Biblija (Tomislav Dretar)/Prva knjiga o kraljevima

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
« Druga Samuelova knjiga Biblija (Tomislav Dretar) Druga knjiga o kraljevima »

Sadržaj

Prva knjiga o kraljevima
[uredi]

Davudova starost[uredi]

  • 1 1 Kralj Davud bijaše star, i zašao u starost; pokrivahu ga odjećom, ali ga ne mogoše zagrijati.
  • 2 Njegove mu sluge rekoše: ” Trebalo bi tražiti za mog gospodara kralja jednu mladu djevicu; ona bi bila u kraljevoj službi, držala bi mu mjesto žene[1] ona bi dijelila krevet s tobom i bilo bi toplo mom gospodaru kralju. “
  • 3 Potražiše jednu jednu lijepu mladu djevojku po svoj zemlji Izrailovoj, nađoše Abišag jednu šunamitku[2] i dovedoše ju kralju.
  • 4 Ta mlada djevojka bijaše neobično lijepa; ona mu držaše mjesto žene i služaše ga; međutim kralj je ne poznade[3].

Adonias hoće postati kraljem[uredi]

  • 5 Adonias, sin Haguitin, izigravaše princa, govoreći: ” Ja sam taj koji će vladati. “ On si pribavi jedna kola i konje[4] kao i 50 ljudi koji trčaše ispred njega.
  • 6 Nikad, tokom svog života, njegov otac ga ne ukori govoreći: ”Zašto ti tako postupaš? “ Osim toga, on bijaše veoma lijep, a njegova ga majka bijaše rodila poslije Absaloma.
  • 7 On se dogovori s Joabom, sinom Serujavljevim, i sa svećenikom Abiatarom[5] koji mu dadoše svoju podršku.
  • 8 Ali, ni svećenik Sadok, ni Benajahu, sin Jehojadavljev, ni Pegamber Natan, ni Šimej, ni Rej, ni junaci[6] Davudovi ne bijahu pristaše Adoniasove.
  • 9 On ponudi kao *žrtvu ovce, goveda, masnu telad pokraj kamena Zoheletova koji je pokraj izvora Roguel[7] i pozva on svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude Judine koji bijahu u kraljevoj službi.
  • 10 Ali, on ne pozva Pegambera Natana, ni Benajahua, ni junake, ni svog brata Sulejmana.

Natan i Betsabeja pristaju uz Sulejmana[uredi]

  • 11 Natan tada reče Betsabeji, majci Sulejmanovoj: ” Nisi li ti doznala da Adonias, sin Haguitin, je postao kraljem u ne znanju našeg Gospodara Davuda?
  • 12 Sada, idi! Ja ću ti dati jedan savjet: spasi svoj život kao i život svog sina Sulejmana.
  • 13 Idi, uđi kod kralja Davuda i reci mu: Nisi li meni svojoj sluškinji[8] moj gospodine kralju, dao ovaj zavjet: Tvoj sin Sulejman je taj koji će sjesti na moje prijestolje? Zašto je dakle Adonias postao kralj?
  • 14 I dok ti budeš još ondje razgovarala s kraljem, ja ću ući i potvrdiću tvoje riječi. “
  • 15 Betsabeja uđe kod kralja, u njegovu osobnu sobu kralj bijaše veoma star i Abišag šunamitka ga služiše.
  • 16 Betsabeja se povi i pokloni se pred kraljem; on reče: ” što hoćeš ti? “
  • 17 Ona mu odgovori: ” Moj Gospodaru, ti si načinio ovu prisegu sluškinji svojoj, po ALLAHU, svojem Bogu: Tvoj je sin, Sulejman, onaj koji će vladati poslije mene, i onaj koji će sjesti na moje prijestolje;
  • 18 Sada, evo Adonias je kraljem, a ipak, moj Gospodaru kralju, ti ne znaš ništa o tome!
  • 19 On je ponudio kao *žrtvu volove, utovljenu telad, brojne ovce i pozvao sve kraljeve sinove, kao i svećenika Abiatara i zapovjednika vojske Joaba, ali on nije pozvao mog sina Sulejmana.
  • 20 što se tiče tebe, moj Gospodaru kralju, sav Izrail ima uprte oči u tebe da mu ti oglasiš ko će sjesti na prijestolje poslije mog Gospodara kralja.
  • 21 Kad moj Gospodar kralj bude legao sa svojim očevima[9] ja i moj sin Sulejman bićemo držani za krivce. “
  • 22 Ona još razgovaraše s kraljem kad uđe Pegamber Natan.
  • 23 Najaviše kralju: ” Evo Pegambera Natana! “ On dođe pred kralja, pokloni se pred njim, licem prema zemlji,
  • 24 i reče: ” Moj Gospodaru kralju, jesi li ti zapovjedio ovo: Adonias će vladati poslije mene i on je taj koji će sjesti na moje prijestolje?
  • 25 Jer on je danas sišao k izvoru Roguel, on je ponudio kao žrtvu bikove, tovljenu telad, brojne ovce i on je pozvao sve sinove kraljeve, zapovjednike vojske i svećenika Abiatara; oni upravo jedu i piju u njegovoj prisutnosti i govore: živio kralj Adonias!
  • 26 Ali, mene on nije pozvao, mene, tvog slugu, kao ni svećenika Sadoka kao ni Benajahua, sina Jehojadavljeva, kao ni tvog slugu Sulejmana.
  • 27 Da li se to zaista događa na zapovijed mog Gospodara kralja? Ipak, ti nisi priopćio svom sluzi ko bi sjeo na tron mog gospodina kralja poslije tebe! “
  • 28 Kralj Davud odgovori: ” Pozovite mi Betsabeju! “ Ona dođe pred kralja i stade pred njega.
  • 29 Kralj učini ovu prisegu: ” Po život ALLAHA koji me oslobodio svake strijepnje,
  • 30 kao što sam ti prisegao po ALLAHU, Allahu Izrailovom: Moj sin, Sulejman, je taj koji će vladati poslije mene, on je taj koji će sjesti na prijesto moj umjesto mene. Danas odmah ja ću postupiti tako. “
  • 31 Betsabeja se prikloni, licem prema zemlji, ona se pokloni pred kraljem i reče: ” živio zauvijek moj gospodinee kralju Davude. “

Sulejman je posvećen kao kralj Izraila[uredi]

(1Krn 29.2125)

  • 32 Kralj Davud tada reče: Pozovite mi svećenika Sadoka, Pegambera Natana i Benajahua, sina Jehojadavljeva! “ Oni dođoše pred kralja.
  • 33 On im reče: ” Uzmite sa sobom sluge svojeg Gospodara; stavićete mog sina Sulejmana na moju osobnu mulu i dovešće te ga u Gihon[10]
  • 34 Ondje, svećenik Sadok i Pegamber Natan će ga pomazati što će ga posvetiti kraljem nad Izrailom[11] dok će te vi svirati iz roga i uzvikivati: živio kralj Sulejman!
  • 35 Uzjahaćete u njegovoj pratnji, i on će doći sjesti na moj prijestol; on je taj koji će vladati umjesto mene, on je taj kojeg ja postavljam kao glavu nad Izrailom i Judom. “
  • 36 Benajahu, sin Jehojadavljev, odgovori kralju: ” *Amen! Tako govori ALLAH, Allah mog Gospodina kralja.
  • 37 Kako ALLAH bijaše s mojim Gospodinom kraljem, tako će on biti sa Sulejmanom; on će uzveličati svoj prijestol još više nego onaj mog Gospodina kralja Davuda. “
  • 38 Svećenik Sadok, Pegamber Natan, Benajahu, sin Jehojadavljev, kao i Keretinci i Peletinci[12] siđoše; oni uspeše Sulejmana na mulu kralja Davuda i odvedoše ga u Gihon.
  • 39 Svećenik Sadok uze u *šatoru rog ulja i učini pomazanje nad Sulejmanom što ga posveti kraljem; zasviraše u rog i sav narod povika: ” živio kralj Sulejman! “
  • 40 Sav se narod uspne u njegovoj pratnji; narod sviraše u frulu i klicaše od veselja tako da je zemlja praskala pod njihovom vriskom.

Sulejman pošteđuje Adoniasa[uredi]

  • 41 Adonias kao i svi njegovi uzvanici začuše te povike[13] dok oni upravo završavaše jelo; Joab isto začu zvuk roga i reče: ” Zašto ta graja u gradu? “
  • 42 On još govoriše kad stiže Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonias mu reče: ” Dođi, ti si jedan valjan čovjek; ti sigurno imaš za najaviti jednu dobru vijest. “
  • 43 Jonatan odgovori Adoniasu: ” Nikako! Naš Gospodar kralj Davud načinio je Sulejmana kraljem!
  • 44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka i Pegambera Natana, Benajahua, sina Jehojadavljeva, kao i Keretince i Peletince; i oni su ga uzjahali na kraljevu mulu.
  • 45 Svećenik Sadok i Pegamber natan učinili su mu kraljevsko pomazanje u Gihonu odakle su odjahali s radošću; i grad je bio oduševljen: to je ta buka koju vi čujete.
  • 46 A Sulejman je čak sjeo na kraljevski prijestol;
  • 47 što više, sluge kraljeve su došle čestitati[14] našem Gospodaru kralju Davudu govoreći: Nek' tvoj Allah učini ime Sulejmanovo još slavnijim no tvoje, i nek' uzveliča njegov prijestol više nego tvoj. Kralj se opružio po svom krevetu,
  • 48 i čak ovako govorio: Blagoslovljen budi ALLAH, Allah Izrailov, što je dao danas nekoga da sjedne na moj prijestol i da ga moje oči mogu vidjeti. “
  • 49 Svi uzvanici Adoniasovi uzdrhtaše, digoše se i svako pobježe na svoju stranu.
  • 50 Adonias, on, zbog straha od Sulejmana, diže se i ode dohvatiti rog na *oltaru[15]
  • 51 Izvijestiše to Sulejmanu: ” Evo, Adonias zbog straha od kralja Sulejmana, je uhvatio rogove oltara govoreći: Nek' mi kralj Sulejman danas prisegne da neće danas ubiti svog slugu mačem! “
  • 52 Sulejman reče: ” Ako se bude ponašao kao častan čovjek, neće na zemlju pasti ni jedna dlaka s njegove glave; ali ako se u njega nađe i najmanje zla, on će umrijeti. “
  • 53 Kralj Sulejman posla ljude da ga skinu s oltara. On se dođe pokloniti pred kraljem, a Sulejman mu reče: ” Vrati se kući. “

Posljednja volja Davudova[uredi]

  • 2 1 Kako se čas njegove smrti približavao, Davud dade zapovijedi svom sinu Sulejmanu:
  • 2 ” Ja odlazim putem cijelog svijeta; budi čvrst, budi čovjek!
  • 3 čuvaj zapovijedi ALLAHA, tvog Gospodara, idi njegovim putovima, čuvaj njegove zakone, njegove zapovijedi, njegove običaje i zahtjeve, kako je pisano u Zakonu Musinom. Tako ćeš uspjeti u svemu što budeš naumio;
  • 4 i ALLAH će izvršiti riječ koju mi je zadao: Ako tvoji sinovi paze na svoje držanje, idu vjerno preda mnom, svim svojim srcem, i svim svojim bićem, da, neko od tvojih neće uzmanjkati sjesti na prijestol Izrailov.
  • 5 Osim toga, ti znaš što mi je učinio Joab, sin Serujavljev, to što je učinio dvojici zapovjednika Izaraelove vojske, Abneru, sinu Nerovom, i Amazu, sinu Jeterovom: on ih je ubio, prolijevajući u vrijeme mira krv rata; tako je on stavio krv rata na pojas svojeg struka i na sandale svojih nogu[16].
  • 6 Postupi po svojoj mudrosti, ali ne pusti njegove sijede kose sići u miru u *boravište mrtvih.
  • 7 Prema sinovima Barzilaja Galadskog, naprotiv, postupićeš s dobrotom; nek' budu od onih koji jedu za tvojim stolom, jer su došli prema meni s istom dobrotom kad sam bježao pred tvojim bratom Absalomom[17].
  • 8 Ali evo, ima pokraj tebe Šimej, sin Gera, Benjaminit iz Bahurima; on me je prokleo na jedan grozan način na dan mojeg polaska za Manahaim; ali on je sišao meni u susret uz Jordan, njemu sam se zakleo po ALLAHU: Ja te neću ubiti mačem[18].
  • 9 Sada, ne drži ga za odriješenog, jer ti si jedan mudar čovjek; ti ćeš znati što njemu treba učiniti: Ti ćeš ga u krvi njegovih sijedih vlasi spustiti u boravište mrtvih. “

Davud umire. Sulejman ga naslijeđuje[uredi]

(1 Krn 29.2629)

  • 10 Davud leže k svojim očevima[19] i bi pokopan u "Gradu Davudovu.
  • 11 Duljina vladavine Davudove nad Izrailom bi 40 godina[20]: on vladaše 7 godina u Hebronu, i 33 godine u Jeruzalemu.
  • 12 Sulejman sjede na prijestol svog oca Davuda i njegovo se kraljevstvo značajno učvrsti.

Sulejman se oslobađa Adoniasa[uredi]

  • 13 Adonias, sin Hagitin, dođe potražiti Betsabeju, majku Sulejmanovu. Ona mu reče: ” Je li tvoja posjeta miroljubiva? “ On odgovori: ” Da. “
  • 14 Potom on reče: ” Imam ti reći jednu riječ.“ ” Govori! “ reče ona.
  • 15 ” Ti i sama znaš da Kraljevanje pripadaše meni i da se sav Izrail okrenuo prema meni da ja budem kralj. Ali, kraljevstvo je okrenuto od mene, ono je otišlo k mojem bratu; to je po volji ALLAHOVOJ da ga on ima.
  • 16 Sada, ja imam samo jednu želju da te zamolim; ne odbij me. “ Ona mu reče: ” Govori! “
  • 17 On odgovori: ” Molim te, reci kralju Sulejmanu, koji te neće odbiti da mi da za ženu Abišag, šunamitku. “
  • 18 Betsabeja odgovori: ” Dobro! Ja sama govoriću kralju o tvojoj stvari. “
  • 19 Betsabeja uđe kod kralja Sulejmana da s njim govori o Adoniasovoj molbi. Kralj joj se diže u susret i pokloni se pred njom; potom on sjede na svoj prijestol i dade postaviti jedan za kraljevu majku; ona sjede njemu s desna.
  • 20 Ona reče: ” želim ti učiniti jednu malu molbu; ne odbij me. “ Kralj joj odgovori: ”Išći, majko moja! Ja te neću odbiti. “
  • 21 Ona reče: ” Može li se dati za ženu tvom bratu Adoniasu Abišag šunamitka? ”
  • 22 Kralj Sulejman odgovori svojoj majci: ” Zašto ti dakle tražiš Abišag šunamitku[21] za Adoniasa? Traži radije kraljevstvo za njega pošto je on moj stariji brat! Za njega, za svećenika Abiatara, za Joaba, sina SerujavljHava! “
  • 23 Kralj Sulejman prisegnu po ALLAHU govoreći: ” Nek' mi ALLAH učini to i opet tako[22].
  • 24Po cijenu svojeg života Adonias je izgovorio tu riječ! Sada, života mi ALLAHOVOG, koji me učvrstio davši mi sjesti na tron oca moga Davuda i koji me uveo u rod kraljevski kao što je on to rekao, danas isto Adonias će bti pogubljen. “
  • 25 Kralj Sulejman posla Benajahua, sina Jehojadavljeva; on se baci na Adoniasa koji umrije.

Sulejman protjeruje Abiatara iz Jeruzalema[uredi]

  • 26 što se tiče svećenika Abiatara, kralj mu reče: ” Idi u Anatot, na svoj posjed, jer ti si jedan čovjek dostojan smrti; jer danas ja te neću ubiti zato što si ti nosio *kovčeg ALLAHA Gospodara pred Davudom ocem mojim, i jer si podnio s njim sve što je on podnio[23]“.
  • 27 Sulejman svrgnu Abiatara s njegovog položaja svećenika ALLAHOVOG, za ispuniti riječ koju ALLAH bijaše rekao o kući Elijevoj, u Silu[24]

Sulejman se oslobađa Joaba[uredi]

  • 28 Novost stiže Joabu Joab bijaše dao podršku Adoniasu, ali ne zbog Absaloma. Tada on se skloni u *šator ALLAHOV i uhvati za rogove *oltara[25]
  • 29 Izvjestiše kralja Sulejmana: ” Joab se skrio u šator ALLAHOV; on je pokraj oltara. “ Sulejman posla Benajahua, govoreći: ” Idi, baci se na njega! “
  • 30 Benajahu uđe u šator ALLAHOV i reče Joabu: ” Ovako govori kralj: Izlazi! “; ali, Joab reče: ” Ne! Ovdje ću ja umrijeti. “ Benajahu podnese izvješće kralju o načinu kojim Joab bijaše govorio i odgovorio.
  • 31 Kralj mu reče: ” Učini kako je on rekao; baci se na njega, potom ćeš ga ukopati. Tako ćeš okrenuti od mene i kuće mojeg oca po Joabu bUzeirzložno prolivenu krv[26].
  • 32 ALLAH učini pasti njegovu krv na njegovu glavu, njemu koji se bacio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe i koji ih je ubio bez znanja Davuda, oca moga: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izrailove, i Amaza, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.
  • 33 Nek' njihova krv padne na glavu Joabovu i na glavu njegovih potomaka, zauvijek! Dok za Davuda, za njegovo potomstvo, za njegov prijestol, biće sreće zauvijek, od strane ALLAHOVE. “
  • 34 Benajahu, sin Jehojadavljev, uspe se, baci se na Joaba i ubi ga; Joab bi ukopan u svojoj kući, u pustinji.
  • 35 Kralj stavi na njegovo mjesto na čelo vojske Benajahua, sina JehojadavljHava, a na mjesto Abiatarevo on stavi svećenika Sadoka.

Sulejman se oslobađa Šimeja[uredi]

  • 36 Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Izgradi sebi jednu kuću u Jeruzalemu; ti ćeš stanovati u gradu i nećeš iz njega izlaziti.
  • 37 Ako ti se dogodi jednog dana da iziđeš i prijeđeš tjesnac Sedrona, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti; tvoja krv pašće na tvoju glavu. “
  • 38 Šimej reče kralju: ” Ta je riječ dobra. Kako je rekao moj Gospodin kralj, tako će učiniti tvoj sluga “; i Šimej ostade dugo vremena u Jeruzalemu.
  • 39 Ali, na izmaku tri godine, dvojica slugu Šimejevih pobjegoše kod Akiša, sina Maka, kralja Gata[27] javiše Šimeju: ” Tvoje su sluge u Gatu. “
  • 40 Šimej se diže, osedla svoje magare i pođe u Gat, kod Akiša, tražiti svoje sluge. Šimej ode i vrati se za dovesti sluge svoje iz Gata.
  • 41 Javiše Sulejmanu da Šimej bijaše išao iz Jeruzalema u Gat i da se vratio.
  • 42 Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Nisam li ti se ja zakleo ALLAHOM i nisam li te upozorio: Na dan kad iziđeš iz grada bilo kamo da si išao, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti? Ti si mi rekao: Dobra je tvoja riječ koju sam čuo®
  • 43 zašto nisi poštovao moju prisegu izgovorenu pred ALLAHOM i zapovijed koju ti bijah dao?
  • 44 Potom kralj reče Šimeju: ” Ti poznaješ i tvoje srce zna sve zlo koje si ti učinio Davudu, mojem ocu; tako je ALLAH dao da tvoja zloća padne na tvoju glavu.

45 Ali, kralj Sulejman biće blagoslovljen i prijestol Davudov biće učvršćen zauvijek pred ALLAHOM[28]. “

  • 46 Kralj dade zapovijed Benajahu, sinu Jehojadavljevu; on iziđe i baci se na Šimeja koji umrije. Tako kraljevstvo bi ojačano u rukama Sulejmanovim.

Sulejman ženi jednu kćer Faraonovu[uredi]

  • 3' 1 Sulejman postade zet *Faraonu, kralju Egipta; on oženi kćer Faraonovu i smjesti ju u *Gradu Davudovu sve dok ne bijaše završio gradnju njene vlastite kuće, Kuće ALLAHOVE i zida okolo Jeruzalema.
  • 2 Samo, narod nastavljaše nuditi *žrtve na *visokim mjestima jer, sve do tog doba, još ne bijaše izgrađena Kuća za *ime ALLAHOVO[29].
  • 3 Sulejman volješe ALLAHA na takav način da iđaše prema propisima Davuda, svojeg oca; samo, na visokim se mjestima nuđaše žrtve i spaljivaše *tamjani.

Sulejman traži od Allaha mudrost za vladanje[uredi]

(2 Krn 1.13)

  • 4 Kralj se nađe u Gabaonu za ponuditi jednu žrtvu jer to bijaše glavno *visoko mjesto Sulejman ponudi tisuću holokausta[30] na tom *oltaru.
  • 5 U Gabaonu, ALLAH se prikaza Sulejmanu, noću, u snu; Allah mu reče: ” Pitaj! što ti ja mogu dati? “
  • 6 Sulejman odgovori: ” Ti si držao svog slugu Davuda, mog oca, s velikom vjernošću jer je išao pred tobom s odanošću, pravdom i pravednošću srca glede tebe, ti si njemu sačuvao tu veliku vjernost dajući mu jednog sina koji danas sjedi na njegovu prijestolju.
  • 7 Sada, GOSPODE, moj Bože, ti si dao vladati svojem sluzi umjesto Davuda mojeg oca, meni koji sam samo jedan sasvim mlad čovjek, i ne znam kako vladati[31].
  • 8 Tvoj se sluga nalazi u sred tvog naroda, onog kojeg si ti izabrao, naroda tako brojnog da ga se ne može ni izračunati ni prebrojati zbog mnoštva njegovog.
  • 9 Trebaće ti dati tvojem sluzi jedno srce da ima smisla za vladati tvojim narodom, za razlikovati dobro od zla; ko će, u stvari, biti sposoban vladati tvojim narodiom tako važnim? “
  • 10 Ova Sulejmanova molba ugodi ALLAHU.
  • 11 Allah mu reče: ” Pošto si ti tražio to, a nisi za sebe tražio jedan dug život, nisi tražio za sebe Bogatstvo, nisi tražio smrt svojim neprijateljima, veće si ti tražio razbor za vladati pravedno,
  • 12 evo, ja ću postupiti prema tvojim riječima: dajem ti jedno mudro i pronicavo srce, takvo kakvo niko prije tebe ne imaše, niti će ga iko imati poslije tebe.
  • 13 I iako ti nisi iskao, ja ti ga dajem: i Bogatstvo, i slavu, tako da tokom cijelog tvog života niko ga neće imati kao ti između Kraljeva.
  • 14 Ako budeš išao mojim putevima, čuvajući moje zakone i moje zapovijedi kao Davud, otac tvoj, ja ću produžiti tvoj život. “
  • 15 Sulejman se probudi; to bijaše njegov san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred *kovčeg saveza ALLAHOVOG. On ponudi holokauste i žrtve mira, i priredi jednu gozbu za sve svoje sluge.

Sulejman mudro vrši pravdu[uredi]

  • 16 Tad se dvije prostitutke dođoše predstaviti pred kraljem.
  • 17 Jedna reče: ” Ja te preklinjem, moj Gospodine; ja i ova žena, mi stanujemo u istoj kući, i ja sam se porodila dok je ona bila ondje.
  • 18 No, tri dana prije mog porođaja, ova je žena isto rodila. Mi bijasmo zajedno, a da nikog drugog ne bijaše u kući; nije bilo nikog osim nas dvije.
  • 19 Sin ove žene umrije jedne noći jer ona bijaše legla na njega.
  • 20 Ona se diže u sred noći, uze mog sina koji bijaše pokraj mene tvoja sluškinja spavaše i polegnu ga pokraj sebe; a svog sina, mrtvog, ona stavi pokraj mene.
  • 21 Ja sam se ujutro digla za podojiti svog sina, ali on bijaše mrtav. Kad je dan osvanuo, ja sam pažljivo pogledala, ali to ne bijaše moj sin, onaj kojeg sam ja rodila. “
  • 22 Druga žena reče: ” Ne! Moj sin, to je ovaj živi, a tvoj sin, to je ovaj mrtvi “; ali, prva nastavljaše govoriti: ”Ne! Tvoj sin, to je mrtvi, a moj sin, to je živi. “ Tako govoriše one pred kraljem.
  • 23 Kralj reče: ” Ova kaže: Moj sin je živi, a tvoj sin je mrtvi; a ona kaže: Ne! Tvoj sin, to je mrtvi, a moj sin, to je živi. “
  • 24 Kralj reče: Donesite mi jedan mač! “ I donesoše jedan mač pred kralja.
  • 25 A kralj reče: ” Presijecite na dvoje živo dijete i dajte jednoj jednu polovicu, i drugoj polovicu. “
  • 26 žena čiji sin bijaše živ reče kralju jer njena utroba bijaše uzbuđena radi njenog sina: ” Oprosti, moj Gospodine!

Dajte njoj živo dijete, ali ne ubijajte ga!“ Dok druga govoriše: ” Ono neće biti ni moje ni tvoje! Rasjecite! “

  • 27 Tad kralj uze riječ i reče: ” Dajte prvoj dijete živo, ne ubijajte ga;ona je majka.“
  • 28 Sav Izrail ču govoriti o presudi koju je izvršio kralj i plašiše se kralja, jer bijaše vidio da u njemu ima jedna božanska mudrost za vršiti pravdu.

Sulejman organizira svoje kraljevstvo[uredi]

  • 4' 1 Kralj Sulejman bijaše kralj nad svim Izrailom.
  • 2 Evo poglavara koji bijahu u njegovoj službi[32] : svećenik Azarjahu, sin Sadokov;
  • 3 tajnik Elihoref i Ahija, sin Šišavljev; glasonoše Jehošafat, sin Ahiludov;
  • 4 zapovjednik vojske Benajahu, sin Jehojadabljev; svećenici Sadok i Abiatar;
  • 5 poglavar upravitelja Azarjahu, sin Natanov; svećenik i prijatelj kraljev Zavud, sin Natanov;
  • 6 upravitelj palače, Ahišar, i upravitelj radova Adoniram, sin Avdavljev.
  • 7 Sulejman imaše dvanaest upravitelja za sav Izrail, koji opskrbljivahu kralja i njegovu kuću; jedan mjesec godišnje, svaki od njih pribavljaše opskrbu.
  • 8 Evo njihovih imena[33] : sin Hurov, u planini Efraim;
  • 9 sin Dekerov, u Makasu, Šalvimu, Betšemešu i Elon-Bet-Hananu;
  • 10 sin Hesedov, u Arubotu, on imaše Soko i svu zemlju Hefer;
  • 11 sin Abinadabljev: svo bilo Dora; Tafat, kćer Solmonova, bi njegova žena;
  • 12 Bana, sin Ahiludov: Tanak i Megido i sav Bet-Šean koji je pokraj Sartana, u podnožju Izreela, od Betšeana sve do Abel-Mehiola, sve preko Jokmoama;
  • 13 sin Geverov, u RamotGaladu; on imaše taborišta Jaira, sinovi Manasejevi koji su u Galadu; on imaše region Argova koji je u Bašanu: 60 velikih gradova sa zidovima i zasunima od bronce;
  • 14 Ahinadab, sin Idoa, u Mahanaima;
  • 15 Ahimas u Neftaliju. On također uze za ženu jednu kćer Sulejmanovu, Basmat;
  • 16 Bana, sin Hušajev, u Ašeru i u BeaLutu;
  • 17 Jehošafat, sin Paruahov, u Isakaru;
  • 18 Šimej, sin Elavljev, u Benjaminu;
  • 19 Gever, sin Urijev, u zemlji Galad, zemlji Sihon, kralj *Amorita i Og, kralj Bašana; i bijaše jedan upravitelj u zemlji[34].
  • 20 Juda i Izrail bijahu brojni, toliko kao pijesak na obali morskoj. Imadoše jesti i piti i bijahu sretni.
  • 5' 1 Sulejman vladaše nad svim kraljevstvima od rijeke[35] nad zemljim Filistinaca i sve do granice Egipta. Oni plaćaše danak i služiše Sulejmanu tokom sveg svog života.
  • 2 živež Sulejmanova bijaše, na dan, 30 kora[36] prekrupe i 60 kora brašna;
  • 3 deset tovljenih goveda, dvadeset goveda s ispaše, stotinu ovaca; osim toga, jelena, gazela, srna i tovljenih gusaka.
  • 4 Jer on zapovijedaše nad svim Prekoeufratjem od Tifšaha i sve do Gaze[37] nad svim kraljevima prekoeufratskim. On živješe u miru sa svim zemljama koje ga okruživahu.
  • 5 Juda i Izrail bijahu u sigurnosti, svaki pod svojom lozom i svojom smokvom, od Dana do Ber-Ševe[38] tokom čitavog života Sulejmanovog.
  • 6 Sulejman imaše 40.000 pregrada za konje svojih kola, i 12 000 konjanika[39] .
  • 7 Svaki svojeg mjeseca, upravitelji, nad opskrbom kralja Sulejmana i svi oni koji se približavahu stolu kralja Sulejmana; ne dopuštahu mu oskudijevati u bilo čemu.
  • 8 Što se tiče ječma i hrane za konje i zaprege, oni ih donosiše na mjesto gdje boraviše kralj, svako prema svom pravilu.

Sulejman nadmašuje sve ljude u mudrosti[uredi]

  • 9 Allah dade Sulejmanu mudrost i pameti na pretek kao i srdačnosti toliko koliko ima pijeska na obali mora.
  • 10 Mudrost Sulejmanova nadmaši mudrost svih sinova Orijenta i svu mudrost Egipta[40].
  • 11 On bi najmudriji od ljudi, mudriji od Etana Uzeirhita, i od Hemana, Kalkola i Darda, sinova Mahola; njegovo ime bijaše poznato svim okolnim narodima.
  • 12 On izgovori 3 000 poslovica, a njegovih pjesama ima 1005 na broju[41].
  • 13 On je razgovarao s drvećem: kako sa cedrom tako s miloduhom[42] koji raste u zidu; on razgovaraše s četveronošcima, pticama, gmazovima i ribama.
  • 14 Iz svih naroda i većina svih Kraljeva zemaljskih koji su čuli govoriti o mudrosti kralja Sulejmana, ljudi dolažahu slušati mudrost njegovu.

Sulejman priprema izgradnju Hrama (1 Kr)[uredi]

(2Krn 2.2-15)

  • 15 Hiram, kralj Tira, posla svoje sluge prema Sulejmanu jer bijaše čuo govoriti da ima jedan sveti kralj[43] na mjestu njegovog oca; a Hiram uvijek bijaše bio prijatelj Davudov.
  • 16 Sulejman posla Reći Hiramu:
  • 17 ” Ti znaš da Davud, moj otac, uznemiren ratovima kojim ga njegovi neprijatelji okružiše, nije mogao izgraditi jednu Kuću[44] za *ime ALLAHA, svojeg Gospodara, sve dok ih ALLAH nije stavio pod taban svojeg stopala.
  • 18 Ali, sada kad je ALLAH, moj Allah, meni dao mira sa svih strana i kad nema više neprijatelja, ni prijetnji nesreće,
  • 19 ja imam naumu sagraditi jednu Kuću za ime ALLAHOVO, sukladno onome što ALLAH bijaše zapovjedio Davudu, mom ocu: Tvoj sin, onaj kojeg ću ja staviti umjesto tebe na tvoj prijestol, on je taj koji će izgraditi ovu Kuću za moje ime.
  • 20 Sada, zapovjedi da mi se nasiječe cedrova libanskih: moje će sluge biti s tvojim slugama; ja ću ti dati plaću za sluge tvoje, prema svemu onome što ćeš mi ti reći, jer ti znaš da nema nikog kod nas ko bi znao sjeći drveće kao Sidonijanci[45]. “
  • 21 čim Hiram ču riječi Sulejmanove, on bi veoma radostan i reče: ” Blagoslovljen budi danas ALLAH koji je dao Davudu jednog mudrog sina za vladati ovako brojnim narodom! “
  • 22 Hiram posla reći Sulejmanu: ” Ja sam primio tvoju poruku. Da, ja ću ti dati svo drvo cedrovo i svo drvo čempresovo[46] koje ti budeš želio.
  • 23 Moje sluge će ga spustiti s Libana[47] u more; ja, ja ću ih dati načiniti splavove za prevući morem sve do mjesta koje ćeš mi ti označiti i ondje, ja ću ih rastaviti; ti ćeš odnijeti. S tvoje strane, ja želim da ti opskrbljuješ živežom moju kuću. “
  • 24 Tako Hiram obskrbi Sulejmana cedrovim drvetom i čempresovim drvetom, onoliko koliko ovaj željaše.
  • 25 A Sulejman dade Hiramu 20.000 kora žita kao hranu za kuću, i dvadeset kora čistog ulja[48] To je ono čime Sulejman opskrbljivaše Hirama iz godine u godinu.
  • 26 ALLAH bijaše dao mudrost Sulejmanu, kao što mu biješe rekao: sklad bijaše savršen između Hirama i Sulejmana; njih obojica zaključiše jedan savez.

Sulejman organizira radove[uredi]

( 2 Krn 1.18; 2.1, 16-17)

  • 27 Kralj Sulejman pokrenu jednu radnu obavezu u svem Izrailu: ona podiže 30.000 ljudi.
  • 28 On ih posla u Liban, 10.000 mjesečno. U jednom krugu; jedan mjesec bijahu u Libanu, dva mjeseca kod kuće. Adoniram bijaše upravitelj radova.
  • 29 Sulejman imade 70.000 nosača i 80.000 kamenara u planinama.
  • 30 ne računajući poglavare koje upravitelji Sulejmanovi bijahu pretpostavili radu: 3300 ljudi koji zapovjedaše narodu koji izvršavaše radove.
  • 31 Kralj zapovjedi da se izdvoji veliko kamenje, obrađeno kamenje, određeno temeljima Kuće, kamen po mjeri.
  • 32 Radnici Sulejmanovi, oni Hiramovi i ljudi Gebalovi[49] staviše se klesati kamenje i pripremati drvo i kamen za graditi Kuću.

Izgradnja Hrama (1 Kr)[uredi]

(2 Krn 3.1-14)

  • 6 1 četiri stotine osamdesete godine poslije izlaska sinova Izrailovih van iz zemlje Egipta, četvrte godine vladavine Sulejmanove nad Izrailom, mjeseca Ziva[50] koji je drugi mjesec, on sagradi kuću ALLAHOVU.
  • 2 Kuća koju kralj Sulejman sagradi za ALLAHA imaše 60 lakata[51] dužine, dvadeset širine, 30 visine.
  • 3 Predvorje koje je predhodilo velikoj dvorani Kuće imaše dvadeset lakata dužine, mjerenih na širinu Kuće; deset lakata širine, mjerenih u produženju kuće.
  • 4 On načini prozore u Kući s rešetkama u okviru[52].
  • 5 On sagradi uza zidove Kuće, svud uokolo, uz zidove velike dvorane i one od svete sobe, jedan nogostup čime načini dodatne sobe.
  • 6 Donji nogostup imaše pet lakata širine, onaj u sredini, šest, treći, sedam; jer se bijaše stjesnila Kuća, na vanjskoj obodnici, za izbjeći utor u zidove same Kuće[53].
  • 7 Izgradnja kuće bi izvršena s kamenjem pripremljenim u kamenolomu, tako da se nije čulo ni čekića, ni dlijeta, niti ikakvog alata od željeza u kući za vrijeme izgradnje.
  • 8 Ulaz donjeg[54] dodatka bijaše prema desnoj strani Kuće. Kroz vrata moglo se pristupiti u dograđeni dio u sredini i, iz onog u sredini, u treći.
  • 9 Pošto bi izgradio Kuću i kad bi sve završeno, Sulejman načini jedan strop s ostavom čija oplata[55] bijaše od cedrovine.
  • 10 On izgradi nogostup uz svu Kuću; njegova visina bijaše pet lakata[56] On se utoravao u Kuću s cedrovim trupcima.
  • 11 Riječ ALLAHOVA bi upućena Sulejmanu:
  • 12 ” Ti gradiš ovu Kuću! Ali ako ti hodiš prema mojim zakonima, ako ti postupaš prema mojim običajima i ako ti čuvaš sve moje zapovijedi idući prema njima, tada ja ću ispuniti moju riječ glede tebe, onu koju sam izrekao Davudu, tvom ocu.
  • 13 I ja ću ostati u sred sinova Izrailovih i neću napuštati svoj narod Izrail. “
  • 14 Sulejman izgradi Kuću i završi ju.
  • 15 Potom izgradi unutarnje trijemove Kuće od cedrovih dasaka, od poda Kuće sve do greda plafona on obloži drvetom unutrašnjost on prekro tle kuće daskama čempresovim[57].
  • 16 On potom sagradi cedrovim daskama počev od poda sve do greda prostor od dvadeset lakata koji su tvorili unutrašnjost Kuće. Unutra, on načini jednu svetu sobu, jedno presveto mjesto.
  • 17 Kuća, što će reći velika dvorana koja prethodi svetoj sobi, imaše 40 lakata.
  • 18 Cedrove oplate koje bijahu u unutrašnjosti kuće nosile su rezbarije u obliku kolokvinti i polurascvalih cvjetova[58]. Sve bijaše od cedrovine, nije se vidjelo kamena.
  • 19 U središnjem dijelu Kuće, u unutrašnjosti, on uredi jednu svetu sobu za tu staviti[59] *kovčeg saveza ALLAHOVOG.
  • 20 Pred svetom sobom dvadeset metara dugom, dvadeset metara širokom i dvadeset metara visokom i koju Sulejman bijaše obložio čistim zlatom, nalaziše se *oltar kojeg je obložio cedrovinom.
  • 21 Sulejman obloži čistim zlatom unutrašnjost unutrašnjost kuće i dade provesti zlatne lance ispred svete sobe koju obloži zlatom.
  • 22 Bijaše obložena zlatom cijela kuća. Kuća u svojoj unutrašnjosti; sav oltar namijenjen svetoj sobi, on bijaše obložen zlatom.
  • 23 U svetoj sobi, on načini dva *kerubina od maslinovog drveta; njihova visina bijaše deset lakata.
  • 24 Jedno krilo prvog kerubina: pet lakata, i drugokrilo: pet lakata; deset lakata s jednog na drugi kraj krila.
  • 25 Deset lakata za drugog kerubina; isti razmjer i isti oblik za oba kerubina.
  • 26 Visina prvog kerubina bijaše deset lakata; ista visina za drugog.
  • 27 On postavi kerubine u sredini kuće, u unutrašnjosti. Kerubini imahu raširena krila: krilo prvog kerubina dodirivalo je zid, a krilo drugog kerubina dodirivalo je drugi zid; a njihova oba krila, ona koja bijahu prema sredini kuće, dodirivahu se, krilo uz krilo.
  • 28 I on obloži zlatom kerubine.
  • 29 Na cijeloj obodnici zidova Kuće, u unutrašnjosti i na spoljašnjosti, on izdjela kerubine, palme i polurascvalo cvijeće.
  • 30 I obloži on zlatom pod Kuće, unutra i s vana.
  • 31 U ulazu svete sobe, on načini krila vrata od maslinovog drveta; nadvratnik i krila vrata tvorili su jednu petinu svega[60].
  • 32 Na oba krila vrata od maslinovog drveta on izrezbari kerubine, palme i polurascvale cvjetove, i obloži ih zlatom; on stavi zlata na kerubine i na palme.
  • 33 On učini isto za ulaz u veliku dvoranu: pragovi od maslinovog drveta tvorili su četvrtinu od svega,
  • 34 i dva krila od čempresovog drveta; dvija pokretne ploče[61] za prvo krilo i dvije pokretne ploče za drugo.
  • 35 On izdjela kerubine, palme, polurascvale cvjetove koje obloži ukrasnim zlatom prema uzorku.
  • 36 Potom on sagradi unutarnji *trijem: tri reda klesanog kamena i jedan red i jedan red cedrovih greda[62]
  • 37 četvrte godine, u mjesecu Zibu, postaviše temelje Kući ALLAHOVOJ.
  • 38 A jedanaeste godine, u mjesecu Bulu[63] koji je osmi mjesec, Kuća bi gotova u svoj svojoj cjelini i u svim svojim pojedinostima. Sulejman ju izgradi za sedam godina.

Izgradnja kraljevske palače[uredi]

  • 7 1 Sulejman također sagradi svoju vlastitu kuću; trebaše mu trinaest godina za završiti je u cijelosti.
  • 2 On sagradi kuću šume Libanske: stotinu lakata[64] dužine, 50 lakata širine, 30 lakata visine. Ona bijaše podignuta na četiri reda stubova načinjenih od cedrovih trupaca s cedrovim gredama na tim stubovima.
  • 3 Iznad, jedna obloga od cedrovine, postavljena na poprečnim gredama podbočenim stubovima: bijaše 45 poprečnih greda, petnaest u jednom redu,
  • 4 bijahu tri reda uokvirenih prozora, svaki prozor od tri reda bio je sučelice drugom prozoru.
  • 5 Svi ti otvori, sa svojim pragovima, imahu četvorni oblik i svaki je prozor bio sučelice drugom prozoru, u tri reda prozora.
  • 6 On načini dvoranu stubova: 50 lakata dužine, 30 lakata širine; i ispred, jedno predvorje od stubova s jednom nadstriješnicom[65] na pročelju.
  • 7 On načini prijestolnu dvoranu gdje dijeliše pravdu, sudbenu dvoranu; ona imade jednu oblogu od cedrovine od poda sve do greda[66].
  • 8 što se tiče kuće gdje boraviše, ona se nalazila u jednom drugom dvorištu, a ne u ovom kuće namijenjene prijestolnoj dvorani; ona imaše isti oblik. Za kćer *Faraonovu koju bijaše oženio, on morade izgraditi jednu kuću; ona bijaše kao ova nova dvorana.
  • 9 Sve te zgrade bijahu od obrađenog kamena u razmjerama klesanog kamena i rezanog pilama na njihovim unutarnjim i vanjskim licima. I bijaše tako od temelja sve do krovnog vijenca[67] i, izvana, sve do velikog dvorišta.
  • 10 Za temelje, obrađeno kamenje, veliki kamenovi od deset i od osam lakata.
  • 11 Na temeljima, bijaše obrađeno kamenje u razmjerama klesanog kamena, i cedrovog drveta.
  • 12 Uokolo velikog dvorišta, bijahu tri reda klesanog kamena i jedan red cedrovih greda[68] isto za unutarnji trijem Kuće ALLAHOVE i za njegovo predvorje.

Metalni predmeti namijenjeni Hramu[uredi]

(2Krn 3.15-5.1)

  • 13 Kralj Sulejman zatraži da može najmiti Hirama[69] iz Tira
  • 14 koji bijaše sin jedne udovice iz plemena Neftali i oca Tirijca. Radnik u bronci, Hiram bijaše pun vještine, pameti i znanja od zanata za sve radove u bronci. On dođe kod kralja Sulejmana i ostvari sve svoje radove.
  • 15 On izradi dva brončana stuba; visina prvog stuba: osamnaest lakata, i trebala je jedna žica od dvanaest lakata za obviti drugi[70].
  • 16 On načini dva zaglavka koje je trebalo staviti na vrhove tih stubova; bilo je to od livene bronce. Visina prvog bijaše pet lakata, visina drugog, pet lakata.
  • 17 On načini pletere[71] jedan oblik pletera, lanac u obliku girlandi, za zaglavke koji bijahu na vrhu tim stubovima; sedam za prvi zaglavak, sedam za drugi.
  • 18 On načini narove[72] : dva reda koji okruživahu jedan od pletera i koji trebaše pokrivati zaglavke postavljene na vrhove stubova.
  • 19 Glede zaglavaka koji bijahu na vrhovima stubova predvorja, oni imaše

oblik ljiljana i bijahu od četiri lakta.

  • 20 Ali, na zaglavcima postavljenim na dvama stubovima, jednako prema gore, uzduž izbočine koja bijaše preko pletera, bijahu pričvršćeni u kružnim redovima 200 narova; bijaše ih i na drugom zaglavku.
  • 21 On uspravi te stubove uz trijem Hrama; on uspravi stubove s desna i nazva ih Jakin, on uspravi stubove s lijHava i nazva ih Boaz[73].
  • 22 Vrhovi stubova imahu onlik ljiljana. Izrada stubova bi dobro izvedena.
  • 23 On načini, od livene kovine, More[74]. Ono je imalo prečnik od deset lakata, i bijaše kružnog oblika. Imalo je pet lakata visine, a jedan konop od 30 lakata je trebao za obujmiti ga.
  • 24 Pod obrubom Mora, kolokvinte[75] sve uokrug, deset po laktu; one uokružavaše More u potpunosti. Te kolokvinte, u dva reda, bijahu izlevene u istom livu kao i More.
  • 25 Ono je počivalo na dvanaest bikova: tri okrenuta prema sjeveru, tri prema zapadu, tri prema jugu i tri prema istoku. More bijaše na njima, a njihove sapi bijahu okrenute prema unutra.
  • 26 Njegova debljina imaše širinu jedne ruke, a njen obrub bijaše izdjelan kao obrub jedne ljiljanove cvjetne čašice. Ono je moglo sadržavati 2000 bata[76].
  • 27 On načini potom deset postolja[77] od bronce. Svako postolje imaše četiri lakta duljine, četiri lakta širine i tri lakta visine.
  • 28 Evo kako bijahu načinjena ta postolja: ona bijahu sastavljena od oplata učvršćenih poprečnim gredama;
  • 29 na oplatama učvršćenim poprečnim gredama, bijahu lavovi, bikovi i *kerubini; bijaše ih jednako na gornjim priječnicama; ispod lavova i bikova, bijahu stavljeni vijenci kao ukras.
  • 30 Svako od postolja sadržavalo je četiri točka od bronce, i za četiri podnožja, podloge za ojačanje. Te podloge bijahu izlivene ispod korita, izvan vjenaca.
  • 31 Otvor svakog korita bijaše unutar okvira kojega nadmašivaše za jedan lakat; on bijaše zaokružen i imaše oblik kolobrana; on bijaše od jednog i pol lakta. Kiparski radovi ukrašavahu obrubnicu otvora. Oplate bijahu četvorne a ne zaokružene.
  • 32 Sve četiri točka se nalaziše ispod oplata, a perni klinovi točkova bijahu u okosnici postolja. Prečnik točkova bijaše jedog i pol lakta.
  • 33 Točkovi bijahu kao točkovi kola: klinovi, obruči, palci, glavine, sve u livenoj kovini.
  • 34 četiri podloge za ojačanje koje bijahu na svakom uglu postolja činile su jedno tijelo s njim.
  • 35 Na vrhu svakog postolja, bijaše jedan krug od pola lakta visine, a na njenom gornjem dijelu, ručke; oplate postolja činiše jedno tijelo s njima.
  • 36 Na plošnim površinama, na ručkama i na oplatama, on izrezbari kerubine, lavove i uspravljene palme, s vijencima svud uokolo.
  • 37 Tako on načini deset postolja: svako bijaše od iste kovine, istog razmjera i istog oblika.
  • 38 On načini deset korita od bronce. Svako je korito moglo sadržavati 40 bata[78] svako je korito mjerilo četiri lakta. Bijaše po jedno korito na svakom od deset postolja.
  • 39 On poreda pet postolja na desnu stranu Kuće i pet na njenu lijevu stranu; glede Mora, on ga postavi na desnu stranu, prema jugoistoku.
  • 40 On načini velike zdjele, vedrice, i zdjele za škropljenje[79]. Hiram izvrši sve radove koje je trebao obaviti za kralja Sulejmana u Kući ALLAHOVOJ:
  • 41 dva stuba, zavojnice za dva zaglavlja koji su na vrhu stubova, dva pletera, za pokriti dvije zavojnice zaglavaka koji su na vrhu stubova,
  • 42 četiri stotine narova za dva pletera dva reda narova po pleteru za pokriti dvije zavojnice zaglavaka koji su na stubovima,
  • 43 deset postolja i deset korita postavljenih na ovima,
  • 44 More bijaše samo jedno s, pod njim dvanaest goveda,
  • 45 velike zdjele, vedrice, zdjele za škropljenje i sve druge potrepštine. To što načini Hiram za kralja Sulejmana u Kući ALLAHOVOJ bijaše od uglačane bronce .
  • 46 Na jugu od Jordana, između Sikota i Sartana[80] kralj dade izliti sve komade u glinenim kalupima.
  • 47 Sulejman postavi na mjesto sve te predmete čija količina bi tako velika da se nije mogla vrjednovati težina bronce.
  • 48 Sulejman izradi također sve predmete namijenjene Kući ALLAHOVOJ: zlatni *oltar, stol na koji se stavljaše kruh ponuda[81] : od zlata;
  • 49 pet svijećenjaka s desna i pet s lijHava, postavljenih pred svetom sobom: od čistog zlata; cvjetiće, svjetiljke, štipaljke: od zlata;
  • 50 plitice, usekače, zdjele za škropljenje, pehare, kadionice: od čistog zlata; zabate vrata Kuće prema presvetom mjestu, one vrata prema velikoj dvorani: od zlata.
  • 51 Kad bi sretno završeno djelo koje kralj Sulejman bijaše izvršio u Kući ALLAHOVOJ, on donese predmete posvećene od Davuda, njegovog oca: srebrninu, zlatninu i posuđe za odložiti u riznice Kuće ALLAHOVE .

Kovčeg saveza položen u Hram (1 Kr)[uredi]

(s Krn 5.26.2)

  • 8' 1 Tada Sulejman sakupi u Jeruzalemu kod sebe, kralja Sulejmana *starješine Izrailove, sve poglavice plemena, prinčeve porodice sinova Izrailovih, za uspeti iz *grada Davudova, to jest iz *Siona, *kovčeg saveza ALLAHOVOG.
  • 2 Svi se ljudi Izrailovi okupiše kod kralja Sulejmana u mjesecu Etanimu, sedmog mjeseca, tokom praznika[82].
  • 3 Kad sve starješine Izrailove bijahu stigle, svećenici ponesoše kovčeg.
  • 4 Oni uspeše kovčeg ALLAHOV, *šator susretanja i sve svete predmete koji bijahu u šatoru svećenici i *leviti su oni koji ih uznesoše.
  • 5 Kralj Sulejman i sva zajednica Izrailova ujedinjena kod njega, nazočna s njim pred kovčegom, žrtvovaše toliko sitne i krupne stoke da se ne mogaše, ni izračunati, ni prebrojati.
  • 6 Svećenici donesoše kovčeg saveza ALLAHOVOG na njegovo mjesto, u svetu sobu Kuće, na presveto mjesto, pod krila *kerubinima.
  • 7 U stvari, kerubini šireći svoja krila iznad mjesta za kovčeg stvaraše jedno zaštitno nebo iznad kovčega[83] i njegovih poluga.
  • 8 Zbog dužine tih poluga, vidjeli su se njihovi krajevi sa svetog mjesta koje prethodiše svetoj sobi. Ali, nije ih se vidjelo izvana. One su i danas ondje.
  • 9 Nema ničeg u kovčegu, osim dviju kamenih ploča položenih od Musu u Horebu[84] kad ALLAH zaključi savez sa sinovima Izrailovim po njihovom izlasku iz zemlje Egipta.
  • 10 A, kad svećenici bijahu izišli iz svetog mjesta, oblak[85] ispuni Kuću ALLAHOVU
  • 11 i svećenici ne mogaše ostati u svojoj službi radi tog oblaka, jer slava ALLAHOVA ispunjavaše Kuću ALLAHOVU.
  • 12 Tad Sulejman reče: ” ALLAH je rekao da hoće boraviti u tami!
  • 13 Dobro je dakle za tebe da sam izgradio jednu raskošnu kuću, jedno boravište gdje ćeš ti uvijek stanovati. “

Besjeda posvete Hrama (1 Kr)[uredi]

(2 Krn 6.311)

  • 14 Kralj se okrenu i blagoslovi sav sabor Izrailov sav sabor Izrailov stajaše.
  • 15 On reče: ” Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože Izrailov, kojçi je svojim ustima govorio Davudu mom ocu i koji je svojom rukom ispunio ono što je rekao:
  • 16 Od dana kad sam izveo iz Egipta Izrail moj narod, ja nisam izabrao ni jedan grad između svih plemena Izrailovih za sagraditi jednu Kuću u kojoj će biti moje *ime[86] ali ja sam izabrao Davuda da bude glava Izrailu, mom narodu.
  • 17 Davud, moj otac, imao je u srcu izgraditi jednu Kuću za ime ALLAHA, Allaha Izrailovog.
  • 18 Ali, ALLAH je rekao Davudu, mom ocu: Imao si u srcu izgraditi jednu Kuću za moje ime i ti si dobro učinio.
  • 19 Međutim, nisi ti taj koji će izgraditi ovu kuću, veće tvoj sin, potekao iz tvoje utrobe: on je taj koji će izgraditi tu Kuću za moje ime.
  • 20 ALLAH je ostvario riječ koju bijaše izrekao: ja sam naslijedio Davuda, svog oca, ja sam sjeo na prijestol Izrailov, kako to bijaše rekao ALLAH, Allah Izrailov, ja sam izgradio tu Kuću za ime ALLAHA, Allaha Izralova,
  • 21 i ondje, ja sam odredio jedno mjesto za *kovčeg gdje se nalazi *savez ALLAHOV, savez koji je on zaključio s našim očevima kad su izišli iz zemlje Egipta. “

Sulejmanova svečana molitva (1 Kr)[uredi]

(2Krn 6.12 40)

  • 22 Sulejman stade pred *oltar ALLAHOV, u prisutnosti sve zajednice Izrailove; on ispruži ruke prema *nebu
  • 23 i reče: ” GOSPODE, Bože Izrailov, nema Allaha kao što si ti, ni gore u nebu, ni dolje na zemlji za čuvati *savez i dobrohotnost prema tvojim slugama koji idu pred tobom svim svojim srcem.
  • 24 Ti si održao svoja obećanja prema svom sluzi Davudu, mojem ocu: ono što si ti svojim ustima izrekao, ti si to ispunio svojom rukom, kao što se vidi danas.
  • 25 Sada, GOSPODE? Bože Izrailov, čuvaj u korist tvog sluge Davuda, mojeg oca, riječ koju si njemu izrekao: Neko od tvojih neće uzmanjkati nikada sjediti preda mnom na prijestolju Izralovom, pod uvjhetom da tvoji sinovi paze na svoje držanje idući preda mnom, kao što si ti išao preda mnom.
  • 26 Sada, Bože Izrailov, nek' se potvrdi dakle riječ koju si ti izrekao svom sluzi Davudu, mojem ocu!
  • 27 Može li istinski Allah stanovati na zemlji? Nebesa sama i nebesa nebesa ne mogu te sadržati! Utoliko manje ova Kuća koju sam ja sagradio!
  • 28 Budi brižan spram molitve i preklinjanja tvojeg sluge, o GOSPODE, Bože moj! Saslušaj vapaj i molitvu koje ti danas upućuje tvoj sluga!
  • 29 Nek' tvoje oči budu otvorene za ovu Kuću i danju i noću, prema mjestu za koje si ti rekao: ” Ovdje će biti moje ime. Saslušaj molitvu koju tvoj sluga upućuje prema tom mjestu!
  • 30 Udostoji se slušati preklinjanja koje tvoj sluga i Izrail, tvoj narod, upućuju prema tom mjestu! Ti, slušaj na mjestu gdje ti stanuješ, u nebu; saslušaj i oprosti.
  • 31 U slučaju kad jedan čovjek bude zgriješio prema jednom drugom, i nametne mu se jedna prisega s prokletstvom i da dođe izgovoriti tu prisegu pred tvojim oltarom, u ovoj Kući,
  • 32 ti, poslušaj s neba; postupi, presudi između svojih slugu, proglasi krivca krivcem čineći da njegovo držanje padne na glavu njegovu; i proglasi pravednika pravednikom postupajući s njim prema svojoj pravdi.
  • 33 Kad Izrail, tvoj narod, bude potučen od neprijatelja, jer je zgriješio prema tebi, ako se vrati k tebi, proslavi tvoje ime, zamoli i zavapi u ovoj Kući,
  • 34 ti, poslušaj s neba, oprosti grijeh Izrailu, svom narodu, i odvedi ih k zemlji koju si dao očevima njihovim.
  • 35 Kad nebo bude zatvoreno i ne bude više kiše, jer narod bijaše zgriješio prema tebi, ako uzmoli prema ovom mjestu, proslavi, ime tvoje, i pokaje se za svoj grijeh, jer ćeš ga ti ožalostiti,
  • 36 ti, saslušaj s neba, oprosti grijeh svojih slugu i Izraila, svojeg naroda ti ćeš ga poučiti dobrom putu kojim treba hoditi, podaj kišu svojoj zemlji, zemlji koju si dao u baštinu narodu svojem.
  • 37 Bude li glad u zemlji, bude li kuga, bude li snijeti i glavnice[87] skakavaca, popaca, ako neprijatelj opsjedne gradove u zemlji, da bude nevolje, da bude bolesti,
  • 38 koji god da bude povod molitvi, koji god da bude povod preklinjanju svakog čovjeka koji pripada Izrailu, tvom narodu, kad taj osjeti nevolju koja ga dira u srce i ispruži ruke prema ovoj Kući,
  • 39 ti, saslušaj s neba, iz boravišta gdje ti stanuješ, oprosti, postupi, i učini mu prema njegovom držanju pošto ti poznaješ njegovo srce samo ti u stvari poznaješ srca ljudska
  • 40 da bi te se sinovi Izrailovi bojali svih dana koje će proživjeti na zemlji koju si dao očevima našim.
  • 41 čak i stranac, koji ne pripada Izrailu, tvom narodu, ako dođe iz daleke zemlje zbog tvog imena
  • 42 jer će se čuti govoriti o tvom velikom imenu, o tvojoj moćenoj ruci i tvojoj ispruženoj ruci ako dođe moliti prema ovoj Kući,
  • 43 ti, saslušaj s neba, boravišta gdje ti stanuješ, postupi prema svemu što te bude molio stranac, da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime, i da bi, kao Izrail, tvoj narod bojali te se i oni i da bi znali da je tvoje ime zazvano na ovoj Kući koju sam ja izgradio .
  • 44 Kad tvoj narod bude polazio u rat protiv svog neprijatelja, u smjeru kojem ga ti budeš poslao, ako moli prema ALLAHU u smjeru grada koji si ti izabrao i kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
  • 45 saslušaj s neba njegovu molitvu i njegovo preklinjanje i učini da pobijedi njegovo pravo.
  • 46 Kad sinovi Izrailovi budu zgriješili protiv tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kad se ti budeš razljutio protiv njih, kad ih ti budeš izručio neprijatelju i kad ih njihovi pobjednici budu odveli u roblje u zemlju neprijateljsku, daleku ili blisku, *47 ako, u zemlji gdje su oni zarobljenicima, oni razmisle, pokaju se i upute ti svoje usrdne molbe, u zemlji svojih pobjednika govoreći: Mi smo griješnici, mi smi nepouzdani, mi smo krivi,
  • 48 ako li se vrate k tebi svim svojim srcem, svim svojim bićem, u zemlji neprijatelja kamo oni budu odvedeni i ako mole prema tebi, u smjeru svoje zemlje, zemlje koju si ti dao njihovim očevima, u smjeru grada koji si ti izabrao i Kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
  • 49 saslušaj s neba, boravišta gdje ti boraviš, saslušaj njihovu molitvu i njihovo preklinjanje, i učini da pobijedi njihovo pravo.
  • 50 Oprosti svom narodu koji je zgriješio prema tebi, oprosti sve njihove pobude protiv tebe, i uzmilostivi spram njih one koji ih drže zarobljenima: nek' imaju milosti za njih,
  • 51 jer radi se o tvom narodu i baštini tvojoj, o onima koje si ti izveo iz zemlje Egipta, iz sred užarene peći gdje se topi željezo[88].
  • 52 Nek' tvoje oči budu otvorene preklinjanju tvojeg sluge i Izraila, tvog naroda, saslušaj ih svakog puta kad zavape prema tebi.
  • 53 Jer, ti si taj koji ih je izdvojio kao baštinu, između svih naroda zemlje, kako ti bijaše rekao po posredništvu Musu, sluge svoga, kad si izveo naše očeve van iz Egipta, o GOSPODE, Bože. “

Sulejman moli Allaha da blagoslovi narod[uredi]

  • 54 čim Sulejman bi završio upućivati ALLAHU svu tu molitvu i to preklinjanje, on se podiže ispred *oltara ALLAHOVOG gdje bijaše klečao i, rukama ispruženim prema nebu,
  • 55 stojeći, glasno blagoslovi sabor Izrailov, govoreći:
  • 56 ” Blagoslovljen budi ALLAH koji je dao mjesto odmora Izrailu, svom narodu, sve kako bijaše rekao: ni jedna od dobrih riječi koje bijahu rečene po Musi, sluzi njegovom, ne bijaše ostala bez učinka.
  • 57 Nek' ALLAH, naš Allah, bude s nama kao što je bio s našim očevima; nek' nas ne ostavi i ne napusti nas,
  • 58 nek' prigne naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i čuvali zapovijedi, zakone i običaje koje on bijaše propisao očevima našim.
  • 59 Nek' ova zaklinjanja koja sam upravo uputio ALLAHU budu danju i noću prisutna pred njem, našim Allahom, da bi činio pravdu sluzi svom kao i Izrailu, svom narodu, prema svakodnevnim potrebama;
  • 60 na takav način da svi narodi zemlje znaju da je ALLAH taj koji je Allah, da ga nema drugog.
  • 61 Nek' vaše srce bude neporočno glede ALLAHA, našeg Allaha, da biste vi hodili prema njegovim zakonima, i čuvali njegove zapovijedi, kao što to činite danas. “

Žrtve ponuđene ALLAHU (1 Kr)[uredi]

(2 Krn 7.110)

  • 62 Kralj i sav Izrail s njim, ponudiše *žrtve pred ALLAHOM.
  • 63 Sulejman ponudi u žrtvu bijahu to žrtve mira koje on ponudi ALLAHU 22 000 glava krupne stoke, 120.000 glava sitne stoke. Tako kralj i Izrail posvetiše Kuću ALLAHOVU.
  • 64 Onog dana, kralj posveti sredinu *trijema koji je pred Kućom ALLAHOVOM; u stvari ondje on ponudi holokaust, ponudu[89] i masno žrtava mira jer * brončani *oltar koji je pred ALLAHOM bijaše suviše mali za primiti holokaust, ponudu i masno žrtava mira.
  • 65 U tom sedmom mjesecu Sulejman proslavi praznik, i sav Izrail s njim: bijaše to jedan veliki sabor, došao od LeboHamata sve do potoka Egipta; oni biše pred ALLAHOM, našim Allahom, sedam dana i sedam dana: znači četrnaest dana[90].
  • 66 Osmog dana, Sulejman otpusti narod. Oni pozdraviše kralja i odoše k svojim šatorima[91] radosni i srca zadovoljnog zbog svega dobra što ALLAH bijaše učinio Davudu, sluzi svom, i Izrailu, svom narodu.

ALLAH se ponovo prikazuje Sulejmanu (1 Kr)[uredi]

( 2Krn 7.11-29)

  • 9' 1 Kad Sulejman bi završio graditi Kuću ALLAHOVU i kuću kraljevu, i kad bi načinio sve što mu je godilo,
  • 2 ALLAH mu se pokaza po drugi put, kao što mu se bijaše pokazao u Gabaonu[92].
  • 3 ALLAH mu reče: ” Ja sam čuo molitvu u preklinjanje koje si mi ti uputio: ova kuća koju si ti sagradio, ja sam ju posvetio da bi tu stavio svoje *ime[93] zauvijek; moje srce i moje oči biće tu uvijek.
  • 4 Glede tebe, ako ti ideš preda mnom kao Davud, tvoj otac, neporočnog srca i s pravicom, postupajući prema svemu što sam ti ja zapovjedio, ako čuvaš moje zakone i moje običaje,
  • 5 ja ću održati zauvijek tvoj kraljevski prijestol nad Izrailom, kao što sam to rekao tvojem ocu Davudu: Biće uvijek neko od tvojih za sjesti na prijestol Izrailov.
  • 6 Ali ako vi, vi i vaši sinovi, okrenete se od mene, ako vi ne čuvate moje zapovijedi i moje zakone koje sam stavio pred vas, ako vi odete služiti drugim Allahovima i klanjati se pred njima,
  • 7 tada ću ja odstraniti Izrail s površine zemlje koju sam mu dao; ova Kuća koju sam ja posvetio svom imenu, ja ću ju odbaciti daleko od svog lica, a Izrail će postati slab i ruglo svim narodima;
  • 8 Ova je Kuća tako uzdignuta, da ko god bude prošao pokraj nje biće zapanjen i uskliknuće[94]: S kojeg li je razloga ALLAH postupio tako prema toj zemlji i prema toj Kući?
  • 9 Odgovoriće mu se: Jer, oni su napustili ALLAHA, svojeg Allaha, koji je njihove očeve izveo iz Egipta, jer su se oni povezali s drugim Allahovima, klanjali se pred njima i služili im: zato je ALLAH učinio da na njih dođe sva ta nesreća. “

Različite Sulejmanove djelatnosti (1 Kr)[uredi]

(2Krn 8.118)

  • 10 Na izmaku dvadeset godina tokom kojih Sulejman gradiše obje kuće, Kuću ALLAHOVU i kraljevsku kuću,
  • 11 Hiram, kralj Tira, koji bijaše pribavio Sulejmanu cedrovinu i čempresovinu[95] i zlatom koliko ovaj htjede primi od kralja Sulejmana dvadeset gradova u Galileji.
  • 12 Hiram iziđe iz Tira za pogledati gradove koje Sulejman bijaše dao, ali oni mu se ne dopadoše.
  • 13 On reče: ” Koje si mi ti ono gradove dao, brate moj! “ I nazva se to Zemljom Kabul[96] ime koje ostade sve do danas.
  • 14 Hiram posla kralju 120 talenata[97] zlata.
  • 15 Evo što bi od kuluka koji kralj Sulejman nametnu za sagraditi Kuću ALLAHOVU, svoju vlastitu kuću, Millo[98] Jeruzalemski zid, Hasor, Megido i Gezer.
  • 16 *Faraon, kralj Egipta, bijaše se stavio u vojni pohod i dočepao se Gezera; on ga bijaše zapalio pošto je sasjekao Kanaance koji su tu živjeli, i bijaše ga dao kao poklon svojoj kćeri, ženi Sulejmanovoj,
  • 17 a Sulejman ponovno sagradi Gezer Bet-Horon donji,
  • 18 Balat i Tamar Pustinjski, u Zemlji[99]
  • 19 kao i sve gradove skladišta zaliha koji mu pripadaše, posadne gradove, za kola i one za konjanike. Sulejman također izgradi sve što zaželje u Jeruzalemu, Libanu i po svoj zemlji podvrgnutoj njegovoj vlasti.
  • 20 Ostalo je čitavo narod *Amorita, Hitita, Perizita, Hivita, Jebuzita, koji ne pripadahu sinovima Izrailovim.
  • 21 Njihovi sinovi koji bijahu ostali nakon njih u zemlji i koje sinovi Izrailovi ne bijahu mogli posvetiti istrjebljenju, Sulejman ih pokupi za robsku tlaku, sve do danas.
  • 22 Sulejman ne stavi u ropstvo ni jednog sina Izrailovog[100] jer ovi bijahu ratnici, njegove sluge, njegovi zapovjednici, njegovi konjušari, zapovjednici bojnih kola i njegovi konjanici.
  • 23 Evo broja poglavara upravitelja zaduženih za radove Sulejmanove: 550 koji zapovjedahu narodu koji obavljaše radove.
  • 24 To bi samo onda kad kćer Faraonova uziđe iz Grada Davudova u kuću koju joj je sagradio Sulejman, da on napravi Millo.
  • 25 Tri puta godišnje, Sulejman nuđaše holokauste[101] i žrtve mira na oltaru koji bijaše izgradio za ALLAHA i spaljivaše tamjan na oltaru koji bijaše pred ALLAHOM. Tako on dade Kući razlog njenog postojanja.
  • 26 Kralj Sulejman izgradi jednu fLutilu u EsionGeveru koji je pokraj Eliata[102] na rubu *mora Trstika u zemlji Edom.
  • 27 Hiram[103] posla na lađama svoje sluge, mornare dobro poznavajuće more; oni bijahu sa slugama Sulejmanovim.
  • 28 Oni stigoše u Ofir i donesoše zlata, 420 talenata[104] koje donesoše kralju Sulejmanu.

Kraljica od Sabe posjećuje Sulejmana (1 Kr)[uredi]

(2 Krn 9.112)

  • 10' 1 Kraljica od Sabe[105] bijaše čula govoriti o ugledu kojeg Sulejman dugovaše ALLAHU; ona ga dođe provjeriti svojim zagonetkama.
  • 2 Ona stiže u Jeruzalem s jednom velikom pratnjom, devama natovarenim mirisnim tvarima[106] velikom količinom zlata i dragog kamenja. Kad je stigla kod Sulejmana, ona mu reče sve što imade na srcu.
  • 3 Sulejman joj dade odgovor na sva pitanja: ni jedno pitanje ne bi tako teško da mu kralj nije znao odgovor.
  • 4 Kraljica od Sabe vidje svu mudrost Sulejmanovu, kuću koju bijaše sagradio,
  • 5 hranu s njegovog stola, smještaj njegovih slugu, vrijednost njegovih slugu i njihove livreje, njegove peharnike, holokauste[107] koje nuđaše u Kući ALLAHOVOJ i ona izgubi dah.
  • 6 Ona reče kralju: ” To bijaše istinom što sam čula govoriti u svojoj zemlji o tvojim riječima i tvojoj mudrosti.
  • 7 Nisam vjerovala tim pričama sve dok nisam došla i nisam to vidjela svojim vlastitim očima, a evo kako mi nisu otkrili no polovicu od toga! Ti nadilaziš u mudrosti i u vrijednosti ugleda ono o čemu sam ja čula govoriti.
  • 8 Sretni tvoji ljudi, sretne tvoje sluge, oni koji stalno mogu biti u tvojoj prisutnosti i slušati tvoju mudrost.
  • 9 Blagoslovljen budi ALLAH, tvoj Allah, koji je htio staviti tebe na prijestol Izrailov; to je zato što ALLAH voli Izrail zauvijek da te je postavio kraljem za vršiti pravdu i zakon. “
  • 10 Ona dade kralju 120 talenata[108] zlata, mirisne tvari u velikoj količini, i dragocjenog kamenja. Nikad više ne stiže toliko mirisnih tvari kao onda kad ih kraljica od Sabe dade Kralju Sulejmanu.
  • 11 Lađe Hiramove koje bijahu prevozile zlato iz Ofira bijahu također dovezle sandalovog[109] drveta u velikoj količini i draJedžudža kamenja.
  • 12 Tim sandalovim drvetom kralj načini naslone za Kuću ALLAHOVU i kraljevsku kuću, kao i citre i harfe[110] za pjevača. Nikad više ne stiže sandalovog drveta, sve do danas nije ga se više vidjelo.
  • 13 Kralj Sulejman dade kraljici od Sabe sve što je ona željela tražiti, ne računajući poklone koje joj je kralj Sulejman sam mogao učiniti. Potom ona se vrati i ode u svoju zemlju, ona i njene sluge.

Sulejmanovo Bogatstvo[uredi]

(2 Krn 1.14-17; 9.13-28)

  • 14 Težina zlata koje stiže Sulejmanu u samo jednoj godini bijaše 666 talenata[111] zlata,
  • 15 ne računajući ono što je potjecalo od putnika, trgovačkog prometa, od svih Kraljeva Okcidenta[112] i vladara zemlje.
  • 16 Kralj Sulejman načini 200 velikih štitova od tučenog zlata za kojeg je trebalo 600 sikala[113] zlata po štitu;
  • 17 i 300 malih štitova od tučenog zlata za koje je trebalo tri mine zlata po štitu. Kralj ih odloži u kući šume Libanske[114]
  • 18 Kralj načini jedan veliki prijestol od slonovače[115] kojeg prekri istančanim zlatom.
  • 19 Ovaj prijestol imade šest stepenika i jedan okrugli naslon; bijahu nasloni za laktove sa svake strane sjedišta.
  • 20 Dva lava se nalaziše sa strane naslona za laktove, na šest stepenika. Ništa se slično nije napravilo niti u jednom kraljevstvu.
  • 21 Sve kupe kralja Sulejmana bijahu od zlata i svi predmeti u kući Libanske šume; od čistog zlata: ni jedan ne bi od srebra; nije ga se računalo u vrijeme kralja Sulejmana.
  • 22 Jer kralj imaše na moru lađe iz Tarziza koje ploviše s onim Hiramovim i, svake tri godine, lađe iz Tarziza vraćahu se nakrcane zlatom i srebrom, slonovačom; majmunima i paunima[116].
  • 23 Kralj Sulejman postade najveći od svih Kraljeva zemlje u Bogatstvu i u mudrosti.
  • 24 Sva zemlja tražiše vidjeti Sulejmana da bi slušala mudrost koju Allah bijaše stavio u srce njegovo.
  • 25 Svako donašaše svoj milodar: predmete od srebra i predmete od zlata, odjeću, oružje, mirisne tvari, konje i mule; i to svake godine.
  • 26 Sulejman sakupi kola i konjanike. Bijaše 1 400 kola i 12 000 konjanika koje on dovede[117] u posadne gradove i, kod sebe, u Jeruzalem.
  • 27 Kralj učini da u Jeruzalemu novac bijaše tako obilan kao kamenje, a cedrovi tako brojni kao sikomore u *Niziji.
  • 28 Solmonovi konji potjecaše iz Egipta i iz Keve[118] kraljevi trgovci ih kupovaše u Kevi.
  • 29 Jedna kola podrijetlom iz Egipta stajahu 600 srebreni novčića, a jedan konj 150. Bilo ih je isto za sve kraljeve Hitita i kraljeve *Arama koje uvoziše posredovanjem tih trgovaca.

Sulejman iznevjerava ALLAHA[uredi]

  • 11 1 Kralj Sulejman[119] volješe brojne strankinje: osim kćeri *Faraonove, Moabiotkinje, Amonitkinje, Edomitkinje, Sidonijanke, Hititkinje.
  • 2 One bijahu podrijetlom iz naroda o kojima ALLAH bijaše rekao sinovima Izrailovim: ” Ne neće te ulaziti kod njih i one neće ulaziti k vama, inače bi one okrenule vaša srca prema svojim bogovima. “ To bi tačno tako da se Sulejman približi tim narodima zbog svojih ljubavi.
  • 3 On imade 700 žena kraljevskog reda i 300 suložnica[120]. Njegove žene okrenuše srce njegovo.
  • 4 U vrijeme Sulejmanove starosti, njegove žene okrenuše njegovo srce prema drugim bogovima; i njegovo srce ne bi više pošteno prema ALLAHU, njegovom Allahu, suprotno onome što bijaše bilo u srcu Davuda, njegovog oca.
  • 5 Sulejman slijediše Astartu, božicu Sidonijanaca, i Milkoma, gnusobu[121] Amonita.
  • 6 Sulejman učini što je zlo u očima ALLAHOVIM i on ne slijediše potpuno ALLAHA, kao Davud, otac njegov.
  • 7 Tada Sulejman sagradi na planini koja je sučelice Jeruzalemu jedno *visoko mjesto za Kemoša, gnusobu moabsku, i također za Moleka, gnusobu sinova Amonovih.
  • 8 On ih načini za tako za bogove svih svojih žena strankinja: one nuđahu *tamjane i *žrtve svojim bogovima.
  • 9 ALLAH se razljuti protiv Sulejmana jer se njegovo srce bijaše okrenulo od njega, Allaha Izrailovog koji mu se bijaše dva puta pokazao[122]
  • 10 i koji mu tačno bijaše zapovjedio da ne slijedi drugih bogova, ali Sulejman ne učini ono što mu ALLAH bijaše zapovjedio.
  • 11 ALLAH reče Sulejmanu: ” Pošto se ti ponašaš tako i zato što nisi čuvao moj *savez ni zakone koje sam ti propisao, ja ću ti oteti kraljevstvo i daću ga jednom od tvojih slugu.
  • 12 Međutim, to neće biti za tebe živog što ću napraviti, zbog tvog oca Davuda; ja ću ga istrgnuti iz ruku tvojeg sina.
  • 13 Ali, ja neću oteti svo kraljevstvo tvoje, biće jedno pleme koje ću ja dati tvojem sinu zbog Davuda, tvojeg oca i zbog Jeruzalema kojeg sam ja izabrao. “

Dva Sulejmanova protivnika[uredi]

  • 14 ALLAH pobudi jednog protivnika Sulejmanu: Hadada Edomita, iz kraljevskog roda Edomovog.
  • 15 To se dogodilo kad Davud bijaše potukao Edom. To bijaše kad Joab, zapovjednik postroEjji, bijaše došao pokopati mrtve i kad je pobio sve muuško u Edomu.
  • 16 Joab i sav Izrail, u stvari, bijahu ostali ondje šest mjeseci sve dok nisu istrijebili sve muške u Edomu.
  • 17 Hadad bijaše pobjegao s Edomitima koji su bili dio posluge njegovog oca za ići u Egipat; Hadad bijaše tada jedan mladiće.
  • 18 Oni bijahu otišli iz Madijana i bijahu stigli u Paran[123] oni bijahu povukli sa sobom i ljude iz Parana i bijahu stigli u Egipat kod *Faraona, kralja Egipta. Ovaj dade jednu kuću Hadadu, osigura mu hranu i dade mu zemlju.
  • 19 Hadad bijaše u velikoj milosti kod Faraona koji mu bijaše dao za ženu svoju svastiku, sestru Tefenesinu, Kraljice Majke.
  • 20 Tefenesina sestra mu rodi sina Genuvata, a Tefenes ga bijaše odgojila unutar kuće Faraonove; Genuvat bijaše u kući Faraonovoj, u sred sinova Faraonovih.
  • 21 Hadad, u Egiptu saznade da je Davud legao sa svojim očevima[124] i da Joab, zapovjednik postroEjji, bijaše također mrtav. Hadad reče Faraonu: ” Pusti me otići u moju zemlju. “
  • 22 Faraon mu reče: ” Ali, što tebi nedostaje kod mene da ti, najedanput, tražiš otići u svoju zemlju? “ ” Ništa, ali me ipak pusti otići. “
  • 23 Allah podstaknu jednog drugog protivnika Sulejmanu: Rezona, sina Eliadabljevog. On bijaše pobjegao kod Hadadezera, kralja Soba[125] svog Gospodara.
  • 24 On bijaše okupio ljude oko sebe i bijaše postao zapovjednik družine. Kako ih Davud ubijaše, oni bijahu otišli u Damask, ondje se smjestiše i vladahu u Damaskom.
  • 25 Rezon bi jedan protivnik za Izrail za vrijeme cijelog Sulejmanovog života. Zlo koje učini Hadad: on mrzješe Izrail, i vladaše nad *Aramom[126].

Jeroboamova pobuna[uredi]

  • 26 Jeroboam, sin Nebatov, bijaše jedan Efraimit iz Cerede; ime njegove majke bijaše Serua, ona bijaše udovica; on bijaše sluga Sulejmanov i on podiže ruku protiv kralja[127].
  • 27 Evo u kojoj prilici on podiže ruku protiv kralja: Sulejman gradiše Milo[128] on zatvori usjek kod *Grada Davudova, njegovog oca.
  • 28 Taj čovjek, Jeroboam, bijaše srčan i moćan; Sulejman bijaše zapazio mladog čovjeka dok ovaj radiše radiše; tada ga on odredi za nadgledati sve radove kuće Jusufove[129].
  • 29 U to vrijeme, kako Jeroboam bijaše izišao iz Jeruzalema, Pegamber Ahija iz Siloa susrete ga na putu; Ahija bijaše odjeven jednim novim ogrtačem i njih dvojica bijahu sami u polju.
  • 30 Ahija uze novi ogrtač koji bijaše na njemu i rastrga ga u dvanaest komada.
  • 31 Potom ga dade Jeroboamu: ” Uzmi deset komada, jer ovako govori ALLAH, Allah Izrailov,: Evo, ja ću oteti kraljevstvo iz ruke Slomonove, i daću ga deseterim plmenima.
  • 32 A jedino pleme[130] koje će imati, to će biti radi mog sluge Davuda, i zbog grada Jeruzalema kojeg sam izabrao između svih plemena Izrailovih.
  • 33 To je zato što su me oni napustili i pokonili se pred Astartom, božicom Sidonijanaca, pred Kemošem, Allahom Moaba i pred Milkom, bogom sinova Amonovih, i jer nisu išli mojim putovima, ne čineći ono što je pravo u mojim očima, prema mojim zakonima i mojim navadama, kao Davud, otac[131] njegov.
  • 34 Iz ruke Sulejmanove, ja neću uzeti ništa od kraljevstva, jer ja sam ga postavio glavom za sve dane njegovog života, zbog sluge moga Davuda kojeg sam ja izabrao, koji je čuvao moje zapovjedi i moje zakone.
  • 35 Ja ću oduzeti kraljevstvo iz ruku njegovom sinu i daću ga: desetorim plemenima.
  • 36 Njegovom sinu, daću jedno pleme da bi moj sluga Davud imao uvijek jednu svjetiljku[132] preda mnom u Jeruzalemu, gradu kojeg sam ja izabrao za tu staviti moje *ime.
  • 37 Tebe, ja ću te uzeti i ti ćeš vladati posvuda gdje budeš želio, i ti ćeš biti kralj nad Izrailom.
  • 38 Ako ti slušaš sve što ću ti ja propisati, ako ti činiš ono što je pravo u očima mojim, čuvajući moje zakone i moje zapovjedi kao što je to činio moj sluga Davud, ja ću biti s tobom i ja ću ti stvoriti jednu dinastiju, postojanu kao ona što je koju sam napravio Davudu; ja ću ti dati Izrail.
  • 39 Ja ću u tome poniziti rod Davudov, ali ne zauvijek.
  • 40 Sulejman tražiše Jeroboama da ga usmrti; Jeroboam se diže i pobježe u Egipat kod Šišaka, kralja Egipta gdje ostade sve do smrti Sulejmanove.

Sulejmanova smrt[uredi]

(2 Krn 9.2931)

  • 41 Ostatak djela Sulejmanovih, sve što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Sulejmanove?
  • 42 Trajanje vladavine Sulejmanove u Jeruzalemu, nad svim Izrailom bi 40 godina.
  • 43 Potom Sulejman leže s očevima svojim[133] i bi pokopan u *Gradu Davudovu, oca svog. Njegov sin Roboam zavlada na njegovom mjestu.

Sabor u Sišemu[uredi]

(2 Krn 10.115)

  • 12' 1 Roboam se nađe u Sišemu[134] jer u Sišem sav Izrail bijaše dolazio za proglasiti kralja.
  • 2 Ali kad Jeroboam, sin Nebatov, to doznade, on bijaše još u Egiptu.
  • 3 Poslaše pozvati Jeroboama i on dođe sa svim saborom Izrailovim; oni govoriše Roboamu ovim riječima:
  • 4 ” Tvoj otac je učinio teškim*jaram naš; ti sada, olakšaj teški teret tvojeg oca i teški jaram koji nam je nametnut, i mi ćemo te služiti. “
  • 5 On im reče: ” Otiđite i vratite se k meni za tri dana. “ I narod otiđe.
  • 6 Kralj Roboam se posavjetova sa *starješinama koji bijahu u službi njegovog oca Sulejmana kad on bijaše živ: ” Vi, kako me savjetujete da odgovorim ovom narodu? “
  • 7 Oni mu rekoše: ” Ako, danas, ti sebe učiniš slugom naroda, ako mu služiš, i ako mu ti odgovoriš dobrim vijestima, oni će zauvijek biti sluge tvoje. “
  • 8 Ali, Roboam zanemari savjet koji mu bijahu dale starješine i on uze savjet mladih ljudi koji bijahu rasli s njim i koji bijahu u njegovoj službi.
  • 9 On im reče: ” A vi, što vi savjetujete? što trebamo odgovoriti ovom narodu koji mi kaže: Olakšaj jaram koji nam je nametnuo tvoj otac?“
  • 10 Mladi ljudi koji bijahu rasli s njim odgovoriše: ” Evo što ćeš ti ti reći narodu koji ti je govorio ovako: Tvoj je otac učino teškim naš jaram, ali ti, olakšaj nas; evo dakle što ćeš mu ti reći: Moj mali prst je veći no sva utroba mojeg oca[135].
  • 11 od sada, pošto vam je moj otac natovario jedan težak jaram, ja, ja ću uvećati teret vašeg jarma; pošto vas je moj otac kaznio s dva korbača, ja, ja ću vas kazniti remenjem načičkanim čavlima! “
  • 12 Jeroboam i sav narod dođoše pronaći Roboama treći dan kako im kralj bijaše rekao: ” Vratite se k meni trećeg dana. “
  • 13 Kralj odgovori okrutno narodu: zanemarujući savjet koji su mu dale starješine,
  • 14 on govoriše narodu prema savjetu mladih ljudi: ” Moj otac je učinio teškim vaš jaram, ja, ja ću uvećati teret vašeg jarma; moj vas je otac kažnjavao korbačima, ja ću vas kažnjavati remenjem načičkanim čavlima. “

15 Kralj ne posluša naroda: to bi sredstvo korišteno posredno od ALLAHA za ispuniti riječ koju bijaše rekao Jeroboamu, sinu Nebatovom, po posredništvu Ahija iz Sila[136].

Podijeljeno kraljevstvo (1 Kr)[uredi]

  • 16 Sav Izrail vidje da ga kralj nije poslušao; narod mu uzvrati:
” što mi imamo s
Davudom?
Nema baštine sa sinom
Jeseovim!
K svojim šatorima[137] Izraile!
Sada, zabavi se svojom
kućom, Davude! “
I Izrail ode k svojim šatorima.
  • 17 Ali, Roboam nastavi vladati nad svim sinovima Izrailovim koji nastanjivahu gradove Judeje.
  • 18 Kralj Roboam postavi nadglednikom tlake, Adorama[138] ali sav ga Izrail kamenova i on umrije; kralj Roboam uspjede u posljednji čas popeti se u svoja kola i pobjeći u Jeruzalem.
  • 19 Izrail bijaše u ljutnji protiv kuće Davudove sve do danas.
  • 20 čim sav Izrail doznade da Jeroboam bijaše vratio se, poslaše pozvati na okup[139] i učiniše ga kraljem nad svim Izrailom. Bijaše za slijediti kuću Davudovu samo pleme Judino.
  • 21 Roboam stiže u Jeruzalem i prikupi svu kuću Judinu i pleme Benjaminovo, svega 180.000 izabranih ratnika, za potući kuću Izrailovu, da bi se vratilo kraljevstvo Roboamu, sinu Sulejmanovu.
  • 22 Ali, riječ Allahova bi upućena čovjeku Allahovom šemaju:
  • 23 ” Reci Roboamu, sinu Sulejmanovom, kralju Jude, svoj kući Judinoj i Benjaminovoj kao i ostatku naroda:
  • 24 Ovako kaže ALLAH: vi ne smijete uzići u boj protiv vaše braće Izrailovih sinova; nek' se svako vrati kući svojoj, jer ja sam taj koji je izazvao ovaj događaj.“ Oni poslušaše riječi ALLAHOVE i okrenuše se za ići prema riječi ALLAHOVOJ.
  • 25 Jeroboam utvrdi Sišem, u planini Efraimovoj i utvrdi se ondje. Potom on iziđe i utvrdi Penuel[140].

Jeroboamov grijeh[uredi]

  • 26 Jeroboam reče samom sebi: ”Takve kakvim se stvari pokazuju, kraljevstvo bi se moglo okrenuti ka kući Davudovoj.
  • 27 Ako se ovaj narod nastavi uspinjati za nuditi *žrtve u Kući ALLAHOVOJ, u Jeruzalemu, srce tog naroda vratiće se svom Gospodaru, Roboamu, kralju Jude: ja, mene će ubiti i vratiće se Roboamu, kralju Jude. “
  • 28 Kralj Jeroboam dobi ideju da učini dva zlatna vola i reče narodu: ” Vi ste se prečesto uspinjali u Jeruzalem; evo tvojih Allahova, Izraile, koji su te izveli iz zemlje Egipta[141]. “
  • 29 On postavi jednog u Betel, a drugi, on ga postavi u Danu[142].
  • 30 U tome se sastojao grijeh[143]. Narod iđaše u procesiji ispred jednog od telaca sve do Dana;
  • 31 Jeroboam izgradi kuće *visokih mjesta, i učini svećenicima ljude uzete iz pučke mase, a da nisu bili sinovi Levijevi;
  • 32 Jeroboam slaviše jedan praznik osmog mjeseca, petnaestog dana u mjesecu kao praznik koji je bio u Judi[144] i uspe se k *oltaru. On postupi isto u Betelu, žrtvujuću teladima koje bijaše izradio. I on postavi u Betelu svećenike visokih mjesta koje on bijaše postavio.
  • 33 On se uspe k oltaru koji bijaše podignut u Betelu, petnaestog dana osmog mjeseca, datum koji bijaše postavio prema svojoj ideji! On proslavi jedan praznik za sinove Izrailove i uspe se k oltaru za ondje spaliti *tamjan.

Jedan Allahov čovjek posreduje u Betelu[uredi]

  • 13 1 Jedan Allahov čovjek dođe iz Jude u Betel na riječ ALLAHOVU, dok Jeroboam spaljivaše milodare[145] na *oltaru.
  • 2 I on povika protiv oltara, na jednu riječ ALLAHOVU: ” Oltar! Oltar! Ovako govori ALLAH: Evo, jedan će se sin roditi u kući Davudovoj, njegovo će ime biti Jozija. Na tebi, on će ponuditi u *žrtvu svećenike visokih *mjesta, koji spaljuju na tebi *tamjan; i spaliće on na tebi kosti ljudske[146]. “
  • 3 Tog istog dana, čovjek Allahov dade jedan znak govoreći:
” Ovo je znak o kojem je ALLAH
govorio.
I masno koje je odozgo
rasu se. “
  • 4 čim se čula riječ koju je izgovorio čovjek Allahov protiv oltara u Betelu, kralj Jeroboam ispruži ruku koju imaše na oltaru i reče: ” Zgrabite ga! “ Ali, ruka koju je imao pruženu protiv čovjeka Božjeg sasuši se i ne mogaše ju prinijeti k sebi.
  • 5 Oltar se rascijepii masno s oltara se rasu, prema znaku koji Allahov čovjek bijaše da na jednu riječ ALLAHOVU.
  • 6 Kralj uze riječ i reče čovjeku Allahovom: ” Stišaj ALLAHA, svojeg Allaha, ja te molim, založi se[147] za mene da bi se moja ruka vratila k meni. “ čovjek Allahov stiša ALLAHA i Kraljeva ruka se vrati k njemu; ona bijaše kao i otprije.
  • 7 Kralj reče Allahovom čovjeku: ” Uđi dakle k meni da se okrijepiš, ja ću te darivati.“
  • 8 čovjek Allahov reče: ”čak da mi dadeš pola kuće svoje, ja ne bih ušao k tebi, ja ne bih jeo kruha tvoga i ne bih pio vode s ovog mjesta.
  • 9 Jer takva je zapovijed koju sam primio riječ ALLAHOVU: Ti nećeš jesti kruha, ti nećeš piti vode, ti se nećeš vraćati putem koji si uzeo za otići. “
  • 10 I on ode drugim putem, on se ne vrati putem koji je bio uzeo za doći u Betel.

Allahov čovjek je neposlušan[uredi]

  • 11 Bijaše jedan stari *Pegamber koji stanovaše u Betelu; njegovi sinovi dođoše[148] mu reći sve što Allahov čovjek bijaše napravio tog dana u Betelu; oni ispričaše svojem ocu riječi koje ovaj bijaše rekao kralju.
  • 12 Njihov im otac reče: ” Kojim je putem otišao? “ Njegovi se sinovi raspitaše o putu kojim bijaše došao Allahov čovjek iz Jude.
  • 13 On reče svojim sinovima: ” Osedlajte mi magare! “ Oni mu osedlaše magarca i on ga zajaha.
  • 14 On potraži Božjeg čovjeka i nađe ga dok biješe sjedio pod jednom smrdljikom[149] On mu reče: ” Jesi li ti Allahov čovjek došao iz Jude? “ on mu odgovori: ” Ja sam taj. “
  • 15 On mu reče: ” Dođi sa mnom u kuću, i jedi kruha. “
  • 16 Allahov mu čovjek odgovori: ” Ja se ne mogu ni vratiti, ni doći s tobom, ja neću jesti kruha i neću piti vode s tobom na ovom mjestu,
  • 17 jer sam primio ovu riječ od ALLAHA: Ti nećeš jesti kruha i nećeš piti vode na ovom mjestu, ti se nećeš vratiti putem koji si uzeo za otići. “
  • 18 Pegamber mu reče: Ja također, ja sam Pegamber kao i ti i jedan mi je melek rekao riječ ALLAHOVU: Svrati ga k sebi u svoju kuću; nek' jede kruha i nek' pije vode. “ On mu lagaše.
  • 19 čovjek Allahov vrati s njim, jede kruha u njegovoj kući i popi vode.

Smrt Božjeg čovjeka[uredi]

  • 20 No, kako oni bijahu sjeli k stolu, riječ ALLAHOVA bi upućena *Pegamberu koji ga bijaše svratio;
  • 21 i stari čovjek viknu čovjeku Allahovom koji bijaše došao iz Jude: ” Ovako govori ALLAH: Pošto si se ti usprotivio zapovjedi ALLAHOVOJ i nisi čuvao zapovijed koju ti bijaše dao ALLAH, tvoj Allah,
  • 22 jer si ti došao, jesti kruha i piti vode u mjestu za koje ti je on rekao: Ne jedi tu kruha i ne pij tu vode, tvoj lješ neće ući u grobnicu tvojih otaca. “
  • 23 Pošto je Allahov čovjek jeo kruha i pio vode, stari Pegamber osedla Pegamberovo magare kojeg bijaše svratio
  • 24 i ovaj ode. Jedan lav susrete ga na putu i ubi ga. Njegov lješ ležaše na putu, dok magare stajaše sa strane lješa, a lav s druge strane.
  • 25 Prolaznici vidješe lješ ležati na putu i lava sa strane lješu. Oni dođoše pričati o tome u gradu gdje stanovaše stari Pegamber.
  • 26 Pegamber koji ga bijaše svratio sa svog puta ču to pričati i on reče: ” To je čovjek Allahov! Onaj koji nije poslušao zapovijed ALLAHOVU; ALLAH ga je izručio lavu koji mu je polomio kosti i ubio ga, prema riječi koju mu ALLAH bijaše rekao. “
  • 27 On reče svojim sinovima: ”Osedlajte mi magarca! “ Oni ga osedlaše
  • 28 i on pođe; on nađe lješ ležati na putu, dok se magare i lav držaše sa strana lješu. Lav ne bijaše jeo lješa i ne bijaše polomio kostiju magarcu.
  • 29 Pegamber podiže lješ Božjeg čovjeka, položi ga na magarca i odnese ga. Stari Pegamber se vrati u svoj grad za proslaviti žalost i ukopati ga.
  • 30 On položi lješ u svoj vlastiti grob i proslaviše njegov ukop: ” Na žalost, brate[150] moj! “
  • 31 Pošto ga on bi pokopao, on reče svojim sinovima: ” Kad ja budem umro, vi će te me pokopati u mom grobu gdje je Allahov čovjek pokopan. Staviće te moje kosti pokraj njegovih kostiju.
  • 32 Jer će se ispuniti riječ kouju on bijaše izvikivao riječ ALLAHOVA protiv *oltara koji je u Betelu i protiv svih kuća visokih *mjesta koja su u gradovima Samarije. “
  • 33 Usprkos tome, Jeroboam ne odustade od svojeg lošeg ponašanja. On nastavi činiti kao svećenici visokih mjesta ljudi uzetih iz narodne mase. Kome on htjede, on povjeri investituru[151] za biti svećenikom visokih mjesta.
  • 34 U tome se sastojao grijeh kuće Jeroboamove, i to je zbog čega ona bi uništena i nestala s površine zemlje.

Kraj vladavine Jeroboama I[uredi]

  • 14' 1 U ono vrijeme, Abija, sin Jeroboamov, razbolje se.
  • 2 Jeroboam reče svojoj ženi: ” Digni se, preruši se da se ne bi znalo da si ti žena Jeroboamova, potom otiđi u Silo. Ima ondje Pegamber Abija; on je taj koji mi bijaše rekao kako ću ja biti kralj ovom narodu[152].
  • 3 Uzećeš sa sobom deset kruhova, kolača i ćup meda i otići ćeš ga pronaći; on će ti priopćiti što će se dogoditi ovom dječaku. “
  • 4 žena Jeroboamova postupi tako; ona se diže, pođe za Silo i stiže u kuću Ahijavljevu. Ali, Ahija ne vidješe više, on više nije micao očima zbog svoje starosti.
  • 5 ALLAH bijaše rekao Ahiji: ” Evo kako je žena Jeroboamova na putu da nađe u tebe riječ[153] o svojem bolesnom sinu. Ti ćeš njoj govoriti na ovaj način, a kad ona bude stigla, ona će se izdavati za jednu drugu. “
  • 6 čim Ahija začu šum njenih koraka, u času kad je ona stigla do vrata, on reče: ” Uđi ženo Jeroboamova! Zašto se ti izdaješ za jednu drugu? Ja sam te poslao da ti govorim nemilosrdno.
  • 7 Idi i reci Jeroboamu: Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: Ja sam te izdigao iz sredine naroda, ja sam te postavio za glavara mom narodu Izrailu,
  • 8 ja sam oteo kraljevstvo kući Davudovoj i tebi sam gao dao, ali ti nisi bio kao moj sluga Davud koji je čuvao moje zapovijedi i koji me je slijedio svim svojim srcem, ne čineći no ono što je pravo u

u mojim očima;

  • 9 ti si postupio gore nego svi oni koji su bili prije tebe: ti si išao načiniti si druge Allahove i kipove toliko da se me uvrijedio; a mene samog, mene si bacio iza svojih leđa.
  • 10 Zato ću ja donijeti jednu nesreću na kuću Jeroboamovu, ja ću odstraniti muškarce kod Jeroboama, robove ili slobodne ljude[154] u Izrailu: ja ću pomesti potomke kuće Jeroboamove kako se pomete dno smetljišta.
  • 11 Svakog člana kuće Jeroboamove koji bude umro u gradu; i svakog člana koji bude umro u polju, ptice nebeske poješće ga jer je ALLAH rekao.
  • 12 što se tiče tebe, digni se, vrati se kući; u času kad budu tvoje noge ušle u grad dijete će umrijeti.
  • 13 Sav Izrail slaviće žalost za njim i on će se ukopati jer on jedini iz kuće Jeroboamove ući će u grob; on je jedini iz kuće Jeroboamove koji je našao nešto dobra za ALLAHA, Allaha Izrailovog.
  • 14 ALLAH će podići u Izrailu jednog kralja koji će uništiti kuću Jeroboamovu. To ja za danas? Kako? Za danas čak[155].
  • 15 ALLAH će udariti Izrail; biće s njim kao s trstikom koja drhti u vodi. On će iščupati Izrail iz te dobre zemlje koju je dao njegovim očevima i raspršiće ga s druge strane rijeke jer su izra đivali svoje svete stubove[156] vrijeđajući tako ALLAHA.
  • 16 On će izručiti Izrail zbog grijehova koje je Jeroboam počinio i koje je dao počiniti u Izrailu. “
  • 17 žena Jeroboamova se diže, ode i stiže u Tirsu[157]. U času kad ona stiže na kućeni prag, dječak umrije.
  • 18 Ukopaše ga i sav Izrail ožali njegov pogreb, prema riječi koju ALLAH bijaše rekao po posredništvu njegovog sluge Ahija, Pegambera.
  • 19 Ostatak djela Jeroboamovih: Ratovi, vlada, sve je to zapisano u knjizi Kraljeva Izrailovih.
  • 20 Trajanje vladavine Jeroboamove bi 22 godine; on leže sa svojim očevima[158]. Njegov sin Nagab zavlada na njegovom mjestu.

Roboam, kralj Judin[uredi]

( 2 Krn 12.1-16)

  • 21 Roboam, sin Sulejmanov, postade kralj u Judi; Roboam imaše 41 godinu kad postade kralje, i vladaše sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu kojeg ALLAH bijaše izabrao između svih plemena Izrailovih za staviti tu svoje *ime. Ime Roboamove majke bijaše Nama, Amonitkinja.
  • 22 Juda činiše sve što je zlo u očima ALLAHOVIM i, po grijehovima koje je počinio, izazva ljubomoru više no što je bijahu počinili njegovi očevi.
  • 23 Kao i oni, ovi sagradiše zasvoju upotrebu visoka *mjesta, stele i svete stubove[159] na svim brežuljcima i pod ozelenjelim drvetima;
  • 24 bijaše čak i svetih prostitutki[160] u zemlji, oni postupaše prema svim gnusnostima naroda koje ALLAH bijaše razvlastio pred sinovima Izrailovim.
  • 25 Pete godine Roboamove vladavine, šišak, kralj Egipta, pođe protiv Jeruzalema;
  • 26 On uze riznice Kuće ALLAHOVE i riznice kraljevske kuće. On uze savršeno sve; on čak uze sve zlatne štitove koje Sulejman bijaše načinio.
  • 27 Kralj Roboam umjesto njih načini brončane štitove i povjeri ih zapovjednicima trkača[161] koji čuvahu ulaz u kraljevsku kuću.
  • 28 Svaki put kad se kralj nalaziše u Kući ALLAHOVOJ, trkači uzimahu štitove, potom ih odnosiše u dvoranu trkača.
  • 29 Ostatak djela Roboamovih, sve što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude?
  • 30 Bijaše neprekidno rat između Roboama i Jeroboama.
  • 31 Roboam leže s očevima svojim u *Gradu Davudovu. A, ime majke njegove bijaše Nama, Amonitkinja. Njegov sin Abijam[162] zavlada na njegovom mjestu.

Abijam, kralj Judin[uredi]

(2 Krn 13.1-3; 22-23)

  • 15' 1 Osamneste godine vladavine Jeroboama, sina Nebatova, Abijam postade kralj nad Judom.
  • 2 On vladaše tri godine u Jeruzalemu. Ime njegove majke Bijaše Maaka, kćer Absalomova[163].
  • 3 On oponašaše sve grijehe koje njegov otac bijaše počinio prije njega; ni njegovo srce ne bi čisto glede ALLAHA, njegovog Allaha, suprotno onom kakvo bijaše srce u Davuda, njegovog oca.
  • 4 To bijaše izričito zbog Davuda kojem ALLAH, njegov Allah, dade jednu svjetiljku[164] u Jeruzalemu, podižući mu jednog sina za održati Jeruzalem:
  • 5 to je zbog toga što je Davud činio ono što bijaše pravo u očima ALLAHOVIM i ne bijaše se u ničemu odstranio od onoga što mu on bijaše zapovjedao svakog dana njegovog života, izuzev u stvari Urija Hitita[165].
  • 6 Bijaše rat između Roboama i Jeroboama cijelog njegovog života[166].
  • 7 Ostatak djela Abijamovih, sve što je činio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Jude? Bijaše rat između Abijama i Jeroboama.
  • 8 Abijam leže sa svojim očevima[167], a ukopaše ga u *gradu Davudovu; njegov sin Aza zavlada na njegovom mjestu.

Aza, kralj Jude[uredi]

(2Krn 14.1-2; 15.6-19; 16.1-6, 11-14)

  • 9 Dvadesete godine vladavine Jeroboamove, kralja Izraila, Aza, kralj Jude, postade kraljem.
  • 10 On vladaše 41 godinu u Jeruzalemu; ime njegove majke bijaše Maaka kćer Absalomljeva[168].
  • 11 Aza činiše sve što je dobro u očima ALLAHOVIM, kao njegov otac Davud.
  • 12 On ukloni iz zemlje svete prostitutke[169] i uništi sve idole koje bijahu izradili njihovi očevi.
  • 13 I čak on liši svoju majku Maaku njenog položaja Kraljice Majke jer ona bijaše načinila jedan besramni idol za Ašera[170]. Aza posiječe njen besramni idol i spali ga u klancu Cedrona.
  • 14 Ali, visoka *mjesta ne nestadoše. Ipak, srce Azavljevo ostade neporočno glede ALLAHA, tokom cijelog njegovog života.
  • 15 On donese u Kuću ALLAHOVU ono što njegov otac i on sam bijahu posvetili: srebro, zlato i potrepštine.
  • 16 Bi rat između Aza i Beša, kralja Izrailovog tokom cijelog njihovog života.
  • 17 Beša, kralj Izraila uspe se protiv Jude i utvrdi Ramu[171] za zapriječiti cestu kralju Jude, Azi.
  • 18 Ovaj uze sve srebro i zlato koji ostadoše u riznicama Kuće ALLAHOVE i u riznicama kuće kraljevske; kralj Aza to vrati slugama svojim za poslati ih Ben-Hadadu, sinu Tabrimu, sinu Heziona, kralja *Arama, koji stolovaše u Damasku, govoreći:
  • 19 ” Ima jedan savez između mene i tebe, između mog oca i tvog oca. Ja ti šaljem na dar srebra i zlata. Dakle raskini svoj savez s Bešom, kraljem Izraila, da više ne diže se protiv mene.“
  • 20 Ben-Hadad posluša kralja Azu; on posla protiv gradova zapovjednike svojih armija[172] i on udari Ijon, Dan, Abel-Bet-Maka, svu regiju Kinerota i, osim toga, svu zemlju Neftalijevu;
  • 21 čim Beša doznade za tu novost, on prestade utvrđivati Ramu i ostade u Tirsi.
  • 22 Tada kralj Aza sazva svu Judu, bez izuzetka; i donesoše kamenje i drveta iz Rame koju Beša utvrdi. Kralj Aza se njime služio za ojačati Gevu Benjaminovu i Mispu[173].
  • 23 Ostatak svih djela Azinih, svi njegovi poduhvati, sve što je činio, gradovi koje je sagradio, nije li to zapisano u *knjizi historija Kraljeva Jude, osim da je u svojoj starosti imao jednu bolest nogu?
  • 24 Aza leže s očevima svojim u *Gradu Davuda, oca svojeg. Njegov sin Jozafat zavlada na njegovom mjestu.

Nadab, kralj Izrailov[uredi]

  • 25 Nadab, sin Jeroboamov, postade kralj nad Izrailom druge godine vladavine Aze, kralja Judinog; on vladaše dvije godine nad Izrailom.
  • 26 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM; on hodiše putovima svojeg oca i oponašaše grijehe koje on bijaše počinio u Izrailu.
  • 27 Beša, sin Ahijavljev, iz kuće Isakarove, uroti se protiv njega. Beša ga potuče u Gibetonu koji pripadaše Filistincima, u času kad Nadab i sav Izrail opsjedaše Gibeton.
  • 28 Beša ubi Nadaba treće godine vladavine Aza, kralja Jude.
  • 29 čim bi kralj, on pobi svu kuću Jeroboamovu, ne ostavljajući Jeroboamu nikog, a da ga nije istrijebio, prema riječi koju ALLAH bijaše rekao posredništvom sluge svog Ahija u Silu[174].
  • 30 glede grijehova Jeroboamovih, onih koje ovaj bijaše počinio i onih koje ovaj bijaše dao počiniti u Izrailu, vrijeđajući ALLAHA, Allaha Izrailovog.
  • 31 Ostatak djela Nadabovih, sve što je činio, nije li zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izrailovih?
  • 32 Bijaše rat između Aza i Beša, kralja Izrailova, tokom sveg njihovog života[175].

Beša, kralj Izraila[uredi]

  • 33 Treće godine vladavine Aza, kralja Jude, Beša, sin, Ahijavljev, postade kralj nad svim Izrailom, u Tirsu, za 24 godine.
  • 34 On činiše što je zlo u očima ALLAHA; on hodiše putem Jeroboamovim i oponašaše grijehe koje on bijaše počinio u Izrailu.
  • 16 1 Riječ ALLAHOVA bi upućena Jehu[176] sinu Hananijevu, glede Beša:
  • 2 Zato što sam te ja podigao iz prašine i postavio glavom nad mojim narodom Izrailom, ali pošto si ti išao putem Jeroboamovim i dao zgriješiti mom narodu Izrailu tako da me vrijeđa svojim grijehovima,
  • 3 ja ću izbrisati Beša i njegovu kuću i učiniću tvoju kuću kao kuću Jeroboama, sina Nebatova.
  • 4 Svakog člana kuće Bešine koji bude umro u gradu, psi će ga pojesti, i svakog člana njegove kuće koji će umrijeti u polju, ptice nebeske će ga pojesti.“
  • 5 Ostatak djela Bešavljevih, ono što je učinio, njegovi poduhvati, nije li to zapisano u Knjizi *historijui Kraljeva Izraila? *6 Beša leže s očevima svojim[177] a ukopaše ga u Tirsu. Njegov sin Ela zavlada na njegovu mjestu.
  • 7 A jednako tako posredništvom Pegambera Jehua, sina HananijHava, riječ ALLAHOVA, bi upućena Beši i njegovoj kući, s jedne strane zbog sveg zla koje bijaše počinio u očima ALLAHOVIM, vrijeđajući ga djelima svojih ruku tako da je postao sličan kući Jeroboamovoj, s druge strane jer bijaše potukao ovoga.

Ela, kralj Izraila[uredi]

  • 8 Dvadeset i šeste godine vladavine Aza, kralja Jude, Ela, sin Bešavljev, postade kralj nad Izrailom u Tirsu, za dvije godine.
  • 9 Njegov sluga Zimri, zapovjednik polovice bojnih kola, uroti se protiv njega. Kralj se tad nalaziše u Tirsu gdje se opijaše u kući Arsa, upravitelja Palače.
  • Zimri uđe, udari Ela i ubi ga, dvadeset i sedme godine vladavine Aza, kralja Jude; i on zavlada na njegovom mjestu.
  • 11 čim bi kraljem i čim sjede na prijestol, on pobi svu kuću Bešavljevu, ne ostavljajući mu ni muška ni jamca[178] ni pristaše.
  • 12 Zimri istrijebi svu kuću Bešavljevu, prema riječi što je ALLAH bijaše rekao putem posredništva Pegambera Jehua protiv Beša i protiv grijeha Elavljevih,
  • 13 njegovog sina, grijehova koje oni bijahu počinili i koje bijahu dali počiniti u Izrailu, tako da uvrijede ALLAHA, Allaha Izrailovog, po svojim ništavnim idolima.
  • 14 Ostatak djela Elavljevih, sve što je učinio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izrailovih?

Zimri, kralj Izraila[uredi]

  • 15 Dvadeset i sedme godine vladavine Aza, kralja Jude, Zimri postade kralj za sedam dana u Tirsu; narod tad bi u pohodu protiv Gibetona koji pripadaše Filistincima.
  • 16 Narod koji bijaše u pohodu saznade za novost: ” Zimri se urotio i čak ubio kralja. “ Tada, istog dana, u taboru, sav Izrail postavi Omrija, zapovjednika vojske, kao kralja Izraila[179].
  • 17 Omri i sav Izrail s njim pođoše iz Gibetona i opsjedoše Tirsu.
  • 18 Kad Zimri vidje da grad bijaše zauzet, on uđe u kulu osmatračnicu kraljeve kuće; zapali nad sobom kraljevu kuću i umrije.
  • 19 To bi učinio zbog grijeha koje bijaše počinio, čineći ono što je zlo u očima ALLAHOVIM, hodeći putovima Jeroboamovim, i oponašajući grijehove koje ovaj bijaše počinio i koje dade počiniti u Izrailu.
  • 20 Ostatak djela Zimrijevih i urota koju je skovao, nije li to zapisano u knjizi *Povijeti Kraljeva Izrailovih?
  • 21 Tada se narod Izrailov podijeli na dvoje: jedna polovica naroda slijediše Tibnija, sina Ginatova, da postane kralj; druga polovica slijediše Omrija.
  • 22 Ljudi koji slijediše Omrija odnesoše prevagu nad onima koji slijediše Tibnija, sina Ginatova. Tibni umrije i Omri postade kralj.

Omri, kralj Izraila[uredi]

  • 23 Trideset i prve godine vladavine Azavljeve, kralja Jude, Omri postade kraljem nad Izrailom, za dvanaest godine. On vladaše šest godina u Tirsu,
  • 24 potom on kupi šemer, za dva talenta srebra, planinu Samarije. On utvrdi planinu i nazva grad koji bijaše utvrdio Samarija[180] prema imenu šemera, vlasnika planine.
  • 25 Omri činiše štio je zlo u očima ALLAHOVIM, i činiše gore no njegovi predhodnici.
  • 26 On u svemu slijediše put Jeroboama, sina NHavatova, i oponašaše grijehe koje ovaj bijaše počinio, tako da uvrijedi ALLAHA, Allaha Izrailovog, svojim ispraznim idolima.
  • 27 Ostatak djela Omrijevih, poduhvati, koje je ispunio, nije li to zapisano u knjizi *Historijui Kraljeva Izrailovih?
  • 28 Omri leže sa svojim očevima i bi ukopan u Samariji. Njegov sin Akhab zavlada na njegovom mjestu.

Akhab, kralj Izrailov[uredi]

  • 29 Akhab, sin Omrijev, postade kralj nad Izrailom, trideset i osme godine vladavine kralja Aza, kralja Jude. Akhab, sin Omrijev vladaše 22 godine nad Izrailom u Samariji.
  • 30 Akhab, sin Omrijev, činiše ono što je zlo u očima ALLAHOVIM, više no svi njegovi prethodnici.
  • 31 I kao da za njega ne bijaše dosta oponašati grijehe Jeroboama, sina Nebatova, on uze za ženu Jezabel, kćer Etbalovu, kralja Sidonijanaca[181] on otiđe služiti *Bala, i pokloni se pred njim;
  • 32 On sagradi jedan *oltar za Bala u kući koju bijaše izgradio u Samariji.
  • 33 Akhab načini sveti stub[182]: on nastavi postupati na takav način da vrijeđa ALLAHA, Allaha Izrailovog, više no svi kraljevi Izrailovi koji mu bijahu prethodili.
  • 34 Za svog vremena, Hiel iz Betela utvrdi Jerihon: po cijenu Abirama, svog prvorođenog sina, on na njemu postavi temelje, a po cijenu Seguva, svog mlađeg sina, on na njemu postavi vrata, prema riječi koju ALLAH bijaše rekao[183] po posredništvu Jozuinom, sinu Zun-Nunovom.

Eli na obali potoka u Keritu[uredi]

  • 17 1 Eli, Tišbit, iz pučanstva Galadovog, reče Akhabu: ” živ ALLAH, Allah Izrailov u čijoj sam ja službi: neće ove godine biti ni rose ni kiše[184] osim na moju riječ. “
  • 2 Riječ ALLAHOVA bi upućena Eliju:
  • 3 ” Otiđi odavde, uputi se prema istoku i sakrij se u tjesnacu Kerita koji je na istoku od Jordana.
  • 4 Tako ćeš ti moći piti iz potoka, a ja ću zapovjediti gavranima da te ondje snabdijHavaju. “
  • 5 On pođe i učini prema riječi ALLAHOVOJ; on ode stanovati u klancu Keritovom koji je na istoku od Jordana.
  • 6 Gavranovi mu donosiše kruha i mesa jutrom, kruha i mesa s večei; a pijaše on iz potoka.
  • 7 Na izmaku jednog stanovitog vremena, potok presuši, jer ne bi kiše nad zemljom.

Eli kod udovice iz Sarepta[uredi]

  • 8 Riječ ALLAHOVA[185] mu bi upućena:
  • 9 ”Digni se, idi u Sarepta[186] koji pripada Sidonu, tu ćeš se nastaniti; ja sam ondje zapovjedio jednoj ženi, jednoj udovici, da te prehranjuje.“
  • 10 On se diže, pođe za Sarepta i stiže k ulazu u grad. Bijaše ondje jedna žena, jedna udovica, koja skupljaše drva. On ju pozva i reče: ”Idi mi tražiti, molim te, malo vode u vrču da se napijem!”
  • 11 Ona ju ode potražiti. On ju pozva i reče: Idi mi potražiti, molim te, jedan komad kruha u tvojoj ruci!“
  • 12 On odgovori:”živ ALLAH, tvoj Allah! Ja nemam ništa pripravljeno, imam tek jednu šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču; kad budem nakupila nekoliko komada drveta, ja ću se vratiti i pripraviti tu hranu za mene i za mog sina; mi ćemo ju pojesti i potom umrijeti. “
  • 13 Eli joj reče: ”Ne boj se! Vrati se i uradi to što si rekla; samo, s tim što ti imaš, napravi mi najprije jednu malu pogaču i donesi mi ju; potom ćeš ju napraviti za tebe i tvojeg sina.
  • 14 Jer ovako govori ALLAH,Bog Izrailov:
ćup brašna neće se isprazniti vrč
ulja neće presušiti sve do dana kad
GOSOPOD bude dao kiše na povr-
šini tla. “
  • 15 Ona ode i učini kako Eli bijaše rekao; ona danima jede, ona, on, i njena obitelj.
  • 16 Ćup brašna ne presahnu i vrč ulja ne presuši, prema riječi koju ALLAH bijaše rekao posredništvom Elijevim.

Eli vraća život udovičinom sinu[uredi]

  • 17 Evo što se dogodi nakon tih događaja[187]: sin te žene, vlasnice kuće, razbolje. Njegova bolest bi veoma teška tako da ne ostade više daha u njemu.
  • 18 žena reče Eliju: ” što ima između mene i tebe[188] čovječe Allahov? Ti si došao kod mene da me opomeneš na grijeh i usmrtiš sina mog. “
  • 19 On joj odgovori: ” Daj mi svog sina! “ On ga uze iz ruku ženinih, odnese ga u gornju sobu[189] gdje je on boravio, i poleže ga na svoj krevet.
  • 20 Potom on zazva ALLAHA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, hoćeš li ti zlo čak ovoj ženi kod koje sam došao kao izbjeglica, tako da usmrtiš njenog sina? “
  • 21 Eli se opruži tri puta na dijete i zazva ALLAHA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, nek' se dahovog djeteta vrati u njega! “
  • 22 ALLAH začu glas Elijev, i dah djetetov se povrati u njega, on oživje.
  • 23 Eli uze dijete, snese ga iz gornje sobe u kući, i dade ga njegovoj majci; Eli reče: ” Pogledaj! Tvoj sin je živ. “
  • 24 žena reče Eliju: ” Da, sada, ja znam da si ti čovjek Allahov i da je riječ ALLAHOVA zaista u tvojim ustima. “

Eli i Obadijahu[uredi]

  • 18 1 Brojni dani prođoše i riječ Allahova bi upućena Eliju, treće godine[190]: ” Pođi, pokaži se Akhabu; ja ću dati kišu na površinu zemlje. “
  • 2 Eli ode pokazati se Akhabu. Glad je pustošila tada u Samariji.
  • 3 Akhab pozva Obadijahua koji bijaše upravitelj palače: No Obadijahu se jako bojaše ALLAHA;
  • 4 tako, kad Jezabel bijaše pobila *Pegambere ALLAHOVE, Obadijahu bijaše uzeo stotinu Pegambera i sakrio ih po pedeset u dvije pećine i snabdjHavao ih kruhom i vodom.
  • 5 Akhab reče Obadijahu: ” Idi po zemlji, k svim izvorima vode, u sve klance: možda ćeš nam naći trave pa ćemo moći održati na životu konje i mule i ne budemo morali poklati jedan dio stoke. “
  • 6 Oni si razdijeliše zemlju za prokrstariti. Akhab pođe sam jednim putem, a Obadijahu pođe sam drugim putem.
  • 7 Dok Obadijahu bijaše na putu, Eli mu dođe u susret. Obadijahu ga prepozna; on se baci licem prema zemlji i reče: ” Jesi li to zaista ti, moj Gospodaru Eli? “
  • 8 On mu odgovori: ” Ja sam to! Idi reći svom Gospodaru: Evo Elija! “
  • 9 Obadijahu reče: ” što sam zgrješio da ti izručiš svog slugu u ruke Akhabu i da me on pogubi?
  • 10 živ ALLAH, Tvoj Allah, nema naroda ni kraljevstva kamo moj Gospodar Akhab nije poslao tražiti te; kad su mu govorili: On nije ovdje, on zaklinjaše to kraljevstvo i taj narod da te ne bijahu našli.
  • 11 A sada: idi reći svom Gospodaru: Evo Elija!
  • 12 Ali, čim te ja budem napustio, duh ALLAHOV odnijeće te ne znam kamo; a ja ću ići upozoriti Akhaba koji te neće naći i tada će me on ubiti. Ipak tvoj sluga boji se ALLAHA od mladosti svoje.
  • 13 Nisu li izvijestili mog Gospodara što sam ja učinio kad Jezabel ubijaše Pegambere ALLAHOVE? Ja sam sakrio stotinu Pegambera, po pedeset u dvije pećine i snabdjHavao ih kruhom i vodom.
  • 14 A sada ti mi kažeš: ” Idi reći svom Gospodaru: Evo Elija!®Ali on će me ubiti! “
  • 15 Eli reče: ” živ ALLAH, svemogući, u čijoj sam službi, danas isto, ja ću se pokazati Akhabu. “

Eli i Akhab[uredi]

  • 16 Obadijahu ode u susret Akhabu i izvijesti ga; Akhab ode u susret Eliju.
  • 17 Kad Akhab vidje Elija, on mu reče: ” Jesi li to ti, donositelju nesreće Izrailove?“
  • 18 On mu reče: ” Nisam ja donositelj nesreće Izrailu, veće si to ti i kuća tvojeg oca, jer ste vi napustili zapovijedi ALLAHOVE i što si ti slijedio *Bale.
  • 19 Sada sazovi kod mene sav Izrail na brdu Karmel; kao i 450 Pegambera Balovih i 400 Pegambera Ašeravljevih[191] koji jedu za stolom Jezabelinim. “

Eli i Balovi proroci u Karmelu[uredi]

  • 20 Akhab posla tražiti sve sinove Izrailove i sakupi *Pegambere na Brdu Karmel.
  • 21 Eli se primaknu svem narodu i reče: ” Dokle će te vi plesati s jedne noge na drugu[192]. Ako je ALLAH taj koji je Allah, slijedite ga! “, a ako je to *Bal, slijedite ga! “ Ali, narod mu ne odgovori ni jedne riječi.
  • 22 Eli reče narodu: ” Ja sam sam ostao Pegamberom ALLAHOVIM, dok je Pegambera Balovih 450.
  • 23 Nek' nam se daju dva junca: nek' oni izaberu jednog junca za sebe, nek' ih rasijeku i stave na cjepanicu, ali da se ne zapali, a ja, napraviću isto s drugim juncem; ja ću ga staviti na cjepanicu, ali neću zapaliti vatre.
  • 24 Potom vi će te zazvati ime svojeg Allaha, dok ću ja zazvati ime ALLAHOVO. Allah koji odgovori vatrom, to je onaj koji je Allah.“ Sav narod odgovori: ” Ta je riječ dobra. “
  • 25 Eli reče Balovim prorocima: ” Izaberite si jednog junca i stavite se na posao prvi jer ste brojniji; zazovite ime vašeg Allaha, ali ne stavljajte vatre. “
  • 26 Oni uzeše junca kojeg im bijahu dali, staviše se na posao i zazivaše ime Allaha Bala, od jutra sve do podnHava, govoreći: ” Bale, odgovori nam! “ Ali, ne bi niti glasa niti ikoga da im odgovori. I oni plesaše ispred *oltara kojeg bijahu načinili.
  • 27 Tada u podne, Eli im se naruga i reče: ”Kričite jače, to je Allah: on ima obveza, morao je odsustvovati, morao je otputovati; možda on spava i treba ga probuditi. “
  • 28 Oni zavikaše snažnije i, prema svojem običaju, zarezaše se[193] udarcima mačHava i kopalja, sve dok ne biše posve natopljeni krvlju.
  • 29 A, kad podne bi prošlo oni gataše sve do časa ponude[194] Ali, ne bi ni glasa niti ikoga ko bi odgovorio, niti ikakve posljeedice .
  • 30 Eli reče narodu: ” Primaknite se k meni!“ I sav se narod primaknu k njemu; On popravi oltar ALLAHOV koji bijaše porušen:
  • 31 on uze dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakubovih kojem ova ALLAHOVA riječ bijaše upućena: ”Tvoje ime biće Izrail.“
  • 32 Ovim kamenjem, Eli ponovo podiže jedan oltar imenu ALLAHOVOM; potom uokolo oltara, on načini jednu jamu zapremine od dva seasa[195] zrnevlja;
  • 33 on rasporedi drva, rasječe junca i postavi ga odozgo.
  • 34 On reče: ”Napunite četiri vrča vodom i pospite na holokaust[196] i na drva! On reče: ”Još jedanput ! “ I oni to učiniše po drugi put; on reče: ”Po treći put! “ I oni to učiniše po treći put.
  • 35 Voda se prosu uokolo oltara, i napuni samu jamu.
  • 36 U vrijeme ponude, Pegamber Eli se primaknu i reče: ” GOSPODE, Bože Ibrahimov, Isakov i Izrailov, učini da se zna danas da si ti taj koji Allah u Izrailu, da sam ja tvoj sluga i da je to po tvojoj riječi što ja činim sve ove stvari.
  • 37 Odgovori mi, GOSPODE, odgovori mi: nek' ovaj narod zna da si ti, ALLAH, onaj koji je Allah, da si ti koji vodiš prema sebi srce ovog naroda. “
  • 38 Oganj ALLAHOV pade i proždera holokaust, drva, kamenje, prašinu, i upi vodu koja bijaše u jami.
  • 39 Na taj pogled, sav se narod baci licem prema zemlji i reče: ” ALLAH je taj koji je Allah; ALLAH je Allah! “
  • 40 Eli im reče: Pohvatajte Pegambere Balove! nek ni jedan jedini ne umakne! “ I oni ih pohvataše. Eli ih svede u klanac Kišon gdje ih pokla[197]

Povratak kiše[uredi]

  • 41 Eli reče Akhabu: ” Uspni se, jedi i pij[198]. Jer grmljavina pljuska odzvanja! “
  • 42 Akhab se uspe za jesti i piti, dok se Eli uspinjaše k vrhu planine Karmel i klanjaše se do zemlje, licem među koljenima.
  • 43 On reče svojem sluzi: ” Uspni se dakle gledati u smjeru mora! “ Ovaj se uspe, pogleda i reče: ” Nema ništa. “ Sedam puta, Eli njemu reče: ” Vrati se!“
  • 44 Sedmi put, sluga mu reče: ” Evo kako se jedan mali oblak, veličine šake, diže s mora. “ Eli odgovori: ” Uspni se, i reci Akhabu: Upregni, i siđi da te pljusak ne zapriječi. “
  • 45 Nebo se zamrači još više i više pod utecajem oblaka i vjetra i bi jedan veliki pljusak. Akhab se uspe u svoja kola i pođe za Izreel.
  • 46 Ruka ALLAHOVA bi na Eliju koji si opasa struk[199] i potrča ispred Akhaba sve do Izreela.

Eli bježi[uredi]

  • 19 1 Akhab govoriše s Jezabel o svemu što bijaše napravio Eli, i o svim onima koje bijaše pobio mačem, svim *prorocima.
  • 2 Jezabel posla jednog glasonošu Eliju da mu kažu: ” Nek' mi Allahovi učine to i opet tako[200] ako sutra, u isti čas, ja ne budem učinila od tvog života to što si ti učinio od njihovog! “
  • 3 Videći to Eli se diže i pođe spasiti svoj život; on stiže u Ber-Ševu[201] koja pripadaše Judi i ostavi ondje svog slugu.
  • 4 On sam ode u pustinju, na jedan dan hoda. Budući stigao onamo, on sjede pod jednu usamljenu brnistru. On zamoli smrt govoreći: ” Ne mogu više! Sada GOSPODE, uzmi moj život, jer ja ne valjam više od mojih otaca. “
  • 5 Potom on leže i zaspa pod usamljenom brnistrom. Međutim*melek ALLAHOV ga dodirnu i reče mu: ” Diži se i jedi! “
  • 6 On pogleda: na njegovom uzglavlju bijaše jedna pogača pečena na vrelom kamenju, i jedan vrč vode; on jede, pijaše, potom ponovo leže.
  • 7 Melek ALLAHOV ponovo dođe, dodirnu ga i reče: ” Digni se i jedi, jer inače put bi bio predug za tebe. “
  • 8 Eli se diže, jede i potom pi, okrijepljen tom hranom, on hodaše 40 dana i 40 noći sve do Božje planine, u Horebu[202].

Eli na Horebu[uredi]

  • 9 On stiže ondje, u pećinu[203] i provede. Riječ ALLAHOVA bi mu upućena: ” Zašto si ti ovdje, Eli? “
  • 10 On odgovori: ” Ja sam ostrašćen[204] ALLAHOM, Allahom sila: sinovi Izrailovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *Pegambere; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život. “
  • 11 ALLAH reče: ” Iziđi i stani na planinu, pred ALLAHA; evo, ALLAH će proći. “ Bi jedan vjetar pred ALLAHOM jak i snažan koji izloka[205] planinu i polomi stijene; ALLAH ne bijaše u vjetru. Poslije vjetra, bi jedan potres zemlje; ALLAH ne bi u potresu zemlje.
  • 12 Poslije potresa zemlje, bi jadna vatra; ALLAH ne bijaše u vatri. A poslije vatre jedan tanani povjetarac.
  • 13 Tada, slušajući ga, Eli si pokri lice svojim ogrtačem; on iziđe i stade na ulazu pećine. Jedan mu se glas obrati: ” Zašto si ti ovdje Eli? “
  • 14 On odgovori: ” Ja sam ostrašćen ALLAHOM, Allahom sila: sinovi Izrailovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *Pegambere; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život.“
  • 15 ALLAH mu reče: ” Idi, pođi ponovo svojim putem u smjeru pustinje Damask. Kad budeš stigao, ti ćeš *pomazati Hazaela kao kralja nad *Aramom[206].
  • 16 I ti ćeš pomazati Jehia, sina NimšijHava, kao kralja nad Izrailom; i pomazaćeš Elizeja, sina šafatova, iz Abel-Mehola[207] kao Pegambera na svoje mjesto.
  • 17 Svakog čovjeka koji će izmaći maču Hazaelovu, ubiće Jehi, a svakog čovjeka koji će izmaći maču Jehijevom, ubiće Elizej,
  • 18 Ali, ja ću ostaviti Izrailu ostatak od 7.000 ljudi, to su svi oni čija se koljena nisu savila pred *Balom i čija mu usta nisu dala cjelova[208]“.

Eli označava Elizeja za nasljednika[uredi]

  • 19 On pođe odatle i nađe Elizeja, sina šafatova, koji oraše; imao je dvanaest jutara za orati, i bijaše na dvanaestom. Eli pođe do njega i baci svoj ogrtač[209].
  • 20 Elize napusti goveda, potrča k Eliju i reče: ” Dopusti mi da zagrlim svog oca i svoju majku i ja ću te slijediti.“ Eli mu reče: ” Idi! Vrati se! što sam ti ja dakle učinio[210]. “
  • 21 Elize se vrati ne slijedeći ga, uze par goveda koje ponudi u *žrtvu; sa zapregom goveda, on dade ispeći meso koje dade pojesti svojima. Potom on se diže, slijediše Elija i bi u njegovoj službi.

Ben-Hadad opsjeda Samariju[uredi]

  • 20 1Ben-Hadad, kralj *Arama, prikupi svu svoju vojsku: bijaše s njim dvanaest Kraljeva, kao i konja i kola. On se uspe, opsjede Samariju i napade ju.
  • 2 On posla u grad glasonoše Akhabu, kralju Izraila,
  • 3 da mu kažu: ” Ovako govori BenHadad: Tvoje srebro i tvoje zlato su moji; tvoje žene i tvoji najljepši sinovi su moji. “
  • 4 Kralj Izraila odgovori: ”To je tako kako ti kažeš, o moj ALLAHe kralju; ja sam tvoj kao i sve što ja posjedujem.“
  • 5 Glasonoše se vratiši i rekoše: ” Ovako govori Ben-Hadad: Ja sam ti poslao reći: Tvoje srebro, tvoje zlato, tvoje žene i tvoji sinovi, ti ćeš mi ih izručiti.
  • 6 U stvari, sutra, u isto vrijeme, ja ću poslati prema tebi svoje sluge da prekopaju tvoju kuću i kuće tvojih slugu. I tada, sve što tvoje oči budu mogle poželjeti, oni će staviti ruku odozgo i uzeti to. “
  • 7 Kralj Izraila sazva sve *starješine zemlje i reče: ” Vi dobro vidite da mi taj čovjek hoće zlo! Kad mi je on zatražio moje žene, moje sinove, moje srebro i moje zlato, ja mu nisam ništa odbio. “
  • 8 Sve starješine i sav narod rekoše: ” Ne slušaj i naročito ne pristaj! “
  • 9 On reče glasonošama BenHadadovim: ” Recite ALLAHu kralju: Sve što si ti poslao tražiti od svojeg sluge, prvi put, ja ću učiniti; ali ovo, ja to ne mogu učiniti[211]. “ Glasonoše odoše i izručiše mu odgovor.
  • 10 BenHadad mu posla reći: ” Nek' mi Allahovi učine to i još toliko[212] ako prašina Samarije dostane da je svi ljudi koji me prate imaju po jednu šaku! “
  • 11 Kralj Izraila odgovori: ” Govorite uvijek! Ali, da onaj koji stavlja svoj pas ne hvališe se kao onaj koji ga skida[213]. “
  • 12 No, saslušavši te riječi BenHadad koji je upravo pio s kraljevima u šatorima reče svojim slugama: ” U napad! “ I oni se rasporediše za napasti grad.

Prva Akhabova pobjeda[uredi]

  • 13 Ali jedan se *Pegamber približi Akhabu, kralju Izraila, i reče: ” Ovako govori ALLAH: Jesi li ti vidio to mnoštvo? Ja ću ga danas izručiti u tvoje ruke i ti ćeš spoznati da sam ja ALLAH. “
  • 14 Akhab reče: ” Po kome ćeš mi ga ti izručiti? “ A on odgovori: ” Ovako govori ALLAH: Po cvijetu[214] zapovjednika područja. “ Akhab reče: Ko će zapodjenuti boj? “ On odgovori: ” Ti! “
  • 15 On prebroji cvijet zapovjednika područja: bijaše ih 232. Poslije njih, on prebroja sav narod, sve sinove Izrailove, bijaše ih 7.000 ljudi.
  • 16 Oni načiniše jedan juriš u podne, dok se BenHadad opijaše u šatorima s kraljevima, 32 kralja koji mu pomagaše.
  • 17 Cvijet zapovjednika područja iziđe najprije; BenHadad se raspita; izvijestiše ga: ” Ljudi su izišli iz Samarije. “
  • 18 On reče: ” Ako su izišli za mir, pohvatajte ih žive, ako li je za boj, pohvatajte ih žive! “
  • 19 Oni koji bijahu izišli iz grada, to bijaše cvijet zapovjednika područja, a vojska ih slijediše.
  • 20 Svako ubi svog čovjeka. *Aramejci bježaše, a Izrail ih progoniše. Ben-Hadad, kralj Arama, izbavi se, na konju s drugim jahačima.
  • 21 Potom kralj Izraila iziđe i udari konjanike i kola; on udari Aram jednim snaž nim udarcem.
  • 22 Pegamber se približi kralju Izraila i reče mu: ” Idi smjelo naprijed, ali razmisli ovog puta što trebaš učiniti, kralj Arama uspeće se protiv tebe. “

Druga pobjeda i grješka Akhabova[uredi]

  • 23 Sluge kralja *Arama mu rekoše: ” Njihov Allah je jedan Allah planina: zato su oni bili jači nego mi. No, udarimo ih u ravnici, sigurno ćemo biti jači od njih.
  • 24 Učini ovako: Odstrani sve kraljeve s njihovih mjesta i zamijeni ih upraviteljima.
  • 25 A ti sam, podigni jednu jaču vojsku od ove koju si izgubio, konj za konja, kola za kola, i vojujmo u ravnici: sigurno ćemo biti jači od njih. “ On ih posluša i slijediše njihovo mišljenje.
  • 26 Dakle, slijedeće godine, BenHadad prebroja Aram i uspe se u Afek[215] za potući Izrail.
  • 27 Prebrojaše se sinovi Izrailovi, oni primiše svoju popudbinu i pođoše u susret Aramu. Sinovi Izrailovi taborovaše njima sučelice, nalik dvama malim stadima koza, dok Aram prekrivaše zemlju.
  • 28 čovjek Allahov[216] se približi i govoriše kralju Izraila. 0n reče: ” Ovako govori ALLAH: Pošto su Aramejci rekli: ALLAH je jedan Allah planina, a nije i Allah ravnice, ja ću izručiti u tvoje ruke svo to veliko mnoštvo, i vi će te spoznati da sam ja ALLAH. “
  • 29 Oni taborovahu licem u lice tokom sedam dana. Sedmog dana, boj se zametnu i sinovi Izrailovi pobiše 100.000 aramejskih pješaka u samo jedan dan.
  • 30 Preživjeli pobjegoše u grad Afek. Ali, zid pade na tih 27.000 preživjelih; BenHadad, on, bijaše pobjegao i bijaše ušao u grad gdje se skrivaše u sobi jedne sobe[217].
  • 31 Njegove mu sluge rekoše: ”Mi smo čuli govoriti da kraljevi kuće Izrailove bijahu milosrdni kraljevi. Ogrnimo naša pleća *torbama, zakačimo naše laktove iznad glave[218] i iziđimo u susret kralju Izraila. Možda će nam ostaviti život.“
  • 32 Oni pripasaše torbe, zakačiše svoje laktove iznad glave, stigavši kod kralja Izraila oni rekoše: ”Tvoj je sluga BenHadad rekao: Ja molim spas života! “ Akhab reče: ” On je još živ? On je moj brat!“
  • 33 Ti ljudi nađoše jedan milostiv znak u tome; oni se požuriše tu vidjeti jednu obavijest[219] s njegove strane i rekoše i rekoše na to; ” BenHadad je tvoj brat. “ Akhab reče: Idite ga potražiti. “ BenHadad iziđe prema njemu, a Akhab ga pope u svoja vlastita kola.
  • 34 Ben-Hadad mu reče: ” Gradovi koje je moj otac uzeo tvojem ocu, ja ti ih vraćam; ti ćeš smjestiti svoja trgovišta u Damasku kao što ih je moj otac postavio u Samariji. “ ” A ja[220], ja ću te pustiti otići posredstvom ovog saveza. “ Akhab sklopi jedan savez u svoju korist i pusti ga otići.

Jedan Pegamber oglašava Akhabu grješku[uredi]

  • 35 Jedan čovjek između sinova *proročkih[221] reče svom sudrugu po zapovjedi ALLAHOVOJ: ” Udari me, molim te! “ Ali, čovjek odbi udariti ga.
  • 36 Tad mu Pegamber reče: ”Zato što nisi poslušao glas ALLAHOV, čim me budeš napustio, jedan će te lav udariti. On se udalji od njega; jedan lav susrete čovjeka i udari ga.
  • 37 Pegamber susrete jednog drugog čovjeka i reče mu: ” Udari me, molim te! “ čovjek ga udari i pozlijedi ga.
  • 38 Pegamber ode čekati kralja na putu; on se učinio neprepoznatljivim odijHavajući odjeću koja mu skrivaše oči.
  • 39 Kad kralj prođe, on zavika: ” Tvoj sluga bijaše izišao sudjelovati u boju kad neko koji se povukao iz boja donese mi jednog čovjeka govoreći: Pazi ovog čovjeka! Ako nestane, tvoj će život odgovarati za njegov, ili ćeš platiti jedan talent[222] srebra.
  • 40 No, dok tvoj sluga bijaše zauzet s više strana, čovjek bijaše nestao! “ Kralj Izraila mu reče: ” Nek' takva bude tvoja presuda, ti si ju sam odredio. “
  • 41 Pegamber skide na brzinu odjeću koja mu skrivaše oči i kralj Izraila prepozna da to biješe jedan od Pegambera[223].
  • 42 Ovaj mu reče: ” Ovako govori ALLAH: Zato što si pustio izmaknuti iz svoje ruke čovjeka kojeg sam ja zavjetovao[224] zabrani, tvoj život odgovaraće za njegov, a tvoj narod za njegov. “ Kralj Izraila vrati se kući, u Samariju, mračan i zabrinut.

Nabotov vinograd[uredi]

  • 21 1 Evo što se dogodi poslije ovih zbJahijaja. Nabot iz Izreela imaše jedan vinograd u Izreelu; on bijaše pokraj palače Akhabove, kralja Samarije[225].
  • 2 Akhab govoriše Nabotu: ” Ustupi mi vinograd da mi služi kao vrt, jer je tačno kod moje kuće; a ja ću ti umjesto njega dati jedan bolji vinograd. Ali, ako ti to odgovara, ja ti mogu dati njegovu cijenu u srebru. “
  • 3 Nabot reče Akhabu: ” Po ALLAHU, to bi bilo jedno svetogrđe s moje strane da ti dam baštinu mojih otaca. “
  • 4 Akhab se vrati kući mračan i zdvojan zbog onoga što mu bijaše rekao Nabot iz Izreela: ” Ja ti neću dati baštinu mojih otaca. “ On leže na svoj kreve, okrenu lice k zidu, i ne htjede jesti.
  • 5 Njegova žena Jezabel ga dođe naći i reče mu: ” Zašto si ti zdvojan i nećeš jesti? “
  • 6 On joj odgovori: ” Zato što sam govorio s Nabotom iz Izreela; ja sam mu rekao: Ustupi mi svoj vinograd za novac ili, ako ti to čini zadovoljstvo, ja ću ti dati jedan drugi vinograd umjesto njega. On mi je odgovorio: ” Ja ti neću dati svoj vinograd. “
  • 7 Njegova žena Jezabel mu reče: ” Ali, ti si taj koji kraljuje nad Izrailom! Digni se, jedi, nek' tvoje srce bude sretno; ja sam ta koja će ti dati vinograd Nabota iz Izreela! “
  • 8 Ona napisa pisma u ime Akhabovo koje zapečati njegovim pečatom[226] ona posla ta pisma *starješinama Izrailovim i velikodostojnicima koji bijahu u gradu Nabotovu, oni koji stanovahu s njim.
  • 9 Ona napisa u tim pismima: ”Proglasite *post i posjednite Nabota u prvi red sabora.
  • 10 Posjednite dva čovjeka, dvije ništarije, nasuprot njemu i nek' svjedoče protiv njega govoreći: Ti si prokleo Allaha i kralja[227] Izvedite ga, kamenujte ga i nek' umre! “
  • 11 Ljudi iz grada Izreelova, starješine i velikodostojnici koji stanovaše ugradu, postupiše prema zapovijedi Jezabelinoj, onoj što bi napisana i njenim pismima koje im ona bijaše odaslala.
  • 12 Oni proglasiše jedan post i staviše Nabota sjesti u prvi red sabora,
  • 13 i dva čovjeka, ništarije, dođoše sjesti sučelice njemu. Ništarije počeše svjedočiti protiv Nabota, pred narodom, govoreći: ” Nabot je prokleo Allaha i kralja. “ Dadoše ga izvesti iz grada, kamenovaše ga i on umrije.
  • 14 Poslaše reći Jezabeli: ” Nabot bijaše kamenovan i on je umro. “
  • 15 Kad Jezabel saznade da Nabot bijaše kamenovan i da biješe mrtav, ona reče Akhabu: ” Digni se, uzmi u posjed vinograd koji Nabot iz Izreela odbijaše ustupiti ti za novac, jer Nabot nije više živ, on je mrtav. “
  • 16 Kad Akhab ču da Nabot bijaše umro, on se diže za sići u vinograd Nabota iz Izreela, da ga uzme u posjed.

Eli najavljuje kažnjavanje Akhaba i Jezabel[uredi]

  • 17 Riječ ALLAHOVA bi upućena Eliju,Tišbitu:
  • 18 ”Digni se, siđi u susret Akhabu, Kralju Izraila u Samariji. On je u vinogradu Nabotovu gdje je sišao uzeti ga u posjed.
  • 19 Ti ćeš mu govoriti ovim riječima: Ovako govori ALLAH: Nakon što si počinio ubojstvo, naumvaš li također postati i vlasnikom? Ti ćeš mu reći: Ovako govori ALLAH: Na mjestu gdje su psi lizali krv Nabotovi također će psi polizati i tvoju vlastitu krv.
  • 20 Akhab reče Eliju: ” Ti si me dakle ponovo našao, o moj neprijatelju? “ On odgovori: ” Ja sam te pronašao, jer si se ti upustio u jednu himbenost čineći ono što je zlo u očima ALLAHOVIM.
  • 21 Ja ću navesti na tebe jednu nesreću; ja ću ti pomesti, odstraniti muške kod Akhaba, robove[228] ili slobodne ljude u Izrailu.
  • 22 Ja ću učiniti tvoju kuću sličnom kući Jeroboamovoj, sina Nebatova, i sličnoj kući Beša, sina AhijavljHava, zbog uvrjede koju si počinio i jer si naveo Izrail griješiti. “
  • 23 ALLAH govoriše također o Jezabel: ” Psi će jesti Jezabelu posjedu Izreelovom.
  • 24 Svakog člana kuće Akhabove koji će umrijeti u gradu, psi će pojesti; i svakog člana koji će umrijeti u polju, ptice će nebeske pojesti. “
  • 25 Ne bi uistinu niko kao Akhab pogodan za jednu načiniti podlost u vidu onog što je zlo u očima ALLAHOVIM, jer njegova žena Jezabel ga bijaše zavela.
  • 26 On počinio veliku gnusnost slijedeći idole, tačno kao *Amoriti koje ALLAH bijaše razvlastio pred sinovima Izrailovim.
  • 27 Kad Akhab sasluša te riječi, on *potrga svoju odjeću, stavi si jednu *vreću sličnu koži i *zaposti; on spavaše na toj vreći i hodaše polaganim korakom.
  • 28 Riječ ALLAHOVA bi upućena Eliju, Tišbitu, govoreći:
  • 29 ” Jesi li ti vidio kako se Akhab ponizio preda mnom? Budući da se ponizio preda mnom, ja neću poslati nesreću na njega tokom njegovih dana; tokom dana njegovog sina ja ću dovesti nesreću na njegovu kuću. “

Akhab hoće preuzeti grad Ramot Galaadski[uredi]

(2 Krn 18.13)

  • 22 1 Tri se godine bilo[229] bez rata između *Arama i Izraila.
  • 2 Treće godine, Jozafat, kralj Jude, siđe prema kralju Izraila.
  • 3 Kralj Izraila bijaše rekao svojim slugama: ” Znate li vi da Ramot Galaadski[230] nama pripadaše, a mi dvojimo uzeti ga iz ruku kralja Arama! “
  • 4 On reče Jozafatu: ” Hoćeš li ti doći sa mnom ratovati u Ramotu Galaadskom?“ Jozafat odgovori kralju Izraila: ” Biće meni kao i tebi, mom narodu kao i tvom narodu, mojim konjima kao i tvojim konjima. “

Kraljevi proroci proriču uspjeh[uredi]

(Krn 18.411)

  • 5 Jozafat još reče kralju Izraila: ” Traži najprije savjet riječi ALLAHO VE[231]. “
  • 6 Kralj Izraila sakupi *Pegambere, otprilike 400 ljudi[232] i reče im: ” Mogu li ja ići u rat u Ramot Galaadski ili trebam odustati od toga? “ Oni odgovoriše: ” Uziđi! ALLAH će ga izručiti u ruke kraljeve. “
  • 7 Jozafat reče: ” Nema li ovdje više Pegambera ALLAHOVIH, po kome ga mi možemo upitati za savjet? “
  • 8 Kralj Izraila reče Jozafatu: ” Ima još jedan čovjek po kome možemo tražiti savjet ALLAHOV, ali ja, ja ga mrzim jer mi ne Pegamberuje dobro, veće zlo: to je Miše, sin Jimlavljev. “ Jozafat reče: ” Nek' kralj ne govori tako! ”
  • 9 Kralj Izraila pozva službenike i reče: ” Brzo, dovedite Mišea, sina JimlavljHava! “
  • 10 Kralj Izraila i Jozafat, kralj Jude, u svečnim odijelima, sjeđaše, svaki na svom prijestolu, na polju pred ulaznim vratima Samarije, a svi proroci se upinjaše Pegamberovati pred njima.
  • 11 Sidijahu, sin Kenanov, načinivši si željezne rogove, reče: ” Ovako govori ALLAH: S ovim rogovima, ti ćeš nabijati *Arama sve dok ga ne ubiješ! “
  • 12 Svi proroci Pegamberovaše isto govoreći: ” Uspni se u Ramot Galaadski, uspjećeš! ALLAH će ga izručiti u ruke kraljeve. “

Pegamber Miše proriče poraz (1 Kr)[uredi]

(2 Krn 18.1227)

  • 13 Glasonoša koji bijaše išao zvati Mišeja reče mu: ” Evo riječi *Pegambera: jednoglasno, oni oglašavaju dobro za kralja. Nek' dakle tvoja riječ bude suglasna njihovoj! Oglasi dobro!“ Miše reče:
  • 14 ”Živ ALLAH, to što će mi reći ALLAH, to je ono što ću ja reći!“
  • 15 On stiže prije kralja koji mu kaza: ”Miše, možemo li mi zaratiti s Ramot-Galaadskim ili trebamo o dustati? “ On odgovori: ” Uspni se! Ti ćeš uspjeti! ALLAH će ga izručiti u ruke kraljeve! “
  • 16 Kralj mu reče: ”Koliko puta trebam te ja zakleti da mi kažeš istinu u ime ALLAHOVO? “
  • 17 Miše odgovori:
Ja sam vidio sav Izrail raspršen po
planinama,
kao ovce koje nemaju
nikakvog *pastira;
ALLAH je rekao:
Ti ljudi nemaju nikakvog
Gospodara;
nek' se svako vrati kući
u miru! “
  • 18 Kralj Izraila reče Jozafatu: ” Nisam li ti ja rekao: On ne proriče dobro za mene, veće samo zlo!“
  • 19 Miše reče: ” Eh dobro! Slušaj riječ ALLAHOVU, ja sam vidio ALLAHA sjedjeti na prijestolu svom i svu vojsku nebesa[233] stajati kod njega, s desna i slijHava.
  • 20 ALLAH je rekao: Ko će zavesti Akhaba da bi se uspeo i pao u Ramotu Galaadskom? Jedan govoriše na jedan način, a drugi na jedan drugi.
  • 21 Tada je jedan duh[234] istupio, predstavio se pred ALLAHOM i rekao: Ja sam taj koji će ga zavesti. A ALLAH mu je rekao: Na koji način?
  • 22 On je odgovorio: Ja ću ići i biću jedan duh laži u ustima svih njegovih Pegambera. ALLAH mu je rekao: Ti ćeš ga zavesti; uostalom ti tome imaš moće. Idi i učini tako.
  • 23 Ako je dakle ALLAH stavio jedan duh laži u usta svim tvojim prorocima, on je dakle govorio zlo protiv tebe. “
  • 24 Sidkijahu, sin Kenaanov, približi se, udari Mišea po obrazu i reče: ” Kroz što je duh ALLAHOV izišao iz mene da bi ti govorio? “
  • 25 Miše reče: ” Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti onog dana kad se budeš išao skrivati u sobinu sobu[235]. “
  • 26 Kralj Izraila reče: ” Uhvatite Mišea, dovedite ga Amonu, poglavaru grada, i

Joašu, sinu kraljevu,

  • 27 i recite im: Ovako govori kralj: Stavite ovu osobu u zatvor, i hranite ju smanjenim obrocima kruha i vode sve dok se ja ne vratim živ i zdrav. “
  • 28 Miše reče: ”Ako se ti zaista vratiš živ i zdrav, to je zato što nije ALLAH govorio kroz mene“ potom on reče: ” Slušajte svi puci![236]

Akhab je ubijen u boju (1 Kr)[uredi]

( 2Krn 18.2834)

  • 29 Kralj Izraila i kralj Jude Jozafat uspeše se u Ramot Galaadski.
  • 30 Kralj Izraila reče Jozafatu: ” Ja ću se prerušiti i ući u boj[237]. Ti, odjeni svoju osobnu odoru. “ Kralj Izraila se preruši i uđe u boj.
  • 31 Kralj *Arama bijaše dao ovu zapovjed svojim trideset i dvojici zapovjednika kola: ” Ne napadajte ni malo ni veliko, veće samo kralja Izraila. “
  • 32 Tako, kad zapovjednici kola vidješe Jozafata, rekoše: ” Sigurno je to kralj Izraila “, i oni se usmjeriše prema njemu za napasti ga; Jozafat poče kričati.
  • 33 Tada zapovjednici kola, opazivši da taj ne bijaše kralj Izraila[238] okrenuše se od njega.
  • 34 Ali, jedan čovjek slučajno odape strijelu iz luka i pogodi kralja Izraila između dijelova oklopa. Kralj reče svom vozaču kola: ” Okreni uzde i izvedi me s bojnog polja jer sam ranjen. “
  • 35 Boj bi tako žestok tog dana da su morali ostaviti kralja u njegovim kolima, licem pred Aramom; ali naveče, on umrije. Krv iz rane bijaše istekla na dno kola.
  • 36 U smiraj sunca, ovaj krik prođe taborom: ” Svako u svoj grad, svako u svoju zemlju! “
  • 37 Poslije njegove smrti, odnesoše kralja[239] u Samariju, ukopaše ga u Samariji.
  • 38 Dok su prali velikim mlazevima vode kola u bari Samarije i dok su psi lizali krv Akhabovu, prostitutke se tu kupaše, prema riječi koju ALLAH bijaše rekao[240].
  • 39 Ostatak djela Akhabovih, sve što je učinio, kuću od slonovače[241] koju je izgradio i gradovi koje je podigao, nije li to zapisno u knjizi *Historijui Kraljeva Izrailovih?
  • 40 Akhab leže sa svojim očevima[242]. Njegov sin Akhazias zavlada na njegovom mjestu.

Jozafat, kralj Jude[uredi]

(2 Krn 20.312[]1)

  • 41 Jozafat, sin Azavljev, postade kralj nad Judom četvrte godine vladavine Akhaba, kralja Izraila.
  • 42 Jozafat imaše 35 godina kad postade kralj, i on vladaše 25 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Azuva, kćer Šilhijeva.
  • 43 On slijediše u svemu put Azavljev, svog oca, i ne zastrani s njega, čineći sve što je pravo u očima ALLAHOVIM.
  • 44 Međutim *visoka mjesta ne nestadoše: narod nastavljaše nuditi *žrtve i spaljivati *tamjan na visokim mjestima.
  • 45 Jozafat sklopi mir s kraljem Izraila.
  • 46 Ostatak djela Jozafatovih, djela koja je učinio, njegovi ratovi, nije li to zapisno u knjizi *Historijui Kraljeva Judinih?
  • 47 On obrisa iz zemlje posljednje svete prostitutke koje postojaše od vremena AzavljHava[243] njegovog oca.
  • 48 Ne bijaše postavljenog kralja u Edomu.
  • 49 Jozafat imaše deset lađa u Tarsisu za ići u Ofir tražiti zlato; nije se otišlo jer se lađe razbiše u Esion-Geveru[244].
  • 50 Tada Akhazias, sin Akhabov, reče Jozafatu: ” Nek' moje sluge idu na lađama s tvojim slugama! “ Ali Jozafat ne htjede to.
  • 51 Jozafat leže s očevima svojim i bi pogreben sa svojim očevima u *Gradu Davudovu. Njegov sin Joram zavlada na njegovom mjestu.

Akhazias, kralj Izraila[uredi]

  • 52 Akhazias, sin Akhabov, postade kralj nad Izrailom, u Samariji, sedamnaeste godine vladavine Jozafata, kralja Jude. On vladaše nad Izrailom tokom dvije godine.
  • 53 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, on slijediše put svojeg oca, onog svoje majke i put Jeroboama, sina Nebatova, koji bijaše naveo Izrail griješiti.
  • 54 On služiše *Bala i klanjaše se pred njim; on uvrijedi ALLAHA, Allaha Izrailova, tačno onako kako to bijaše učinio njegov otac.

Bilješke uz Prva knjiga o kraljevima[uredi]

  • [1]Držala bi mu mjesto žene: drugi prijevod ona bi ga njegovala.. Isto u r.4.
  • [2]Sunamitka: iz sela Sunem, 80 km sjeverno od Jeruzalema; vidjeti 2Krlj 4.8.
  • [3]ne poznade ju: hebrejski izraz koji znači ne imade seksualne odnose s njom.
  • [4]Haguit je jedna od Davudovih žena (prema 2S 3.2-5); njen sin Adonias je tako polu-brat Absalomu ( 1Krlj 1.6) i Sulejmanu (1Krlj 1.10) - konje ili jahače.
  • [5]Joab: nećak (i Krn 2.13-16) i glavni general Davudov ( 2S 8.16° - Abiatar: jedan od dva Davudova povjerljiva svećenika , vidjeti 2S 8.17 ( drugi je Sadok, v. r. 8)
  • [6]Junaci su pripadnici Davudove osobne garde (vidjeti 2S 23.8- 39).
  • [7]kamen Zohelet ili Kamen -koji-klizi - Izvor Roguel, ili Izvor Valjarev (mlinski) smješten je u dolini Cedron, na jugoistoku Jeruzalema; mjesto se danas zove "Ejjublov bunar".
  • [8]Historiju Davudovog Kraljevanja ne donosi tu prisegu prema Sulejmanu - ti si učinio svojoj sluškinji, tj. meni.
  • [9]leći sa svojim očevima: na hebrejskom ovaj eufemizam znači umrijeti. Usporediti Br 20.24i bilješku.
  • [10]sluge svojeg Gospodara, tj. moje sluge - mula bijaše osobno jahaće živinče kraljevo - Izvor Gihon se nalazi u dolini Cedron u blizini Jeruzalema; aktualno ime mu je Djevičina Fontana “.
  • [11]što će ga posvetiti kraljem ili za posvetiti ga kao kralja.
  • [12]Keretinci i Peletinci: vidjeti 2S 8.18 i bilješku;
  • [13]U stvari Adonias sa svojim društvom bijaše udaljen od izvora Gihon jedva oko 700 m.
  • [14]čestitati, drugi prijevod blagosloviti.
  • [15]O rogovima na oltaru vidjeti Izl 27.2i bilješku; bio je to najsvetiji dio oltara, i onaj ko ih uhvati moli zaštitu Allahovu i milost ljudsku.
  • [16]O Abneru vidjeti 2S 3.26-27; o Amazu vidjeti 2S 20.9-10 i bilješku - posljednja rečenica retka je zamišljena za izreći krivicu Joabovu za to dvostruko ubojstvo.
  • [17]O sinovima Barzilaja vidjeti 2S 17.27-29; 19.32-33.
  • [18]O Šimeju vidjeti 2S 16.5-13; 19.17-24.
  • [19]leže k svojim očevima: vidjeti 1.21i bilješku;
  • [20] Vladavina Davudova je vjerojatno počela nešto prije 1000. godine prije Krista.
  • [21]U to vrijeme oženiti udovicu jednog kralja činilo se pretenzijom na njegovo mjesto kao legitimni nasljednik; vidjeti 2S 16.21-22.
  • [22]O toj rečenici vidjeti 1S 14.44i bilješku.
  • [23]Anatot: lokalitet na 5km sjeverno od Jeruzalema; zavičaj Pegambera Jeremije (vidjeti Jr 1.1) - ti si nosio kovčeg®: vidjeti 1S 22.20-23; 2S 15;24-29.
  • [24]Vidjeti 1S 20.30-36.
  • [25]Vidjeti 1.50 i bilješku.
  • [26]prolivena krv ®okrenuti od mene: izraz znači pokazati da ja nisam odgovoran za smrt Abnera i Amaza.
  • [27]Gat: filistinski grad pedesetak km jugozapadno od Jeruzalema.
  • [28]Vidjeti 2S 7.13-16.
  • [29]tj. Hram.
  • [30]Gabaon: grad smješten 10 km sjevero-zapadno od Jeruzalema - holokaust: vidjeti u Glosaru pod ZRTVOVANJA.
  • [31]vladati: hebrejski na ovom mjestu koristi jedan izraz (ja ne znam ni izići ni ući) ) da izrazi nedostatak iskustva u Sulejmana.
  • [32]Jedna slična lista se nalazi u 2S 8.15-18.
  • [33]U r. 8-11 i 13tekst ne daje osobna imena upravitelja već samo njihovih otaca. To može značiti da se radi o nasljednim funkcijama; ili da je lista bila kopirana na jedan dokument koji bijaše oštećen odakle su nestala imena titulara.
  • [34]Zemlja: radi se sigurno o zemlji Juda.
  • [35]u nekim prijevodima, red. 1-14pogl. 5. su označeni 4.21-34- rijeka, tj. Eufrat.
  • [36]Prekoeufratje (Transeufratéene) označava regiju smještenu između Eufrata i Mediterana - Tifsah bijaše 80 km istačno od sadašnjeg grada Alepa (Šam) - Gaza: filistinski grad na jugu Sulejmanovog kraljevstva.
  • [37]Vidjeti bilješku o Joz 19.47.
  • [38]5 četrdeset tisuća pregrada (boksova): tekst usporedan Krn 9.25 govori o četiri tisuće pregrada - jahača ili konja.
  • [39]Brojni tekstovi podrijetlom iz Mezopotamije(Orijent ) i Egipta obavještavaju nas o važnosti mudrosti u tim zemljama.
  • [40]Više biblijskih i ne-biblijskih tekstova pripisano je Sulejmanu.
  • [41]miloduh: vidjeti Lv 14.4i bilješku.
  • [42]U nekim prijevodima, r. 15-32su označeni brojevima 5.1-18 (vidjeti 5.1i bilješku - sveti kralj ili posvećen kao kralj.
  • [43]jednu Kuću: vidjeti 3.2i bilješku.
  • [44]Sidonijanci ovdje se aplicira na sve ljude Hiramove koji bijaše kralj Tira (r. 15) i Sidona (danas Sur i Saida u Libanonu ).
  • [45]čempres: drugi prijevod smrekovo drvo.
  • [46]S Libana ovdje znači s planinskog lanca paralelnog Mediteranu i smještenog na sjeveru Palestine.
  • [47]kor: vidjeti u Glosaru pod MJERE. - čisto ulje: vidjeti Izl 27.20 i bilješku.
  • [48]Gebal: drugo ime za Biblos, u Feniciji; nalazio se oko 30 km sjeverno od sadašnjeg Beiruta.
  • [49]živjeli: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
  • [50]lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [51]Nesiguran prijevod.
  • [52]Hebrejski tekst ovog retka nije posve jasan. Čini se da hoće reći da zid Hrama nije imao istu širinu na svoj svojoj visini, gornji dijelovi mjereni u lakovima jedan lakat manje nego srednji dio i dva lakta manje nego donji dio. To je omogućavalo da sobe uz nogostupe dobiju jednu dubinu koja se povećavala sa svakom etažom (5, 6 i 7 lakata svaki za sebe ).
  • [53]donji dodatak: prema starim aramejskim i grčkim verzijama; hebrejski: srednji dodatak.
  • [54]oplata: prijevod nesiguran.
  • [55]pet lakata: po etaži.
  • [56]čempres: vidjeti 5.22i bilješku.
  • [57]kolokvinta (gorka tikva) je nejestivi plod, sličan bundevi, i uglavnom dekoratJahija - polurascvalih: prijevod nesiguran, franc. entrouvertes=fran.= polu-otvoren ili odškrinuti.
  • [58]za tu staviti: taj smisao je nađen zamjenjujući mjesta dvama slovima jedne nerazumljive hebrejske riječi.
  • [59]petina skupa: prijevod nesiguran; o istom u r. 33.
  • [60]pokretne ploče: prijevod nesiguran.
  • [61]Tehnika koja se sastojala u naizmjeničnom postavljanju u jednom zidu redova kamena i greda od drveta potvrđena je arheloškim iskopavanjima;
  • [62]Bul; vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
  • [63]Kuća šume libanske je tako nazvana zbog brojnih stupova od cedrovog drveta, koji su navodili na sličnost s jednom šumom - lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [64]nadstriješnica: prijevod nesiguran.
  • [65]sve do greda: prema sirijskim i latinskim verzijama; hebrejski: sve do tla.
  • [66]krovni vijenac (korniš): prijevod nesiguran.
  • [67]cedrove grede: vidjeti 6.36 i bilješku.
  • [68]Hiram: kako pokazuje r. 14radi se o osobi različitoj kralju Hiramu spomenutom u r. 5.15
  • [69]lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE - za obaviti drugi: vidjeti Jr 52.21 koji precizira širinu omotača stupova (u stvari šupljinu): četiri prsta su 7 do 8 cm.
  • [70]pleteri: prijevod nesiguran, ali radi se o dekorativnim motivima.
  • [71]narovi: prema starim hebrejskim rukopisima; većina drugih hebrejskih rukopisa izmjenjuje u redu riječi u tom retku narovi i stupovi.
  • [72]Jakin i Boaz: uloga tih dvaju stupova koji ne podupiru ništa ostaje zagonetna. Jakin znači "on odlučno uspostavlja", a Boaz "to je onaj koji je snaga".
  • [73]More: ta široka posuda ( zapremina otprilike 80.000 litara, prema r. 26) služila je kao rezerva vode za obred očišćenja; imala je sigurno simboličnu vrijednost, danas nepoznatu.
  • [74]kolokvinta: vidjeti 6.18 i bilješku.
  • [75]ruka, bat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [76]postolja: ovdje se radi i kolima namijenjenim za prijevoz korita vode.
  • [77]četrdeset bata: otprilike 1.600 litara.
  • [78]zdjele, vedrice, zdjele za škropljenje: pribor za žrtvovanja i obrede očišćenja.
  • [79]Sukot, Sartan lokaliteti smješteni na istačnoj obali Jordana, 60 km sjevero-istačno od Jeruzalema; oblast
  • [80]je bila poznata po lončarstvu.
  • [81]kruh ponuda: vidjeti Lv 24.5-9.
  • [82]Etanim: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR - praznik - sedmi mjesec je vjerojatno praznik šatora, vidjeti Lv 23.34-43.
  • [83]zaštitno nebo: drugi prijevod :pokrivahu kovčeg.
  • [84]Horeb: drugo ime za Sinaj; vidjeti Izl 34.28-29.
  • [85]oblak: vidjeti Izl 13.21i bilješku.
  • [86]ni jedan grad između svih plemena Izrailovih: grad Jeruzalem je pripadao Jebuzitima prije nego ga se Davud domogao i učini o ga prijestolnicom svojeg kraljevstva (vidjeti 2S 5.6-9) - jednu Kuću gdje će biti moje ime: vidjeti 3.2i bilješku.
  • [87]snijet i glavnica: bolesti na žitu.
  • [88]užarena peć za topljenje željeza: u to vrijeme najviši poznati stupanj toplote, simbolizira uvjete ropstva u Egiptu.
  • [89]holokaust, ponudu: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [90]praznik: vidjeti r.2i bilješku - Lebo-Hamat: neidentificirano mjesto, na sjevero-zapadu zemlje; vidjeti Br 34.7-8 - potoci Egipta vidjeti Br 34.5 i bilješku - sedam dana i sedam dana, znači četrnaest dana: spominjanje ovog drugog tjedna teško se slaže s počekom slijedećeg retka; stara grčka verzija ne spominje ga.
  • [91]pozdraviše: drugi prijevod: blagosloviše- k svojim šatorima: vidjeti Joz22.4i bilješku.
  • [92]pokazao u Gabaonu: vidjeti 3.5-15.
  • [93]da bi tu stavio svoje *ime: vidjeti 3.2i bilješku.
  • [94]tako uzdignuta ili grandiozna - uskliknuće: drugi prijevod zazviždaće (od iznenađenja ); usporediti Lm 2.15.
  • [95]čempresovina: vidjeti 5.22i bilješku.
  • [96] Kavul: asocijacija na hebrejsku riječ koja znači Ništa.
  • [97]talenat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [98]Radi se možda o zoni smještenoj između *grada Davudova (na jugu) i Hrama (na sjeveru), i koju Sulejman dade ispuniti (hebrejski millo: zatrpavanje).
  • [99]u Zemlji, tj. u Judeji; usporediti 1.19 i bilješku.
  • [100]On ne stavi u ropstvo®: vidjeti ipak 5.27.
  • [101]Tri puta godišnje: prilikom velikih praznika, Pashe, Nedjelja, Šatora; vidjeti Izl 23.14-17; Dt 16.16 - holokausti: vidjeti u Glosaru pod žrtvOVANJA.
  • [102]Esion-Gever, Eliat: lokaliteti smješteni na rubovima zaljHava Akaba.
  • [103]Vidjeti 5.15-26.
  • [104]5Ofir: zemlja netačno lokalizirana, možda na jugu arabijskog poluotoka, ili čak na afričkoj ili indijskoj obali - talenat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [105]Saba: područje na jugu arabijskog poluotoka, odgovara gotovo u potpunosti današnjem Jemenu.
  • [106]mirisne tvari (aromati ): drugi prijevodi, mirišljive biljke, skupocjeni mirisi.
  • [107]holokausti: vidjeti u Glosaru pod Žrtvovanja.
  • [108]talent: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [109]Hiram: : vidjeti 9.27-28 - sandalovo drvo: prijevod nesiguran; u svakom slučaju radi se o skupocjenom drvetu.
  • [110]citre i harfe: vidjeti Ps 92.4i bilješku.
  • [111]talent: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [112]Ono što je potjecalo: (takse): prema starim verzijama; hebrejski: ljudi - kraljevi Okcidenta (Zapada): u paralelnom tekstu 2Krn 9.14, u pitanju su kraljevi Arabije.
  • [113]sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [114]mina: vidjeti u Glosaru pod MJERE - kuća Sume libanske: vidjeti 7.2i bilješku.
  • [115]prijestol od slonovače: tj. inkrustiran slonovačom; arheologijska iskopavanja su restituirala pločice od gravirane slonovače, koje su služile kao dekoracija za različit namještaj; usporediti 22.39.
  • [116]5 Tarziz: vidjeti Jon 1.3i bilješku; lađe iz Tarziza su velike trgovačke lađe, opremljene za duga putovanja - pauni: smisao hebrejske riječi nesiguran; drugi prijevodi morske mačke (majmunice) ili perad.
  • [117]konjanici ili konji - odvede ili postavi.
  • [118]iz Keve: hebrejska riječ tako prevedena obično znači jedno okupljanje; stare verzije su ju shvatile kao ime mjesta, Keve, tj. Cicilija, u Maloj Aziji.
  • [119]Usporediti 11.1-13i 2Krn 11.18-12.1.
  • [120]suložnice (konkubine): radi se o legitimnim suprugama, ali nižeg ranga.
  • [121]Milkom: vjerojatno Molek iz r. 7, je ime jednog Allaha. Izraz gnusnost često označava lažne Allahove.
  • [122]Vidjeti 3.5-15; 9.2-9.
  • [123]Madian: regija na jugu kraljevstva Edom - Paran: vidjeti Stv 21.21i bilješku.
  • [124]legao sa svojim očevima: vidjeti 1.21i bilješku.
  • [125]Sova: susjedno kraljevstvo (sjevero-istok) Sulejmanovom.
  • [126]Druga polovica retka nejasna je na hebrejskom stara grčka verzija ju stavlja u nastavku r.22, i donosi ci-jelu frazu o Hadadu govoreći: i on zavlada nad Edomom.
  • [127]Cereda bijaše jedan lokalitet oko 40 km sjevero-zapadno od Jeruzalema - podiže ruku protiv: jedan hebrejski izraz koji znači pobuni se protiv.
  • [128]Vidjeti 9.15 i bilješku.
  • [129]Kuća Jusufova označava ovdje plemena Efraim i Manase, jer prema Stv 46.20 Efraim i Manase bijahu bili dva sina Jusufova.
  • [130]jedino pleme označava važno pleme Juda (vidjeti 12.20). Za dostići brojku dvanaest (vidjeti r. 30), stara grčka verzija ovdje govori o dva plemena, dvanaesto pleme može biti ono Benjaminovo (vidjeti 12.21).
  • [131]Prisvojni pridjev u singularu (njegov otac) cilja Sulejmana osobno, iako, u ovom retku, svi glagoli u pluralu imaju za subjekt "Izrailite". Vise starih verzija, stavljajući sve glagole ovog retka u singular, čine eksplicitno Sulejmana jedinim autorom te neposlušnosti.
  • [132]svjetiljka (zapaljena): simbolizira kraljevsku dinastiju u kontinuitetu (vidjeti Ps 132.17).
  • [133]leže s očevima svojim: vidjeti 1.21i bilješku.
  • [134]Sišem: (vidjeti Oz 24) čini se za dugo vremena čuvaše jednu važnu ulogu u Izrailu.
  • [135]Moj mali prst® radi se vjerojatno o jednom proverbijalnom izrazu, čiji se smisao objašnjava nastavkom odgovora, r. 11.
  • [136]Vidjeti 11.29-39.
  • [137]K svojim šatorima®: vidjeti također Joz 22.4i bilješku; ovdje bi smisao mogao biti shvaćen u doslovnom smislu: sudionici sabora stanovali su vjerojatno pod šatorima.
  • [138]Adoram: radi se vjerojatno o istoj osobi kao o onoj nazvanoj Adoniram u 4.6.
  • [139]pozvati na okup: ima jedna razlika između onog što se kaže u r. 20 i onog u r. 3i 12o momentu intervencije Jeroboamove; osim ako se ne radi u r. 20 o jednom sasvim novom okupljanju.
  • [140]Penuel: lokalitet istačno od Jordana, 40 km istačno od Sišema.
  • [141]evo tvojih Allahova®: drugi prijevod evo tvog Allaha, Izraile, koji te izveo iz Egipta. Usporediti Izl 32.1-5.
  • [142]Betel, Dan: dva lokaliteta gdje se veća nalaziše jedno lokalno slavno *svetište; osim toga oni bijahu smješteni na dva kraja, sjeveru u jugu, novog kraljevstva.
  • [143]grijeh se sastojao u tome: redaktor Knjige Kraljeva često koristi izraz "Jeroboamov grijeh": vidjeti 13.34; 15.26 34, etc.
  • [144]Radi se vjerojatno o prazniku Šatora (vidjeti 8.2i bilješku, slavljenu u Judi od 15. sedmog mjeseca. Ali za označiti svoju neovisnost glede tradicije u Judi, Jeroboam je odredio po svojoj ideji (r.33) datum 15. osmog mjeseca.
  • [145]milodari (ponude): vidjeti u Glosaru pod žrtvO-VANJA.
  • [146]Jozias: vidjeti 2Kr 22-23, posebno 23.15-16 - Spaljujući kosti ljudske na oltaru, Jozias ga čini nečistim (2KR 23.16) i zbog toga neupotrebljivim za normalno žrtvovanje.
  • [147]posreduj ili moli.
  • [148]njegovi mu sinovi dođoše: prema starim verzijama i u nastavku teksta; hebrejski: njegov sin dođe.
  • [149]smrdljika (terebinta): biljka sposobna dosegnuti impozantne razmjere i koja, rastući uglavnom usamljena, nudi prijatan zaklonu sjeni.
  • [150]Na žalost, brate moj! vjerojatno naslov jedne pogrebne pjesme; vidjeti Jr 22.18; 34.5.
  • [151]investitura: vidjeti Lv 7.37; 8.33 i bilješke.
  • [152]Vidjeti 11.29-39.
  • [153]za pronaći riječ ®: drugi prijevod: ® jedno proročanstvo, ili da te konsultira.
  • [154]robove ili slobodne ljude: prijevod nesiguran;
  • [155]Tekst druge polovice retka je nejasan i prijevod je nesiguran. Radi se možda o jednoj opasci jednog starog kopiste.
  • [156]s druge strane rijeke, tj. preko Eufrata - U Izrailu, sveti stub, simbol božice Lasera; vidjeti bilješku o DC 3.7.
  • [157]Tirska bi poslije Sišema (12.25) i prije Samarije (16. 24) druga prijestolnica Izrailovog kraljevstva. Nije znano gdje se nalazio taj grad.
  • [158]leže sa svojim očevima: vidjeti 1.21 i bilješku;
  • [159]stele: drugi prijevod kipovi; radilo se najčešće o uspravljenom kamenju, simbolizirajućem prisutnost jednog božanstva - sveti stupovi; vidjeti r. 15 i bilješku.
  • [160]Za svete prostitutke (vidjeti Oz 1.2i bilješku) *svetišta su najčešće koristila žene stavljene na raspolaganje posjetiteljima, ali katkada također i muškarce stavljene na raspolaganje posjetiteljkama.
  • [161]trkači su kao Keretinci i Peletinci (vidjeti 2S 8.18 i bilješku), vojnici kraljevske garde.
  • [162]U paralelnom tekstu iz 2Krn 12.16, ista osoba se zove Abija.
  • [163]Absalom ili Abisalom; ne zna se radi li se o sinu Davudovom (2S 3.3) ili o jednoj drugoj osobi.
  • [164]svjetiljka: vidjeti 11.36 i bilješku.
  • [165]Vidjeti 2S 11.
  • [166]5 Ovaj redak ponavlja gotovo svaku riječ po riječ 14.30.
  • [167]6 leže sa svojim očevima: vidjeti 1.21i bilješku.
  • [168]majka: za određene hebrejske riječi ovdje bi mogao biti smisao baka, budući da je Maaka majka Abijamau (r.2), koji bijaše otac Azau (r.8). Ali, moguće je da to također bude shvaćeno kao "Kraljeva majka" s razloga odlučujuće uloge koju je nastavila igrati na dvoru nakon vrlo kratke vladavine svog sina Abijama (vidjeti r. 13i bilješku ). - Absalom: vidjeti r. 2i bilješku.
  • [169]svete prostitutke: vidjeti 14.24i bilješku.
  • [170]Kraljica Majka imaše na dvoru jednu ulogu od posebne časti (vidjeti 2.13-20) - Asera: vidjeti Sdc 3.7 i bilješku.
  • [171]Rama: lokalitet 8 km sjeverno od Jeruzalema.
  • [172]svojih armija: francuska imenica u pluralu prevedena je ovdje u smislu vise velikih postroEjji vojske.
  • [173]GHava i Mispa: dva lokaliteta blizu Rame.
  • [174]Vidjeti 10.10-14.
  • [175]Ovaj redak tekstovno ponavlja 15.16.
  • [176]Jehu, Pegamber spomenut ovdje ne treba biti pomiješan s kraljem istog imena predstavljenim u 2KRLJ 9-10.
  • [177]leže s očevima svojim: vidjeti 1.21 i bilješku.
  • [178]Jedna od uloga jamca bijaše preuzeti "osvetu krvi"; vidjeti Br 35.12i bilješku.
  • [179]Tako određen kralj nije postavljen propisno. Odluka treba biti službeno potvrđena, vidjeti r. 21-22.
  • [180]talent: vidjeti, u Glosaru pod MJERE. - Samarija: vidjeti 14.17 i bilješku. Od tog grada danas su ostale samo ruine otkrivene arheološkim iskopavanjem u blizini Ševastije.
  • [181]Sidonijanci: vidjeti 5.20 i bilješku.
  • [182]sveti stub: vidjeti 14.15 i bilješku;
  • [183]utvrdi ili ponovo izgradi - riječ ALLAHOVA: vidjeti Joz 6.26 i bilješku 2 Izrail budući malo prirodno natopljen tokovima voda, odsustvo kiše izazivalo je suše i gladi.
  • [184]Izrailu je, budući po prirodi malo natopljen vodenim tokovima, odsustvo kiša izazivalo suše i time uzrokovalo glad.
  • [185]Usporediti 17.8-16 i 2Krlj 4.1-7.
  • [186]Sarepta (Lk 4.26), obalni grad 15 km južno od Sidona ( danas Sarafand, Liban).
  • [187]Usporediti 17.17-24i 2Krlj 4.18-37.
  • [188]što ima između mene i tebe: drugi prijevod što da radim s tobom ? Taj izraz je vise jedan prijekor no pitanje.
  • [189]gornja soba: dodatna soba koja se obično gradila na ravnim krovovima palestinskih kuća. Usporediti 2Krlj 4.10.
  • [190]treća godine: radi se o trećoj godini nakon najave suše (17.1).
  • [191]Vidjeti Sdc 3.7 i bilješku.
  • [192]poskakivati s jedne noge na drugu: Aluzija na ritualni ples u čast Allaha Bala (vidjeti r. 26). Eli u tom vidi simbol ustezanja Izraila za izabrati odlučno ALLAHA ili Bala kao jedinog Allaha.
  • [193]zarezaše se: religiozni običaj potvrđen u fenicijskim tekstovima iz Ugarita.
  • [194]gataše: drugi prijevod *Pegamberovaše ili biše u zanosu - sat ponude, u jeruzalemskom Hramu to je bilo oko sredine poslijepodnHava.
  • [195]seas: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [196]holokaust: vidjeti u Glosaru pod žrtvOVANJA.
  • [197]pokla ih: proces kojem se u to vrijeme uobičajeno utjecalo, vidjeti 18.13. Proroci jednog nemoćnog Allaha tretirani su kao lažni svjedoci, vidjeti 2Krlj 10.18-25.
  • [198] Zbog ustrajne suše, vlasti su vjerojatno nametnule post kao u momentima opće nevolje; vidjeti Jr 36.9.
  • [199]opasa sebi struk: gesta kojom se zadizalo skutove odjeće i pričvršćivalo za pojas, da se bude slobodan pri kretanju. Tako se pripremalo za posao ili za putovanje.
  • [200]Nek' mi Allahovi učine to i opet tako: vidjeti 1S 14.44i bilješku.
  • [201] videći to: većina prevodilaca slijedi ovdje stare grčke i sirijske verzije, i vise hebrejskih rukopisa, koji kažu: Plašeći se, na hebrejskom oba izraza imaju sličnu ortografiju. - Ber-Ševa: jedan od najjunijih lokaliteta u Judi.
  • [202]Horeb: drugo ime Sinaj.
  • [203]pećina: možda ona Musina, prema Izl 33.21-33.
  • [204]Ja sam ostrašćen ALLAHOM (ili Ja sam strastveno za ALLAHA): drugi prijevod Ja sam bio u strašnoj ljubomori ili Ja sam pun gorljive ljubomore.
  • [205]izloka: drugi prijevod rascijepi.
  • [206]Allah se cak služi stranim kraljevima da bi izvršio svoj sud glede nevjernog naroda, vidjeti Jr 27.6 - O Hazaelu, vidjeti 2Krlj 8.7-15.
  • [207]O Jehiju vidjeti 2Krlj 9-10- O Elizeju, vidjeti 2Krlj 2-13- Abel - Mehol: lokalitet koji nije tačno situiran, vjerojatno zapadno od Jordana, šezdesetak km sjevero - zapadno od Jeruzalema.
  • [208]saviti koljena i dati cjelov bijahu geste obožavanja u vise religija tog vremena.
  • [209]jutro: vidjeti u Glosaru pod MJERE; drugi prijevod on oraše s dvanaest pari goveda i on bijaše s dvanaestim - baci svoj ogrtač na njega: gesta koja izražava uzimanje u posjed i jedan poziv. Usporediti 2Krlj 2.13-14.
  • [210] Idi ! Vrati se ! što sam ti ja dakle učini o? ®: drugi prijevod Idi, i vrati se, jer ti znaš što sam ti ja učini o ?
  • [211]Akhab dakle prihvaća predati sve svojem protivniku da bi izbjegao rat, ali ne može dopustiti da neprijatelji dođu i opljačkaju prijestolnicu.
  • [212]to i opet tako®: vidjeti 1S 14.44i bilješku.
  • [213]smisao poslovice je ekvivalentan onoj hrvatskoj o pripremanju ražnja za zeca koji je u sumi.
  • [214]cvijet (ili elita ) ovdje je ta riječ korištena u vojno-tehničkom smislu, označavajući mlade vojnike (proizvedene kadete).
  • [215]slijedeće godine: vidjeti r. 22- Afek se nalazio vjerojatno u prilično ravnoj oblasti istačno od Genezaretskog jezera.
  • [216]čovjek Allahov ovdje označava Pegambera koji je već posredovao u r. 13, 22.
  • [217]od sobe u (jednoj) sobi ili u jednoj dobro skrivenoj sobi.
  • [218]Bareljefi iz antičkog doba pokazuju zatvorenike povezane na taj način; ali hebrejski bi tekst (doslovce kaže: stavimo si konope na glavu) mogao čini ti aluziju na jednu drugu metodu koja se koristila tako da se jednim konopcem stegne vrat svakome (u nizu ).
  • [219]Ova prva polovina retka je prevedena prema starim verzijama; hebrejski tekst je nedovoljno jasan.
  • [220]Gradovi®tvojem ocu: vidjeti 15.20-A ja: to Akhab odgovara.
  • [221]proročki sinovi: hebrejski izraz koji označava članove jedne grupe Pegambera. Vidjeti 2Krlj 2.1-18.
  • [222]talent: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [223]proroci koji su živjeli u zajednici nosili su jedan znak na čelu, ili tonzuru. Pegamber bijaše sakrio taj znak pod odjećom
  • [224]Vidjeti Dt 2.34i bilješku.
  • [225]Uz kraljevsku palaču u Samariji, prijestolnici kraljevstva, Akhab posjedovaše jednu drugu palaču u Izreelu.
  • [226] Vidjeti Izl 28.11i bilješku.
  • [227]Onaj koji je kriv zbog toga što je prokleo Allaha (Lv 24.10-16) ili kralja (2S 19.22) treba biti usmrćen kamenovanjem;
  • [228]robove ili slobodne ljude: vidjeti 14.10 i bilješku.
  • [229]Usporediti 22.1-40 i 2Krlj 3.4-27.
  • [230]Pogranični grad u Transjordaniji, na jugo-zapadu Genezaretskog jezera; bio je dugo vremena razlog sukoba između Izrailita i Aramejaca.
  • [231]U to vrijeme savjet ALLAHOV tražio se posredovanjem jednog Pegambera, vidjeti r.14-20.
  • [232]četiri stotine ljudi: ti proroci, držani na kraljevom dvoru, bijahu spremniji podržavati kraljevsku politiku no istinski govoriti poruke Božje (vidjeti r. 13).
  • [233]Izraz vojska nebesa označava ovdje skup nebeskih bića u službi ALLAHOVOJ; usporediti izraz Sin Allahov, Ejj 1.6 i bilješku.
  • [234]duh ili jedan duh (koji nadahnjuje Pegambera ).
  • [235]Vidjeti 20.30 i bilješku.
  • [236]Slušajte svi puci!: Ove riječi potječu s početka knjige o Mišeju (1.2).
  • [237]Ja ću se prerušiti®: prema starim verzijama; hebrejski: Preruši se i uđe u boj.
  • [238]Jozafata su prepoznali bilo po posebnom ratničkom pokliču, bilo po judejskom akcentu kojim je govorio.
  • [239]početak ovog retka na hebrejskom nije dovoljno jasan.
  • [240]SZ nije sačuvao to proročanstvo glede prostitutki.
  • [241]kuća od slonovače: vidjeti 10;18 i bilješku.
  • [242]leže sa svojim očevima.
  • [243]Vidjeti 15.12.
  • [244]imaše deset lađa: jedna stara židovska tradicija kaže izgradi deset lađa (vidjeti 9.26) - lađe u Tarsisu: vidjeti 10.22i bilješku - Ofir: vidjeti 9.28 i bilješku. - Esion-Gever: vidjeti 9.26 i bilješku.
« Druga Samuelova knjiga Biblija (Tomislav Dretar) Druga knjiga o kraljevima »