Biblija (Tomislav Dretar)/Druga knjiga o kraljevima

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
« Prva knjiga o kraljevima Biblija (Tomislav Dretar) [[Biblija (Tomislav Dretar)/|]] »

Sadržaj

Druga knjiga o kraljevima
[uredi]

Eli objavljuje Akhabov grijeh[uredi]

  • 1 1 Moab[1]se pobuni protiv Izraila poslije smrti Akhabove. Akhazias pade s balkona svoje sobe u samariji i ozbiljno se povrijedi.
  • 2 On posla glasonoše govoreći im: ” Idite pitati za savjet Bal-Zebuba, Allaha Ekronova[2], da doznate hoću li se ja oporaviti od svojih pozljeda! “
  • 3 Tada *melek ALLAHOV govoriše Eliju, Tišbitu: ” Digni se! Uspni se u susret glasonošama kralja Samarije i reci im: Nema li to Allaha u Izrailu, kad vi idete pitati za savjet BalZebuba, Allaha Ekronova?
  • 4 To je ono zašto, ovako govori ALLAH: Krevet na koji si se uspeo, nećeš sići s njega, jer ti ćeš zasigurno umrijeti[3].
  • 5 Glasonoše se vratiše kod kralja, koji im reče: ” Zašto ste se vi vratili? “
  • 6 Ljudi mu odgovoriše: ” Jedan se čovjek uspeo nama u susret i rekao nam: Hajde , vratite se kod kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako govori ALLAH: Nema li to Allaha Izrailu, kad ti šalješ pitati za savjet Bal-Zebuba, Allaha Ekronova? To je ono zašto, krevet na koji si se uspeo, nećeš sići s njega, jer ti ćeš zasigurno umrijeti.“
  • 7 Kralj im reče: ” Kakav bijaše taj čovjek koji se uspeo vama u susret i koji vam je rekao te riječi? “
  • 8 Oni mu odgovoriše: Bijaše to jedan čovjek koji je nosio odjeću od dlake i jednu pregaču od kože[4] okolo pasa. “ Tada on reče: ”To je Eli Tišbit! “

Akhazias nastoji uhititi Elija[uredi]

  • 9 Kralj posla prema Eliju jednog pedesetnika s njegovih pedeset ljudi. Ovaj se posljednji uspe k njemu. U stvari, Eli bijaše sjedio na vrhu planine[5]. Časnik mu reče: čovječe Allahov, kralj je rekao: Siđi! “
  • 10 Ali, Eli odgovori pedesetniku: ” Ako sam ja Allahov čovjek, nek' vatra siđe s neba i nek' proguta i tebe i tvojih 50 ljudi! “ Vatra siđe s neba i proguta ga, njega i njegovih 50 ljudi.
  • 11 Iznova, kralj posla prema Eliju jednog drugog pedesetnika s njegovih 50 ljudi. časnik uze riječ i reče: ”čovječe Allahov, ovako govori kralj: „ Pohiti, siđi! “
  • 12 Ali Eli njima odgovori: ” Ako sam ja Allahov čovjek, nek' vatra siđe s neba i nek' te proguta, tebe i tvojih 50 ljudi! “ Vatra Allahova siđe sneba i proguta ga, njega i njegovih 50 ljudi.
  • 13 Kralj posla jednog trećeg pedesetnika s njegovih 50 ljudi. Ovaj treći časnik se uspe, on savi koljena pred Elijem, zamoli govoreći: „Čovječe Allahov, nek' moj život i onaj ovih 50 ljudi, budu dragocijeni u tvojim očima!
  • 14 Evo kako je vatra sišla s neba i progutala dva prva pedesetnika kao i njihove ljude. Ali sada, nek' moj život bude dragocijen u tvojim očima.“
  • 15 *Melek ALLAHOV govoriše Eliju: ” Siđi s njim! Ne boj se ničega s njegove strane! “ Eli se diže, siđe s njim kod kralja
  • 16 kojem on reče: ” Ovako govori ALLAH: Budući da si ti poslao glasonoše pitati za savjet Bal-Zebuba, Allaha Ekronova nema li Allaha u Izrailu kojeg se može zatražiti riječ za savjet? zbog toga, krevet na kojeg si se ti uspeo, ti nećeš sići s njega, jer ti ćeš zasigurno umrijeti. “
  • 17 Akhazias umrije prema riječi ALLAHOVOJ koja bijaše rečena po Eliju. Kako on ne imaše sina, Joram zavlada na njegovom mjestu, sin Jozafata, kralja Jude.
  • 18 Ostatak djela Akhaziasovih, ono što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izrailovih?

Allah uspinje Elija u nebo[uredi]

  • 2 1 Evo što se dogodi kad ALLAH uspe Elija u nebo u oluji. Eli i Elize napustiše Gilgal[6].
  • 2 Eli reče Elizeju: ” Ostani ovdje, molim te, jer me ALLAH šalje sve do Betela. “ Elize odgovori: ” živ ALLAH, ja te neću napustiti! “ I oni siđoše u Betel.
  • 3 Sinovi *Pegambera[7], koji bijahu u Betelu, iziđoše prema Elizeju i rekoše mu: ” Znaš li ti da danas ALLAH će uznijeti tvog gazdu u zrak iznad tvoje glave? “ On odgovori: ” Ja to znam također; šutite! “
  • 4 Eli mu reče: ”Elize, ostani ovdje, molim te, jer ALLAH me šalje u Jerihon.“ On odgovori: ” živ ALLAH i tvog ti života, ja te ne napuštam!“ I oni stigoše u Jerihon.
  • 5 Sinovi Pegambera koji bijahu u Jerihonu primaknuše se Elizeju i rekoše mu: ” Znaš li ti da će danas ALLAH uzdići tvog Gospodara u zrak iznad tvoje glave? “ On odgovori: ” Ja to također znam; šutite! “
  • 6 Eli mu reče: ” Ostani ovdje, molim te, jer ALLAH me šalje k Jordanu. “ On odgovori: ” živ ALLAH i tvog ti života vlastitog, ja te neću napustiti! “ I oni odoše obojica.
  • 7 Pedesetorica između sinova proročkih postaviše se licem prema Jordanu, na razmaku od Elija i Elizeja koji se obojica zaustaviše kod rijeke.
  • 8 Tad Eli skide svoj ogrtač, smota ga i udari njime vodu, koja se razdvoji. Oni obojica pređoše suhih nogu.
  • 9 Kako su oni prešli, Eli reče Elizeju: ” Traži što trebam učiniti za tebe prije no što budem uzdignut daleko od tebe! “ Elize odgovori: ” Nek' dođe na mene, molim te, dvostruki dio duha tvoga[8]. “
  • 10 On reče: ” Ti išćeš jednu tešku stvar. Ako me budeš vidio dok budem uzdizan daleko od tebe, tada će to biti za tebe, inače neće biti. “
  • 11 Dok oni govoreći nastavljaše ići svojim putem, kad evo jedna vatrena kola i vatreni konji njih razdvojiše jednog od drugog; Eli se uspe u oluji.
  • 12 što se tiče Elizeja, on gledaše i preklinjaše: ” Moj oče! Moj oče! Kola i konjanici Izrailovi[9]! “ Potom on ga izgubi iz vida. On tad zgrabi svoju odjeću i *rastrga ju na dvoje.
  • 13 On pokupi ogrtač koji bijaše pao s leđa Elijevih[10], vrati se k Jordanu i zaustavi se na obali.
  • 14 On skide ogrtač koji bijaše pao Eliju s leđa i udari njime vode govoreći: ” Gdje je ALLAH, Allah Elijev? “ On također[11] udari vodu: ona se razdvoji i Elize prođe.
  • 15 Sinovi proročki koji ga bijahu vidjeli u lice, rekoše: ” Duh Elijev počiva na Elizeju. “ Oni mu dođoše u susret, pokloniše se pred njim sve do zemlje
  • 16 i rekoše mu: ” S tvojim slugama ima 50 ljudi, ratnika. Dopusti da idu u potragu za tvojim Gospodarem. Možda ga je duh ALLAHOV odnio i bacio na neku planinu ili u kakvu dolinu. “ On reče: ” Ne šaljite nikog! “
  • 17 Ali, oni navaljivaše toliko da on na kraju reče: ” Pošaljite ih dakle ! “ Oni poslaše 50 ljudi koji tražiše Elija tokom tri dana a da ga nisu našli.
  • 18 Oni se vratiše prema Elizeju koji ostade u Jerihonu i koji im reče: ”Nisam li vam ja rekao: ”Ne idite!“

Elize u Jerihonu i u Betelu[uredi]

  • 19 Ljudi iz Jerihona rekoše Elizeju: ” Kao što vidi moj Gospodar, boravak u gradu ugodan je; ipak voda je loša, a zemlja neplodna.“
  • 20 On reče: ” Pribavite mi jednu novu zdjelu i stavite u nju soli! “ Oni mu ju pribaviše.
  • 21 On iziđe prema mjestu odakle izbijaše voda, baci tu soli[12] govoreći: “ Ovako govori ALLAH: Ja sam očistio ovu vodu; ona neće više donijeti ni smrti, ni neplodnosti. “
  • 22 Voda bi očišćena sve do ovog dana, prema riječi koju bijaše rekao Elize.
  • 23 On se uspe odatle u Betel. Kako se on uspinjaše putem derani iziđoše iz grada i sprdaše se s njim govoreći: ” Hajde, ošišanac!

Hajde[13]! “

  • 24 On se okrenu, pogleda ih i prokle u ime ALLAHOVO. Tad dva medvjeda iziđoše iz šume i rastrgaše 42 te djece.
  • 25 Odatle od se nađe na Brdu Karmel, a odatle on stiže ponovo u Samariju.

Joram, kralj Izraila[uredi]

  • 3 1 Joram, sin Akhabov, postade kralj nad Izrailom u Samariji osamnaeste godine Jozafata, kralja Jude, i vladaše dvanaest godina.
  • 2 On činiše što je zlo u očima ALLAHA, ne ipak sasvim kao njegov otac i njegova majka, jer on ukloni stele[14] *Balove koje njegov otac bijašepodigao.
  • 3 Međutim on ostade privržen grijehu[15] koji Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio, i bijaše naveo Izrail počiniti; on se ne odstrani od njega.

Vojni pohod protiv zemlje Moab[uredi]

  • 4 Meša[16], kralj Moaba, bijaše uzgajivač stada; on plaćaše kralju Izraila jedan namet od 100.000 janjaca i 100.000 dlakavih ovnova.
  • 5 No, po smrti Akhabovoj, kralj Moaba se pobuni protiv kralja Izraila.
  • 6 Kralj Joram odmah iziđe iz Samarije i prebroja sav Izrail.
  • 7 Potom on pođe i posla reći Jozafatu, kralju Jude: ” Kralj Moaba se pobunio protiv mene. Hoćeš li ti doći sa mnom za potući Moab? “ On odgovori: ”
  • 8 Ja ću se uspeti; biće sa mnom kao i s tobom, s mojim narodom kao i s tvojim narodom, s mojim konjima kao i s tvojim konjima. “ On dodade: ” Kojom ćemo se cestom uspeti? “ On odgovori: ” Pustinjskom cestom iz Edoma[17]. “
  • 9 Kralj Izraila, kralj Jude i kralj Edoma staviše se na put. Oni prođoše za sedam dana, potom uzmanjka vode kako za postroEjju tako i za tovarne životinje koje ih slijediše.
  • 10 Kralj Izraila reče: ” Ah! ALLAH je vjerojatno sazvao ova tri kralja da ih izruči u ruke Moabu. “
  • 11 Jozafat reče: ” Nema li ovdje Pegambera ALLAHOVOG, putem kojeg bismo mogli pitati za savjet ALLAHA? Jedan od slugu

kralja Izraila uze riječ i reče: ” Ima ovdje Elize, sin šafatov, koji sipaše vodu na ruke Eliju[18]. “

  • 12 Jozafat reče: ” Riječ ALLAHOVA je s njim. “ Kralj Izraila kao i Jozafat kralj Edoma siđoše prema njemu.
  • 13 Elize reče kralju Izraila: ” što ima između mene i tebe? Idi pronaći Pegambere svog oca i svoje majke[19]. “ Kralj Izraila mu odgovori: ” Ne, jer ALLAH je sigurno sazvao ovu trojicu Kraljeva za izručiti ih u ruke Moabu.
  • 14 Elize reče: ” živ ALLAH svemogući kojeg ja služim, da ja ne imah obzira za Jozafata, kralja Jude, ja ti ne bih posvetio nikakve pažnje, ne bih te ni pogledao! “
  • 15 A sada, dovedi mi jednog glazbenika[20]! “ Dok glazbenik sviraše, ruka ALLAHOVA bi na Elizeju.
  • 16 On reče: ” Ovako govori ALLAH: Da se iskopa veliki broj rupa u ovom klancu!
  • 17 Ovako govori ALLAH: Vi neće te vidjeti vjetra, vi neće te vidjeti kiše, a ipak ovaj klanac će se ispuniti vodom i vi će te piti, vi, vaša stada i vaše tovarne životinje.
  • 18 To bi sitnica u očima ALLAHOVIM: on će isporučiti Moab u vaše ruke.
  • 19 Vi će te uništiti sve utvrđene gradove i sve važne gradove; vi će te oboriti sva plodonosna drveta; vi će te zatrpati sve izvore; vi ćete opustošiti obrađene zemlje, bacajući na njih kamenje. “
  • 20 U jutro, u vrijeme milodara[21] , voda poče teći iz Edoma i zemlja se ispuni vodom.
  • 21 Svi Moabiti bijahu saznali da se kraljevi bijahu uspeli za zaratiti protiv njih: bijahu pozvali sve oni koji mogoše pritegnuti remen za mač[22] i sve one koji bijahu prešli doba, i oni bijahu zauzeli pložaj na granici.
  • 22 U jutro dakle, kad se oni digoše i dok sunce sijaše na vodama, Moabiti vidješe pred sobom vode crvene kao krv.
  • 23 Oni rekoše: ” To je krv! Sigurno su se kraljevi potukli udarcima mačHava; oni su pobili jedni druge. Sada, Moabu, u pljačku! “
  • 24 Oni se primaknuše taboru Izrailovom. Tada Hebreji iskrsnuše i udariše Moabite koji pobjegoše pred njima; oni prodriješe u Moab i potukoše ih[23].
  • 25 Oni razrušiše gradove, oni baciše svako svoj kamen na sve obrađene zemlje i zatrpaše ih, oni zatrpaše sve izvore, oni oboriše sva plodonosna stabla; ne osta konačno ništa osim zidina KirHarezeta[24] koje mačonoše, praćkari opkoliše i potukoše.
  • 26 Kad kralja Moaba vidje da boj za njega bijaše izgubljen, on uze sa sobom 700 ljudi mačonoša za načiniti jedan prodor prema kralju Edoma, ali oni izgubiše.
  • 27 On tada uze svog prvorođenog sina, koji trebaše zavladati na njegovom mjestu i ponudi ga u holokaust na zidini. Bijaše jedna velika srdžba protiv Izrailita[25] koji digoše tabor i vratiše se u svoju zemlju.

Elize zbrinjava jednu udovicu[uredi]

  • 4 1 žena jednog od sinova *proročkih[26] zamoli Elizeja: ” Tvoj sluga, muž moj, umro je, i ti znaš da se tvoj sluga bojaše ALLAHA. No, vjerovnik je došao s naumom da uzme moja dva sina kao robove. “ Elize joj reče: ” što mogu ja učiniti za tebe?
  • 2 Reci mi, što posjeduješ ti kod sebe? “ Ona odgovori: ” Tvoja sluškinja nema ništa kod sebe, osim ako to nije nešto malo ulja za namirisati se . “
  • 3 On reče: ” Idi pozajmiti vaze kod svih svojih susjeda, prazne vaze, najviše što budeš mogla potom, vrati se,
  • 4 zatvori vrata za sobom i za tvojim sinovima i saspi u te vaze; svaku vazu kad bude puna, stavićeš sa strane. “
  • 5 Ona ga napusti, zatvori vrata za sobom i svojim sinovima. Oni joj staviše vaze i ona sipaše.
  • 6 Kad vaze bijahu ispunjene ona reče svom sinu: ” Daj mi još jednu vazu! On joj odgovori: ” Nema ih više. “ Tad ulje presta teći.
  • 7 Ona dođe izvijestiti Božjeg čovjeka koji reče: ” Idi, prodaj ulje i plati svoj dug, potom ćeš živjeti, ti kao i tvoji sinovi, od onog što ti bude preostalo. “

Elize i šunamitka[uredi]

  • 8 Dogodi se jednog dana da Elize prođe u Šunem[27]. Bijaše ondje jedna staleška žena, koja ga natjera da objeduje kod nje. Otada, svaki put kad prolaziše tuda, on se navraćaše uzeti jedan objed.
  • 9 žena reče svom mužu: ” Ja znam da taj čovjek koji uvijek dolazi kod nas jest jedan sveti Allahov čovjek.
  • 10 Izgradimo dakle na terasi jednu malu sobu[28]; stavićemu tu jedan krevet za njega , jedan stol, jedno sjedalo, jednu svjetiljku; kad bude došao kod nas moći će se tu skloniti.
  • 11 Jednog dana Elize dođe kod njih; on se smjesti u gornju sobu i zaspa.
  • 12 On reče svojem sluzi Gehaziju: ” Pozovi onu šunamitk! “ On ju pozva i ona stade pred slugu.
  • 13 Elize reče svom sluzi: ” Reci joj: Ti si nam posvjedočila svim ovim znakovima svoje štovanje. Što učiniti za tebe? Treba li govoriti kralju u tvoju korist ili zapovjedniku vojske? “ Ona odgovori: ”Ona odgovori: Ja mirno živim i sred svojih. “
  • 14 On reče: ” Ali, što učiniti za nju? “ Gehazi odgovori: ”Šteta! Ona nema sina njen je muž vremešan.“
  • 15 On reče: ” Pozovi ju! “ On ju pozva i ona stade na ulazu.
  • 16 On reče: ” U isto doba iduće godine ti ćeš grliti jednog sina u svojim rukama. “ Ona reče: ” Ne, moj ALLAHe, Allahov čovječe, ne govori laži svojoj sluškinji. “
  • 17 žena zače i rodi jednog sina u isto doba, slijedeće godine, kako to Elize njoj bijaše rekao.

Smrt šunamitkinog sina[uredi]

  • 18 Dječak poraste. Jednog dana, on ode susresti svojeg oca kod žetelaca.
  • 19 On mu reče: Moja glava! Moja glava! “ Otac reče svom sluzi: ” Nosi ga njegovoj majci! “
  • 20 Sluga ga odnese i predade njegovoj majci. Dijete ostade sve do podne na koljenima svoje majke, potom umrije.
  • 21 Tada onauziđe opružiti ga na krevet Božjeg čovjeka, zatvori ga i iziđe.
  • 22 Ona pozva svog muža i reče: ” Pošalji mi, molim te, jednog slugu i jednu magaricu! “Ja trčim sve do čovjeka Božjeg i vraćam se.“
  • 23 On reče: ” Zašto ti danas hoćeš ići kod njega? Nije ni mlad mjesec ni *šabat. “ Ona odgovori: ” Ne brini se! “
  • 24 Ona osedla magaricu i reče svom sluzi: ” Povedi me, hodaj i ne zaustavljaj se putem dok ti ja ne kažem! “
  • 25 Ona pođe i nađe se kod Božjeg čovjeka na Brdu Karmel[29]. Čim ju Allahov čovjek izdaleka opazi, on reče svom sluzi Gehaziju: ” Evo naše šunamitke!
  • 26 Trči joj u susret i pitaj ju: Kako si? Da li je tvoj muž dobro? Dijete je li dobro? “ Ona odgovori: ” Sve je dobro! “
  • 27 Stigavši na planinu kod Božjeg čovjeka, ona ga uhvati za stopala. Gehazi se primaknu da ju odgurne, ali Allahov čovjek reče: ” Ostavi ju, jer ona je u tuzi, a ALLAH mi ju je skrio; nije me obvijestio. “
  • 28 Ona reče: ” Jesam li ja tražila sina u mog Gospodara? Nisam li ja rekla: ne zanosi me tlapnjama! “
  • 29 Elize reče Gehaziju: ” Opaši svoj pojas, uzmi moj štap u ruku i pođi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga; a ako tebe ko pozdravi ne odgovaraj mu[30]. Stavićeš moj štap na lice dječaku. “
  • 30 Tad dječakova majka reče: ” živ ALLAH i tvojeg ti vlastitog života, ja te ne napuštam! “ Elize se diže i slijediše ju.
  • 31 Gehazi je išao pred njima; on bijaše stavio štap na lice dječaku, ali ne bijaše ni glasa ni znaka života. Gejhazi s vrati u susret Elizeju i obvijesti ga govoreći: ” Dječak se nije probudio. “

Elize vraća život djetetu[uredi]

  • 32 Elize[31] stiže u kuću i u stvari, dječak bijaše mrtav, ispružen na njegovom krevetu.
  • 33 Elize uđe, zatvori se s djetetom i pomoli se ALLAHU.
  • 34 Potom on leže s djetetom i stavi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; on ostade ispružen po njemu: tijelo dječakovo se ugrija.
  • 35 Elize siđe u kuću, hodajući uzduž i poprijeko, potom se ponovo uspe opružiti se po djetetu. Tada dječak kihnu sedam pta[32] i otvori oči.
  • 36 Elize pozva Gehazija i reče: ”Pozovi šunamitku! “ On ju pozva: ona se nađe kod Elizeja, koji joj reče: ” Odnesi svog sina! “
  • 37 Ona pade k njegovim stopalima, pokloni se do zemlje, potom odnese svog sina i iziđe.

Nejestiva juha[uredi]

  • 38 Elize se vrati u Gilgal. Glad tada vladaše u zemlji[33]. Kako sinovi *proročki stajaše pred njim, on reče svojem sluzi: ” Pripremi veliki lonac i stavi kuhati jednu bistru juhu za proročke sinove. “
  • 39 Jedan od njih iziđe u polje za skupiti trava. On nađe jednu divlju lozu gdje nakupi pun skut divljih krastavaca. On se vrati i nasiječe ih u komade u lonac za juhu, jer nije znao što je to bilo[34] .
  • 40 On posluži jelo ljudima. Ali, čim oni bijahu kušali tu juhu oni kriknuše i rekoše: ” Smrt je u kazanu[35], čovječe Božji! “
  • 41 čovjek Allahov reče: ”Donesite brašna!“ On ga baci u kazan i reče: ”Posluži ljude da jedu!” Ne bijaše više ničeg lošeg u kazanu.

Umnožavanje kruhova[uredi]

  • 42 Jedan čovjek dođe u Balšališa[36] i donese Allahovom čovjeku kruha od *prvina: dvadeset kruhova od ječma i nove pšenice u jednoj vreći. Elize reče: ” Podijeli ih ljudima i nek' jedu!“
  • 43 Njegov sluga odgovori: ” Kako ću to razdijeliti stotini osoba? “ On reče: ”Podijeli ih ljudima i nek' jedu! Ovako govori ALLAH: Ješće se i još će ostati. “
  • 44 Sluga izvrši raspodjelu u prisutnosti ljudi; oni jedoše i bi još ostatka prema riječi ALLAHOVOJ.

Iscjeljenje leproznog Namana[uredi]

  • 5 1 Naman, zapovjednik vojske kralja *Arama, bijaše jedan čovjek cijenjen od svog Gospodara, jedan miljenik, jer to bijaše po njemu da ALLAH bijaše dao pobjedu Aramu. Ali taj čovjek, srčani ratnik, bijaše *leprozan.
  • 2 Aramejci bijahu izišli u otimačinu i bijahu odveli iz zemlje Izrailove jednu djevojčicu kao zarobljenicu; ona bijaše u službi Namanove žene.
  • 3 Ona reče svojoj gazdarici: ” Ah, kad bi se moj Gospodar mogao naći kod *Pegambera u Samariji! On bi ga oslobodio njegove lepre.“
  • 4 Naman dođe izvijestiti te riječi svom gazdi: ” Evo što je rekla djevojčica koja dolazi, iz zemlje Izrailove.“
  • 5 Kralj Arama reče: ” Stavi se na put! Ja ću poslati jedno pismo kralju Izraila. “ Naman pođe, uzevši sa sobom deset talenata srebra , 6.000 sikala[37] zlata i deset odijela za presvlačenje.
  • 6 On predade kralju Izraila pismo koje kazivaše: ” U isto vrijeme kad ti stigne ovo pismo znaj dobro da ti šaljem Namana da ga oslobodiš njegove lepre. “
  • 7 Pošto je pročitao pismo, kralj *razdera odjeću svoju i reče: ” Jesam li ja Allah, sposoban usmrtiti i oživjeti, da mi onaj šalje nekoga za osloboditi ga njegove lepre? Znajte dakle i gledajte: on mi traži kavgu! “
  • 8 Kad Elize, čovjek Allahov, saznade da kralj Izraila bijaše razderao odjeću svoju, on posla reći kralju: ” Zašto si ti razderao svoju odjeću? Nek' Naman dođe potražiti me, on će znati da ima jedan Pegamber u Izrailu! “
  • 9 Naman dođe sa svojim konjima i svojim kolima i zaustavi na ulazu Elizejeve kuće.
  • 10 Elize posla jednog glasonošu za reći mu: ” Idi! Operi se sedam puta u Jordanu: tvoje tijelo postaće zdravo i ti ćeš biti *očišćen.“
  • 11 Naman se razljuti i pođe govoreći: Ja sam si rekao : On će sigurno izići iz kuće i zazvati ime ALLAHA, svog Allaha, proći rukom po bolesnom mjestu i osloboditi leproznog.
  • 12 Abana i Parpar, rijeke damaške, ne vrijede li bolje nego sve vode Izrailove? Ne mogu li se ondje oprati za očistiti se? “ On se okrenu i ode ljutit.
  • 13 Njegove mu se sluge primaknuše govoreći; one mu rekoše: ” Moj oče[38]! Da ti je Pegamber rekao da učiniš neke izvanredne stvari, ne bi li ih ti učinio? Utoliko prije kad ti je rekao: Operi se i ti ćeš biti očišćen. “
  • 14 Tada Naman siđe u Jordan i zagnjuri se ondje sedam puta prema riječi Božjeg čovjeka. Njegovo tijelo postade kao tijelo dječaka, on bi očišćen.
  • 15 On se vrati sa svom svojom pratnjom prema Allahovom čovjeku. On uđe, stade pred njega i reče: ” Sada, ja znam da nema Allaha na cijeloj zemlji do li u Izrailu.
  • 16 Prihvati, ja te molim, jedan dar sa strane tvog sluge. “ Elize odgovori: ” živ ALLAH kojem služim, ja neću prihvatiti ništa! “ Naman navaljivaše na njega da prihvati, ali ovaj odbi.
  • 17 Naman reče: ” Pošto ti odbijaš, dopusti da se da tvojem sluzi tovar ove zemlje na dvije mule, jer tvoj sluga neće više prinositi holokauste[39] ni žrtve drugim Allahovima osim ALLAHU.
  • 18 Ali nek' ALLAH oprosti ovaj grijeh sluzi svom: kad moj Gospodar uđe u kuću Rimonovu[40] za pokloniti se ondje i ako se osloni o moju ruku, ja ću se također pokloniti u kući Rimonovoj. Kad se ja dakle budem poklonio u kući Rimonovoj, nek' se ALLAH udostoji oprostiti ovaj grijeh tvom sluzi. “
  • 19 Elize mu odgovori: ” Pođi u miru! “

Gehazi pogođen leprom[uredi]

Nakon što se Naman bijaše udaljio na jednu stanovitu udaljenost od Elizeja,

  • 20 Gehazi, sluga Elizeja; čovjeka Božjeg, si reče: ” Moj je Gospodar očistio ovog *Aramejca Namana, odbijajući poklone koje mu ovaj bijaše donio. živ ALLAH, ja ću otrčati za njim, da mu izvučem štogod! “
  • 21 Gehazi se baci u potjeru za Namanom. Kad ga Naman vidje trčati k njemu, on siđe u žurbi sa svog konja za izići mu u susret i reče: ” Kako si? “
  • 22 On mu odgovori: ” Dobro sam! Moj ti je Gospodar poslao reći: Ovog časa, došlo mi je s planine Efraim dvoje mladih ljudi sinova *proročkih; molim te, daj mi za njih jedan talenat[41] srebra i dvije odjeće za presvlaku. “
  • 23 Naman reče: ”Uzmi dakle dva talenta. “ On ustraja kod njega, stegnu dva talenta srebra i dva odijela za presvlaku u dvije torbe koje stavi na dvojicu svojih slugu da ih nose pred Gehazijem.
  • 24 Stigavši u Ofel[42], Gehazi uze iz njihovih ruku torbe odloži ih kod sebe i otpusti, obojicu ljudi, koji odoše.
  • 25 Glede njega, on dođe pred svog Gospodara. Elize mu reče: ” Odakle ti dolaziš? “ On odgovori: ” Tvoj sluga nikud nije išao. “
  • 26 Elize mu reče: ” Nisam li ja u duhu bio ondje kad jedan čovjek u žurbi siđe sa svog konja za doći tebi u susret? Je li to čas za uzeti srebro, uzeti odjeću, masline, lozu, ovce i goveda, sluge i sluškinje,
  • 27 kad *lepra Namanova će se zakačiti za tebe i tvoje potomstvo zauvijek? “ Gehazi napusti Elizeja: on bijaše leprozan i bijel kao snijeg .

Izgubljena sjekira[uredi]

  • 6 1 Sinovi *proročki[43] rekoše Elizeju: ” Mjesto gdje mi sjedimo pred tobom premaleno je za nas.
  • 2 Dopusti da mi odemo sve Jordana za uzeti ondje jednu gredu da bi ovdje podigli jedan zaklon za u njemu sjedjeti. “ On odgovori: ” Idite! “
  • 3 Jedan od njih reče: “ Prihvati, molim te, poći sa slugama svojim. “ On odgovori: ” Da, ja dolazim. “
  • 4 I on ode s njima. Oni stigoše do Jordana i nasijekoše drveta.
  • 5 Kako jedan od njih obori svoje drvo, sjekira mu pade u vodu. On se prodera: ” Ah! Moj Gospodaru, ja je bijah pozajmio! “
  • 6 čovjek Allahov reče: ” Gdje je pala? On mu pokaza mjesto . Elize odsječe jedan komad drveta i baci ga ondje; sjekira izroni.
  • 7 Elize reče: ” Povuci ju k sebi! “ čovjek ispruži ruku i uze ju.

Elize zarobljava aramejske vojnike[uredi]

  • 8 Kralj *Arama bijaše u ratu s Izrailom. Kad on održavaše savjetovanje sa svojim slugama i govoriše:”Moj će tabor biti na tom mjestu.“
  • 9 Čovjek Allahov posla reći kralju Izraila: ”Čuvaj se da ne prođeš to mjesto, jer Aramejci su sišli“,
  • 10 a kralj Izraila posla ljude na mjesto koje bijaše označio Allahov čovjek. On upozori kralja, koji se držaše svojih položaja. To se dogodi više no jedanput.
  • 11 Srce kralja Arama bi uznemireno. On sazva svoje sluge i reče im: ” Ne biste li mi vi mogli reći ko je između nas pristaša kralja Izraila?
  • 12 Jedan od njegovih slugu reče: ” Niko, moj Gospodaru, veće je je to Elize, *Pegamber koji je u Izrailu.
  • 13 On je sposoban otkriti kralju Izraila riječi koje ti izgovoriš u svojoj spavaćeoj sobi. “ On reče: ” Hajde! Vidite gdje se on nalazi da pošaljem uzeti ga! “ Rekoše mu: ” On je u Dotanu[44]. “
  • 14 Kralj posla onamo svoje konje, kola i jednu veliku postroEjju koji stigoše noću i opkoliše grad.
  • 15 Sluga Božjeg čovjeka se diže u rano jutro i iziđe: on vidje kako jedna postroEjja opkoljava grad konjima i kolima. On reče Elizeju: ” Ah moj Gospodaru! Kako ćemo postupiti? “
  • 16 On odgovori: ” Ne boj se! Oni koji su s nama brojniji su no oni koji su s njima. “
  • 17 Elize moljaše ovim riječima: ” GOSPODE, otvori mu oči, i nek' vidi! “ ALLAH otvori oči sluzi i on vidje planinu punu konja i vatrenih kola koja okruživahu Elizeja.
  • 18 Aramejci siđoše prema Elizeju koji moliše ALLAHA ovim riječima: ” Udari ovaj narod sljepilom! “ I ALLAH ih udari sljepilom prema riječi Elizejevoj.
  • 19 Elizej im reče: ” Nije ovdje put, nije ovdje grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti prema čovjeku kojeg vi tražite. “ I on ih odvede u Samariju.
  • 20 Čim biše ušli oni u Samariju, Elize reče: ” GOSPODE , otvori oči ovim ljudima i nek' vide! “ ALLAH im otvori oči i oni vidješe da bijahu u sred Samarije.
  • 21 Videći ih, kralj Izraila reče Elizeju: ” Moj oče! trebam li ih ja pobiti? “
  • 22 On odgovori: ” Ne ubijaj ih! Imaš li ti običaj ubijati svojim mačem ili svojim lukom one koje si zarobio ? Posluži im kruha i vode; nek' jedu i piju i nek' idu k svojem Gospodaru. “
  • 23 Kralj im dade poslužiti veliki objed; oni jedoše i piše. Potom ih on otpusti i oni odoše k svojem Gospodaru. Aramejske vojske prekinuše svoje upade u zemlju Izrailovu.

Glad u Samariji[uredi]

  • 24 Neko vrijeme poslije, BenHadad, kralj *Arama, prikupi sve postroEjje i uspne se opsjesti Samariju.
  • 25 Grad bi opsjednut tako da jedno magare stajaše 80 sikala srebra, a četvrtina kaba golubijih[45] brabonjaka stajaše pet sikala srebra.
  • 26 No, kako kralj Izraila prolaziše zidinama, jedna žena zavapi prema njemu: ” U pomoće, moj Gospodaru kralju! “
  • 27 On reče: ”Ako ti ALLAH ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? Proizvodima gumna za žito ili tijeska? “
  • 28 Kralj joj po tom reče: ” što hoćeš? “ Ona odgovori: Ova žena mi reče: Daj mi svojeg sina, poješćemo ga danas, a sutra ćemo pojesti moga.
  • 29 Mi smo skuhale mojeg sina i mi smo ga pojele. Slijedećeg dana, ja sam joj rekla: Daj svog sina i mi ćemo ga pojesti, ali ona bijaše sakrila svog sina. “
  • 30 Kad kralj bi saslušao riječi te žene, on *rastrga svoju odjeću i, kako prolaziše zidom, narod vidje kralja da kralj nosiše jednu *torbu ispod odjeće sličnu koži.
  • 31 On reče: ” Nek' mi Allah danas učini to i još toliko[46], ako danas glava Elizeja, sina Šafatova , ostane na njegovim ramenima! “

Elize najavljuje kraj gladi[uredi]

  • 32 Elize bijaše sjedio kod kuće, a *starješine bijahu s jedile njemu sa strane, kad kralj posla k njemu svoje sluge. Prije no što glasonoše stigoše do Elizeja, ovaj reče starješinama: ” Gledajte! Ovaj sin ubojice[47] šalje nekog za odsjeći mi glavu. Čim taj glasonoša stigne, zatvorite vrata, gurnite ga vratima! “ Ali, nije li to štropot koraka njegovog Gospodara koji ga slijedi? “
  • 33 On još govoriše njima, kad tačno glasonoša dođe k njemu i reče: ” Ova nesreća dolazi od ALLAHA? što se ja još mogu nadati od ALLAHA? “
  • 7 1 Elize odgovori: ” Poslušajte riječ ALLAHOVU: Ovako kaže ALLAH: Sutra, u isto vrijeme, na vratima Samarije, jedna će sea brašna stajati jedan sikal[48], a dva sea ječma jedan sikal. “
  • 2 štitonoša na čiju se ruku oslanjaše kralj uze riječ i reče Allahovom čovjeku: ” Čak i da ALLAH otvori prozore neba[49], hoće li se ova riječ ispuniti? “

Aramejski tabor napušten[uredi]

  • 3 Bijahu na gradskim vratima četvorica *leproznih. Oni govoriše između sebe: ” Zašto ostati ovdje i čekati smrt?
  • 4 Ako mi kažemo: Uđimo u grad, kako vlada glad, mi ćemo tu i umrijeti. Ako li ostanemo ovdje, mi ćemo jednako umrijeti. Pođimo i pređimo u tabor *Aramejaca; ako li nas ostave u životu, mi ćemo živjeti; ako li nas pogube, umrijećemo. “
  • 5 Oni se digoše pred svitanje da bi se našli u taboru Aramejaca i prokrstariše svim taborom Aramejaca. No, ne bijaše nikog.
  • 6 ALLAH bijaše dao čuti u taboru Aramejaca čuti jednu buku kola, buku konja, buku jedne velike postroEjje. Tada Aramejci bijahu rekli jedni drugima: ” Kralj Izraila uzeo je u najam kralja Hitita[50] i kralja Egipta da nas napadnu. “
  • 7 Oni se bijahu digli i pobjegli u svitanje, ostavljajući šatore, konje, magarce i ostavljajući tabor takvim kakav jest: oni bijahu pobjegli da spase sebi život.
  • 8 Leprozni, pošto su prokrstarili sav tabor, uđoše pod šatore; jedoše i piše, potom odnesoše srebra, zlata i odjeće koju odoše skriti. Oni se vratiše, uđoše pod jedan drugi šator, odnesoše što se tu nalaziše i odoše to sakriti.

Samarija je oslobođena[uredi]

  • 9 Oni si međusobno rekoše: ” Mi ne činimo kako treba. Ovaj dan je dan dobre vijesti. Ako li mi ništa ne kažemo, a dočekamo svjetlost, mi nećemo izbjeći kažnjavanju. Hajdemo, uđimo u grad i obvijestimo kraljevsku kuću.
  • 10 Oni dođoše pozvati vratare grada koje obvijestiše, govoreći: ” Mi smo ušli u tabor *Aramejaca i ne bijaše nikog u njemu, ni jednog glasa ljudskog; bijaše samo konja i upregnutih magaraca i napuštenih šatora. “
  • 11 Vratari pozvaše unutra i obvijestiše kuću kraljevsku.
  • 12 Kralj se diže noću; on reče svojim slugama: ” Ja ću vas izvijestiti o onom što su Aramejci smislili protiv nas: oni znaju da smo mi izgladnjeli, oni su dakle izišli iz tabora za sakriti se u polju, govoreći: Opsjednuti će izići iz grada, mi ćemo ih žive pohvatati, a mi ćemo ući u njihov grad. “
  • 13 Jedan od njegovih slugu uze riječ i reče: ” Da se uzme pet od preostalih konja u gradu: biće s njima kao i od sveg mnoštva Izrailova koje je ostalo u gradu, kao od sveg mnoštva Izraila koje ide k svom kraju. Pošaljimo ih pa ćemo vidjeti! “
  • 14 Uzeše dvoja kola s njihovim konjima koje kralj posla po tragu vojske Aramejaca, govoreći: ” Idite vidjeti! “
  • 15 Oni pođoše njihovim tragom sve do Jordana i vidješe da sva cesta bijaše posuta odjećom i predmetima koje Aramejci bijahu pobacali u svojem sunovratnom bijegu. Glasonoše se vratiše izvijestiti kralja o tome.
  • 16 Tada, narod iziđe i popljačka tabor Aramejaca: bijaše jedna sea brašna za jedan sikal[51], a dvije seae ječma za jedan sikal prema riječi ALLAHOVOJ.
  • 17 Kralj bijaše povjerio nadgledanje vrata gradskih štitonoši na čiju ruku se ona oslanjaše; ali, narod ga prignječi uz vrata i on umrije kako to bijaše rekao Allahov čovjek. Ovaj to bijaše govorio dok kralj bijaše silazio k njemu.
  • 18 U stvari, kad Allahov čovjek bi govorio kralju, govoreći: ” Dva sea ječma stajaće jedan sikal, sutra, u isto ovo vrijeme, na vratima Samarije “ ,
  • 19 štitonoša bijaše uzeo riječ i bijaše rekao Allahovom čovjeku: ” čak i da ALLAH otvori prozore nebeske, hoće li se ova riječ ispuniti? “ A Elize bijaše odgovorio: ” Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti svojim vlastitim očima, ali ti ga nećeš jesti. “
  • 20 Ovo je to što mu se bijaše dogodilo: narod bijaše zgnječio štitonošu uz vrata i on bijaše umro.

Kraj priče o šunamitki[uredi]

  • 8 1 Elize govoriše ženi kojoj bijaše oživio sina[52] i reče: ” Ustani, pođi, ti i tvoja obitelj, izbjegni gdje možeš jer ALLAH je pozvao glad, a ona dolazi na čak sedam godina. “
  • 2 žena se diže i učini ono što joj Allahov čovjek bijaše rekao: ona ode, ona i njena obitelj, i izbježe na sedam godina u zemlju Filistinaca.
  • 3 Na kraju sedam godina, žena se vrati iz zemlje Filistinaca. Ona ode moliti u kralja glede svoje kuće i svojeg polja[53].
  • 4 Kralj upravo govoriše Gehaziju[54], sluzi Božjeg čovjeka, i naloži mu: ” Ispričaj mi dakle sve velike stvari koje bijaše učinio Elize! “
  • 5 Gehazi pričaše kralju kako Elize bijaše oživio mrtvog, kad tačno tad žena, kojoj bijaše oživio sina, dođe moliti kralja glede svoje kuće i svojeg polja. Gehazi reče: ” Moj Gospodine kralju, evo žene i evo njenog sina kojeg je Elize oživio! “
  • 6 Kralj ispita ženu: ona mu načini izvješće. Kralj joj dodijeli jednog časnika, govoreći: ” Daj joj nadoknaditi sve što joj pripadaše kao i sve što je polje donijelo od dana kad je ona napustila zemlju sve do sada. “

Elize i Hazael[uredi]

  • 7 Elize se nađe u Damasku kad Ben-Hadad, kralj *Arama, bijaše bolestan. Rekoše kralju: ” čovjek Allahov je došao sve dovde. “
  • 8 Kralj reče Hazaelu[55]: ”Uzmi sa sobom jedan poklon i pođi pronaći Božjeg čovjeka: ti ćeš zatražiti savjet u ALLAHA govoreći: Hoću li ja izići živ iz ove bolesti? “
  • 9 Hazael ode pronaći Elizeja; on bijaše sa sobom uzeo jedan poklon, sve što bijaše naEjjolje u Damasku, tovar na 40 deva. On stiže, stade pred Elizeja i reče: ” Tvoj sin[56] Ben-Hadad, kralj Arama, me poslao k tebi za reći: Hoću li ja živ izići iz ove bolesti? “
  • 10 Elize mu odgovori: ” Idi mu reći: Sigurno ćeš ti živjeti[57], ali mi je ALLAH dao vidjeti da će umrijeti. “
  • 11 Potom, on sledi svoje lice, on ga sledi do krajnosti; čovjek Allahov zaplaka.
  • 12 Hazael reče: Zašto moj Gospodar plače? Elize odgovori: Jer ja poznajem zlo koje ćeš ti nanijeti sinovima Izrailovim: ti ćeš popaliti njihove tvrđave, mačem ćeš pobiti njihove mladiće, zgazićeš njihovu djecu, rasparaćeš trbuhe njihovim zatrudnjelim ženama. “
  • 13 Hazael reče: ” Ali što, je li dakle tvoj sluga, taj pas, da učini toliko?“ Elize odgovor: ” ALLAH mi je pokazao da ćeš ti biti kralj nad Aramom . “
  • 14 Hazael napusti Elizeja i vrati se svom Gospodaru, koji mu reče: ” što ti je rekao Elize? “ On mu odgovori: ” On mi je rekao: Ti ćeš zasigurno živjeti. “
  • 15 Sutradan, Hazael uze pokrivač i, budući ga potopio u vodu, on ga stegnu na lice kraljevo koji umrije. Hazael zavlada na njegovom mjestu.

Joram, kralj Jude[uredi]

(2Krn 21.220)

  • 16 Pete godine vladavine Jorama, sina Akhabova kralja Izraila Jozafat tada bijaše kralj Jude Joram , sin Jozafata, kralja Jude, postade

kralj[58].

  • 17 On imaše 32 godine kad postade kralj, on vladaše osam godina u Jeruzalemu.
  • 18 On slijediše put kralja Izraila, kao i kuća Akhabova, jer on imade za ženu jednu kćer Akhabovu[59]. On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM.
  • 19 Ali, ALLAH zbog Davuda, svog sluge, ne htijaše uništiti Judu jer on bijaše rekao da će dati Davudu kao i njegovim sinovima jednu svjetiljku[60] za uvijek.
  • 20 Od svog vremena, Edom se buniše protiv vlasti Jude i postavi sebi jednog kralja.
  • 21 Joram pođe za Sair[61] sa svim svojim kolima. Budući se digao noću, on potuče Edomite, koji ga okruživahu, kao i zapovjednike njihovih kola; narod pobježe prema svojim kolima.
  • 22 Tako Edom ostade pobunjen protiv vlasti Jude sve do ovog dana. U ono vrijeme, Livna[62] pobuni se i ona također.
  • 23 Ostatak djela Joramovih, sve što je učinio, nije li zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 24 Joram leže sa svojim očevima i bi pokopan sa svojim očevima[63] u *Gradu Davudovu. Njegov sin Akhazias zavlada na njegovom mjestu.

Akhazias, kralj Jude[uredi]

(2 Krn 22.16)

  • 25 Dvanaeste godine vladavine Jorama, sina Akhabova, kralja Izraila, Akhazias, sin Jorama, kralja Jude, postade kraljem.
  • 26 Joram imaše 22 godine kad postade kraljem i vladaše jednu godinu u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Atalija, kćer Omrijeva[64], kći kralja Izrailovog.
  • 27 On slijediše put kuće Akhabove[65] i činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, kao kuća Akhabova, jer bijaše se orodio s kućom Akhabovom.
  • 28 On pođe s Joramom, sinom Akhabovim, tući se protiv Hazaela, kralja *Arama, u Ramot-Galadski[66]. Ali, Aramejci raniše Jorama.
  • 29 Kralj Joram vrati se vidati u Izreelu[67] rane koje mu naniješe Aramejci u Rami dok se on tukao protiv Hazaela, kralja Arama. Tada Akhazias, sin Jorama, kralja Jude, siđe u Izreel za vidjeti Jorama, sina Akhabova, koji bijaše ranjen.

Jehu je posvećen kao kralj Izraila[uredi]

  • 9 1 Pegamber Elize pozva jednog od sinova *proročkih i reče mu: ”Pripaši svoje remenje[68], uzmi bočicu ulja u svoju ruku i idi u Ramot-Galadski.
  • 2 Kad stigneš onamo, uredi se za vidjeti Jehua, sina Jozafatova, sina Nimšijeva. Ti ćeš ući, podignućeš ga u sred njegove braće i odvesti ga u najskrovitiju sobu.
  • 3 Uzećeš bočicu ulja, sasućeš mu ju na glavu i reći ćeš: Ovako govori ALLAH: Ovim *pomazanjem ja te posvećujem kraljem[69] nad Izrailom! Tad ćeš otvoriti vrata i bez zadržavanja pobjeći.“
  • 4 Mladi čovjek, mladi Pegamber, pođe za Ramot-Galadski.
  • 5 On stiže, a tačno tad zapovjednik vojske biješe sjeo. On reče: ” Ja ti imam reći jednu riječ, zapovjedniče! ” Jehu reč : ” Kome od nas svih? “ On odgovori: ” Tebi zapovjedniče! “
  • 6 Jehu se diže i uđe u kuću. Mladi čovjek mu sasu ulje na glavu i reče: ” Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: Ovim pomazanjem, ja te posvećujem kraljem nad narodom ALLAHOVIM, nad Izrailom.
  • 7 Ti ćeš udariti kuću Akhaba[70], svojeg Gospodara, i ja ću osvetiti krv mojih slugu Pegambera ALLAHOVIH, rasutu rukom Jezabelinom.
  • 8 Sva kuća Akhabova propašće, a ja ću odstraniti kod Akhaba muškarce, robove ili slobodne ljude Izrailove.
  • 9 Ja ću učiniti kuću Akhabovu sličnu kući Jeroboama, sina Nebatova, i sličnu kući Bešavljevoj, sina Ahijeva.
  • 10 što se tiče Jezabel, psi će ju jesti na imanju u Izreelu, a da niko nju ne imade ukopati. “ On otvori vrata i pobježe.
  • 11 Jehu se pridruži slugama svojeg Gospodara. Rekoše mu: ” Da li je sve dobro? Zašto je taj zanesenjak[71] došao k tebi? “ On im odgovori: ” Vi sami, poznavali ste čovjeka i njegovu vječitu pjesmu! “
  • 12 Oni mu rekoše: ” Lažeš! Reci nam! “ On odgovori: ” Evo svega što mi je rekao: ” Ovako govori ALLAH: Ovim pomazanjem, ja te posvećujem kraljem nad Izrailom. “
  • 13 Oni pohitiše svaki uzeti svoju odjeću koju staviše pod njegove noge, uz stepenike. Oni zatrubiše u rog i rekoše: ” Jehu je kralj! “

Jehu ubija Jorama, kralja Izrailova[uredi]

  • 14 Jehu, sin Jozafatov, sin Nimšijev, uroti se protiv Jorama u času kad ovaj, sa svim Izrailom, braniše Ramot Galadski protiv Hazaela, kralja *Aramovog.
  • 15 Kralj Joram bijaše došao vidati u Izreelu rane koje mu bijaše nanijeli Aramejci, dok se tukao protiv Hazaela, kralja Arama. Jehu reče: ” Vi ste dakle pristali k meni[72]! Da niko ne iziđe iz grada da bi odnio vijest u Izreel! “
  • 16 Jehu se uspe u svoja kola i pođe u Izreel. Joram tu bijaše prikovan uz postelju, a Akhazias, kralj Jude, bijaše sišao vidjeti Jorama.
  • 17 Osmatrač koji se držaše na kuli Izreelovoj vidje dolaziti Jehuvljevu postrojbu i reče: ” Ja vidim jednu postrojbu. “ Joram reče: ” Uzmi jednog konjanika i pošalji im ga u susret i nek' kaže: ” Je li mir? “
  • 18 Konjanik im ode u susret i reče: ” Ovako govori kralj: Je li mir? “ Jehu odgovori: ”što ti je do mira? Okreni se i slijedi me! “ Osmatrač najavi: ” Glasonoša je stigao sve do njih, ali ne vraća se. “
  • 19 Kralj posla drugog glasonošu koji dođe sve do njih i reče: ” Ovako govori kralj: Je li mir? “ Jehu odgovori: ” što ti je do mira? Okreni se i slijedi me! “
  • 20 Osmatrač najavi: ” On je stigao sve do njih, ali ne vraća se. Hod liči na onaj Jehuvljev, sina Nimšijeva, jer ide k'o lud. “
  • 21 Joram reče: ” Nek' se preže! “, i upregoše njegova kola. Joram, kralj Izraila, i Akhazias, kralj Jude, iziđoše svaki na svojim kolima u susret Jehuu kojeg nađoše na imanju Nabota iz Izreela.
  • 22 čim Joram opazi Jehua, on reče: ” Je li mir Jehu? Ovaj odgovori: Kako! Mir, dok nastavljaju razvrati[73] i bezbrojne vradžbine tvoje majke Jezabel? “
  • 23 Joram okrenu uzde i pobježe; on reče Akhaziasu: ” Izdaja, Akhaziase! “
  • 24 Jehu, koji bijaše uzeo svoj luk, dosegnu Jorama između pleća; strijela iziđe pošto mu je probola srce i on se sruši u svoja kola.
  • 25 Jehu reče svojem štitonoši Bidkaru: ” Digni ga i baci ga u polje koje bijaše vlasništvo Nabota iz Izreela. Sjeti se: kad mi bijasmo zajedno u jednim kolima, ti i ja, u pratnji Akhaba, njegovog oca, ALLAH izgovori protiv njega jedno proročanstvo:
  • 26 Ja sam ga jasno vidio, a nema mnogo vremena, krv Nabotovu i krv njegovih sinova proročanstvo ALLAHOVO. Ja ću ti ju naplatiti u ovom imanju[74] proročanstvo ALLAHOVO! Sada dakle, podigni Jorama i baci ga u ovo imanje, prema riječi ALLAHOVOJ. “

Jehu ubija Akhaziasa, kralja Jude[uredi]

(2Krn 22.69)

  • 27 Vidjevši to, Akhazias, kralj Jude, pobježe putem za Bet-Gan. Jehu ga proganjaše i reče: ” Udrite ga, njega također! “ I on ga udari na njegovim kolima, na usponu iz Gura, kod Jivleama. On pobježe u Megido[75], gdje umrije.
  • 28 Njegove sluge ga prenesoše u jednim kolima u Jeruzalem i ukopaše ga u njegov grob s očevima njegovim u *Gradu Davudovu.
  • 29 Tako jedanaeste godine vladavine Jorama, sina Akhabova, Jehu postade kraljem nad Judom[76].

Jehu ubija kraljicu Jezabel[uredi]

  • 30 Jehu bijaše upravo ulazio u Izreel, kad Jezabel to doznade. Ona naliči oči, uresi svoju glavu, potom se nagnu kroz prozor.
  • 31 U času kad Jehu prolaziše kroz vrata grada, ona reče: ” Je li mir, Zimri[77], ubojico svojeg Gospodara?“
  • 32 On podiže oči prema prozoru i reče: ” Ko je sa mnom, ko ? “ Tada dva ili tri *uškopljenika nagnuše se prema njemu.
  • 33 On reče: ” Bacite ju dolje! “ Oni ju baciše. Jedan dio Jezabeline krvi prsnu prema zidu i na konje; Jehu je zgazi.
  • 34 On uđe , jede i pi, potom on reče: Pozabavite se dakle s tom prokletnicom i ukopajte ju, jer ona je kraljevska kćer.
  • 35 Oni odoše ukopati ju, ali ne nađoše joj ništa osim lubanje, nogu i šaka od ruku.
  • 36 Oni se vratiše javiti to Jehuu, koji reče: ” To je tačno riječ koju ALLAH bijaše rekao posredništvom sluge svog Elija Tišbita: Na imanju u Izreelu psi će jesti tijelo Jezabelino[78],
  • 37 a leš Jezabelin postaće đubar u sred polja, na imanju u Izreelu, tako da se neće moći reći: ovo je Jezabel. “

Jehu dade sasjeći obitelj Akhabovu[uredi]

  • 10 1 Akhab imaše u Samariji 70 sinova[79]. Jehu napisa pisma, da ih pošalje u Samariju *starješinama Izrailovim i odgojiteljima sinova Akhabovih za reći im:
  • 2 ” čim vam ovo pismo bude došlo, pošto vi imate sa sobom sinove vašeg gazde kao i kola, konje, utvrđen grad i oružje,
  • 3 vidite koji je naEjjolji i najodaniji među sinovima vašeg Gospodara, stavite ga na prijestol njegovog oca, i ratujte za kuću svojeg Gospodara. “
  • 4 Oni se veoma uplašiše i rekoše: ” Dva kralja[80] nisu opstala pred njim, kako bismo mogli mi sami? “
  • 5 Ravnatelji palače, zapovjednik grada, starješine i odgojitelji poslaše reći Jehuu: ” Mi smo tvoje sluge; učinićemo sve što ti kažeš. Mi nećemo postavljati nikog kao kralja. Učini što ti se čini dobrim. “
  • 6 Jehu im napisa drugo pismo za reći: ” Ako ste vi za mene i ako poslušate moj glas, uzmite glave svim sinovima svojeg Gospodara, i dođite k meni sutra, u isti čas, u Izreel. “ No, 70 sinova kraljevih bijahu otišli kod gradskih velikaša, koji su ih podizali.
  • 7 Čim im pismo bijaše došlo, oni pograbiše kraljeve sinove, poklaše ih svih 70, potom staviše njihove glave u korpe i poslaše ih Jehuu, u Izreel.
  • 8 Jedan ga glasonoša dođe izvijestiti: ” Donijeli su glave kraljevih sinova. “ Jehu reče: ” Izložite ih u dvije gomile na ulazu u grad sve do jutra! ”
  • 9 U jutro, Jehu iziđe i, uspravljen, reče narodu: ” Vi ste pravednici! Evo, to sam ja koji se urotio protiv svog Gospodara i koji ga je ubio, ali ko je pobio sve ove ovdje?“
  • 10 Znajte dakle da jedna ni jedna riječ ALLAHOVA, ni jedna od onih koje je rekao protiv kuće Akhabove nije se izgubila: ALLAH je ispunio sve što je rekao po posredništvu svojeg sluge Elija[81]. “
  • 11 Jehu potuče u Izreelu sve oni koji ostadoše iz kuće Akhabove, sve njegove velikaše, njegove prijatelje i njegove svećenike ne ostavivši preživjeti nikoga.

Jehu daje sasjeći rodbinu Akhaziasovu[uredi]

(2Krn 22.8)

  • 12 On se stavio na put i pođe za Samariju. On bijaše na putu, u BetEdeku Pastirskom,
  • 13 kad susrete braću Akhaziasa, kralja Jude. On im reče: ”Ko ste vi? “ Oni odgovoriše: ” Mi smo Akhaziasova braća. Mi silazimio za odnijeti naše zavjete sinovima kraljevim i sinovima Kraljice Majke[82]. “
  • 14 On reče: ” Pohvatajte ih žive! “ Oni ih pohvataše žive i pobiše u žusterni Bet-Ekeda. Njih bijaše 42; ni jedan između njih ne izmače .

Jehu susreće Jonadaba[uredi]

  • 15 On pođe odatle i susrete Jonadaba, sina Rekabljeva[83], koji je dolazio ispred njega. Jehu ga pozdravi i reče mu: ” Je li tvoje srce odano mojem srcu kao što je moje tvojemu? “ Jonadab odgovori: ” Jest! “ ” Ako jest, daj mi ruku. “ Jonadab mu dade ruku. Tad ga Jehu pope u svoj kola pokraj sebe,
  • 16 govoreći: ” Dođi sa mnom i gledaj moju gorljivost za ALLAHA! “ Oni putovaše zajedno na Jehuvljevim kolima.
  • 17 Kad stigoše u Samariju, Jehu potuče sve one koji bijahu ostali od porodice Akhabove i koji se nalaziše u gradu: on ih istrijebi sve, prema riječi koju ALLAH bijaše rekao Eli[84].

Jehu uništava Balov kult[uredi]

  • 18 Jehu sakupi potom sav narod i reče mu: ” Akhab je oskudno služio *Bala, Jehu će ga darežljivo služiti.
  • 19 Sada, sazovite kod mene sve *Pegambere Balove, sve one koji mu služe, sve njegove svećenike; nek' niko ne uzmanjka, jer ja hoću ponuditi veliko *žrtvovanje Balu. Ko uzmanjka neće preživjeti. “ No, Jehu postupi lukavo, za uništiti one koji služiše Balu.
  • 20 Jehu reče: ” Da bude jedan sveti sabor u čast Balovu! “ Izdade se poziv
  • 21 kojeg Jehu posla po svem Izrailu. Svioni koji služiše Bala dođoše; ne bijaše nikog ko odsustvovaše. Oni uđoše u kuću Balovu[85] i kuća bi potpuno ispunjena .
  • 22 Jehu reče onome koji bijaše garderobijer: ” Iznesi svu odjeću onih koji služe Balu! “ On im iznese odjeću[86].
  • 23 Jehu i Juonadab, sin Rekabljev, stigoše u kuću Balovu. On reče onima koji služiše Bala: ” Provjerite da nema ovdje među vama niko od slugu ALLAHOVIH, a da budu samo oni koji služe Bala.
  • 24 Jehu i Jonadab uđoše za ponuditi žrtve i holokauste[87]. A Jehu bijaše vani postavio 80 ljudi, govoreći: ” Ako i jedan od vas pusti umaći samo jednom od ljudi koje ja stavim u vaše ruke, platiće svojim životom za onoga koji je umakao. “
  • 25 čim bi završeno nuđenje holokausta, Jehu reče trkačima[88] i štitonošama: ” Uđite, pobijte ih i da ni jedan od njih ne izmakne! “ Oni ih pobiše sječivom mača. Pošto su ih pobacali izvan grada, trkači i štitonoše vratiše se u grad gdje se nalazila kuća Balova;
  • 26 oni iznesoše stelu[89] iz kuće Balove i spališe je.
  • 27 Pošto su uništili Balovu stelu, oni razoriše Balovu kuću od koje načiniše jedan kanalski slivnik[90] koji postoji sve do danas.

Jehu, kralj Izraila[uredi]

  • 28 Jehu *ukloni Bala iz Izraila.
  • 29 Samo, Jehu se ne odstrani od grijehova koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio u Izrailu: zlatna telad koja bijahu u Betelu i u Danu[91].
  • 30 ALLAH reče Jehuu: ” Pošto si dobro postupao, čineći ono što je pravo u mojim očima, i što si postupio s kućom Akhabovom tačno onako kako ja htijah, tvoji sinovi, sve do četvrtog naraštaja sjedjeće na prijestolju Izrailovom. “
  • 31 Ali, Jehu nije htio hoditi svim svojim srcem prema Zakonu ALLAHA, Allaha Izrailova, i ne odstrani se od grijehova koje Jeroboam bijaše počinio u Izrailu.
  • 32 U one dane, ALLAH poče sjeći po teritoriji Izraila. Hazael ih udari na svoj granici Izraila
  • 33 od Jordana, na istoku sunca, svoj zemlji Gaalad, zemlji Gadita, Rubenita i Manaseita, od Aroera, koji je na klancima Arnona kao i Galaad i Bašan.
  • 34 Ostatak djela Jehuvljevih, sve što je učinio, sva njegova djela, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izrailovih?
  • 35 Jehu leže s očevima svojim[92], a ukopaše ga u Samariji. Njegov sin Jokhaz zavlada na njegovom mjestu.
  • 36 Vrijeme koje Jehu vladaše nad Izrailom, u Samariji, bi 28 godina.

Atalija se domogla vlasti u Jeruzalemu[uredi]

(2 Krn 22.1012)

  • 11 1 Kad Atalija, majka Akhaziasova, vidje da njen sin bijaše mrtav[93], ona se poduze uništavati sve kraljevsko potomstvo.
  • 2 Jehošeba, kćer kralja Jorama, sestra Akhaziasova, uze Joasa, sina Akhaziasova, podiže ga iz sred kraljevskih sinova koje bijahu usmrtili i stavi ga, njega i njegovu dojilju, u dvoranu[94] pričuvanu za krevete: on bi uklonjen s očiju Ataliji i ne bi usmrćen.
  • 3 On ostade skriven sa svojom dojiljom u Kući ALLAHOVOJ tokom šest godina, dok Atalija vladaše zemljom.

Joas je posvećen kao kralj (2 Kr)[uredi]

2 Krn 23.121)

  • 4 Sedme godine, Jehojada posla tražiti stotnike Karience i trkače[95] i dade ih dovesti pred sebe u Kuću ALLAHOVU. On zaključi jedan savez u njihovu korist i dade im prisegnuti u kući ALLAHOVOJ, potom im on pokaza kraljevog sina.
  • 5 On im dade ovu zapovijed: ”Evo što će te vi učiniti: trećina između vas koja u službu na dan *šabata i koja čuva kraljevu kuću,
  • 6 trećina koja se nalazi kod vrata od Sura i trećina koja koja se nalazi uz vrata smještena iza teklića stražariće u Kući za nadzirati joj pristup.
  • 7 Dva odjeljenja sastavljena od onih koji napuštaju svoju službu na dan šabata stražariće u Kući ALLAHOVOJ, kod kralja[96].
  • 8 Vi će te okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. Ko poželi probiti red biće usmrćen. Budite s kraljem ma kuda on išao. “
  • 9 Stotnici postupiše prema svemu što im bijaše zapovjedio svećenik Jehojada. Svaki od njih uze svoje ljude, one koji ulaze u službu na dan šabata i oni koji ju napuštaju, i nađe se kod svećenika Jehojada.
  • 10 Svećenik dade stotnicima koplje kao i štitove kralja Davuda[97] koji bijahu u Kući ALLAHOVOJ.
  • 11 Trkači, s oružjem u rukama, postaviše se počev od desne strane Kuće sve do njene lijeve strane, pokraj *oltara i Kuće, tako da okružiše kralja.
  • 12 Tada Jehojada izvede kraljevog sina, stavi na njega dijademu i kraljevska znamenja[98]. Postaviše ga kraljem, dadoše mu *pomazanje, potom zapljeskaše, uzvikujući: ”Živio kralj! “
  • 13 Atalija začu buku koju je činio narod koji pritrčavaše; ona se uputi prema narodu u Kući ALLAHOVOJ.
  • 14 Ona pogleda: kad evo kralj stoji na podiju[99], prema običaju; zapovjednici i svirači truba bijahu pokraj kralja, svo narod zemlje zemlje bijaše radosno i sviraše se trubama. Atalija *razdera svoju odjeću i povika: ”Urota! Urota! “
  • 15 Svećenik Jehojada dade zapovijedi stotnicima zaduženim za vojsku, govoreći im: ” Izvedite ju izvan bedema između redova! Ko ju bude slijedio, umrijeće od mača! “ U stvari, svećenik bijaše rekao: ” Ne treba ju usmrtiti u Kući ALLAHOVOJ. “
  • 16 Oni se dočepaše Atalije i, kad ona stizaše u Kuću ALLAHOVU kroz Konjski ulaz[100], ona bi pogubljena na tom mjestu.
  • 17 Jehojada zaključi *savez između ALLAHA, kralja i naroda da bi ovaj bio narod za ALLAHA; on sklopi također jedan savez između kralja i naroda.
  • 18 Cjelokupno narod zemlje nađe se u kući *Balovoj, razruši ju, potpuno uništi njene oltare i njene kipove i, pred oltarima, ubi Matana, svećenika Balova. Svećenik Jehojada uspostavi jedan nadzor nad Kućom ALLAHOVOM
  • 19 potom on uze stotnike, Karience, trkače i svo narod zemlje; oni svedoše kralja iz Kuće ALLAHOVE i, kroz vrata trkača, nađoše se u kući kraljevoj. Joas zasjede na prijestolje Kraljeva.
  • 20 Sav narod zemlje bi u radosti, a grad ostade u miru. Atalija, ona, bijaše pogubljena mačem u kraljevskoj kući.

Joas, kralj Jude[uredi]

(2 Krn 24.13)

  • 12 1 Joas imaše sedam godina[101] kad postade kraljem.
  • 2 Bijaše to u sedmoj godini vladavine Jehua da Joas postade kraljem i vladaše 40 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Sibija, iz Beršebe.
  • 3 Joas činiše ono što je pravo u očima ALLAHOVIM, tokom sveg svog života, jer ga svećenik Jehojada bijaše podučio.
  • 4 Međutim, *visoka mjesta ne nestadoše; narod nastavljaše nuditi *žrtve i spaljivati *tamjane na visokim mjestima.

Joas popravlja Hram[uredi]

(2Krn 24.414)

  • 5 Joas reče svećenicima: ” Sav posvećeni novac koje se donese u Kuću ALLAHOVU, novac koji ima vrijednost, pojedinačne takse, prema sredstvima svakog, sav novac koji svako, prema svojoj darežljivost, donese u Kuću ALLAHOVU,
  • 6 nek' svećenici uzmu za sebe, svaki od onih koje poznaje, ali da poprave oštećenja u Kući gdje god ih se bude nalazilo[102]. “
  • 7 No, dvadeset i treće godine Joasove vladavine, svećenici ne bijahu još popravili oštećenja u Kući ALLAHOVOJ.
  • 8 Kralj Joas sazva svećenika Jehojada kao i druge svećenike i reče im: ” Zašto ne opravljate oštećenja na Kući? Od sada vi neće te uzimati novac od onih koje poznajete, jer je to za oštećenja Kuće za koja biste ga trebali davati.“
  • 9 Svećenici prihvatiše da više ne primaju novac koji potjecaše od pučanstva i da ne trebaju više popravljati oštećenja na kući.
  • 10 Svećenik Jehojada uze jednu škrabicu, probuši rupu na poklopcu i postavi sa strane *oltaru, desno kad se uđe u Kuću ALLAHOVU. Svećenici čuvari praga[103] tu pohranjivahu sav novac koji se donosio u Kuću ALLAHOVU.
  • 11 čim bi oni vidjeli da u škrabici ima puno novca, kraljev tajnik i veliki svećenik uspinjahu se pokupiti i obračunati novac koji se nalaziše u Kući ALLAHOVOJ.
  • 12 Pošti bi ga obračunali, oni bi davali novac u ruke poduzetnika radova, odgovornih Kuće ALLAHOVE; ovi bi ga koristili za plaćati tesare, graditelje koji radiše u Kući ALLAHOVOJ,
  • 13 zidare i kamenoklesare, i također za kupovati grede i obrađeno kamenje namijenjeno opravci oštećenja Kuće ALLAHOVE , ukrako za sve za što je trebalo potrošiti u opravci Kuće.
  • 14 Ipak, od svota donesenih Kući ALLAHOVOJ ne načiniše se ni srebrne plitice, ni usekači, ni velike zdjele[104], ni trublje, niti ikakav pribor od zlata ili srebra za Kuću ALLAHOVU.
  • 15 Davalo se te sume poduzetnicima radova koji ih koristiše za opravljati Kuću ALLAHOVU.
  • 16 Nije se tražilo računa u ljudi kojima se predavalo novac za plaćati radnike, jer radiše savjesno.
  • 17 Novac *žrtvovanja opravke i novac žrtvovanja za grijehove ne bijahu namijenjeni Kući ALLAHOVOJ; to bijaše za svećenike[105].

Kraj Joasove vladavine (2 Kr)[uredi]

(2krb 24.2327)

  • 18 Tada Hazael, kralj *Arama, pođe napasti Gat[106] i domože ga se. Hazael se pripremi uspeti protiv Jeruzalema.
  • 19 Joas, kralj Jude, uze sve predmete posvećene od Jozafata, Jorama i Akhaziasa , njegovih otaca, Kraljeva Jude, kao i predmete koje on sam bijaše posvetio, svo zlato koje se nalaziše u riznicama Kuće ALLAHOVE i kraljevske kuće i posla ih Hazaelu, kralju Arama, koji odustade od pohoda protiv Jeruzalema.
  • 20 Ostatak djela Joasovih, sve što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 21 Njegove se sluge podigoše i pripremiše jednu urotu. Oni udariše Joasa u Bet-Milou dok on silaziše prema Silai[107].
  • 22 To učiniše Jozabad, sin Šimeatov, i Jehozabad, sin Šomerov, njegove sluge, koji ga udariše i on umrije. Ukopaše ga s njegovim očevima u Gradu *Davudovu. Njegov sin Amazias zavlada na njegovom mjestu.

Joakhaz, kralj Izraila[uredi]

  • 13 1 Dvadeset i treće godina Joasove vladavine, sina Akhaziasova, kralja Jude, Joakhaz, sin Jehuvljev, postade kralj nad Izrailom u Samariji na sedamnaest godina.
  • 2 On činjaše ono što je zlo u očima ALLAHOVIM; on oponašaše grijehe koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše dao počiniti u Izrailu; on im se ne udalji.
  • 3 Gnjev ALLAHOV se razjari protiv Izraila koji ga izručivaše sve vrijeme u ruke Hazaelu, kralju *Arama, i u ruke Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu.
  • 4 Ali Joakhaz stiša ALLAHA[108] koji ga sasluša jer bijaše vidio teški jaram koji Izrail imaše nositi i koji mu kralj Arama nametnu tištati ga.
  • 5 ALLAH dade Izrailu jednog spasitelja; sinovi Izrailovi izmakoše šaci Aramovoj i stanovaše pod šatorima[109] kao i otprije.
  • 6 Ipak, oni se ne odstraniše od grijeha koje kuća Jeroboamova bijaše dala počiniti u Izrailu, oni u tom istrajaše; čak i sveti stub[110] ostade uspravljen u Samariji.
  • 7 Ne bi ostalo Joakhazu, u naoružanom narodu, nego 50 jahača[111], deset kola i 10.000 pješaka, jer kralj Arama bijaše uništio ostale: bijahu s njima postupali kao s prašinom kad se gazi nogama.
  • 8 Ostatak djela Joakhazovih, sve što je učinio, njegova djela, nije li to zapisano u knjizi *Historija Kraljeva Izraila?
  • 9 Joakhaz leže sa svojim očevima[112] , a ukopaše ga u Samariji. Njegov sin Joas zavlada na njegovom mjestu.

Joas, kralj Izraila[uredi]

  • 10 Trideset i sedme godine vladavine Joasa, kralja Jude, Joas, sin Joakhazov, postade kralj nad Izrailom u Samariji na šesnaest godina.
  • 11 On činiše što je loše u očima ALLAHOVIM; on se ne udalji od ni jednog grijeha koje Jerobaom, sin Nebatov, bijaše počinio u Izrailu, on u njima ustraja.
  • 12 Ostatak djela Joasovih, sve što je učinio, njegova djela, njegovi ratovi s Amaziasom[113], kraljem Jude, nije li to zapisano u

knjizi *Historijui Kraljeva Izraila?

  • 13 Joas leže sa svojim očevima, a Jeroboam zasjede na njegov prijestol. Joas bi ukopan u Samariji s kraljevima Izrailovim[114].

Posljednje Elizejevo Pegamberovanje[uredi]

  • 14 Elize se razbolje od bolesti od koje trebaše umrijeti. Joas, kralj Izrailov, siđe k njemu, zaplaka uz njegovo lice i reče: ”Oče moj! Oče moj! Kola i konjica Izrailova[115]!“
  • 15 Elize mu reče: ”Uzmi jedan luk i strijela!“ Joas uze luk i strijele.
  • 16 Elize reče kralju Izraila: ”Nategni luk! “, i on ga nategnu. Elize stavi svoje ruke na kraljeve
  • 17 i reče: ”Otvori prozor okrenut prema istoku!“ Joas ga otvori. Elize mu reče: ” Odapni!“. I on odape. Elize mu reče: ” To je strijela pobjede ALLAHOVE, strijela pobjede nad *Aramom. Ti ćeš udariti Aram i Afek[116] sve do istrijebljenja.“
  • 18 Elize reče Joasu: ”Uzmi strijele!“ On ih uze. Elize reče kralju Izraila: ” Udari zemlju! “ On udari tri puta i zaustavi se.
  • 19 Čovjek Allahov se naljuti protiv njega i reče: ”Da si udario pet ili šest puta, bio bi udario Aram sve do istrijebljenja. Sada, to su tri puta koliko ćeš ti udariti Aram.“
  • 20 Elize umrije i ukopaše ga. No, počekom godine, bande[117], dolazeći iz Moaba prodiraše u zemlju.
  • 21 Kako ljudi ukopavaše jednog čovjeka, primijetiše jednu od tih bandi; oni položiše u žurbi čovjeka u grob Elizejev i odoše. čovjek dotaknu Elizejeve kosti; on povrati život i uspravi se na svoje noge.

Joas preotima više gradova od Aramejaca[uredi]

  • 22 Hazael, kralj *Arama, bijaše tlačio Izrail tokom cijelog Joakhazovog[118] života.
  • 23 Ali, ALLAH učini milost sinovima Izrailovim, pokaza im svoju blagost i okrenu se prema njima zbog *saveza svog s Ibrahimom, Ishakom i Jakubom; on ih ne htjede uništiti: sve do tada, on ih ne bijaše odbacio daleko od svoje prisutnosti.
  • 24 Hazael, kralj Arama, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada na njegovom mjestu.
  • 25 Joas, sin Joakhazov, preuze iz ruku Ben Hadada, sina Hazaelova, gradove koje ovaj posljednji bijaše uzeo tokom rata iz ruku Joakhaza, njegovog oca. Joas potuče tri puta BenHadada i preplavi gradove Izrailove.

Amazias, kralj Jude[uredi]

(2Krn 25.14 ; 1112; 1728; 26.12)

  • 14 1 Druge godine vladavine Joasa, sina Joakhazova, kralja Izraila, Amazias, sin Joasa, kralja Jude, postade kralj.
  • 2 On imaše 25 godina kad postade kralj i vladaše 29 godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Jehoadin, iz Jeruzalema .
  • 3 On činiše što je ispravno u očima ALLAHOVIM, ne ipak kao njegov otac Davud ; on postupaše tačno kao Joas, otac njegov.
  • 4 Međutim *visoka mjesta ne nestadoše; narod nastavljaše nuditi * žrtve i spaljivati *tamjane na visokim mjestima.
  • 5 Nakon što kraljevstvo bi učvršćeno u njegovim rukama, Amazias pobi one od svojih slugu koji bijahu ubili njegovog oca kralja[119].
  • 6 Ali, on ne pogubi sinove ubojica, prema onom što je pisano u knjizi Musinog Zakona, gdje ALLAH bijaše dao ovu zapovijed: ”Očevi neće biti pogubljJahijai za svoje sinove; sinovi neće biti pogubljJahijai za svoje očeve; svako će za svoj vlastiti grijeh biti pogubljen[120].
  • 7 To je on koji potuče Edom u dolini Soli, to jest 10.000 ljudi, i koji, tokom rata, dočepa se Sela[121] kojeg nazva Joktel, imenom koje traje i danas.
  • 8 Tada Amazias posla glasonoše Joasu, sinu Jokhazovu, kralju Izrailovom, za reći mu: ” Dođi mi se suprotstaviti! “
  • 9 Joas, kralj Izraila, posla reći Joasu, kralju Jude: ” Čkalj Libana poslao je reći cedru libanskom: ” Daj svoju kćer za ženu mojem sinu! Ali, divlja zvijer iz Libana je došla i zgazila čkalj[122].
  • 10 Sigurno, ti si pobijedio Edom i tvoje je srce ponosno. Proslavi se, ali ostani na svom! Zašto bi zametao jedan nesretan rat i i propao, i ti i Juda s tobom? “
  • 11 Amazias ga ne posluša. Joas, kralj Izraila, uspe se i oni se sukobiše, on i Amazias, kralj Jude, u Bet-Šemešu[123] u Judi.
  • 12 Juda bi potučena pred Izrailom i svako pobježe pod svoj šator[124].
  • 13 Joas, kralj Izraila, učini Amaziasa, kralja Jude, sina Joasova, sina Akhaziasova, zatvorenikom u Bet-Šemešu, potom dođe u Jeruzalem i načini jedan prodor od 400 lakata u zidu Jeruzalema, počev od vrata Efraimovih sve do vrata Ugla[125].
  • 14 On uze svo zlato i srebro, sve predmete koji se nalaziše u kući ALLAHOVOJ i u riznicama kraljeve kuće, kao i taoce, i vrati se u Samariju.
  • 15 Ostatak djela Joasovih, ono što je učinio, njegova djela, njegov rat protiv Amaziasa, kralja Jude, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izraila?
  • 16 Joas leže sa svojim očevima, a ukopaše ga u Samariji s kraljevima Izraila[126]. Njegov sin Jeroboam zavlada na njegovom mjestu.
  • 17 Amazias, sin Joasov, kralj Jude, poživje petnaest godina poslije smrti Joasa, kralja Izraila.
  • 18 Ostatak djela Amaziasovih, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 19 Protiv njega skovaše jednu zavjeru u Jeruzalemu i on pobježe u Lakiš[127]. Poslaše ljude koji ga progoniše u Lakiš gdje bi pogubljen.
  • 20 Odnesoše ga na konjima, a bi pokopan u Jeruzalemu sa svojim očevima u *Gradu Davudovu.
  • 21 Sav narod Judin uze Azariasa, koji imaše šesnaest godina, i učini ga kraljem, a mjestu njegovog oca Amaziasa.
  • 22 On je taj koji ponovo izgradi Eilat[128] i vrati ga Judi, nakon što kralj Amazias bi legao sa svojim očevima.

Jeroboam II, kralj Izraila[uredi]

  • 23 Petaneste godine vladavine Amaziasa, sina Joasova, kralja Jude Jeroboam, sin Joasa kralja Izrailova, postade kralj u Samariji na 41 godinu.
  • 24 On činiše što je loše u očima ALLAHOVIM; on se ne odstrani ni od jednog od grijeha koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše dao počiniti u Izrailu.
  • 25 On je taj koji povrati teritoriju Izrailu, od LeboHamata sve do mora Arabe, prema riječi koju ALLAH, Allah Izrailov, bijaše izrekao po posredništvu sluge svoga *Pegambera Junuza[129], sina AmitajHava, iz GatHefera.
  • 26 ALLAH, u stvari, bijaše vidio veoma bolno[130] poniženje Izraila; ne bijaše više ni roba, ni slobodnog čovjeka za spasiti Izrail.
  • 27 ALLAH ne bijaše rekao da će izbrisati ime Izrailovo ispod neba. On ih spasi dakle rukom Jeroboama, sina Joasova.
  • 28 Ostatak djela Jeroboamovih, sve ono što je učinio, njegova djela, njegovi ratovi on povrati Izrailu Damask i Hamat koji bijahu pripadali Judi. Nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izraila?
  • 29 Jeroboam leže sa svojim očevima, s kraljevima Izraila. Njegov sin Zekerija zavlada na njegovom mjestu.

Azarias, kralj Jude[uredi]

(2Krn 26.34 , 2123)

  • 15 1 Dvadeset i sedme godine vladavine Jeroboama, kralja Izraila, Azarias, sin Amaziasa, kralja Jude postade kraljem.
  • 2 On imaše šesnaest godina kad postade kraljem, a vladaše 52 godine u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Jekoliahu, iz Jeruzalema.
  • 3 On činiše što je pravo u očima ALLAHOVIM, tačno kao i Amazias, njegov otac.
  • 4 Ipak, *visoka mjesta ne nestadoše; narod nastavljaše nuditi *žrtve i spaljivati *tamjane na visokim mjestima.
  • 5 ALLAH udari kralja i on bi *leprozan sve do dana svoje smrti. On je morao zasebno u jednoj kući[131], a Jotam, kraljev sin, zapovjednik palače, vladaše narodom zemlje.
  • 6 Ostatak djela Azariasovih, sve ono što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historija Kraljeva Jude?
  • 7 Azarias leže sa svojim očevima[132], a ukopaše ga u Gradu *Davudovu. Njegov sin Jotam zavlada na njegovom mjestu.

Zekerija, kralj Izraila[uredi]

  • 8 Trideset i druge godine vladavine Azariasa, kralja Jude, Zekerija, sin Jeroboamov, postade kraljem nad Izrailom u Samariji na šest mjeseci.
  • 9 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM kao što bijahu činili očevi njegovi. On se ne odstrani od grijehova koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio u Izrailu.
  • 10 Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; on ga udari pred narodom, usmrti ga i zavlada na njegovom mjestu.
  • 11 Ostatak djela Zekerijinih, to je zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izraila?
  • 12 Takva bijaše riječ koju ALLAH bijaše rekao Jehuu: ” Tvoji sinovi sve do četvrte generacije sjediće na prijestolju Izrailovom[133]. “ I on učini tako.

Šalum, kralj Izraila[uredi]

  • 13 Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine vladavine Oziasa[134], kralja Jude. On vladaše jedan mjesec u Samariji.
  • 14 Mebahem, sin Gadijev, uspe se iz Tirse[135] i dođe u Samariju. On udari Šaluma, sina Jabešova, u Samariji usmrti ga i zavlada na njegovom mjestu.
  • 15 Ostatak djela Šalumovih, urota koju je organizirao, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izraila?
  • 16 To bi onda kad Menehem udari Tifsaha[136] i sve one koji se tu nalaziše kao i svu njegovu teritoriju, od Tirse; on udari jer mu ne bijahu otvorili vrata grada i raspara trbuhe svim trudnim ženama.

Menahem, kralj Izraila[uredi]

  • 17 Trideset i devete godine vladavine Azariasa, kralja Jude, Menahem, sin Gadijev, postade kraljem nad Izrailomu Samariji na deset godina.
  • 18 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM; on se ne odstrani, tokom cijelog života svojeg, od grijeha koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio u Izrailu.
  • 19 Pul, kralj Asirije, prodrije u zemlju, ali Menahem dade Pulu tisuću talenata[137] srebra da mu ovaj ojača i učvrsti kraljevstvo u njegovim rukama.
  • 20 Menahem si pribavi taj novac povećavajući namet u Izrailu, na svim Bogatim ljudima, za dati ga kralju Asirije, to jest 50 sikala srebra po osobi. Kralj Asirije se vrati; on ne ostade u zemlji.
  • 21 Ostatak djela Menahemovih, sve što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izraila?
  • 22 Menahem leže sa svojim očevima. Njegov sin Pekahija zavlada na njegovom mjestu.

Pekahija, kralj Izraila[uredi]

  • 23 Pedesete godine vladavine Azarijasa, kralja Jude, Pekahija, Pekahija, sin Menahemov, postade kralj nad Izrailom u Samariji na dvije godine.
  • 24 On činjaše što je zlo u očima ALLAHOVIM; on se ne odstrani od grijehova koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše dao počiniti u Izrailu.
  • 25 Njegov štitonoša Pekah, sin Remalijahuov, uroti se protiv njega; on udari Pekahija kao i Argov i Arie u Samariji, u glavnoj kuli kuće kraljevske. Bijaše s njim 50 ljudi između sinova Galaaditskih. On pogubi Pekahija i zavlada na njegovom mjestu.
  • 26 Ostatak djela Pekahija, sve što je učinio, to je zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izrailovih.

Pekah, kralj Izraila[uredi]

  • 27 Pedeset i druge godine vladavine Azariasa, kralja Jude, Pekah, sin Remalijahua, postade kralj nad Izrailom u Samariji na dvadeset.
  • 28 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM; on se ne odstrani od grijehova koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio u Izrailu.
  • 29 U vrijeme Pekaha, kralja Izraila, TiglatPilezer, kralj Asirije, dođe uzeti Ijon, AbelBetMaaka, Janoah, Kedeš, Hasor, Galaad, Galileju i svu zemlju Neftali[138]; on odvede njihovo narod u Asiriju.
  • 30 Ozeja, sin Elavljev, skova jednu urotu protiv Pekaha, sina RemalijahuvljHava, udari ga smrtno i zavlada na njegovom mjestu, dvadesete godine vladavine Jotama, sina Oziasova[139].
  • 31 Ostatak djela Pekahovih, sve što je učinio, to je zapisano u knjizi *Historija Kraljeva Izrailovih.

Jotam, kralj Jude[uredi]

(2 Krn 27.13, 79)

  • 32 Druge godine vladavine Pekaha, sina Remalijahuova, kralja Izraila, Jotam, sin Oziasa, kralja Jude, postade kraljem.
  • 33 On imaše 25 godina kad postade kraljem i vladaše šesnaest godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Jeruša, kćer Sadokova.
  • 34 On činiše što je pravo u očima ALLAHOVIM. On postupaše tačno kao Ozias, njegov otac.
  • 35 Međutim *visoka mjesta ne nestadoše; narod nastavi nuditi *žrtve i spaljivati *tamjane na visokim mjestima. On je taj koji sagradi Gornja vrata[140] Kuće ALLAHOVE.
  • 36 Ostatak djela Jotamovih, sve što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historija Kraljeva Judinih? U one dane ALLAH poče slati protiv Jude Resina, kralja *Arama, i Pekaha, sina Remalijahuvljeva.
  • 38 Jotam leže sa svojim očevima i bi ukopan sa svojim očevima i *Gradu Davudovu, njegovog oca. Njegov sin Akhaz zavlada na njegovom mjestu.

Akhaz, kralj Jude[uredi]

(2 Krn 28.127)

  • 16 1 Sedamnaeste godine vladavine Pekaha, sina Remalijahuova, Akhaz, sin Jotama, kralja Jude, postade kraljem.
  • 2 Akhaz imaše dvadeset godina kad postade kraljem i vladaše šesnaest godina u Jeruzalemu. On ne činiše kao Davud, njegov otac[141], ono što je pravo u očima ALLAHA, njegovog Allaha .
  • 3 Veće on slijediše put Kraljeva Izrailovih i čak dade spaliti svojeg sina u vatri[142], prema gnusnostima naroda koje ALLAH bijaše izvlastio pred sinovima Izrailovim.
  • 4 On nudiše *žrtve i spaljivaše tamjane, na brijegovima i pod svim ozelenjelim drvetima.
  • 5 Tada Resin, kralj *Arama, i Pekah, sin Remalijahua, kralj Izraila, uspeše se za zaratiti s Jeruzalemom. Oni opsjedoše Akhaza, ali ne mogoše zapodjenuti boj.
  • 6 U ono vrijeme, Resin, kralj Arama, bijaše predao Eilat[143] Aramu; on bijaše otud protjerao Judejce, a Edomiti se bijahu došli smjestiti u Eilatu gdje su ostali sve do ovog dana.
  • 7 Akhaz posla glasonoše Tiglat-Pilezeru, kralju Asirije, za reći mu: ”Ja sam tvoj sluga i tvoj sin; uspni se i oslobodi me pesnice kralja Arama i one kralja Izraila, koji su se digli protiv mene! “
  • 8 Akhaz uze srebro i zlato koji se nalaziše u Kući ALLAHOVOJ i u riznicama kraljevske kuće i posla ih kao dar kralju Asirije.
  • 9 Kralj Asirije ga posluša i uspe se sam protiv Damaska i domože ga se; on odvede u ropstvo stanvništvo Kira[144] i pogubi Resina.
  • 10 Kralj Akhaz se nađe u Damasku za susresti ondje Tiglat-Pilezera, kralja Asirije. On vidje *oltar koji bijaše u Damasku. Kralj Akhaz posla svećeniku Uriju jedan primjerak i nacrt oltara, da naprave jednu tačnu patvorinu.
  • 11 Svećenik urija izgradi oltar: to je prema svim naznakama poslanim iz Damaska po kralju Akhazu načinio svećenik Urija i to prije no što se kralj Akaz ne vrati iz Damaska.
  • 12 Po samom povratku iz Damaska, kralj pogleda oltar. Kralj se približi oltaru; uspe se k njemu,
  • 13 on stavi dimiti svoj holokaust i svoj milodar, izli svoju libaciju[145] na oltar koji poškropi krvlju svojih žrtava mira.
  • 14 Glede brončanog oltara koji bijaše pred ALLAHOM[146], on ga diže ispred Kuće mjesta koje je zauzimao između novog oltara i Kuće ALLAHOVE, i postavi ga sa strane, sjeverno od tog oltara.
  • 15 Potom kralj Akhaz dade ovu zapovijed svećeniku Urijau: ” Ti ćeš stavljati dimiti holokauste u jutro, a milodare u veče, holokaust, milodar i libacije sveg pučanstva zemlje na velikom oltaru; ti ćeš lijHavati na njemi krv svih holokausta i krv svih žrtava. Glede oltara od bronce, javiću. “
  • 16 Svećenik Urija učini sve kako kralj Akhaz bijaše zapovjedio.
  • 17 Kralj Akhaz odreza oplatu osnova, odvoji korita od njihovih osnova, dade spustiti More[147] od bronce, koje počivaše na govedima i postavi ga na kameno tle.
  • 18 Zbog kralja Asirije, on preuredi u Kući ALLAHOVOJ prolaz šabatski koji bijaše izgrađen unutra kao i kraljevski[148] ulaz smješten s vana.
  • 19 Ostatak djela Akhazovih, sve što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Judinih?
  • 20 Akhaz leže s očevima svojim[149] i bi pokopan s očevima svojim u *Gradu Davudovu. Njegov sin Ezekias zavlada na njegovom mjestu.

Ozej, kralj Izraila. Zauzeće Samarije[uredi]

  • 17 1 Dvanaeste godine vladavine Akhaziasa, kralja Jude, Oze, sin Elajev, postade kralj u Samarije nad Izrailom na devet godina.
  • 2 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, ne ipak kao kraljevi Izrailovi koji mu bijahu prethodili.
  • 3 Salamanazar, kralj Asirije, uspe se protiv njega; Ozej mu se podvrgnu i plaćaše mu jedan danak.
  • 4 Ali, kralj Asirije otkri da Oze bijaše skovao jednu urotu i, u stvari on bijaše poslao glasonoše Sou[150], kralju Egipta, a i ne bijaše dao da stigne danak kralju Asirije kao svake godine. Kralj Asirije uhiti Ozea i stavi ga u lance u zatvor.
  • 5 Potom kralj Asirije uziđe protiv sve zemlje; on se uspe protiv Samarije koju opsjedaše tokom tri godine.
  • 6 Devete godine vladavine Ozejeve, kralj Asirije se dočepa Samarije i protjera Izrailite u progonstvo u Asiriju. On ih nastani u Halahu kao i na Haboru, rijeci Gozan, i u gradovima Medjena[151].

Uzroci propasti Izrailovog kraljevstva[uredi]

  • 7 To se dogodilo, jer su sinovi Izrailovi[152] zgriješili protiv ALLAHA, Allaha njihovog, njega koji ih je uspeo iz zemlje Egipta, spašavajući ih iz ruke *Faraona, kralja Egipta, i jer su se bojali drugih Allahova.
  • 8 Oni su slijedili zakone naroda koje je ALLAH razvlastio pred sinovima Izrailovim i zakone koje bijahu postavili kraljevi Izrailovi.
  • 9 Sinovi Izrailovi bijahu poduzeli protiv ALLAHA, svojeg Allaha, stvari koje ne treba činiti: oni su si izgradili *visoka mjesta u svim svojim gradovima, u kulama stražarama kao i u utvrđenim gradovima[153];
  • 10 oni su podigli za svoje potrebe stele i svete stubove[154] na svim brežuljcima i pod svim ozelenjelim drvetima;
  • 11 ondje, na svim visokim mjestima, oni su spaljivali *tamjane kao i narodi koje ALLAH bijaše izgnao pred njima. Oni su počinili loša djela koja vrijeđaju ALLAHA.
  • 12 Oni su služili idole dok im ALLAH bijaše govorio: ” Ne činite to! “
  • 13 ALLAH bijaše upozorio Izrail i Judu po posredovanju svih svojih *Pegambera, svih vidovnjaka, govoreći: ” Vratite se sa svojih loših putHava, čuvajte moje zapovijedi, moje propise, prema svem Zakonu koji sam propisao vašim očevima[155], a koje sam vam prenio posredovanjem mojih slugu Pegambera. “
  • 14 Ali, oni nisu poslušali; oni su ukrutili svoju šiju[156] kao što ju bijahu ukrutili njihovi očevi koji ne bijahu povjerovali u ALLAHA, svojeg Allaha.
  • 15 Oni su odbacili njegove zakone kao i *savez koji on bijaše sklopio s njihovim očevima, zahtjeve koje on njima bijaše postavio; oni su trčali iza ništavila[157] i evo ih sada svedenih na ništa. Oni su slijedili narode koji ih okruživahu dok im ALLAH bijaše propisao da nepostupaju kao oni.
  • 16 Oni su napustili sve zapovijedi ALLAHA, svojeg Allaha, i oni su si načinili dva kipa teladi; oni su uspravili jedan sveti stub, klanjali su se pred svom vojskom nebeskom[158] i služili *Bala.
  • 17 Oni su spaljivali u vatri svoje sinove i svoje kćeri; oni su tražili savjete proročišta, vršili gatanja[159]. Oni su se posvetili jednoj nevjeri čineći ono što je zlo u očima ALLAHOVIM tako da ga vrijeđa.
  • 18 ALLAH se stavio u jednu žestoku ljutnju protiv Izraila; on ih je daleko odstranio od svoje nazoč nosti[160]. Samo je ostalo pleme Judino .
  • 19 Ali, ni Juda također nije čuvala zapovijedi ALLAHA, svojeg Allaha, oni su slijedili zakone koje Izrail bijaše uspostavio.
  • 20 ALLAH je odbacio sav soj Izrailov; on ih je ponizio, izručio ih u ruke pljačkašima za konačno ih protjerati daleko iz svoje prisutnosti.
  • 21 Kad je ALLAH oteo Izrail kući Davudovoj i postavio kao kralja Jeroboama, sina Nebatova, Jeroboma je zaveo Izrail daleko od ALLAHA i naveo ga počiniti jedan veliki grijeh.
  • 22 Sinovi Izrailovi su oponašali sve grijehe koje Jeroboam bijaše počinio; oni im se ne odstraniše,
  • 23 tako da ih je ALLAH odstranio iz svoje prisutnosti kako to bijaše rekao posredovanjem svih svojih slugu Pegambera. Izrail bi prognan daleko od svoje zemlje u Asiriju sve do ovog dana.

Porijeklo Samaritanaca[uredi]

  • 24 Kralj Asirije dovede ljude iz Babilona, Kuta, Ave, Hamata i Sefarvaima[161] i smjesti ih u gradovima Samarije umjesto sinova Izrailovih.
  • 25 No, u početku njihovog smještanja u tom mjestu, kako oni ne strahovaše od ALLAHA, ALLAH posla protiv njih lavove koji ih ubijaše.
  • 26 Oni rekoše kralju Asirije: ” Narodi koje si ti prognao i smjestio u gradovima Samarije ne poznaju način štovanja Allaha zemlje. Taj Allah je poslao protiv njih lavove i evo kako ih oni usmrćuju, jer ne poznaju način štovanja Allaha zemlje. “
  • 27 Kralj Asirije izdade ovu zapovijed: ” Pošaljite onamo jednog svećenika iz Samarije kojeg ste prognali, da ode stanovati ondje i da ih nauči način kako štovati Allaha zemlje. “
  • 28 Jedan od svećenika koji bijaše izgnan iz Samarije dođe dakle stanovati u Betel, on ih poučavaše kako trebaju bojati se ALLAHA.
  • 29 U stvari, svaki narod si načini svog Allaha i postavi ga i kući *visokih mjesta, koje Samaritanci bijahu izgradili. Svaki od naroda postupi tako u gradovima u kojima su stanovali: 30 ljudi iz Babilona načiniše jednog Sukot-Benota; oni iz Kuta, jednog Nergala; oni iz Hamata, jednu Ašimu[162];
  • 31 Aviti, jednog Nibhaza i jednog Tartaka; Sefarvaiti nastaviše spaljivati svoje sinove u čast Adramelekovu i Anamelekovu, Allahova Sefarvaimovih.
  • 32 Oni se također bojahu ALLAHA i učiniše si, među njihovim, svećenike visokih mjesta za služiti obred u njihovo ime u kućama visokih mjesta.
  • 33 Bojeći se ALLAHA, oni nastaviše služiti svojim vlastitim Allahovima, prema obredu naroda odakle su bili prognani.
  • 34 I danas još, oni postupaju prema starim obredima: oni se ne boje ALLAHA; oni ne postupaju prema zapovijedima i običajima postalim njihovim, ni prema Zakonu i zapovijedi koje je ALLAH propisao sinovima Jakubovim, kojima je dao ime Izrail.
  • 35 ALLAH bijaše zaključio s njima jedan *savez i dao im ovu zapovijed: ” Vi se neće te bojati drugih Allahova, vi se neće te klanjati pred njima, vi im nećete služiti, vi im neće te nuditi *žrtve.
  • 36 ALLAH je taj, onaj koji vas je izveo iz Egipta velikom silom i pruženom rukom, koga se trebate bojati; pred njim se trebate klanjati; on je taj kome trebate nuditi žrtve.
  • 37 Zapovijedi i obredi, Zakon i propis koji su pisani za vas, vi će te ih primijenjivati svakog dana; vi se neće te bojati drugih Allahova.
  • 39 ALLAH je vaš Allah, kojeg se trebate bojati, on je taj koji će vas osloboditi iz ruku svih vaših neprijatelja[163].“
  • 40 Ali, oni nisu poslušali; oni su, naprotiv, nastavili postupati prema svojim starim obredima.
  • 41 Tako se dakle ti narodi plašiše ALLAH sve nastavljajući služiti svojim idolima. Sve kao i njihovi očevi što su činili, njihovi sinovi i njihove kćeri isto postupaju i danas još[164].

Ezekias, kralj Jude[uredi]

(2Krn 29.12)

  • 18 1 Treće godine vladavine Ozeja, sina Elavljeva, kralja Izraila, Ezekias, sin Akhazov, kralja Jude, postade kraljem.
  • 2 On imaše 25 godina kad postade kraljem i vladaše 29 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Abi, kćer ZekarijHava.
  • 3 On činiše što je pravo u očima ALLAHA, tačno kao i Davud, njegov otac.
  • 4 On je taj koji učini da nestanu *visoka mjesta, polomi stele, posiječe sveti stub i razbi u komadiće zmiju od bronce[165] koju Mojsije bijaše načinio, jer sinovi Izrailovi bijahu spaljivali *tamjane pred njom sve do ovog doba: zvala se Nehušutan.
  • 5 Ezekias povjerova u ALLAHA, Allaha Izrailova, ne bijaše kralja kao on među svim kraljevima Jude; ne bijaše mu sličnog također ni među onima koji su mu prethodili.
  • 6 On ostade privržen ALLAHU, ne okrećući se od njega. On čuvaše zapovijedi koje ALLAH bijaše propisao Musi.
  • 7 ALLAH bijaše s njim; on uspijevaše u svemu što bijaše poduzimao. On se pobuni protiv kralja Asirije i ne bi mu više pokoran.
  • 8 On sam porazi Filistince sve do Gaze i njihove teritorije, kule stražare jednako kao i utvrđena mjesta[166].

Podsjećanje na zauzeće Samarije[uredi]

  • 9 Četvrte godine vladavine Ezekijasa, sedme Ozejeve, sina ElavljHava, kralja Izraila, Salmanazar, kralj Asirije, uspe se protiv Samarije i opsjede ju[167].
  • 10 Asirijci je se dočepaše u roku od tri godine. Šeste godine vladavine Ezekiasa, devete Ozeja, kralja Izraila, Samarija bi zauzeta.
  • 11 Kralj Asirije progna Izrail u Asiriju i odvede ih u HAllah kao i na Habor, rijeku Gozan, i u gradove Medjena,
  • 12 jer ne bijahu slušali glas ALLAHA, svojeg Allaha, i jer bijahu prekršili njegov *savez: sve što Mojsije, sluga ALLAHOV, bijaše propisao, oni ne bijahu to slušali niti bijahu to primijenjivali.

Senakerib prodire u kraljevstvo Jude[uredi]

(Iz 36.1; 2Krn 32.1)

  • 13 Četrnaeste godine[168] vladavine Ezekiasa, Senakerib, kralj Asirije, uspe se protiv svih utvrđenih gradova Jude i domože ih se.
  • 14 Ezekias, kralj Jude, posla reći kralju Asirije u Lakiš: ” Ja sam počinio jednu grješku. Ne napadaj me, ono što mi ti budeš naložio, ja ću to podnijeti. “ Kralj Asirije odredi Ezekiasu, kralju Jude, jedan namet od 300 talenata[169] srebra i 30 talenata zlata.
  • 15 Ezekias izruči svve srebro koje se nalazilo u Kući ALLAHOVOJ i u riznicama kuće kraljevske.
  • 16 U to vrijeme Ezekias polomi vrata Hrama ALLAHOVOG kao i stepenice, koje on sam, kralj Jude, bijaše prekrio kovinom; on ih izruči kralju Asirije.

Besjeda Senakeribovog pobočnika[uredi]

(Iz 36.222; 2Krn 32.916)

  • 17 Kralj Asirije posla iz Lakiša u Jeruzalem kod kralja Ezekiasa vrhovnog zapovjednika, višeg časnika i pobočnika, praćene od jedne velike vojske. Oni se uspeše i stigoše u Jeruzalem. Oni se uspeše, stigoše i stadoše pokraj kanala iz gornjeg spremišta vode, na cesti iz iz Fulonskog polja[170].
  • 18 Oni zatražiše kralja. Zapovjednik palače Elijakim, sin Hilkijahua, tajnik Šebna i poklisar Joah, sin Azafov, iziđoše pred njih. Pobočnik im reče: ” Recite Ezekiasu: Ovako govori veliki kralj, kralj Asirije: Koje je to pouzdanje na koje se ti oslanjaš?
  • 20 Ti si rekao: Dostaje mi jedna riječ za dobiti savjet i snagu u ratu! U koga si ti dakle stavio svoje povjerenje za pobuniti se protiv mene?
  • 21 Evo kako si ti svoje pouzdanje stavio na trsku slomljenu, na Egipat, koja prodire i probija ruku onome ko se osloni na nju: takav je *Faraon, kralj Egipta, za sve one koji se pouzdaju u njega!
  • 22 Da ste mi rekli: U ALLAHA, našeg Allaha, mi smo stavili naše povjerenje! Ali, nije on taj čija je *visoka mjesta i oltare uništio Ezekias govoreći Judi i Jeruzalemu: Pred ovim oltarom vi se klanjate?
  • 23 Baci dakle jedan izazov mojem Gospodare kralju Asirije i ja ću ti dati 2.000 konja ako si ti možeš priskrbiti toliko jahača da ih uzjašu!
  • 24 Kako bi ti mogao potisnuti jednog jednostavnog upravitelja, najmanjeg slugu mojeg Gospodara, ti koji si se pouzdao u Egipat za kola i konjanike[171]?
  • 25 Uostalom, je li to bez dozvole ALLAHOVE da se ja uspinjem protiv ovog mjesta da bih ga uništio? To je ALLAH koji mi je rekao: Uspni se protiv te zemlje i uništi ju[172]! “
  • 26 Elijakim, sin Hilkijahua, šebna i Joah rekoše pobočniku: ” Govori tvojim slugama aramejski, jer ga mi razumijemo; ali ne govori nam judejski[173] na uši narodu koji je na zidu. “
  • 27 Pobočnik im odgovori: ” Je li to tvojem gazdi i tebi poslao me moj Gospodar reći ove riječi? Nije li to ljudima koji sjede na zidu i koji će biti primorani kao i vi jesti svoje izmetine i piti svoju mokraću[174]? “
  • 28 Pobočnik ustade i povika jednim snažnim glasom na judejskom jeziku; on reče ovim riječima: ” Poslušajte riječi velikog kralja, kralja Asirije!
  • 29 Ovako govori kralj: Nek' vas Ezekias ne prHavari, jer vas ne može izbaviti iz mojih ruku!
  • 30 Nek' vas Ezekias ne uvjeri da povjerujete u ALLAHA govoreći: Sigurno će nas ALLAH osloboditi; ovaj grad neće biti izručen u ruke kralju Asirije!
  • 31 Ne poslušajte Ezekiasa, jer ovako govori kralj Asirije: Povežite se prijatestvom sa mnom[175], predajte se meni, i svaki od vas ješće plodove iz svog vlastitog vinograda i svojeg smokvika i piće vodu iz svoje žusterne,
  • 32 čekajući da vas ja dođem uzeti za odvesti u zemlju kao što je vaša, jednu zemlju žita i novog vina, jednu zemlju kruha i vinograda, jednu zemlju svježeg ulja od maslina i meda, i tako će te vi živjeti, a ne će te umrijeti. Ne slušajte Ezekiasa jer vas on vara govoreći: ALLAH će nas osloboditi!
  • 33 Allahovi naroda jesu li mogli osloboditi njihovu vlastitu zemlju izruku kralja Asirije?
  • 34 Gdje su Allahovi Hamata i Arpada? Gdje su Allahovi Sefarveina, Hena i Iva? Jesu li oni oslobodili Samariju[176] iz mojih ruku?
  • 35 Koji od svih tih Allahova je mogao osloboditi dvoju zemlju iz ruku mojih, a da ALLAH može osloboditi Jeruzalem iz mojih ruku? “
  • 36 Narod sačuva tišinu i ne odgovori mu ni jedne riječi, jer zapovijed Kraljeva bijaše: ” Vi mu nećete odgovoriti! “
  • 37 Zapovjednik palače Eliakim, sin Hilkijahua, tajnik Šebna i poklisar Joah, sin Azafa, vratiše se Ezekiasu, rastrgane *odjeće, i priopćiše mu riječi pobočnikove.

Ezekias pita za savjet Pegambera Izaiju (2 Kr)[uredi]

(Iz 37.19)

  • 19 1 Kad kralj Ezekias bi njih saslušao, on rastrga *odjeću svoju, ogrnu *vreću i nađe se u Kući ALLAHOVOJ.
  • 2 Potom posla zapovjednika palače Eliakima, tajnika šebnu i najstarije svećenike, sve ogrnute vrećom, kod *Pegambera Izaije, sina Amosova[177],
  • 3 za reći mu: Ovaj je dan dan tuge, kazne i stida! Sinovi su na izlazu iz krila majčinskog, ali nema snage za roditi se[178]!
  • 4 Možda ALLAH, Allah tvoj, saslušaće sve pobočnikove riječi koje njegov Gospodar, kralj Asirije poslao da uvrijedi živog Allaha i kazniće ga za riječi koje ALLAH, Allah tvoj bude čuo! Uzdigni prema njemu jednu molitvu za milost spram ostatka koji još istrajava. “
  • 5 Sluge kralja Ezekiasa stigoše kod Izaije
  • 6 koji im reče: ” Ovako će te govoriti svojem Gospodaru: Ovako govori ALLAH: Ne bojte se riječi koje si ti čuo i kojima sluge kralja Asirije su me uvrijedile!
  • 7 Evo kako, pod mojim podsticajem, on će se vratiti u svoju zemlju[179] na jednu vijest koju će doznati; ja ću učiniti da padne od mača u svojoj vlastitoj zemlji. “
  • 8 Pobočnik, budući doznao da kralj Asirije bijaše pošao u Lakiš, dođe pronaći kralja u Livnu[180] gdje se on tukao.
  • 9 Ovaj posljednji bijaše primio ovu novost od Tirhaka, kralja Kuša[181]: ” Evo se stavio u pohod da te napadne! “

Pismo Senakeriba Ezekiasu[uredi]

(Iz 37.920; 2Krn 32.17)

Ponovo kralj Asirije posla glasonoše Ezekiasu govoreći mu:

  • 10 ” Ovako će te reći Ezekiasu, kralju Jude: Nek' tvoj Allah u koga si se pouzdao ne prHavari tebe govoreći: Jeruzalem neće biti izručen u ruke kralju Asirije!
  • 11 Ti i sam znadeš ono što su kraljevi Asirije učinili svim zemljama: oni su ih posvetili zabrani[182]; a ti da budeš oslobođen!
  • 12 Bogovi pogana jesu li ih izbavili, one koje su moji očevi uništili, Gozan, Haran, Resef i sinovi Edenovi koji bijahu u Telasaru[183]?
  • 13 Gdje su kralj Hamata, kralj Arpada, kralj Laira, Sefarveima, Hena, i Iva? “
  • 14 Ezekias uze pismo iz ruku glasonoša, pročita ga i uspe se u Kuću ALLAHOVU. Ezekias odmota pismo pred ALLAHOM
  • 15 i moliše pred ALLAHOM govoreći: ” GOSPODE, Bože Izrailov, ti koji sjediš na *Krubinima, ti si jedini Allah svih kraljevstava zemaljskih, jer ti si taj koji je stvorio nebo i zemlju.
  • 16 Prikloni uho, GOSPODE, i poslušaj; otvori oči, GOSPODE, i pogledaj! Saslušaj riječi Senakeribove koje je poslao za vrijeđati živog Allaha!
  • 17 Istina je, GOSPODE, da su kraljevi Asirije opustošili narode i njihove zemlje.
  • 18 Oni su izručeni u vatri njihovim bogovima, ali ti bogovi nisu Allah; oni bijahu samo jedno djelo ruku čovjekovih, od drveta i kamena, i kraljevi Asirije su ih uništili.
  • 19 Ali ti, GOSPODE, naš Bože, spasi nas iz ruku Senakeriba i sva kraljevstva zemlje saznaće da jedini, o GOSPODE, ti si Allah. “

Izaija prenosi Ezekiasu odgovor Allahov[uredi]

(Iz 37.2135)

  • 20 Izaija sin Amosov, posla reći Ezekiasu:
” Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov:
Da, ja sam čuo molitvu
koju si mi ti uputio
glede Senakeriba, kralja Asirije.
  • 21 Evo riječi koju je ALLAH
izgovorio protv njega:
Ona te prezire, ona se ruga
s tobom,
djevica, kćer *Siona;
ona klima glavom iza tvojih
leđa,
kćer Jeruzalema[184].
  • 22 Koga si ti uvrijedio i ljagu nanio?
Protiv koga si ti podigao glas
i bacio poglede ohole?
Protiv *Sveca Izrailovog[185].
  • 23 Po svojim glasonošama, ti si
uvrijedio
ALLAHA,
rekao si: Ponesen mojim
kolima,
uspeo sam se na vrh
planina,
na nedostupna utočišta
Libana
za posjeći visoka stabla njegovih
cedrova,
najviše od njegovih čempresa
i dosegnuti njegove najviše
krajeve,
njegov šumski perivoj.
  • 24 Ja sam izdubio i pio vode
strane,
ja sam sasušio, pod tabanom
mojih stopala,
sve kanale Egipta.
  • 25 Ne znaš li ti da od prije dugo
vremena
ja pravim ovaj naum,
da od starih vremena
ja sam ga uobličavao?
A sada, ja ga ostvarujem:
Pripada ti razrušiti u hrpu
kamenja
utvrđene gradove.
  • 26 Njihovi žitelji imaju ruku
kratku,
oni su popadali, smeteni;
oni su kao trava
u poljima i zelenilo travnjaka,
kao biljke koje niču
po krovovima,
kao žito zahvaćeno
snijeti[186] prije no što sazrije.
  • 27 Kad ti sjedneš, kad ti
izlaziš,
kad ulaziš,
ja to znam,
i također kad ti drhtiš od
bijesa protiv mene,
  • 28 jer ti si drhtao od
bijesa protiv mene
i što se tvoja drzovitost popela
do mojih ušiju,
ja ću staviti jedan kolut u tvoj
nos[187]
i jedne žvale u tvoje usne;
odvešću te putem
kojim si došao .
  • 29 Ovo će ti služiti kao znak[188]:
Ove godine ješće se
priplod,
slijedeće godine, ono što nikne
samo od sebe,
ali treće godine,
sijte, žanjite, sadite
loze
i jedite joj plodove.
Onaj što je pobjegao iz kuće
Judine[189] ,
ono što je bilo ostavljeno,
pustiće ponovo
korijene u dubinu
i, u visini, daće plodove,
  • 31 jer iz Jeruzalema izići će
jedan ostatak
i iz planine Siona,
preživjeli.
žestina ALLAHOVA učiniće to.
  • 32 To je ono zašto tako govori
ALLAH glede kralja
Sirije:
On neće ući u ovaj grad,
on tu neće bacati strijele,
on ga neće napadati sa
štitovima,
on neće protiv njega podići
nasipe[190].
  • 33 Cesta koju je uzeo, on
će ju preuzeti;
u ovaj grad on neće ući
proročanstvo ALLAHOVO
  • 34 ja ću zaštititi ovaj grad za
spasiti ga,
zbog sebe i zbog
mog sluge Davuda. “

Progonstvo i smrt Senakeribova[uredi]

(Iz 37.3638; 2 krn 32.2122)

  • 35 Te noći, dogodi se da *melek ALLAHOV iziđe i udari u taboru Asiraca 185.000 ljudi. U jutro, kad se ustade, ne bijaše u svemu ničeg no leševa, mrtvih!
  • 36 Senakerib, kralj Asirije, podiže tabor; on se vrati u Ninivu gdje ostade.
  • 37 No, kako se klanjaše u kući Nisrokovoj, svojem Allahu, njegovi sinovi Adramelek i Sareser ga udariše mačem i pobjegoše u zemlju Ararat[191]. Njegov sin Azarhadon zavlada na njegovom mjestu.

Bolest i ozdravljenje Ezekiasovo[uredi]

(Iz 38.18; 2 Krn 32.24)

  • 20 1 U one dane[192], Ezekias bi pogođen jednom smrtnom bolešću. *Pegamber Izaija, sin Amosov, dođe ga naći i reče mu: ” Ovako govori ALLAH: Izdaj zapovijedi svojoj kući, jer ti ćeš umrijeti, ti nećeš preživjeti! “
  • 2 Ezekias okrenu svoje lice k zidu i pomoli se ALLAHU govoreći:
  • 3 ” Ah! GOSPODE, udostoji se sjetititi se da sam ja hodio u tvojoj prisutnosti s odanošću i jednim neporočnim srcemi da sam činio što je dobro u tvojim očima. “ Ezekias proli obilne suze.
  • 4 Izaija ne bijaše još izišao središnjeg dvorišta kad mu riječ ALLAHOVA bi upućena:
  • 5 ” Okreni se i reci Ezekiasu, glavi mojeg naroda: Ovako govori ALLAH, Allah Davudov, tvojeg oca[193]: Ja sam čuo tvoju molitvu tvoju i vidio tvoje suze. Eh dobro! Ja ću te ozdraviti; za tri dana uspećeš se u Kuću ALLAHOVU.
  • 6 Ja dodajem petnaest godina tvojim danima. Ja ću te osloboditi, kao i ovaj grad, iz ruku kralja Asirije; ja ću zaštititi ovaj grad zbog sebe i zbog mojeg sluge Davuda.
  • 7 Izaija reče: ” Da se uzme jedan kolač od smokava! “ Uzeše jedan koji prisloniše na tumore[194] kraljeve i on bi ozdravljen.
  • 8 Ezekias reče Izaiji: ” Po kojem znaku ću ja prepoznati da će me ALLAH iscijeliti i da, za tri dana, ja ću moći uspeti se u Kuću ALLAHOVU? “
  • 9 Izaija odgovori: ” Evo po kojem znaku ti ćeš znati da će ALLAH ispuniti riječ koju ti je rekao: Sjena treba li napredovati deset stupnjHava[195] ili treba uzmaknuti deset stupnjHava? “
  • 10 Ezekias odgovori: ” Lako je za sjenu da se izduži deset stupnjeva, ali nije joj lako uzmaknuti deset stupnjeva. “
  • 11 Pegamber Izaija zazva ALLAHA koji pomaknu unazad sjenu za deset stupnjeva kamo bijaše sišla, stupnjeva Akhazovih{{Refl|196}.

Ezekias prima babilonske veleposlanike[uredi]

(Iz 39)

  • 12 U ono vrijeme, Merodak-Baladan, sin Baladina, kralja Babilona, posla pisma i darove Ezekiasu[197], jer bijaše doznao da Ezekias bijaše bolestan.
  • 13 Ezekias se obradova dolasku glasonoša i dade im vidjeti sva svoja spremišta, srebro, zlato, aromate[198], mirisno ulje, svoju oružarnicu i sve što se nalaziše u njegovim riznicama; ne bi ničega što im Ezekias dao vidjeti u svojoj kući i u svem svojem imanju.
  • 14 *Pegamber Izaija dođe pronaći kralja Ezekiasa za reći mu: ” što su tebi ti ljudi rekli otkud dolaze? “ Ezekias odgovori: ” Oni dolaze iz daleke zemlje, iz Babilonije. “
  • 15 Izaija reče: ” Što su oni vidjeli u kući tvojoj? “ Ezekias odgovori: ” Sve što je u mojoj kući, oni su vidjeli: nema ničeg iz mojih riznica što im nisam dao vidjeti. “
  • 16 Izaija reče Ezekiasu: ” Poslušaj riječ ALLAHOVU:
  • 17 Doći će dani kad sve što je u tvojoj kući i što su tvoji očevi prikupili sve do ovog dana biće odneseno u Babilon; ovdje neće ostati ništa, kaže ALLAH.
  • 18 Odvešće više tvojih sinova , onih koji su potekli od tebe i koje ti budeš izrodio: oni će biti napravljeni *eunusima u palači kralja Babilonije. “
  • 19 Ezekias reče Izaiji: ” Riječ ALLAHOVA koju si ti rekao dobra je. “ On si reče: ” Nije li mir i sigurnost tokom mojih dana? “
  • 20 Ostatak Ezekiasovih djela, svi njegovi poduhvati, ono što je učinio i kanal izgrađen za dovesti vodu u grad[199], nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 21 Ezekias leže sa svojim očevima[200]. Njegov sin Manase zavlada na njegovom mjestu.

Manase, kralj Jude (2 Kr)[uredi]

(2krn 33.110; 1820)

  • 21 1 Manase imaše dvanaest godina kad postade kraljem i vladaše 55 godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Hefsi-Ba.
  • 2 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, slijedeći gnusnosti naroda koje ALLAH bijaše izvlastio pred sinovima Izrailovim[201].
  • 3 On ponovo izgradi *visoka mjesta koja bijaše uništio njegov otac Ezekias. On podiže *oltare *Balu i uspravi sveti stub kao što bijaše činio Akhab, kralj Izraila. On se klanjaše pred pred svom vojskom nebeskom[202] da ju služi.
  • 4 On izgradi oltare u Kući ALLAHOVOJ za koju ALLAH bijaše rekao: ” U Jeruzalemu ja ću staviti svoje *ime. “
  • 5 On izgradi oltare svoj vojsci nebesa u dva *trijema Kuće ALLAHOVE.
  • 6 On provede sina svojeg kroz vatru; on vršiše gatanje i čaranje; on postavi vračeve[203] i gatare. On jako uvrijedi ALLAHA čineći što je zlo u njegovim očima.
  • 7 Idol Ašera[204] koji bijaše načinio, on postavi u Kući o kojoj ALLAH bijaše rekao Davudu i njegovom sinu Sulejmanu: ” U ovoj Kući kao i u Jeruzalemu, koje sam ja izabrao između svih plemena Izrailovih, ja ću staviti ime svoje zauvijek.
  • 8 Tako ja neću dati više Izrailu lutati daleko od zemlje koju sam dao očevima njihovim, pod uvjetom da oni postupaju prema svemu što sam ja njima propisao, prema svem Zakonu koje je njima propisao sluga moj Mojsije. “
  • 9 Ali, oni ne poslušaše; Manase ih zavede, da čine gore nego svi narodi istrijebljeni od ALLAHA pred sinovima Izrailovim.
  • 10 Tada ALLAH govoriše po posredništvu svojih slugu *Pegambera, govoreći:
  • 11 ” Budući da je Manase, kralj Jude, počinio gnusnosti, da ih je počinio gore nego što bijahu počinili prije njega *Amoriti, i da je jednako dao zgriješiti Judi po njegovim idolima,
  • 12 zbog toga, ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: Ja ću dovesti na Jeruzalem i Judu jednu nesreću tako da će zazvoniti uši onome ko ih bude doznao.
  • 13 Ja ću rastegnuti nad Jeruzalemom konopac Samarije i razinu kuće Akhabove[205]. Ja ću očistiti Jeruzalem kao što se čisti tanjur; očisti ga se i okrene naopako.
  • 14 Ja ću napustiti ostatak moje baštine ja ću ih izručiti u ruke njihovim neprijateljima,
  • 15 jer su oni činili ono što je zlo u mojim očima i jer nisu prestali vrijeđati me od dana kad su njihovi očevi izišli iz Egipta pa sve do danas. “
  • 16 Manase također proli nedužnu[206] krv u tolikoj koločini da njome ispuni sva Jeruzalem, a da se ne govori o grijehu koji bi počinio u Judi, čineći što je zlo u očima ALLAHOVIM.
  • 17 Ostatak djela Manasejevih, sve što je učinio, grijeh koji je počinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 18 Manase leže s očevima[207] svojim i bi pokopan u vrtu svoje kuće, vrtu Uza. Njegov sin Amon zavlada na njegovom mjestu.

Amon, kralj Jude[uredi]

(2 Krn 33.2125)

  • 19 Amon imaše 22 godina kad postade kraljem i vladaše dvije godine u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Mešulemet, kćer Harusova, iz Jotve.
  • 20 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, kao i Manase, njegov otac.
  • 21 On slijediše tačno put koji njegov otac bijaše slijedio. On služiše idole kojima i njegov otac bijaše slijedio i klanjaše se pred njima.
  • 22 On napusti ALLAHA, Allaha svojih otaca, i ne slijediše put ALLAHOV.
  • 23 Sluge Amonove urotiše se protiv kralja: one ga ubiše u njegovoj kući.
  • 24 Ali, narod zemlje udari sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i on postavi kralja, na njegovo mjesto, njegovog sina Joziasa.
  • 25 Ostatak djela Manasejevih, sve što je učinio, grijeh koji je počinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 26 Ukopaše ga u njegovom grobu, u vrtu Uza. Njegov sin Jozias zavlada na njegovom mjestu.

Jozias, kralj Jude[uredi]

(2Krn 34.12)

  • 22 1 Jozias imade 8 godina kad postade kraljem i on vladaše 31 godinu u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Jedida, kćer AdajavljHava, iz Boskata.
  • 2 On činiše što je pravo u očima ALLAHOVIM i slijediše tačno put Davuda, svog oca[208], ne skrećući ni desno ni lijevo.

Veliki svećenik otkriva knjigu Zakona (2 Kr)[uredi]

(2 Krn 34.818)

  • 3 Osamnaeste godine svoje vladavine, kralj Jozias posla tajnika šafana, sina AsalijahuvljHava, sina Mešulamova, u Kuću ALLAHOVU, govoreći:
  • 4 ”Uspni se prema velikom svećeniku Hilkijahu da zbroji sav novac donesen u Kuću ALLAHOVU i što su čuvari praga[209] pobrali kod naroda.
  • 5 Da ga se preda u ruke poduzetnicima radova, odgovornima Kuće ALLAHOVE , da se plate oni koji, u Kući ALLAHOVOJ rade na opravkama oštećenja:
  • 6 tesari, graditelji, zidari, i da kupi grede i klesano kamenje za popravku Kuće.
  • 7 Da im se ne traži račun o novcu danom u njihove ruke, jer postupaše savjesno. “
  • 8 Veliki svećenik Hilkijahu reče tajniku Šafanu: ” Ja sam našao knjigu Zakona[210] u Kući ALLAHOVOJ! “ Hilkijahu predade knjigu Šafanu, koji ju pročita.
  • 9 Tajnik šafan dođe pronaći kralja i izvjesti ga ovim riječima: ” Tvoje su sluge izručile novac nađen u Kući i predali ga u ruke poduzetnicima radova, odgovornima u Kući ALLAHOVOJ. “
  • 10 Potom tajnik Šafan objavi kralju: ” Svećenik Hilkijahu mi je predao u ruke jednu knjigu. “ Šafan ju pročita pred kraljem.

Jozias traži savjet u proročice Hulde (2 Kr)[uredi]

(2Krn 34.1928)

  • 11 Kad kralj bi saslušao riječi knjige Zakona, on *rastrga odjeću svoju.
  • 12 Potom on izdade ovu zapovijed svećeniku Hilkijahuu, Ahikamu, sinu šafanovu, Akboru, sinu Mikajavljevu, tajniku šafanu kao i Azajau, sluzi kraljevu:
  • 13 ” Idite pitati za savjet ALLAHA[211] za mene, za narod, za svu Judu glede riječi ove knjige koja bijaše nađena; jer velik je gnjev ALLAHOV koji se razjario protiv nas, jer naši očevi nisu slušali riječi ove knjige i nisu postupali prema svemu što je ovdje zapisano. “
  • 14 Svećenik Hilkijahu, Ahikam, Akbor, šafan i Azaja odoše pronaći *proročicu Huldu, ženu čuvara odjeće[212] šaluma, sina TikvajHava, sina Harhasova. Ona stanovaše u Jeruzalemu, u novoj četvrti. Kad oni bijahu završili govoriti joj,
  • 15 ona im reče: ” Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:
  • 16 Ovako govori ALLAH: Ja ću vam dovesti jednu nesreću na ovo mjesto i na njegove žitelje, ispunjavajući sve riječi knjige koju je kralj Jude pročitao.
  • 17 Pošto su me oni napustili i što su spaljivali *tamjane drugim Allahovima tako da mene uvrijede svim djelima svojih ruku[213], moj gnjev se razjario protiv ovog mjesta i neće se ugasiti!
  • 18 Ali, kralju Jude koji vas je poslao pitati za savjet ALLAHA, vi recite ovako: Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: Ti si dobro čuo te riječi,
  • 19 pošto se tvoje srce pustilo dirnuti; što si se ti ponizio pred ALLAHOM kad si čuo što sam ja rekao protiv ovog mjesta i njegovih žitelja ovo će mjesto postati jedno opustošeno i prokleto[214] mjesto , i pošto si ti rastrgao odjeću i što si plakao pred mnom; eh dobro, ja sam također čuo proročanstvo ALLAHOVO ;
  • 20 zbog svega toga, ja ćeåu tebe spojiti s tvojim očevima[215]; ti ćeš im se u miru pridružiti u grobu i tvoje oči neće vidjeti ništa od nesreće koju ću ja dovesti na ovo mjesto. “Izaslanici priopćiše odgovor kralju.

Jozias obnavlja savez s Allahom (2 Kr)[uredi]

(2 Krn 34.2932)

  • 23 1 Kralj posla reći svim *starješinama Jude i Jeruzalema da se sastanu kod njega.
  • 2 Potom se on uspe u Kuću ALLAHOVU imajući oko sebe sve ljude Jude i sve žitelje Jeruzalema: svećenike, *Pegambere i sav narod, malo i veliko. On im obavi čitanje svih riječi knjige *saveza nađene u Kući ALLAHOVOJ.
  • 3 Uspravljen na postolju[216], kralj zaključi pred ALLAHOM savez koji ga obveza slijediti ALLAHA, čuvati njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove propise svim svojim srcem i svim svojim bićem ispunjavajući riječi ovog saveza koje su napisane u ovoj knjizi. Sav se narod uključi u taj savez.

Religiozne reforme u Judi[uredi]

(2 Krn 34.35)

  • 4 Kralj zapovijedi velikom svećeniku Hilkijahuu, svećenicima drugog reda i čuvarima praga da iznesu iz Hrama ALLAHOVOG sve predmete koji bijahu načinjeni u čast *Balovu, Ašerovu i svoj vojsci nebesa[217]. Spališe ih izvan Jeruzalema, u nasadima Cedrona i odnesoše njihove ostatke u Betel.
  • 5 On uništi popove[218] koje kralj Jude bijaše postavio za spaljivati *tamjane na *visokim mjestima gradova u Judi i okolici Jeruzalema. On uništi također one koji spaljivahu tamjan u čast Bala, sunca, mjeseca, zviježđa i vojske nebesa.
  • 6 On odnese iz Kuće ALLAHOVE, izvan Jeruzalema, u tjesnac Cedrona, sveti stub[219] koji spali u klancu Cedrona; on ga uništi u pepeo koji baci u zajedničku jamu.
  • 7 On uništi kuće svetih prostitutki[220] koje bijahu u Kući ALLAHOVOJ i gdje žene tkaše haljine za Ašera.
  • 8 On dade dovesti iz gradova Jude sve svećenike i on zaprlja visoka mjesta gdje svećenici bijahu spaljivali tamjan, od Geve sve do Beršebe[221]. On uništi visoka mjesta vrata, ona koja bijahu na ulazu vrata Jozuinih, glavnim gradskim, ono koje bijaše lijevo od kad se uđe kroz bilo koja vrata grada.
  • 9 Ipak svećenici visokih mjesta nisu mogli uspeti se *oltaru[222] ALLAHOVOM u Jeruzalemu; oni nisu mogli drugo do jesti *beskvasni kruh u sred svoje braće.
  • 10 On uprlja Toteha koji bijaše u dolini Be-Hinom da niko ne može provesti svog sina i svoju kćer kroz vatru u čast Moleka[223].
  • 11 On uništi konje koje kraljevi Jude bijahu postavili u čast sunca na ulazu u Kuću ALLAHOVU, pokraj sobe *eunuha Netan-Meleka, smještenoj u dograđenom dodatku; on spali sunčHava kola.
  • 12 Kralj uništi oltare koji bijahu na terasi gornje sobe Akhazove, a koje bijahu podigli kraljevi Jude, kao i oltare koje Manase bijaše izgradio u *trijemu Kuće ALLAHOVE; on ih dignu odatle i baci u prah u klanac Cedrona.
  • 13 Kralj zaprlja visoka mjesta koja se nalaziše nasuprot Jeruzalemu, na jugu brda Uništenja, i koje kralj Izraila Sulejman bijaše izgradio u čast Astarte, gnusnosti Sidonijanske, Kemoša, gnusnosti Moaba, Milkoma, užasa[224] sinova Amonovih.
  • 14 On polomi stele, sasiječe svete stubove[225] i zatrpa njihova mjesta kosturima ljudskim.

Religiozne reforme u Izrailu[uredi]

(2 Krn 34.67)

  • 15 Jozias jednako uništi *oltar koji bijaše u Betelu, *visoko mjesto koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše izgradio za povući Izrail u grijeh; on uništi taj oltara i njegovo visoko mjesto, on spali visoko mjesto; uništi ga u prah i stavi u vatru sveti stub[226].
  • 16 Potom, budući se okrenuo, Jozias opazi grobove koji se nalaziše ondje, na planini; on posla uzeti kosti iz tih grobova i spali ih na oltaru: on ga uprlja prema riječi ALLAHOVOJ koju bijaše uzviknuo Allahov čovjek, čovjek koji bijaše izvikivao te stvari[227].
  • 17 On reče: ” Koji je ovo spomenik što ja vidim? “ Ljudi gradski mu odgovoriše: ” To je grob Božjeg čovjeka koji je došao iz Jude i koji je izvikivao stvari koje si ti upravo učinio na oltaru u Betelu. “
  • 18 On reče: ” Ostavite ga! Nek' niko ne dira kosti njegove! “ On poštedi njegove kosti kao i kosti Pegambera koji bijahu došli iz Samarije[228].
  • 19 Jozias uništi jednako sve kuće visokih mjesta koje se nalaziše u gradovima Samarije i koje kraljevi Izraila bijahu izgradili za uvrijediti ALLAHA. On postupi spram njih tačno kako bijaše postupio u Betelu.
  • 20 On pokla na oltarima sve svećenike visokih mjesta koji se tu nalaziše i spali tu ljudske kosti. Potom se vrati u Jeruzalem.

Proslavljanje Pashe[uredi]

(2Krn 35,1, 1819)

  • 21 Kralj dade ovu zapovijed svem narodu: ” Slavite *Pashu ALLAHA, vašeg Allaha, prema onom što je zapisano u ovoj knjizi *saveza.
  • 22 Nije se jedna takva Pasha slavila od vremena kad su Sudije upravljali Izrailom i cijelo vrijeme Kraljeva Izraila i Jude.
  • 23 U osamnaestoj godini vladavine kralja Josiasa proslavi se jedna takva Pasha ALLAHOVA u Jeruzalemu.

Zaključak o Josiasovoj vladavini[uredi]

(s Krn 35.2027; 36.1)

  • 24 Jozias jednako zbrisa vračeve, čarobnjake, terafime, idole i sve gadove[229] koji su se vidjeli u zemlji Judi i u Jeruzalemu, da bi ispunio riječi Zakona, riječima zapisanim u knjizi koju svećenik Hilkijahu bijaše pronašao u Kući ALLAHOVOJ.
  • 25 Nije bilo prije njega kralja koji, kao on, priđe ALLAHU svim svojim srcem, svim svojim bićem i svom svojom snagom, prema svem Zakonu Musinom. Poslije njega, ne podiže se neko sličan.
  • 26 Ipak ALLAH se ne povrati iz jarosti velikog gnjeva koji je planuo protiv Jude, zbog svih uvreda koje Manase bijaše počinio protiv njega.
  • 27 ALLAH reče: ” Čak i Judu, ja ću odstraniti daleko iz svoje prisutnosti kao što sam ostranio Izrail, ja ću odbaciti ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Kuću o kojoj sam rekao: Ondje biće moje *ime. “
  • 28 Ostatak djela Joziasovih, sve što je učinio, nije li zapisano to u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 29 Tokom njegovih dana, *faraon Neko, kralj Egipta, uspe se sastati s kraljem Asirije kod Eufrata. Kralj Jozias pođe mu u susret, ali faraon, čim ga vidje, ubi Joziasa u Megidou[230].
  • 30 Kako on bijaše mrtav, njegove ga sluge odnesoše na kolima i odnesoše iz Megidoa u Jeruzalem. Ukopaše ga u njegovom grobu. Narod zemlje uze Joakhaza, Joziasovog sina; dadoše mu *pomazanje i postaviše ga za kralja na mjestu njegovog oca.

Joakhaz, kralj Jude[uredi]

(2Krn 36.24)

  • 31 Joakhazu bijaše 23 godine kad postade kralj i on vladaše tri godine tri mjeseca u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Hamutal, kćer JirmejahuvljHava, iz Libne[231].
  • 32 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, tačno kao njegovi očevi.
  • 33 *Faraon Neko ga stavi u lance u Rivli, u zemlji Hamat, da prestane vladati u Jeruzalemu. Faraon Neko nametnu zemlji jedan danak od stotinu talenata[232] srebra i jedan talenat zlata.
  • 34 On postavi kao kralja Elijakima, sina Joziasova, na mjesto Joziasa, njegovog oca, i zamijeni njegovo ime u Jojakim. Glede Joakhaza, on bijaše zatvorenikom; on dođe u Egipat gdje i umrije.
  • 35 Jojakim isporuči srebro i zlato faraonu Kekou; za dati, od faraona, zahtijHavani iznos, on oporezova zemlju; on nametnu silom jedan namet u srebru i zlatu pučanstvu zemlje, prema sredstvima svakog, za dati ga faraonu Neku.

Jojakim, kralj Jude[uredi]

(2 Krn 36.58)

  • 36 Joakim imaše 25 godina kad postade kraljem i vladaše jedanaest godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Zebida, kćer PedajavljHava, iz Rume.
  • 37 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, tačno kao i njegovi očevi[233].
  • 24 1 Tokom svojih dana, Nabukodonozor, kralj Babilonije, stavi se u vojni pohod; Jojakim mu bi podložan tokom tri godine, potom, ponovo, on se pobuni protiv njega.
  • 2 ALLAH posla protiv Jojakima, bande *Aramejaca, bande Moabita i bande sinova Amonovih; on ih posla protiv Jude za uništiti ju, prema riječi koju ALLAH bijaše rekao po posredništvu svojih slugu *Pegambera[234].
  • 3 Jedino na zapovijed ALLAHOVU sve se to Judi, zato da bude odstranjena daleko iz njegove prisutnosti[235]. Zbog grijehova Manasejevih , svega što bijaše učinio,
  • 4 i također zbog nedužne krvi[236] koju bijaše prolio i kojom bijaše ispunio Jeruzalem, što ALLAH ne hotijaše oprostiti.
  • 5 Ostatak djela Jojakimovih, sve što je učinio, nije li zapisano to u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 6 Jojakim leže s očevima[237] svojim. Njegov sin Jojakin zavlada na njegovom mjestu.
  • 7 Kralj Egipta ne iziđe više iz svoje zemlje, jer kralj Babilonije bijaše uzeo sve što je pripadalo kralju Egipta, od potoka[238] egipatskog sve do rijeke Eufrat.

Prvo progonstvo[uredi]

(2 Krn 36.910)

  • 8 Jojakin imaše osamnaest godina kad postade kraljem i vladaše tri mjeseca u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Nehušta, kćer Elnatana, iz Jeruzalema.
  • 9 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, tačno kao njegovi očevi.
  • 10 U ono vrijeme, sluge Nabukodonozora, kralja Babilonije, uspeše se protiv Jeruzalema. Grad podnese opsadu.
  • 11 Nabukodonozor, kralj Babilonije dođe i sam protiv grada kojeg njegove sluge opsjedaše.
  • 12 Tada Jojakin, kralj Jude, iziđe pred kralja Babilonije, on, njegova majka, njegove sluge, njegovi zapovjednici i njegovi časnici. Osme godine njegove vladavine, kralj Babilonije ga zarobi.
  • 13 Prema onome što ALLAH bijaše rekao[239], on odnese sva blaga iz Kuće ALLAHOVE i blaga iz kraljevske kuće; on polomi sve predmete od zlata koje Sulejman, kralj Izraila, bijaše načinio u Hramu ALLAHOVOM.
  • 14 On progna sav Jeruzalem, sve glavare, sve Bogate ljude, to jest 10.000 prognanika, sve kovinarske zanatlije i bravare; ostade samo sitni narod.
  • 15 On protjera Jojakina u Babilon kao i kraljevu majku, kraljeve žene, njegove časnike, zemaljske prinčeve, on ih odvede u progonstvo u Babilon.
  • 16 Sve Bogataše, to jest 7.000, kovinarske zanatlije i bravare, brojem njih tisuću, sve srčane vojnike, kralj Babilonije njih odvede u izgnanstvo u Babiloniju.
  • 17 Kralj Babilonije postavi kralja, na mjesto Jojakinovo, njegovog strica Matanija, kojem promijeni ime u Sedecijas.

Sedecias, kralj Jude[uredi]

(Jr 52.13; 2Krn 36.1113)

  • 18 Sedecias imaše 21 godinu kad postade kraljem i vladaše jedanaest godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Hamutal, kćer JirmejahuvljHava, iz Libne[240] .
  • 19 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, tačno kao Jojakin.
  • 20 Radi gnjeva ALLAHOVOG dogodi se Jeruzalemu i Judi da ih odbaci daleko iz svoje prisutnosti[241]. Sedecias se pobuni protiv kralja Ba bilonije.

Nabukodonozor opsjeda Jeruzalem[uredi]

(Jr 39.17; 52.411)

(Jr 39.17; 52.411)

  • 25 1 Devete godine Sedeciasove vladavine, desetog mjeseca, Nabukodonozor, kralj Babilonije, stiže sa svojim postroEjjama pred Jeruzalem. On zauze položaj protiv njega i svud uokolo izgradi nasipe[242].
  • 2 Grad podnese opsadu sve do jedanaeste godine vladavine Sedeciasove.
  • 3 Devetog mjeseca, dok glad haraše u gradu i narod ne imaše više hrane, jedan proboj bi otvoren u grad.
  • 4 Svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida koji je prema kraljevom vrtu, iako Kaldejci biše postavljeni okolo grada; oni odoše putem prema Arabi[243].
  • 5 Kaldejske postrojbe progoniše kralja kojeg uhvatiše u Jerihonskom polju; sve njegove postrojbe, u rasulu, bijahu ga napustile.
  • 6 Kaldejci zgrabiše kralja, uspeše ga u Rivlu[244] kod kralja Babilonije i objaviše mu njegovu odluku.
  • 7 Oni poklaše Sedeciasove sinove pred njegovim očima, potom Nabukodonozor iskopa oči Sedeciasu, sveza ga dvostrukim lancem od bronce i odvede u Babiloniju.

Zauzeće Jeruzalema. Drugo izgnanstvo[uredi]

(Jr 39.810; 52.1227; 2Krn 36.1721)

  • 8 Petog mjeseca, sedmog u mjesecu, u devenaestoj godini vladavine Nabukodonozora, kralja Babilonije, Nebuzaradan, zapovjednik osobne garde, sluga kralja Babilonije, stiže u Jeruzalem.
  • 9 On zapali Kuću ALLAHOVU i kraljevu kuću kao i sve kuće u Jeruzalemu: on stavi vatru u sve kuće visokih osoba.
  • 10 Sve kaldejske postrojbe koje pratiše zapovjednika osobne garde razrušiše zid koji okruživaše Jeruzalem.
  • 11 Nebuzaradan, zapovjednik osobne garde, progna narod koji preostade još u gradu i bjegunce koji se bijahu pridružili kralju Babilonije, kao i ostatak pučanstva.
  • 12 Zapovjednik osobne garde ostavi jedan dio sitnog naroda u zemlji za obrađivati vrtove i polja.
  • 13 Kaldejci polomiše brončane stubove u Kući ALLAHOVOJ kao i postolja Moru[245] od bronce koja bijahu u Kući ALLAHOVOJ i odnesoše broncu u Babilon.
  • 14 Oni uzeše velike zdjele, vedrice, usekače, kupe i pribor od bronce namijenjen obredu.
  • 15 Zapovjednik osobne garde uze kadionice i velike zdjele za škropljenje, kako od zlata tako i od srebra[246].
  • 16 što se tiče dvaju stubova, u Moru bijaše samo jedan i postolja koja Sulejman bijaše načinio za Kuću ALLAHOVU, nemoguće je odrediti težinu bronce.
  • 17 Visina prvog stuba bijaše osamnaest lakata; on bijaše povišen jednim zaglavkom od bronce čija visina bijaše tri lakta, a koji bijaše okružen jednim pleterom i narovima; sve u bronci. Drugi stub, sa svojim pleterom, bijaše sličan prvom.
  • 18 Zapovjednik osobne garde uhiti Seraja, glavnog svećenika i Sefanijahua, drugog svećenika, kao i trojicu čuvara praga[247].
  • 19 On uhiti u gradu jednog časnika zaduženog vojskom i petoricu ljudi pridodanih kraljevoj službi, a koji se nalaziše u gradu; on također uhiti tajnika, zapovjednika vojske zaduženog za novačenje pučanstva i, među njima, 60 ljudi koji su se nalazili u gradu.
  • 20 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne garde,, stavi ih u pritvor i odvede ih kralju Babilonije u Rivlu.
  • 21 Kralj Babilonije ih dade usmrtiti u Rivlai, u zemlji Hamatovoj. Tako Juda bi prognana daleko iz svoje zemlje.

Gedalias, upravitelj Judine zemlje[uredi]

(Jr 40.7-41.18)

  • 22 Glede ljudi ostalih u zemlji Juda, onih koje Nabukodonozor, kralj Babilonije, bijaše ostavio, kralj postavi nad njima kao upravitelja Gedaliasa, sina Ahikamova, sina šafanova.
  • 23 Kad svi zapovjednici vojske kao i njihovi ljudi doznaše da kralj Babilonije bijaše postavio Gedaliasa kao upravitelja, oni dođoše tražiti Gedaliasa u Mispu, praćeni svojim ljudima: bijahu to Ismail, sin Netanijavljev, Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin Tanhumetov, iz Netofa, Jazanjahu, sin Makatita[248].
  • 24 Gedalias im dade kao i jihovim ljudima ovu svečanu izjavu: ” Ne bojte se biti u broju slugu Kaldejskih! Ostanite u zemlji, služite kralja Babilonije i biće te sretni[249]. “
  • 25 Ali, sedmog mjeseca, Ismail, sin Netanijavljev, sin Elišama, kraljevske krvi, dođe s deset ljudi; oni smrtno udariše Gedaliasa kao i Judejce i Kaldejce koji bijahu s njim u Mispi[250].
  • 26 Sav narod, veliko i malo, i zapovjednici postroEjji staviše se na put i odoše u Egipat od straha pred Kaldejcima.

Evil-Merodak se smilovao Jojakinu[uredi]

(Jr 52.31-34)

  • 27 Trideset i sedme godine izgona Jojakina, kralja Jude, dvanaestog mjeseca, 27. u mjesecu, Evil-Merodak, kralj Babiloniije, iste godine kad postade kraljem, smilova se Jojakinu[251], kralju Jude i oslobodi ga.
  • 28 On mu govoriše prijateljski i dodijeli mu uzdignutije sjedište nego drugim kraljevima koji dijeliše njegovu sudbinu u Babiloniji.
  • 29 On mu dade napustiti zatvoreničku odjeću i Jojakin uzimaše svoj objed stalno u prisutnosti kraljevoj, svih dana svojeg života.
  • 30 Njegova opskrba, svakodnevna opskrba, njemu bi osiguravana po kralju svakog dana, svih dana njegovog života.

Bilješke uz Druga knjiga Kraljeva[uredi]

  • [1]Dvije aktualne knjige Kraljeva čine jedinstveno djelo koje nije bilo podijeljeno, ima već dugo vremena, osim zbog praktičnog razloga redoslijeda ( pitanje lakšeg rukovanja ).
  • [2]s balkona: drugi prijevod kroz mrežu ili kroz rešetke; radilo se o jednom prozoru s rešetkama gornja soba: vidjeti 1Krlj 17.19 i bilješku Bal-Zebub: ovo ime znači Gospodar muha; to je jedno iskrivljenje imena BalZebul: Princ Bal Ekron: filistinski grad 50 km zapadno od Jeruzalema.
  • [3]Posljednja fraza (u drugoj osobi jednine) cilja kralja Akhaziasa osobno.
  • [4]pregaca od kože: kratka odjeća, možda karakteristična za Pegambere; drugi prijevod jedan pojas od kože.
  • [5]pedesetstotnik: časnik, zapovjednik postroEjje od pedeset vojnika planina: ne zna se o kojoj se planini radi.
  • [6]Gilgal: vjerojatno jedan lokalitet dvanaestak km sjeverno od Betela, koji ne treba pomiješati s druga dva lokaliteta istog imena, jedan je spomenut u Joz 4.19, a drugi u Joz 12.23.
  • [7]sinovi Pegambera: vidjeti 1Krlj 20.35 i bilješku.
  • [8]Prema Dt 21.17, prvorođeni sin primaše jedan dvostruki dio očinske bastine. Elize je želio postati glavni duhovni bastinik Elijev, njegov dostojni nasljednik.
  • [9]Moj oče !® ovaj uzvik izrazava ideju da jedan Pegamber vrijedi za jedno kraljevstvo toliko kao jedna dobro naoruzana vojska. Usporediti 13.14
  • [10]Ogrtač koji bijase Eli bacio na Elizeja da ga pozove za slijediti ga (vidjeti 1Krlj 19.19). Elize mu sada postaje vlasnikom: on je dakle dostojan nasljednik Elijev.
  • [11]On također: kao i Eli, r. 8.
  • [12]Hajde ošišanac ! To bi mogla biti aluzija na njegovu tonzuru, karakteristicna za Pegambere, vidjeti 1Krlj 20.41 i bilješku. Drugi prijevod: Hajde, ćelo ! Hajde !
  • [13]Stela: vidjeti 1Krlj 14.23 i bilješku: usporediti 1Krlj 16.3233.
  • [14]grijeh Jeroboamov: vidjeti 1Krlj 12.2930 i bilješke.
  • [15]Usporediti 3.4-27 i 1Krlj 22.1-40.
  • [16]Pustinjskom: Jozafat predlaze zaobići Mrtvo more za napasti Moab s juga; kralj Edoma (vidjeti r.9) bijase tada podvrgnut kralju Jude.
  • [17]Ovim se izrazom pokazuje intimnost između Elija i Elizeja.
  • [18]Što ima između mene i tebe ?: vidjeti 1Krlj 17.18 i bilješku proroci tvojeg oca i®: to su proroci Bala i Asera (usporediti 1Krlj 18.19).
  • [19]Glazba je podsticala inspiraciju, vidjeti 1S 10.56.
  • [20]milodari: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [21]remen za mač: drugi prijevod nositi oruzje.
  • [22]Kraj retka je preveden prema staroj grčkoj verziji; hebrejski je nejasan.
  • [23]KirHarezet: prijestolnica Moabove kraljevine.
  • [24]holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA nvelika srdzba protiv Izraili1a ; radi se o ljutnji Allaha Kemosa moabskog (vidjeti Krlj 11.7) drugi prijevod jedna velika ljutnja kod Izrailita: radilo se tada o ljutnji Izrailita protiv takvog postupka.
  • [25]Usporediti 4.17 i 1Krlj 17.716 sinovi prorocki: vidjeti 1Krlj 20.35 i bilješku.
  • [26]Vidjeti 1Krlj 1.3 i bilješku.
  • [27]Vidjeti 1Krlj 17.19 i bilješku.
  • [28]Mlad mjesec: vidjeti u Glosaru pod SVEKOVINE.
  • [29]Vidjeti 2.25.
  • [30]Opaši: vidjeti 1Krlj 18.43 i bilješku ne pozdravljaj ga, ne odgovaraj mu: vidjeti Lk 10.4; posvećivalo se općenito mnogo vremena pozdravljanjima na putovanjima.
  • [31]Usporediti 4.3237 i 1Krlj 17.1724.
  • [32]Kihanje oznacavak povratak zivota u nozdrve djeteta (usporediti Stv 2.7).
  • [33]Gilgal: vidjeti 2.1 i bilješku Glad je možda ona koja potraja sedam godina, prema 8.1.
  • [34]ili jer se nije znalo ili a da niko ništa nije znao.
  • [35]Tj. juha je otrovana.
  • [36]Usporediti 4.42-44 i Mt 14.13-21; 15.2238 - Bal-Shalisha: neidentificirano mjesto.
  • [37]talenat, sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [38]Moj oče: naslov postovanja davan značajnim osobama, kralju (Iz22.21 ) ministru (ovdje) ili Pegamberu (2Krlj 6.21)
  • [39]Sa zemljom "Izrailovom", Naman hoće u Damasku izgraditi jedan oltar za nuditi žrtve ALLAHU, "Allahu Izrailovom " holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [40]Rimon: božanstvo obozavano u Damasku.
  • [41]Izraz planina Efraim oznacava planinsku regiju u kojoj bijahu nastanjeni pleme Efraim i jedan dio plemena Manase. sinovi prorocki: vidjeti 1 Krlj 20.35 i bilješku talenat: vidjeti u Glosaru MJERE.
  • [42]Offel, vjerojatno četvrt u Samariji, bio je također jedan Offel u Jeruzalemu, vidjeti u EZd 32.14 i bilješku.
  • [43]vidjeti 1Krlj 20.35 i bilješku.
  • [44]Dotan: vidjeti Stv 37.17 i bilješku.
  • [45]sikal, kab: vidjeti u Glosaru pod MJERE golubiji brabonjak: ako je izraz upotrijebljen u cistom znacenju, radi se o gorivu, ako li je to pako jedna slika, mogla bi znaciti u narodnom jeziku jednu vrstu slanutka.
  • [46]Nek' Allah mi ucini to i jos toliko: vidjeti 1S 14.44 i bilješku.
  • [47]sin ubojice: radi se vjerojatno o jednom od Akhabovih sinova (Akhazias ili Joram, vidjeti 1.1718); Akhab bi odgovoran za smrt Pegambera ALLAHovih (1Krlj 18.4) i Nabota (1Krlj 21.19) (na hebrejskom sin moze znaciti, na jedan općenit nacin pripadnost vrsti ili rodu ).
  • [48]na vratima Samarije: tržnica bijase općenito na trgu pokraj gradskih vrata sea, sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE .
  • [49]Štitonoša: drugi prijevod časnik prozori neba služili bi za kisnuti hranu s neba na zemlju (usporediti Stv 7.11; Ml 3.10)
  • [50]Hititi: vidjeti u Glosaru pod AMORITI.
  • [51]sea, sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [52]Vidjeti 4.1837.
  • [53]njena kuća i njeno polje: susjedi su se mogli domoći toga dok vlasnik bijase odsutan.
  • [54]Gehazi: vidjeti 4.12.
  • [55]Hazael: vidjeti 1Krlj 19.15; vjerojatno je radio u kraljevskoj palaci u Damasku.
  • [56]Tvoj sin: izraz kojim se BenHadad ponizno predstavlja pred Pegamberom; usporediti 5.13 i bilješku.
  • [57]ti ćes zivjeti ili ti ćes ozdraviti: jedna stara Židovska tradicija kaze ti ne ćes zivjeti (ozdraviti).
  • [58]Prema ovdje prevedenom hebrejskom tekstu, Joram, sin Jozafatov, postade kralj Jude prije smrti svog oca, sto dopusta misliti o suKraljevanju. Ali vise starih verzija nemaju recenicu Jozafat bijase tada kralj Jude.
  • [59]Jednu kćer Akhabovu: Radi se o Ataliji, vidjeti r.26 i bilješku.
  • [60]Vidjeti 2S 7.1216; 1Krlj 11.36 i bilješku.
  • [61]Sair: nepoznati lokalitet, vjerojatno u Edomu ili u blizini hebrejski tekst redaka 2122 malo je jasan i prijevod je nesiguran.
  • [62]Livna: lokalitet na 40km odprilike zapadno od Jeruzalema; tad Livna prijeđe pod dominaciju Filistinaca.
  • [63]leže sa svojim očevima: vidjeti 1Krlj 1.21 i bilješku.
  • [64]R. 18 predstavlja Ataliju kao kćer Akhabovu, dakle unuku, Omrijevu. U stvari hebrejski izraz kćerka od moze imati jedan općenitiji smisao, kao potomkinja od; Omri bijase osnivac kraljevske dinastije. (Usporediti 6.32 i bilješku).
  • [65]Kuća Akhabova ili obitelj Akhabova.
  • [66]Ramot Galadski: vidjeti 1Krlj 22.3 i bilješku.
  • [67]Izreel: vidjeti 1Krlj 21.1.
  • [68]proročki sinovi: vidjeti 1Krlj 20.35 i bilješku Pripaši svoje remenje: vidjeti 1Krlj 18.46 i bilješku.
  • [69]ja te posvećujem kraljem ili ja te posvećujem kao kralja.
  • [70]kuća Akhabova ili obitelj Akhabova.
  • [71]zanesenjak: drugi prijevod luđak.
  • [72]Izreel: vidjeti 8.29 Vi sta dakle pristali k meni !: drugi prijevod Ako vi nalazite dobrim, ili Ako je vasa volja, da®
  • [73]razvrat : aluzija na fenicijske religiozne običaje; vidjeti Oz 1.2 i bilješku.
  • [74]Vidjeti 1Krlj 21.1929.
  • [75]Bet-Gan i Jivleam dva su lokaliteta u blizini jedan drugom; desetak kilometara juzno od Izreela; Megido se nalazi petnaestak km zapadno od Izreela. Cesta (uobicajena) prolazila je kroz BetGan.
  • [76]Ovaj redak ponavlja 8.25.
  • [77]Zimri: Dajući Jehuu ime Zimri, Jezabel pravi aluziju na epizodu ispricanu u 1 Krlj 16.913.
  • [78]Vidjeti 1Krlj 21.23.
  • [79]sinova ili potomaka; usporediti 8.26 i bilješku.
  • [80]dva kralja: Joram i Akhazias, vidjeti 9.2229.
  • [81]Vidjeti 1Krlj 21.21,29.
  • [82]sinovima ovdje je koristeno u sirem smislu: clanovi porodice. Kraljica Majka: vidjeti 1Krlj 15.10,13 i bilješke.
  • [83]O Junuzdabu i njegovim potomcima Rekabitima, vidjeti Jr 35
  • [84]Vidjeti 1Krlj 21.21, 29.
  • [85]kuća Balova: vidjeti 1Krlj 16.32.
  • [86]Sudionici svecanosti morali su odjenuti specijalnu odjeću za tu priliku, sto je dopustilo Jehuu da vjernike Bala razlikuje od ostalih.
  • [87]holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [88]trkaci: vidjeti 1Krlj 14.27.
  • [89]stela: prema starim verzijama i r. 27; hebrejski: stele; vidjeti od 1Krlj 14.23 i bilješku U cjelini, tekst od r.2527 malo je jasan, i prijevod katkad nesiguran.
  • [90]ili javni zahod.
  • [91]Vidjeti 1Krlj 12.2829.
  • [92]leže s očevima svojim: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [93]Atalija: vijdeti 8.18, 26 i bilješke da njen sin bijase mrtav: vidjeti 29.2729.
  • [94]Jehoseba bijase, prema 2 Krn 22.11, supruga svećenika Jehojada (r.4) ta dvorana nalazila se vjerojatno u aneksu Hrama, vidjeti 1Krlj 6.510.
  • [95]Karienci: vojnici podrijetlom iz Male Azije, činili su jednu postroEjju garde palače u Hrama trkači: vidjeti 1Krlj 14.27 i bilješku.
  • [96]Hebrejski tekst red. 57 malo je jasan i prijevod je nesiguran.
  • [97]Koplje bi moglo biti ono Džalutovo (usp. 1S 17.45; 21.10 ); stare verzije teksta i usporedni tekstovi Hronika imaju plural: koplja Davud bijaše pohranio u Jeruzalemu razlicito oruzje uzeto pobijeđenima: vidjeti 2S 8.7. [98]kraljevska znamenja: drugi prijevodi svjedočanstvo, Zakon ili dokument saveza; hebrejski termin tako preveden je vrlo nesiguran da bi se moglo znati o cemu se tačno radi u tom kontekstu.
  • [99]na podiju ili pokraj stuba.
  • [100]Konjski ulaz: ne zna se tačno gdje se nalazio na planu Jeruzalema; ne treba ga pomiješati s Konjskim vratima, spomenutim u Jr 31.40; Ne 3.28.
  • [101]sedam godina: vidjeti 11.4.
  • [102]U r. 5-6, neki elementi nisu posve jasni, ali opći smisao je očit.
  • [103]đkrabica: kutija namijenjena milodarima u vidu novca; vidjeti Mk 12.41. Svećenici čuvari praga su važne osobe u svećenićkoj hijerarkiji (vidjeti 23.4; 25.18), iako njihova tačna uloga nije poznata.
  • [104]Usporediti 2Krn 24.14 O različitim liturgijskim objektima spomenutim ovdje, vidjeti 1Krlj 7.50.
  • [105]Ne zna se da li novac tako namijenjen svećenicima nadomještasše u određenom slučaju spomenutih žrtvovanja (usporediti Lv 6.187.7), ili ih je redovno pratio.
  • [106]Gat: vidjeti 1Krlj 2.39 i bilješku.
  • [107]Bet-Milo je možda identican Milou iz 1Krlj 9.15; Silla je jedno neidentificirano mjesto Hebrejski tekst kraja redka je malo jasan i prijevod nesiguran.
  • [108]stiša ALLAHA, tj. zamoli ALLAHA da se stisa; usporediti u1Krlj 13.6 jednu slicnu, ali razvijeniju formulu
  • [109]jednog spasitelja: vidjeti Sdc 3.9 pod svojim satoria: vidjeti Joz 22.4 i bilješku.
  • [110]sveti stub: vidjeti 1Krlj 14.15 i bilješku.
  • [111]jahači ili konjanici.
  • [112]leže s očevima svojim vidjeti 1Krlj 1.21
  • [113]njegovi ratovi s Amaziasom: vidjeti 14.18 14.
  • [114]R. 12-13 su ponavljanje gotovo rijec po rijec r. 14.15-16, jer sve do 14.1-4 radi se o događajima u kojima je kralj Joas igrao jednu ulogu.
  • [115]Oče moj! ®: vidjeti 2.12 i bilješku.
  • [116]Afek: vidjeti 1Krlj 20.26 i bilješku.
  • [117]Bande pljačkaša, kao u 5.2.
  • [118]Vidjeti r. 3.
  • [119]Vidjeti 12.21-22.
  • [120]Citat iz Dt 24.16.
  • [121]dolina Soli: : dolina koja povezuje Mrtvo more sa Zaljevom Akaba (danas Araba) Sela : grad ciji je položaj nesiguran, vjerojatno u oblasti Petra.
  • [122]Čkalj: Mala basna, koja podsjeća na onu iz Sdc 9.8-15, ali cije je detaljno objašnjenje teško; prema r. 10, čini se da Joas daje do znanja Amaziasu, ovom basnom, da ga njegova pretenzija izlaže riziku iznenadnog sloma.
  • [123]Bet Šemeš: vidjeti 1S 6.9 i bilješku.
  • [124]u svoj šator: vidjeti Joz 22.4; 1Krlj 12.16 i bilješke.
  • [125]lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE Dio zida koji je unisten nalazio se vjerojatno u području sjever ili sjeverozapad grada Jeruzalema.
  • [126]leže sa svojim očevima: vidjeti 1Krlj 1.21 i bilješku R. 15-16 ponavljaju gotovo svaku riječ 13.12-13, gdje se dane informacije nalaze na jednom normalnijem mjestu.
  • [127]Lakiš: lokalitet 45 km jugozapadno od Jeruzalema (danas "Telled-Duweir").
  • [128]Eilat: vidjeti 1Krlj 8.65.
  • [129]Lebo-Hamat: vidjeti 1Krlj 8.65 i bilješku More Arabe: drugo ime Mrtvo more (usporediti 14.7 i bilješku) Junuz: u SZ nije sačuvano to Junuzovo Pegamberovanje.
  • [130]bolno(gorko,tužno): prema starim verzijama; hebrejski: pobunu.
  • [131]zasebno u jednoj kući: prijevod nesiguran, sugerirano po Lv 13.46.
  • [132]leže sa svojim očevima: vidjeti 1Krlj 1.21 i bilješku.
  • [133]Vidjeti 10.30.
  • [134]Ozias: drugo ime za Azariasa (15.17); usporediti 2Krn 26.
  • [135]Tirsa: vidjeti 1Krlj 14.17 i bilješku.
  • [136]Tifsah: vidjeti 1Krlj 5.4 i bilješku. Ali, većina suvremenih prijevoda slijede ovdje tekst stare grčke verzije koja kaže Tapuah, lokalitet središnje Palestine (vidjeti Joz 17.8).
  • [137]Pul: drugo ime za Tiglat*Pilezera III, vidjeti r. 29 talenat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [138]Svi se ti lokaliteti nalaze na sjeveroistoku Izrailovog kraljevstva.
  • [139]Ozias: vidjeti r. 13 i bilješku.
  • [140]Gornja vrata su ona ista, možda, spomenuta u Jr 20.2 i Ez 9.2
  • [141]njegov otac ili njegov predak.
  • [142]spaliti u vatri: radi se o žrtvovanju djeteta zabranjenom zakonodavstvom SZ: vidjeti Lv 18.21; Dt 12.31.
  • [143]Eilat: vidjeti 1Krlj 9.26 i bilješku.
  • [144]Kir: vidjeti Am 1.5 i bilješku.
  • [145]holokaust, milodar, libacija: vidjeti u Gloasru pod ŽRTVOVANJA.
  • [146]Radi se o oltaru za holokauste, vidjeti 1Krlj 8.64.
  • [147]osnove: vidjeti 1KRLJ 7.2737; korita: 1Krlj 7.3839; More : 1Krlj 7.2326.
  • [148]Ne zna se tačno ni sto bijahu ni gdje se nalazise Šabatski prolaz i kraljevski ulaz.
  • [149]leže s očevima svojim: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [150]So: ne zna se za egipatskog kralja koji bi nosio receno ime.
  • [151]Zauzeće Samarije dogodi se 722 ili 721 g.p.I.Kr. HAllah : lokalitet u sjevernoj Mezopotamiji, neidentificiran; Gozan: lokalitet u sjevernoj Mezopotamiji; Habor danas "habur", pritoka lijeve obale Eufrata; Medfija : zemlja smjestena na istoku Asirije i na jugu Kasmijskog mora.
  • [152]sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [153]kule stražare : vjerojatno se radi o manje važnim lokalitetima.
  • [154]stele: vidjeti 1Krlj 14.23 i bilješku; sveti stubovi: vidjeti 1 Krlj 14.15 i bilješku.
  • [155]vašim očevima ili vašim precima.
  • [156]ukrutili su svoju šiju: vidjeti Izl 32.9 i bilješku.
  • [157]iz ništavila: vidjeti Jr 2.5 i bilješku;
  • [158]telad: vidjeti 1Krlj 12.28 sveti stub: vidjeti 1Krlj 14.15 i bilješku vojske nebeske: zvijezde; na starom Orijentu bijahu smatrane Allahovima.
  • [159]spaljivali u vatri: vidjeti 16.3 i bilješku gatanja: vidjeti Dt 18.10 i bilješku uz Ez 21.26.
  • [160]Aluzija na progonstvo spomenuto u 15.29 i 17.6.
  • [161]Svi su ti ljudi jednako dovedeni iz gradova koje kralj Asirije bijase osvojio u drugim regijama Bliskog Istoka.
  • [162]Šukot-Benot, Nergal, Asima, kao i (u slijedećim redovima) Nibhaz, Tartak, Adramelek i Anamelek su vjerojatno sve imena stranih božanstava, od kojih su nam samo neka poznata s drugih mjesta.
  • [163]R. 35-39 ne citiraju jedan precizan tekst, već izraze koje susrećemo u Deuteronomioju.
  • [164]Iz te mješavine naroda rođeni su Samaritanci, prezreni od Židova i drzani po strani od njihove vjerske zajednice (vidjeti Ezd 4; Lk 9.5156; Jn 4.9).
  • [165]stele: vidjeti 1Krlj 14.23 i bilješku; sveti stub: vidjeti 1Krlj 14.15 i bilješku; zmija od bronce: vidjeti Br 21.89.
  • [166]kule stražare®: vidjeti 17.9 i bilješku.
  • [167]Usporediti r. 9-12 i 17.36.
  • [168]Iz 36-39 predstavlja jednu pricu paralelnu onoj iz 2Krlj 18.1320.19.
  • [169]Lakiš: v idjeti 14.19 i bilješku ja sam počinio jednu grjećku: vidjeti r. 7 talenat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [170]vrhovni zapovjednik, visi časnik i pobocnik: dugo vremena su se tri hebrejske transkripcije asirskih vojnih naslova držale osobnim imenima ( Tartan, RabSaris, Rab-Sake) osoba koje su obnašale spomenute dužnosti Gornje spremište (vode), jednako spomenuto u Iz 7.3, nije sa sigurnošću identificirano: neki ga smještaju kod izvora Gihona (vidjeti 1Krlj 1.33 i bilješku), na početku jednog kanala koji dovodi vodu u grad; drugi ga drže rezervoarom smještenim u istom gradu i snabdjHavanom kanalom koji je u pitanju. Usporediti bilješku o Iz 22.11 Fulonsko polje nije sa sigurnošću lokalizirano; moglo bi se nalaziti u dolini Cedron, u blizini izvora Rugela (vidjeti 1Krlj 1.9) cesta pokraj kanala vjerojatno je jedno mjesto dobro poznato suvremenicima Izaijinim, izvan zidina grada.
  • [171]konji ili konjanici.
  • [172]To je ALLAH: vidjeti Iz 7.1725; 10.5 -6.
  • [173]aramejski: jezik u to doba internacionalan, koristili su ga kultivirani ljudi, a ne i narod judejski: tj. hebrejski, jezik zemlje.
  • [174]primorani kao vi®: zbog gladi, ako je grad opsjednut.
  • [175]Povežite se®: drugi prijevod Načinite mir sa mnom..
  • [176]Vidjeti u 17.24 jednu listu malo različitu gradova kojih se dočepao Senakerib.
  • [177]Izaija, sin Amosov: vidjeti Iz 1.1 i bilješku.
  • [178]Sinovi su®: slika izrazava beznadnu situaciju u kojoj se nalazi Jeruzalem.
  • [179]vratiće se®: vidjeti r.3536.
  • [180]Livna: vidjeti 8.22 i bilješku.
  • [181]Kuš označava Nubiju, otkud je Tirhak potjecao; u stvari on je bio kraljem Egipta.
  • [182]posvetili zabrani: vidjeti Dt 2.34 i bilješku.
  • [183]Usporediti 17.24 i 18.34; to je jedna nova lista (koja se nastavlja u r. 13) lokaliteta zauzetih po Senakeribu.
  • [184]kćer Sina i kćer Jeruzalema dvije su poetske personifikacije grada Jeruzalema ona klima glavom: znak ruganja (vidjeti Ps 22.8).
  • [185]Svetac Izrailov (Allah) je jedan izraz čest kod Izaije (vidjeti bilješku uz Iz 10.17).
  • [186]kratka ruka: slikoviti izraz koji znači da se ima malo sredstava za nešto učiniti O snijeti, vidjeti 1Krlj 8.37 i bilješku.
  • [187]kolut u tvoj nos : zatvorenici su, prema asirijskim bareljefima, dobijali takav kolut u nos.
  • [188]Pegamber se sad obraća Ezekiasu Slika r.29 čini se indicira da poslije vremena iskušenja, dolazi vrijeme prosperiteta.
  • [189]iz kuće Judine ili iz kraljevstva Judinog.
  • [190]nasipi: za dosegnuti vrh obrambenog zida.
  • [191]Zemlja Ararat (vidjeti Stv 8.4) označava Armeniju.
  • [192]Hebrejski izraz preveden s U one dane je jedna vrlo nejasna kronološka indikacija, koja ne pretendira situirati Ezekiasovu bolest (pogl 20) tačno u isto doba s oslobođenjem Jeruzalema (pogl 19).
  • [193]tvojeg oca ili tvojeg pretka.
  • [194]tumori: drugi prijevod cir; koristenje smokava kao medikamenta potvrđeno je u nekoliko antičkih tekstova Ovaj redak činio bi se boljim poslije r. 11. On uostalom ne postoji u paralelnom tekstu 2Krn 32.24.
  • [195]Kontekst je vrlo nesiguran da bi se znalo radi li se o podpodjeli jedne vrste sunčevog brojčanika (konstruiranog od Akhaza, r. 11), ili o stubišnim stepenicima.
  • [196]Usporedno izvješće Izaijino umeće ovdje (Iz 38.920) jednu molitvu zahvalnicu izgovorenu po Ezekiasu.
  • [197]Ovim izaslanstvom, kralj Babilona vjerojatno pokušava napraviti savez s Ezekiasom protiv Asirije. *
  • [198]obradova se®: prema nekoliko hebrejskih rukopisa, starim grackim, latinskim i sirijskim verzijama i paralelnom tekstu Iz 39.2; tradicionalni hebrejski tekst dade prijem glasonošama aromati: vidjeti 1Krlj 10.2 i bilješku.
  • [199]Tokom arheologijskih iskopavanja, nađen je kanal koji je Ezekias iskopao za dovesti vodu u grad iz izvora Gihona (vidjeti 1Krlj 1.33 i bilješku ).
  • [200]leže sa svojim očevima: vidjeti 1Krlj 1.21 i bilješku.
  • [201]sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [202]sveti stub: vidjeti 1Krlj 14.15 i bilješku vojska nebesa: vidjeti 17.16 i biljeslku.
  • [203]kroz vatru: vidjeti 16.3 i bilješku nekromanti (vračevi) su ljudi koji dozivaju duhove.
  • [204]Vidjeti Sdc 3.7 i bilješku.
  • [205]Konopac i razulju zidarski instrumenti) su izrazi koje su Hebreji koristili da izraze destrukciju, vidjeti Lm 2.8; Jeruzalem i kraljevska obitelj Jude biće uništeni kao što to bijaše Samarija i obitelj Akhabova.
  • [206]nedužna krv: aluzija na žrtvovane ljude (vidjeti r. 6) ili na osuđenike na smrt, koji nisu bili krivci (usp. Jr 26.15).
  • [207]sa svojim očevima: vidjeti 1Krlj 1.21 i bilješku.
  • [208]svog oca ili svog predka.
  • [209]O čuvarima praga, vidjeti 12.10 i bilješku; o pobranom novcu kod naroda po njima, vidjeti 12.516.
  • [210]Ta knjiga Zakona podrazumijHava vjerojatno srž Deteuronomija.
  • [211]pitati za savjet (konsultirati) ALLAHA: vidjeti 1Krlj 22.5 i bilješku.
  • [212]čuvar odjeće: sudionici jedne religiozne ceremonije odijHavali su specijalnu odjeću koja se čuvala za tu namjenu.
  • [213]djela svojih ruku: kipovi laznih Allahova (vidjeti 19.18).
  • [214]opustošeno i prokleto mjesto: usp. 1Krlj 9.8.
  • [215]spojiti s tvojim očevima: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [216]na postolju ili kod stuba, vidjeti 11.14.
  • [217]svećenici drugog reda: vidjeti 25.18 i bilješku; čuvari praga: vidjeti 12.10 i bilješku Asera : vidjeti Sdc 3.7 i bilješku vojske nebesa: vidjeti 17.16 i bilješku. predmeti u čast stranih božanstava: vidjeti 21.37.
  • [218]popovi ili svećenici laznih Allahova.
  • [219]sveti stub: vidjeti 1Krlj 14.15 i bilješku.
  • [220]svete prostitutke: vidjeti 1Krlj 14.24.
  • [221]zaprlja: vjerojatno kosturima ljudskim (vidjeti r.14 i 16), tj. ucinio ih necistim za religiozni obred od Geve®,tj. u cijeloj Judi (vidjeti 1Krlj 19.3).
  • [222]uspeti se k oltaru ili nisu mogli ponuditi žrtve.
  • [223]Totef, vjerojatno znači tava za prženje je mjesto jugozapadno od Jeruzalema Molek: vidjeti 16.3; Lv 18.21 i bilješke.
  • [224]brdo Uništenja (Destrukcije) ili Maslinova gora; hebrejski tu ima sličnosti pa otud jedna igra riječi o tim poganskim kultnim mjestima vidjeti 1Krlj 11.58, 33 gnusnosti, užas: porijezirne riječi koje označavaju poganska božanstva, vidjeti 1Krlj 11.5 i bilješku.
  • [225]stele: vidjeti 1Krlj 14.23 i bilješku sveti stub: vidjeti IKrlj 14.15 i bilješku.
  • [226]sveti stub: vidjeti 1Krlj 14.15 i bilješku.
  • [227]on ih uprlja: vidjeti r. i bilješku Allahov čovjek: stara grčka verzija dodaje ovdje slijedeći tekst kad Jeroboam stajaše pokraj oltara, tokom svečanosti. Josias kad se okrenu diče oči prema grobu Božjeg čovjeka - te stvari: vidjeti 1Krlj 13.1-2.
  • [228]Samarija: vidjeti u 1Krlj 13.31.
  • [229]nekromanti (vračevi): vidjeti 2.16 i bilješku terafim: hebrejska riječ, prevedena s idol u Stv 31.19, 3435 (gdje označava vjerojatno male kipove) i u 1S 19.1316 ( gdje bi se moglo raditi o jednoj vrsti krinke). Na svaki način, riječ znači objekte upotrijebljene u stanovitim poganskim kultovima ili Paganizmu gadovi: prijezirni izraz, usporediti s gnusnost i užas, r. 13 i bilješku.
  • [230]Megido: vidjeti 9.27 i bilješku.
  • [231]Livna: vidjeti 8.22 i bilješku.
  • [232]Rivla: grad na pola puta između Damaska i Hamata; Faraon tu postavi svoj glavni stožer Talenat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [233]njegovi očevi ili preci.
  • [234]Kaldejci drugo ime za Babilonce rijec Pegambera: vidjeti posebno 22.1620.
  • [235]odstrani iz svoje prisutnosti: vidjeti 17.18 i bilješku.
  • [236]nedužna krv: vidjeti 21.16 i bilješku.
  • [237]leže s očevima svojim: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [238]od potoka egipatskog do rijeke Eufrat: vidjeti Br 34.5 i bilješku; usp. 1Krlj 5.1.
  • [239]Vidjeti 20.1718.
  • [240]Livna: vidjeti 8.22 i bilješku; 23.31.
  • [241]odstrani iz svoje prisutnosti: vidjeti 17.18 i bilješku.
  • [242]nasipi ili zemljani bedemi: vidjeti 19.32 i bilješku.
  • [243]Kaldejci ili Babilonci Araba označava ovdje dolinu Jordana (vidjeti r. 5).
  • [244]Rivla: poslije Faraona (vidjeti r.5), kralj Babilonije smjesti tu svoj glavni stožer.
  • [245]stubovi: vidjeti 1 Krlj 7.15-22; postolja: 1Krlj 7.2737; More: 1 Krlj 7.2326.
  • [246]O različitim spravama nabrojanim u r. 1415, vidjeti u 1Krlj7.45, 4850.
  • [247]drugi svećenik: cini se bijaše jedna vrsta zamjenika glavnog svećenika zaduženog za nadziranje reda i discipline u Hramu; vidjeti 23.4; Jr 29.2429 cuvari praga: vidjeti 12.10 i bilješku.
  • [248]Mispa: vidjeti 1S 7.5 i bilješku Makatit: stanovnik regije Maaka, na sjeveroistoku Palestine.
  • [249]Redci 23-24 nalaze se s nekim varijantama u Jr 40.79.
  • [250]Izvješće o ovom događaju nalazi se u razvijenijem obliku u Jr 41.13.
  • [251]iste godine: 562. p.I.K. smilova se Jojakinu: drugi prijevod uzdize glavu Jojakinovu; vidjeti Stv 40.13 i bilješku.


« Prva knjiga o kraljevima Biblija (Tomislav Dretar) [[Biblija (Tomislav Dretar)/|]] »