravilu 65 ter (E)(iii) govori o mogućim prigovorima odbrane u vezi s autentičnošću dokaznih predmeta, morala imati pristup tim dokaznim predmetima kako bi ocijenila njihovu autentičnost.[281]
161.Izmjena tog pravila, koja je uslijedila, usvaja taj pristup. Sporno je to da li izmjena pravila 65 ter odražava konsensus u pogledu pravilnog tumačenja ranijeg pravila i da li je Pretresno vijeće u predmetu Krajišnik i Plavšić tačno opisalo to tumačenje.
162.Žalbeno vijeće odbija argument odbrane da izmjene pravila 65 ter (E) obavezuju Žalbeno vijeće da usvoji tumačenje koje predlaže odbrana. Uobičajeno je da se Pravilnik s vremena na vrijeme mijenja kada se u praksi pokaže potreba da se on pojasni ili izmijeni. Najviše što može pokazati izmjena tog pravila jeste to da je njegova prethodna formulacija bila nedovoljno jasna, ali to ne znači da ona pomaže u tumačenju tog pravila. Novo pravilo 65 ter (E) zahtijeva od optužbe da odbrani omogući pristup kopijama dokaznih predmeta optužbe prije početka suđenja. No, prije izmjene je stvarni doseg tog pravila bilo moguće različito tumačiti, što pokazuje i razlika između odluke na pretpretresnoj konferenciji u predmetu Krstić i one Pretresnog vijeća u predmetu Krajišnik i Plavšić.
163.Ranije pravilo 65 ter (E) nije izričito zahtijevalo da se objelodane sami dokazni predmeti, nego samo govori o sastavljanju "spiska" dokaznih predmeta, što upućuje na to da pravilo 65 ter (E) nije instrument kojim se može postići objelodanjivanje dokaznih predmeta. Izmjena tog pravila upućuje pak na to da su sudije Međunarodnog suda shvatile da bi takva praksa mogla i odbrani i optužbi stvoriti poteškoće u trenutku kada žele osporiti autentičnost dokaznih predmeta. Kada strane osporavaju dokazne predmete, može doći do kašnjenja tokom suđenja jer se odobravaju odgode kako bi se stranama omogućilo da ispitaju te dokazne predmete u trenutku kad se oni predlažu. Zato je razlog za izmjenu mogao biti efikasnije vođenje samog suđenja, a ne to što se zaključilo da je pravilo bilo nepravedno prema odbrani.
164.Osim toga, u ovom predmetu je optužba sklopila sporazum s odbranom – na prijedlog Pretresnog vijeća - kojim je dogovoren način objelodanjivanja određenih dokaza.[282] Dogovarajući takav način objelodanjivanja s odbranom, optužba je zapravo učinila više no što je obavezna prema Pravilniku u onoj mjeri u kojoj su obaveze u pretpretresnoj fazi uopšte definirane.[283] Na suđenju, odbrana nije imala primjedbi na taj sporazum[284] i nije iznijela prigovor na dogovoreni način objelodanjivanja.[285] U žalbenom postupku, optužba tvrdi da prihvatanje od strane odbrane ovog načina objelodanjivanja znači da odbrana ne može sada tvrditi da je taj način bio nepravedan.
165.Žalbeno vijeće se ne slaže da to što je odbrana u početku prihvatila određeni način objelodanjivanja može biti osnova da se odbrani u žalbenom postupku ne dozvoli argument da je on bio nepravedan. Međutim, da bi ta žalbena osnova bila prihvaćena, odbrana bi morala pokazati da joj je tumačenje relevantnog pravila od strane Pretresnog vijeća onemogućilo da kako treba ispita autentičnost dokaznih predmeta, i da je time oštećena. Odbrana to nije dokazala. Naprotiv, Pretresno vijeće je odobrilo odgode koje su odbrani dale priliku da ospori autentičnost raznih dokaznih predmeta koje je predlagala optužba.[286]
166.Žalbeno vijeće stoga odbacuje ovu žalbenu osnovu.
B. Prikrivanje postojanja trake i njeno naknadno podnošenje kao dokaznog predmeta prilikom unakrsnog ispitivanja
[uredi]167.Optužba je tokom izvođenja dokaza odbrane u prvostepenom postupku predočila traku koja je puštena Radislavu Krstiću u okviru unakrsnog ispitivanja. Postojanje te trake nije objelodanjeno odbrani ni tokom izvođenja dokaza optužbe ni tokom glavnog iskaza optuženog,[287] mada je već neko vrijeme bila u posjedu optužbe. Odbrani je, međutim, sadržaj te trake bio poznat prije no što je ona predočena Pretresnom vijeću,[288] i tada nije imala prigovora na to da se ona upotrijebi.[289]
168.U ovom žalbenom postupku, odbrana tvrdi da bi trebalo naložiti novo suđenje, i to iz dva razloga: navodna nemogućnost da Pretresno vijeće nije uzelo u obzir sadržaj trake; i korištenje od strane optužbe takozvane “oštre” taktike na suđenju.[290]
1. Navodna nemogućnost da Pretresno vijeće nije uzelo u obzir sadržaj trake
[uredi]169.Odbrana tvrdi da je Pretresnom vijeću, od trenutka kad je čulo traku, bilo nemoguće da zanemari njen sadržaj prilikom odlučivanja o krivici i kazni optuženog,[291] mada Pretresno vijeće jeste izuzelo taj dokaz.[292]
170.Žalbeno vijeće ne prihvata ovaj argument. Uloga sudija kao arbitara kako u pogledu činjenica tako i u pogledu prava temelj je funkcioniranja ovog suda. Od sudija se često traži da prilikom donošenja odluka zanemare određene dokaze, što je ne samo privilegij svojstven njihovoj ulozi sudija, nego i prihvaćen aspekt njihove sudijske funkcije prilikom ocjenjivanja prihvatljivosti dokaza na suđenju. [293]
171.Odbrana nije pokazala ni da joj je zbog korištenja trake nanesena šteta,[294] niti da je Pretresno vijeće sadržaj trake uzelo u obzir ili da je na njoj utemeljilo svoje zaključke.[295] Ne postoji osnova za argument odbrane da je preslušavanje trake uticalo na sudije, te stoga nema razloga za obnovu postupka.
2. "Oštra" taktika na suđenju
[uredi]172.Odbrana smatra da je način na koji je traka uvedena predstavljao “oštru” taktiku na suđenju i da bi Žalbeno vijeće trebalo odobriti zahtjev odbrane za ponovo suđenje kako bi odvratilo Tužilaštvo od takvog neprofesionalnog ponašanja u budućnosti.[296] Optužba je svoj postupak branila iznoseći argument da ne postoji pravilo kojim se stranama izričito zabranjuje uvođenje dokaza na opisan način.[297]
173.Tvrdnja odbrane je ozbiljna, pa će je Žalbeno vijeće u skladu s tim i razmotriti. Odbrana tvrdi da je optužba namjerno odbila da objelodani traku kao dokazni predmet i da je, umjesto toga, odlučila da prikrije njeno postojanje kako bi je iskoristila u unakrsnom ispitivanju “kako obrana ne bi imala priliku da je objasni”.[298] Tačno je da je sadržaj trake na kraju izuzet odlukom Pretresnog vijeća.[299] U toj odluci Pretresno vijeće je razmotrilo praksu u vezi s prihvatanjem dokaza u postupku pobijanja.[300] Ta praksa sprječava da se u postupku pobijanja prihvataju dokazi koji se ne bi realno očekivali.
174.Odluka Pretresnog vijeća, kao i karakter tog dokaza te činjenica koliko dugo je bio u posjedu optužbe, idu u prilog argumentu odbrane. Čini se da ima dosta razloga da se dovede u pitanje primjerenost postupanja optužbe u pogledu objelodanjivanja tog dokaza. Za nedolično ponašanje advokata, predviđene su sankcije u pravilu 46 (Nedolično ponašanje branioca). S obzirom na to da je traka izuzeta kao dokaz na suđenju, Žalbeno vijeće zaključuje da je primjena tih pravila, a ne ponovno suđenje, primjeren pristup pitanju nedoličnog ponašanja optužbe u vezi sa prikrivenom trakom.
175.Stoga se zahtjev odbrane za ponovno suđenje zbog prikrivanja postojanja trake odbacuje, a Žalbeno vijeće će dalje u tekstu razmotriti koji je primjeren pristup rečenom postupku optužbe.
C. Razna kršenja pravila 68
[uredi]176.Odbrana tvrdi da je optužba povrijedila svoje obaveze objelodanjivanja prema pravilu 68 time što je: propustila da objelodani više izjava svjedoka koje sadrže oslobađajući materijal; propustila da objelodani oslobađajući materijal među ostalim dokazima i nije navela da je taj materijal oslobađajući; nije odbrani omogućila da načini fotokopije tog materijala, nego joj je samo dopustila da materijale pregleda u prostorijama optužbe; propustila da dva objelodanjivanja obavi što je prije moguće.
1. Navodna povreda pravila 68 time što nisu objelodanjene izjave svjedoka koje sadrže oslobađajući materijal
[uredi]177.Odbrana tvrdi da je više razgovora sa svjedocima, koje je optužba obavila prije no što je Pretresno vijeće donijelo presudu, sadržavalo oslobađajući materijal i da propust optužbe da u tom trenutku objelodani taj materijal predstavlja povredu pravila 68.[301] Optužba je prihvatila da šest od deset izjava koje je odbrana navela u svom Podnesku u vezi s pravilom 115 “ulazi u polje primjene pravila 68”,[302] ali tvrdi da ostale četiri izjave ne ulaze u polje primjene tog pravila i da, u svakom slučaju, odbrana nije uspjela pokazati da je iz propusta da se izjave objelodane nastala šteta.[303]
- (a) Standardi za kvalificiranje dokaza kao materijala iz pravila 68
178.Tekst pravila pojašnjava sama praksa Međunarodnog suda u kojoj je uvriježeno da u polje primjene pravila 68 ulaze oni materijali koji ukazuju na nevinost ili ublažavaju krivicu optuženog, ili pak utiču na vjerodostojnost dokaza optužbe.[304] Na vjerodostojnost dokaza optužbe utiče onaj materijal koji dovodi u pitanje predmet koji optužba izlaže na suđenju; materijal koji se mora objelodaniti prema pravilu 68 ne ograničava se na materijal koji je u takvom obliku da bi mogao biti prihvaćen kao dokaz.[305] On obuhvaća sve informacije koje na bilo koji način ukazuju na nevinost ili ublažuju krivicu optuženog ili mogu uticati na vjerodostojnost dokaza optužbe, kao i materijal koji može optuženog upozoriti na postojanje takvog materijala.[306]
179.Optužba tvrdi da se svako tumačenje pravila 68 treba osloniti na praksu nacionalnih pravosudnih sistema sa sličnim režimima objelodanjivanja.[307] Ona se u velikoj mjeri oslanja na predmete iz Sjedinjenih Država tvrdeći da dokument, da bi ušao u polje primjene pravila 68, mora biti oslobađajući “prima facie.”[308] Žalbeno vijeće smatra da su smisao i svrha pravila 68 dovoljno jasni i ne prihvata da je jurisprudencija Sjedinjenih Država ili neki drugi pravosudni sistem relevantan za određivanje njegovog opsega.
180.Objelodanjivanje oslobađajućeg materijala ključno je za pravičnost postupka pred Međunarodnim sudom, a pravičnost je najvažniji faktor koji se mora imati na umu kad se utvrđuje da li je prekršeno relevantno pravilo. Žalbeno vijeće je svjesno da šire tumačenje obaveze objelodanjivanja dokaza može povećati teret za optužbu, i u smislu obimnosti materijala koji treba objelodaniti, i u smislu napora koji treba uložiti da bi se utvrdilo da li je materijal oslobađajući. Međutim, s obzirom na ključni značaj koji ima objelodanjivanje oslobađajućeg materijala, bilo bi suprotno interesima pravičnog suđenja da se polje primjene tog pravila ograniči na način koji predlaže optužba.
181.Žalbeno vijeće će sada, imajući to u vidu, pristupiti razmatranju argumenata na osnovu pravila 68 u vezi s oslobađajućim materijalom.
- (b) Da li su četiri izjave svjedoka predstavljale oslobađajući materijal?
182.Kao što je već rečeno, sporni dokazi su izjave četiri zaštićena svjedoka koje su podnesene u žalbenom postupku kao dodatni dokazi u skladu s pravilom 115.[309]
183.U prvoj izjavi rečeno je da je pukovnik Beara direktno od svjedoka zatražio da izvrši pripreme za ukop muškaraca Muslimana pogubljenih nakon pada Srebrenice. Odbrana tvrdi da to dokazuje postojanje paralelnog komandnog lanca jer pukovnik Beara u tu akciju nije uključio Radislava Krstića.[310] Žalbeno vijeće je već utvrdilo da svjedočenje ovog svjedoka ne ide u prilog argumentima odbrane.[311]
184.Što se tiče druge izjave, odbrana tvrdi da je ona još jedan pokazatelj toga da su general Mladić i Glavni štab zaobilazili redovni lanac komande, čime su Krstića udaljili od događaja.[312] Žalbeno vijeće je konstatiralo da to svjedočenje ne predstavlja direktan dokaz da je Glavni štab zaobilazio Radislava Krstića[313] i da taj dokaz ionako ne bi promijenio presudu o krivici koju je izreklo Pretresno vijeće.[314]
185.Treća izjava dolazi od svjedoka koji je navodno rekao optužbi da su zatvorenici u Bratuncu bili pod kontrolom vojne Službe bezbjednosti.[315] Odbrana smatra da to svjedočenje ide u prilog tvrdnji Radislava Krstića da on nije imao kontrolu nad zatvorenicima i da je Služba bezbjednosti djelovala neovisno od komande Korpusa.[316] Žalbeno vijeće je već konstatiralo da taj dokaz ne bi doveo do drugačije presude Pretresnog vijeća o krivici, budući da ona ni na koji način ne pokazuje da Drinski korpus nije znao ili vjerovatno nije znao za te događaje.[317]
186.Četvrta izjava je izjava svjedoka koji je rekao da, mada nalog kojim je Krstić postavljen na položaj komandanta Korpusa nosi datum 13. juli 1995., to nužno ne znači da je Krstić tada preuzeo dužnost, niti da je toga dana bio na dužnosti.[318] Žalbeno vijeće je već utvrdilo da je to svjedočenje nebitno u svjetlu brojnih dokaza koje je razmotrilo Pretresno vijeće da je Krstić de facto preuzeo komandu 13. jula 1995.[319]
- (c) Procesne sankcije
187.Odbrana zbog propusta optužbe da objelodani oslobađajući materijal prema pravilu 68 predlaže ponovno suđenje.[320] Takođe, kada je optuženi oštećen kršenjem pravila 68, ta šteta se može, kad je to primjereno, nadoknaditi prihvatanjem dodatnih dokaza u žalbenom postupku prema pravilu 115.[321] U ovom žalbenom postupku dotični dokazi nisu takvi da bi opravdali prihvatanje prema pravilu 115,[322] i Žalbeno vijeće smatra da oni nisu razlog za ponovno suđenje. Odbrana je bez obzira na to imala priliku da traži prihvatanje tog materijala kao dodatnih dokaza. Ona, dakle, nije pokazala da je Radislav Krstić pretrpio ikakvu štetu. Zahtjev odbrane se stoga odbacuje.
188.U mjeri u kojoj je Žalbeno vijeće utvrdilo da optužba nije poštivala obaveze iz Pravilnika biće izrečene sankcije prema pravilu 46 (Nedolično ponašanje branioca) i pravilu 68 bis (Neispunjavanje obaveza objelodanjivanja).
2. Navodno kršenje pravila 68 zbog propusta optužbe da opiše dokaze objelodanjene prema pravilu 68 kao oslobađajuće
[uredi]189.Odbrana tvrdi da su dokumenti objelodanjeni prema pravilu 68 tokom suđenja, 25. juna 2000. i 5. marta 2001., bili zatrpani u hrpi drugog materijala dostavljenog u isto vrijeme i da činjenica da optužba nije navela da se taj materijal objelodanjuje prema pravilu 68 predstavlja kršenje slova i duha Pravilnika.[323] Optužba u svom odgovoru navodi da se nigdje od nje izričito ne traži da za svaki dokument navede po kojoj se odredbi objelodanjuje niti da oslobađajuće materijale označi kao takve.[324]
190.Žalbeno vijeće se slaže s optužbom da pravilo 68 ne zahtijeva od optužbe da odbranu obavijesti da je materijal koji objelodanjuje oslobađajući. Praksa Međunarodnog suda pokazuje da, mada su neka pretresna vijeća prihvatila da bi bilo pravičnije da optužba tako postupi,[325] ne postoji prima facie zahtjev, u odsustvu naloga pretresnog vijeća u tom smislu, da ona to mora učiniti.
191.Međutim, činjenica da optužba nema prima facie obavezu da oslobađajuće materijale koje objelodanjuje u skladu s pravilom 68 označi kao takve ne sprečava optuženog da kao žalbenu osnovu iznese tvrdnju da je zbog propusta optužbe da to učini pretrpio štetu.
192.U ovom slučaju, odbrana nije uvjerila Žalbeno vijeće da je propust optužbe da opiše materijal koji je objelodanila kao oslobađajuće dokaze na bilo koji način oštetio odbranu. Odbrana je imala i dovoljno vremena da prouči taj materijal i priliku da ga ospori prilikom unakrsnog ispitivanja.
193.Zbog toga se ova žalbena osnova odbacuje.
3. Da li je po pravilu 68 optužba obavezna da dozvoli odbrani da napravi kopije oslobađajućeg materijala
[uredi]194.Odbrana tvrdi da je optužba, time što je odbrani omogućila da kopije oslobađajućih dokaza pregleda jedino u prostorijama Tužilaštva, i što joj nije dala te kopije, prekršila pravilo 68, kao i svoju obavezu da djeluje “u službi pravde.”[326]
195.Iz teksta pravila 68 očito je da je optužba obavezna samo da objelodani postojanje materijala iz pravila 68, a ne i da obezbijedi sam taj materijal. Ako je odbrana zaista u pripremi svog predmeta bila oštećena time što je materijal iz pravila 68 mogla pregledati jedino dok je on bio u posjedu optužbe, ona je o tome trebala obavijestiti Pretresno vijeće. Optužba jeste objelodanila postojanje tog materijala. Odbrana nije Žalbeno vijeće uvjerila da je zaista pretrpila ikakvu štetu tokom suđenja, te se ova žalbena osnova odbacuje.
4. Da li su dva objelodanjivanja obavljena “što je ranije moguće”
[uredi]196.Odbrana tvrdi da neka objelodanjivanja[327] nisu obavljena “što je ranije moguće,” kako je propisano pravilom 68. Na primjer, objelodanjivanje od 25. juna 2000. obavljeno je više od dvije godine nakon što je optužba došla u posjed tog dokaza i više od tri mjeseca nakon što je suđenje započelo.[328] Objelodanjivanje od 5. marta 2001. obavljeno je više od tri mjeseca nakon što je optužba došla u posjed tih dokaza.[329] Odbrana takođe tvrdi da je optužba namjerno zadržala dokaze kako bi ih iskoristila kasnije u okviru mehanizma recipročnog objelodanjivanja prema pravilima 67 (B) i 67 (C). [330]
197.Žalbeno vijeće je sklono da se složi s argumentom optužbe da u većini slučajeva materijal zahtijeva obradu, prijevod, analizu i utvrđivanje da se radi o oslobađajućem materijalu. Od optužbe se ne može očekivati da objelodani materijal koji – uprkos svim naporima - nije uspjela da pregleda i ocijeni.[331] Ipak, optužba u ovom slučaju jeste predugo čekala prije nego što je objelodanila taj materijal, a za to kašnjenje nije dala prihvatljivo objašnjenje. Tvrdnja optužbe da je odbrana imala dovoljno vremena da prouči taj materijal[332] možda umanjuje značaj navoda o nanošenju štete predmetu odbrane, ali ne pobija tvrdnju da je optužba prekršila pravilo 68 time što materijal nije dostavila čim je to bilo moguće. Nije na optužbi da procjenjuje koliko odbrani treba vremena da nešto obavi.
198.Budući da za to nema dovoljno dokaza, Žalbeno vijeće će se uzdržati od ocjene da li je optužba namjerno uskratila dokaze odbrani kao dio procesne taktike. Međutim, Žalbeno vijeće smatra da objelodanjivanja od 25. juna 2000. i 5. marta 2001. nisu obavljena čim je to bilo moguće i da je, prema tome, optužba prekršila pravilo 68.
199.Kao što je već rečeno,[333] uslov za pravni lijek za kršenje pravila 68 u žalbenom postupku jeste dokaz da je odbrani time nanesena šteta. Odbrana nije pokazala da joj je kašnjenjem u objelodanjivanju od strane optužbe nanesena takva šteta.
200.Žalbeno vijeće, međutim, smatra da optužba nije ispunila svoje obaveze po tom pravilu. Za to posljedice treba snositi prema pravilu 46 (Nedolično ponašanje branioca) i pravilu 68 bis (Neispunjenje obaveza objelodanjivanja).[334]
D. Upitna vjerodostojnost svjedoka: Sefer Halilović i Enver Hadžihasanović
[uredi]201.Pretresno vijeće je, na osnovu svojih ovlašćenja iz pravila 98, pozvalo svjedoke proprio motu da svjedoče na suđenju.[335] Dva od tih svjedoka bili su u to vrijeme predmet zasebnih istraga Tužilaštva i ta činjenica je – kao i dokazi iz tih istraga - objelodanjena Pretresnom vijeću, ali ne i odbrani.[336]
202.Protiv prvog svjedoka, Envera Hadžihasanovića, kasnije je, 5. jula 2001., podignuta optužnica, tada zapečaćena.[337] Optužnica protiv gospodina Hadžihasanovića objavljena je istog dana (2. augusta 2001.) kada je donesena Presuda Pretresnog vijeća u ovom predmetu. Drugi svjedok, Sefer Halilović, optužen je podizanjem zapečaćene optužnice 10. septembra 2001.[338]
203.Odbrana tvrdi da propust optužbe da objelodani informacije vezane za istrage protiv te dvojice svjedoka predstavlja kršenje pravila 68,[339] u smislu da su te informacije mogle uticati na vjerodostojnost svjedoka. Optužba odgovara da predmetni dokazi nisu bili oslobađajući u smislu pravila 68[340] i da je ona, u svakom slučaju, ispunila svoje obaveze time što je relevantne informacije objelodanila Pretresnom vijeću. [341]
204.Mada optužba jeste Pretresnom vijeću objelodanila da su ta dva svjedoka pod istragom, nije utvrđeno da je optužba Pretresnom vijeću objelodanila bilo kakve druge dokaze koji su mogli biti relevantni za vjerodostojnost tih istih svjedoka. Žalbeno vijeće ne prihvata da to što je Pretresno vijeće pozvalo svjedoke proprio motu oslobađa optužbu njene obaveze iz pravila 68 u vezi s takvim dokazima. Polje primjene pravila 68 je jasno: ono se odnosi na svaki materijal poznat optužbi koji ili ukazuje na nevinost ili ublažava krivicu optuženog ili pak može da utiče na vjerodostojnost dokaza optužbe.
205.Optužba je iznijela argument da se, kada Pretresno vijeće pozove svjedoka proprio motu da svjedoči na osnovu pravila 98, da li će iskaz biti povoljan ili nepovoljan obično sazna tek nakon svjedočenja. Stoga optužba tvrdi da bi zaključak u prilog odbrani u ovom slučaju optužbi nametnuo teret da objelodani bilo koju informaciju koja je u njenom posjedu, a koja bi se mogla na bilo koji zamisliv način iskoristiti za diskreditiranje svjedoka, te da bi to bio prevelik teret.[342]
206.Žalbeno vijeće ne vidi da je ovaj argument relevantan. Obaveza objelodanjivanja koju optužba ima prema pravilu 68 trajna je obaveza,[343] upravo zato što nije nužno odmah jasno koliko je neki materijal u posjedu optužbe relevantan za predmet. Pravilo 68 prima facie obavezuje optužbu da prati svjedočenje svjedoka i da objelodani materijal relevantan za diskreditiranje svjedoka, tokom ili nakon svjedočenja. Ako materijala ima previše, strane imaju pravo da zatraže odgodu kako bi se adekvatno pripremile.
207.Svjedočenje dotična dva svjedoka nije bilo relevantno samo za uzgredna kontekstualna pitanja, kako tvrdi optužba.[344] Svjedočenje gospodina Halilovića bilo je povoljno za predmet optužbe jer je išlo u prilog zaključcima da su srpske snage tokom operacija u dolini Drine imale genocidnu namjeru, kao i da su muškarci koji su bježali u koloni to činili iz straha.[345] Za tu klimu straha Pretresno vijeće je kasnije konstatiralo da je bila dio cilja udruženog zločinačkog poduhvata.[346] Svjedočenje gospodina Hadžihasanovića bilo je djelimično povoljno za predmet optužbe iz istih razloga.[347]
208.U svjetlu činjenice da je optužba postupala po nalogu Pretresnog vijeća da izjave svjedoka objelodani samo Pretresnom vijeću pod pečatom i ex parte,[348] Žalbeno vijeće ne vidi u čemu je optužba pogrešno postupila. Nadalje, odbrana je propustila da pokaže da je njen predmet pretrpio znatnu štetu zbog toga što se Pretresno vijeće oslonilo na svjedočenja tih svjedoka. Zapravo se i sama odbrana u svojoj završnoj riječi oslonila na dijelove tih iskaza. Budući da je Pretresno vijeće bilo svjesno toga što se dešavalo u vezi s tim dokazima, te bez obzira na relevantnost tih iskaza za predmet optužbe, Žalbeno vijeće smatra da nije mogla biti nanesena šteta predmetu odbrane.
209.Zbog toga Žalbeno vijeće ne smatra da je odbrana pretrpjela bilo kakvu štetu. Ova žalbena osnova se odbacuje.
E. Pitanje postupaka optužbe
[uredi]210.Preostaje da Žalbeno vijeće razmotri koje disciplinske mjere bi eventualno bile primjerene u pogledu postupaka optužbe u ovom predmetu.
211.Pravo optuženog na pravično suđenje fundamentalno je pravo, zaštićeno Statutom, a pravilo 68 je ključno za pravično vođenje suđenja pred Međunarodnim sudom. Kada se optuženi može žaliti na kršenje nekog pravila samo u izuzetnim okolnostima - naročito kada učinkovita primjena pravila zavisi upravo od primjerenog postupanja optužbe - svaki propust Žalbenog vijeća da djeluje u obranu tog pravila ugrozio bi njegovu primjenu. Žalbeno vijeće u ovim okolnostima ima na raspolaganju više opcija, koje se temelje na pravilu 46 (Nedolično ponašanje branioca) i pravilu 68 bis (Neispunjavanje obaveza objelodanjivanja).
212.Pravilo 68 bis konkretno se odnosi na obavezu objelodanjivanja, i stavlja Međunarodnom sudu na raspolaganje široka diskreciona ovlašćenja da odredi sankcije strani koja pogriješi, ako je potrebno i proprio motu.
213.Žalbeno vijeće primjećuje da je optužba već objasnila, i to prilično iscrpno, zašto neki materijali nisu bili objelodanjeni, uključujući izjave viših zastupnika optužbe u Tužilaštvu.[349] Mada postupanje optužbe u pogledu objelodanjivanja u ovom predmetu povremeno nije bilo na visini obaveza koje nameću primjenjiva pravila, Žalbeno vijeće nije u mogućnosti da utvrdi da li je optužba namjerno prekršila svoje obaveze.
214.S obzirom na to da odbrani u ovom predmetu nije nanijeta znatna šteta, Žalbeno vijeće neće izreći formalne sankcije optužbi za njeno kršenje obaveza iz pravila 68. Žalbeno vijeće je uvjereno da je, sve u svemu, optužba djelovala u dobroj vjeri primjenjujući postojeću metodologiju objelodanjivanja koju, u svjetlu gornjih konstatacija, treba revidirati kako bi se obezbijedilo da se Tužilaštvo ubuduće pridržava svojih obaveza. No, ova ocjena ne treba navesti na zaključak da se Žalbeno vijeće pristaje uz postupanje optužbe, koje je upitno.
215.S obzirom na navode o nedoličnom postupanju na račun optužbe u ovom predmetu, Žalbeno vijeće nalaže da tužilac ispita navedene prigovore i da u skladu s tim postupi. Žalbeno vijeće neće tolerirati postupke koji u potpunosti ne slijede obaveze objelodanjivanja i smatra svoje konstatacije u vezi s tim pitanjem dovoljnim da se Tužilaštvo upozori u pogledu postupanja u budućnosti.