Zakon o autorskim pravima/IV.

Izvor: Wikizvor
Idi na navigaciju Idi na pretragu
« III. Zakon o autorskim pravima V. »
Posebne odredbe o autoru i autorskom djelu


Odjeljak 1. - Filmsko djelo

Član 18.[uredi]

1. Autorima završenog filmskog djela smatraju se: pisac scenarija, režiser i glavni snimatelj, a autorom crtanog filma smatra se i glavni crtač.
2. Ako je u filmskom djelu muzika bitan element i komponovana je za to djelo, koautorom tog filmskog djela smatra se i kompozitor muzike za to djelo.
3. Kompozitor muzike za film, koji se ne smatra autorom filmskog djela u smislu stava 2., scenograf filma, slikar kostima i slikar maski, imaju autorska prava na svoje doprinose i mogu ih prenositi na proizvođača filmskog djela samo ugovorom.
4. Ako se radi o crtanom, odnosno animiranom filmu ili su crtež ili animacija bitni elementi filmskog djela, glavni crtač i glavni animator su koautori filmskog djela.

Član 19.[uredi]

Autori filmskog djela imaju isključivo pravo da snimaju svoja djela (pravo filmovanja), da ih reprodukuju, stavljaju u promet, javno prikazuju, emituju, saopćavaju javnosti, titluju, prevode (dubliraju) i prerađuju.

Član 20.[uredi]

1. Odnos između proizvođača filmskog djela i autora filmskog djela i međusobni odnosi autora filmskog djela, uređuju se ugovorom koji se zaključuje u pismenoj formi.
2. Ugovorom iz stava 1. uređuju se, između ostalog, prava koja se prenose na proizvođača i naknada autorima filmskog djela.
3. Prava, koja nisu prenesena ugovorom na proizvođača, zadržavaju autori filmskog djela.
4. Proizvođačem filmskog djela, u skladu s ovim zakonom, smatra se pravno ili fizičko lice, koje na osnovu ugovora ili na vlastitu inicijativu proizvede neko filmsko djelo.

Član 21.[uredi]

Ako nije drugačije ugovoreno, pisac scenarija i kompozitor mogu svoje doprinose filmskom djelu objavljivati ili se njima na drugi način odvojeno koristiti, pod uvjetom da se time ne povrijede prava prenesena na proizvođača filmskog djela.

Član 22.[uredi]

Filmsko djelo smatra se završenim kad je završena prva standardna kopija filma, u skladu sa sporazumom autora i proizvođača filmskog djela.

Član 23.[uredi]

1. Ako proizvođač ne završi filmsko djelo u roku od tri godine od dana sklapanja ugovora o proizvodnji tog djela, ili ako završeno filmsko djelo ne pusti u promet u roku od jedne godine od dana završetka tog djela, autori filmskog djela mogu, zadržavajući pravo na naknadu, tražiti raskid ugovora ako nije ugovoren koji drugi rok.
2. Ako neki od autora odbije da završi svoj doprinos filmskom djelu, ili ako zbog više sile to ne može učiniti, ne može se protiviti da se doprinos koji je već dao upotrijebi za dovršenje filmskog djela. Taj autor na već dati doprinos filmskom djelu ima odgovarajuća autorska prava.

Odjeljak 2. - Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, po narudžbi i kolektivno autorsko djelo

Član 24.[uredi]

Smatra se da je pravo na iskorištavanje autorskog djela, koje je stvorio posloprimac u izvršavanju svojih obaveza ili po uputstvima poslodavca, preneseno na poslodavca u trajanju od pet godina, od dana završetka djela, ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno.

Član 25.[uredi]

1. Autor djela stvorenog u radnom odnosu pri objavljivanju svojih sabranih djela može i bez dozvole poslodavca koristiti to djelo.
2. Nakon proteka roka od pet godina od dana završetka djela stvorenog u radnom odnosu prava na iskorištavanje djela pripadaju isključivo autoru.

Član 26.[uredi]

Izuzetno od odredbi člana 25., na računarskom programu i bazi podataka stvorenim u radnom odnosu, nosilac autorskog imovinskog prava je poslodavac.

Član 27.[uredi]

1. Sva autorska prava na djela stvorena u okviru ugovora o djelu pripadaju autoru koji je djelo stvorio, ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.
2. Izuzetno od odredbe stava 1., autorska imovinska prava na računarskom programu stvorenom u okviru ugovora o djelu pripadaju naručiocu djela, osim ako ugovorom nije drugačije predviđeno.

Član 28.[uredi]

1. Djelo stvoreno na podsticaj i u organizaciji fizičkog ili pravnog lica, u čijem stvaranju je učestvovao veći broj lica i koje se koristi pod imenom naručioca, smatra se kolektivnim autorskim djelom (enciklopedije, zbornici, računarski programi, baze podataka).
2. Koautori su nosioci zajedničkog autorskog prava na koautorskom djelu,ako ovim zakonom ili ugovorom kojim se uređuju njihovi međusobni odnosi nije drukčije predviđeno.
a) Za ostvarivanje koautorskih prava i prenošenje tog prava neophodna je saglasnost svih koautora. Koautor ne smije koristiti svoju saglasnost protivno načelu savjesnosti i poštenju, niti činiti bilo šta što škodi interesima ostalih koautora.
b) Svaki koautor ovlašćen je da podnosi tužbe za zaštitu autorskih prava na koautorskom djelu, s tim da može postavljati tužbene zahtjeve samo u svoje ime i za svoj račun.
c) Ako se nisu drugačije sporazumjeli, koautori dijele ekonomsku korist od iskorištavanja koautorskih djela srazmjerno stvarnom doprinosu koji je svaki dao u stvaranju djela.
3. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno nosilac autorskog imovinskog prava na djelu je naručilac.
4. Naručilac kolektivnog autorskog djela dužan je da pri iskorištavanju djela na svakom primjerku navede listu autora čije priloge sadrži kolektivno autorsko djelo.

« III. Zakon o autorskim pravima V. »