Biblija (Tomislav Dretar)/Jošua

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
« Prvi pegamberi Biblija (Tomislav Dretar) Sudije »

Jošua
[uredi]

Jošua naslijeđuje Musu[uredi]

  • 1 1 Dogodi se da poslije smrti Mojsijeve, sluge ALLAHOVOG, ALLAH reče Jošui, sinu Zun-Nunovu:
  • 2 ” Mojsije, sluga moj, mrtav je; sada dakle, digni se, prijeđi Jordan kojeg eno, ti i sav taj narod, prema zemlji koju im ja dajem - sinovima Izrailovim.
  • 3 Svako mjesto koje pogazi taban vaših stopala, ja sam vam ga dao kao što sam to rekao Musi;
  • 4 od pustinje i Libana kojeg eno sve do velike Rijeke, Eufrata, svu zemlju Hitita, i sve do Velikog Mora, na zapadu sunca, takva će biti vaše područje[1].
  • 5 Niko ti se neće moći oduprijeti tokom čitavog tvog života. Kao što bijah s Musom, ja ću biti i s tobom; neću ti uzmanjkati, neću te napustiti. *6 Budi snašan i smion, Jer ti si taj koji će dati u baštinu ovom narodu zemlju koju sam ja prisegao njihovim očevima da ću im dati.
  • 7 Da, budi snažan i vrlo smion; pazi da postupaš prema svem Zakonu koji ti je propisao Mojsije, sluga moj. Ne skreći ni desno ni lijevo da bi uspio svugdje kamo ćeš ići.
  • 8 Ova knjiga Zakona neće se udaljiti od usta tvojih; ti ćeš ju šaputati[2] i dan i noć da bi pazio da postupaš prema svemu onom što se tu nalazi napisano, jer tada ti ćeš naći svoje povoljne putove, tada ti ćeš uspjeti.
  • 9 Nisam li ti ja propisao: budi snažan i smion? Ne drhti, ne užasavaj se, jer ALLAH Allah tvoj, biće s tobom posvuda kamo ćeš ti ići? “

Jošua priprema prijelaz Jordana[uredi]

  • 10 Tad Jošua dade ovu zapovijed dužnosnicima naroda:
  • 11 ” Pođite u tabor i izdajte ovu zapovijed narodu: pripremite zalihe, jer od sada, pa za tri dana vi će te prijeći Jordan, kojeg evo, za ući u posjed zemlje koju ALLAH, Allah vaš, daje vama u posjed.“
  • 12 Potom Rubenitima, Gaditima i polovici plemena ManasejHava, Jošua kaza ovako:
  • 13 ” Sjetite se zapovijedi koju vam dade Mojsije, sluga ALLAHOV: ALLAH Allah vaš, vam je dodijelio odmor; on vam je dao ovu zemlju.
  • 14 Vaše žene, vaša mala djeca i vaša stada ostaće u zemlji koju vam je dao Mojsije s onestrane Jordana. Ali vi, svi srčani ratnici, u bojnom poretku, vi će te prijeći ispred svoje braće i vi će te im pomagati,
  • 15 sve dok ALLAH ne dodijeli odmor vašoj braći, kao i vama i da i oni zaposjednu, oni također, zemlju koju im daje ALLAH, Allah vaš. Potom će te se vi vratiti u zemlju koja je vaš posjed i vi će te zaposjesti tu zemlju koju je Mojsije, sluga ALLAHOV, vama dao s onestrane Jordana, na istoku sunca. “
  • 16 Oni odgovoriše Jošui: ” Sve što si nam ti propisao, mi ćemo to učiniti, i svuda gdje našti pošalješ mi ćemo ići.
  • 17 Kao što smo se u svemu pokorili Musi, pokorićemo se i tebi. Da, ALLAH, Allah tvoj, biće s tobom kao što je bio i s Musom.
  • 18 Ko bi bio protJahija tvojoj zapovijedi i ne bi se pokorio tvojim riječima u svemu što nam ti budeš zapovjedio biće pogubljen. Da, budi snažan i smion! “

Jošua šalje dvojicu uhoda u Jerihon[uredi]

2 1 Iz Sitima, Jošua, sin Zun-Nunov, posla dvojicu ljudi za uhoditi potajice: ”Idite vidjeti, reče im on, zemlju Jerihon[3]. “ Oni otiđoše onamo, uđoše u kuću prostitutke zvane Rahab i tu zanoćiše.

  • 2 Bi rečeno kralju jerihonskom: ” Eno ove noći ušli si ljudi, sinovi Izrailovi, da bi istražili zemlju. “
  • 3 Tad kralj jerihonski posla reći Rahabi: ” Izvedi ljude koji su došli k tebi - koji su ušli u tvoju kuću - jer to je za istražiti zemlju što su oni došli. “
  • 4 Ali, žena odvede dvojicu ljudi i stavi ih u skrovište. Potom ona reče: ” Da, ta dva čovjeka su došla k meni, ali ja nisam znala odakle oni bijahu.
  • 5 Kako se u noći vrata[4] grada zatvaraju, ljudi su izišli. Ja ne znam kamo su otišli ti ljudi. pođite brzo za njima, uhvatiće te ih. “
  • 6 No, ona je njih popela na terasu[5] i skrila u stabljikama lana koje je ona složila na terasi.
  • 7 Ljudi su ih slijedili u smjeru Jordana, prema gazovima, a vrata bijahu zatvorena čim su gonitelji bili izišli.
  • 8 Glede njih, oni još ne bijahu legli kad se ona pope k njima na terasu
  • 9 i ona kaza tim ljudima: ” Ja znam da je ALLAH vama dao zemlju, da se straha oborila na naši da svi žitelji zemlje drhte pred vama,
  • 10 jer mi smo čuli govoriti da je ALLAH sasušio pred vama vode *Mora trstikova pri vašem izlasku iz Egipta i ono što ste vi učinili dvojici Kraljeva *amoritskih, s onestrane Jordana, Sihonu i Ogu, koje ste posvetili zabrani[6].
  • 11 Mi smo to čuli i naša se smionost istopila; svakom je stao dah pred vama, jer ALLAH Allah vaš, je Allah gore u nebesima i ovdje dolje na zemlji.
  • 12 A sada, prisegnite mi dakle po ALLAHU, pošto sam ja časno postupila prema vama, da će te vi postupiti, i vi također, časno prema porodice mojoj. Dajte mi neki znak
  • 13 da će te vi ostaviti živjeti mog oca, moju majku, moju braću, moje sestre, sve koji su njihovi i da će te našoteti smrti.“
  • 14 Ljudi joj rekoše: ”Osim ako vi ne razglasite naše pothvate, naš život odgovaraće za vaš. Kad ALLAH nam bude dao zemlju, tad ćemo mi dobrohotno i časno postupiti prema tebi. “
  • 15 Potom ih ona užpomoć jednog konopa spusti krozprozor, jer kuća bijaše na zidu jednog bedema; na stanovaše na bedemu.
  • 16 On im reče: ”Idite prema planiti izstraha da vaši progonitelji ne naiđu na vas; vi se skrivajte tokom tri dana sve do povratka onih koji vašprogone; poslije toga vi možete nastaviti otići putem. “
  • 17 Ti joj ljudi rekoše: ” Evo kako ćemo mi ispuniti zavjet kojim si našprisegla:
  • 18 kad budemo ušli u zemlju, ti ćeš prikvačiti jednu skerletnu uzicu na prozor kroz koji si nas spustila; ti ćeš prikupiti kod sebe u kući svojeg oca, svoju majku, svoju braću i svu tvoju obitelj.
  • 19 Ako samo jedno od vas prijeđe vrata tvoje kuće, njegova krv pašće na njegovu glavu[7], a mi ćemo biti odriješeni, ali ko bude s tobom u tvojoj kući, njegova krv pašće na naše glave ako se podigne ruka na njega.
  • 20 Ali, ako ti raširiš vijesti o našem pothvatu, tada mi ćemo biti odriješeni zavjeta kojim si nas prisegla. “
  • 21 Ona reče: ” Nek' bude prema vašim riješima! “ Potom ih ona otpusti i oni odoše. Tad ona zakači skerletnu uzicu na prozor.
  • 22 Oni odoše i uputiše se prema planini gdje ostadoše tri dana sve do povratka onih koji su ih progonili. A, oni koji su ih progonili tražili su ih uzduž ceste i nisu ih našli.
  • 23 Tad ta dva čovjeka siđoše izplanine; oni prođoše i dođoše do Jošue, sina Zun-Nunova, i sve mu izvijestiše što bijahu našli.
  • 24 Oni rekoše Jošui: ”Uistinu ALLAH je izručio zemlju u tvoje ruke i čak svi njeni stanovnici drhte pred nama.“

Prijelaz Jordana[uredi]

  • 3 1 Jošua se dize u rano jutro; oni pođoše iz Šitima, on i svi sinovi Izrailovi, i stigoše do Jordana; ondje oni provedoše noć prije no što ga će prijeći.
  • 2 No, po isteku tri dana, službenici prođoše kroz tabor
  • 3 i dadoše ovu zapovijed narodu: ” Kad budete vidjeli *kovčeg saveza ALLAHA vašeg Allaha, i svećenike *levite koji ga nose, tada napustite mjesto na kojem ste i slijedite ga
  • 4 - ipak nek' ima među vama jedan razmak otprilike od 2 000 lakata[8]; ne primičite se -, tako će te vi znati koji put trebate slijediti, jer vi nikad ranije niste prošli tim putem. “
  • 5 Potom Jošua reče narodu: *” Posvetite se, jer sutra će ALLAH počiniti čuda usred vas. “ Jošua reče svećenicima: ” Ponesite kovčeg saveza i prijeđite ispred naroda. “ Oni ponesoše kovčeg saveza i hodiše ispred naroda.
  • 7 ALLAH reče Jošui: ” Danas ću te ja početi veličati u očima sveg Izraila da se zna da ću ja biti s tobom kao što bijah s Musom.
  • 8 A ti, ti ćeš dati ovu zapovijed svećenicima koji nose zavjetni kovčeg: Kad budete došli na rub voda Jordana, zaustaviće te se u Jordanu.“
  • 9 Jošua reče sinovima Izrailovim:” Pomaknite se ovdje i slušajte riječi ALLAHA, Allaha svojega. “
  • 10 Potom Jošua reče: ” Po ovome vi će te znati da je Allah živi usred vaš i da će uistinu izvlastiti pred vama Kanaane, Hitite, Hivite, Perizite, Girgazite, *Amorite i Jebuzite:
  • 11 evo da će zavjetni kovčeg ALLAHa cijele zemlje[9] prijeći ispred vašJordan.
  • 12 A sada uzmite dvanaest ljudi između plemena Izrailovih, jedan čovjek po plemenu.
  • 13 Čim taban stopala svećenika koji nose zavjetni kovčeg ALLAHOV, ALLAHa cijelog svijeta, bude stavljen u vode Jordana, tada vode Jordana, vode koje silaze prve, biće zapriječene i zaustaviće se u jednoj jedinstvenoj masi. “
  • 14 Kad narod napusti svoje šatore za prijeći Jordan, svećenici koji su nosili kovčeg saveza bijahu ispred naroda.
  • 15 Kad oni koji nosiše kovčeg saveza dođoše do Jordana i noge se svećenika koji nosiše kovčeg saveza umočiše u vodu ispod obale - u stvari Jordan se prelijHavao preko obala svojih tokom cijele dobi žetve[10] -, *16 tada, vode koje prve silaze zaustaviše se, uspraviše se u jednu jedinstvenu masu, veoma daleko, u Ademi, gradu koji je pored Sartana, i one koji silažahu prema moru Arabae, Slanom moru[11], biše potpuno odsječene, i narod prijeđe nasuprot Jerihonu.
  • 17 A svećenici koji nosiše Kovčeg Saveza ALLAHOVOG zaustaviše se na suhoj zemlji, usred Jordana, nepokretni, dok sav Izrail prolaziše pješice po suhom sve dok sav narodne bi završio prelaženje Jordana.

Dvanaest spomen-kamenova[uredi]

  • 4 1 No, čim sav narod bi završio prelaziti Jordan , ALLAH reče Jošui:
  • 2 Uzmite dvanaest ljudi u narodu, jednog čovjeka za svako pleme
  • 3 i zapovjedite im: Ponesite odavde, izsred Jordana, s mjesta gdje noge svećenika su se zaustavile, dvanaest kamenova; prenijeće te ih sa sobom i položiće te ih na postaji gdje će te provesti. “
  • 4 Potom Jošua pozva dvanaest ljudi koje bijaše označio između sinova Izrailovih, jedan čovjek za svako pleme,
  • 5 a Jošua im reče: ” Pođite ispred *kovčega ALLAHOVA, vašeg Allaha, prema sredini Jordana i nek' svako natovari jedan kamen na svoja pleća prema broju plemena sinova Izrailovih
  • 6 da bi to bilo znakom usred vas. Kad vas sutra vaši sinovi budu upitali: Što znače za vašti kamenovi?
  • 7 Vi će te njima reći: To je zato što vode Jordana bijahu presječene pred kovčegom saveza ALLAHOVOG kad on prijeđe u Jordan! Vode Jordana su bile presječene, a to kamenje biće podsjetnik vječni sinovima Izrailovim. “
  • 8 To je bilo kako učiniše sinovi Izrailovi ono što im bijaše zapovjedi o Jošua: oni odnesoše dvanaest kamenova iz sredine Jordana, kako to ALLAH bijaše rekao Jošui, prema broju plemena Izrailovih sinova i oni ih prevedoše sa sobom sve do postaje gdje ih odložiše.
  • 9 Jošua dade uspraviti dvanaest kamenova usred Jordana na mjestu gdje svećenici koji nosiše kovčeg saveza bijahu stali nogama, i oni su ondje sve do danas.
  • 10 svećenici koji nosiše kovčeg zaustaviše se u sred Jordana sve dok ne bi potpuno izvršena riječ što ju ALLAH bijaše propisao Jošui reći narodu, prema svemu što Mojsije bijaše propisao Jošui, a narod se požuri prijeći.
  • 11 A, kad sav narod bijaše završio prelaziti, kovčeg ALLAHOV prođe, kao i svećenici, pred narodom.
  • 12 Prođoše ispred sinova Izrailovih sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo, u bojnom poretku, prema onom što im bijaše rekao Mojsije:
  • 13 otprilike 40.000 ljudi lakog pješaštva prođe ispred ALLAHA za boj, prema stepama Jerihona[12].
  • 14 U onaj dan uzveliča ALLAH Jošuu u očima sveg Izaraela i bojaše[13] ga se kao što su se Musu bojali svih dana njegova života.
  • 15 Tad ALLAH reče Jošui:
  • 16 ” Zapovjedi svećenicima koji nose kovčeg *isprave da se uspnu iz Jordana. “
  • 17 I Jošua zapovjedi svećenicima: ” Uspnite se iz Jorana. “
  • 18 A, kad svećenici koji nosiše kovčeg saveza ALLAHOVOG uspeše se izsred Jordana - čim se taban stopala svećenićkih bi odvojio za dohvatiti suhu zemlju - , vode Jordana vratiše se na svoje mjesto i potekoše, kao prije, uzduž svojih obala.
  • 19 Narod se uspe iz Jordana desetog prvog mjeseca i taborova u Gilgal[14], na krajnjem istoku Jerihona.
  • 20 Što se tiče onih dvanaest kamenova koji bijahu uzeti iz Jordana, Jošua ih dade uspraviti u Gilgalu.
  • 21 Potom on kaza sinovima Izrailovim: ” Kad sutra vaši sinovi budu pitali očeve svoješto znače ti kamenovi?
  • 22 Vi će te to priopćiti svojim sinovima govoreći: Izrail je ovdje prešao Jordan po suhom;
  • 23 ALLAH, Allah vaš, je isušio pred vama vode Jordana sve dok vi ne bijaste prošli kao što ALLAH, Allah vaš to bijaše učio s *Trstikovim morem koje isuši pred nama sve dok mi ne bijašmo prošli,
  • 24 da bi svi narodi svijeta znali kako je snažna ruka ALLAHOVA, da biste se vi bojali ALLAHA, svojeg Allaha, svaki dan. “

Obrezanje Izrailita u Gilgalu[uredi]

  • 5 1 A svi kraljevi *Amorita koji se nalaziše s onestrane Jordana, na zapadu, i svi kramljevi Palestine koji se nalaze nasuprot moru doznadoše da ALLAH bijaše osušio vode Jordana pred sinovima Izrailovim sve dok mi ne bijašmo prešli[15]njihova se smionost istopi i dah im bi Zaštaopred sinovima Izrailovim.
  • 2 Onda, ALLAH reče Jošui: ” Načini sebi noževe od kremena i stavi se još jedan novi put *obrezivati[16]sinove Izrailove. ”
  • 3 Jošua si načini noževe od kremena i obreza sinove Izrailove na padinama Prepucija.
  • 4 Evo razloga zbog kojeg ih Jošua obreza[17]. Sav narod koji bijaše izišao iz Egipta, muškarci, svi ratnici, bijahu pomrli u pustinji, usput, po svojem izlasku iz Egipta.
  • 5 Dok sav narod koji bijaše izišao iz Egipta bijaše obrezan, svi oni iznaroda rođeni u pustinji, na putu, po njihovom izlasku iz Egipta, ne bijaše bio obrezan.
  • 6 U stvari sinovi Izrailovi bijahu hodali 40 godina pustinjom sve do nestanka sveg naroda ratnika izišlih iz Egipta, oni ne bijahu poslušali glas ALLAHOV koji im tada bijaše prisegao da im neće dopustiti da vide zemlju koju bijaše prisegao njihovim očevima da će nama dati, zemlju u kojoj teku med i mlijeko[18].
  • 7 To su njihovi sinovi koje on postavi na njihovo mjesto; to su on i koje obreza Jošua, jer oni bijahu neobrezani sve do dana pošto ne bijahu obrezani putem.
  • 8 No, kad bi završeno obrezJahijaje sveg naroda, oni ostadoše na mjestu u taboru sve do svojeg ozdravljenja.
  • 9 A ALLAH reče Jošui: ” Danasja sam daleko od vašokotrljao bruku egipatsku. “ I nazva se to mjesto imenom Gilgal[19] sve do dana današnjeg.

Prva Pasha u Palestini[uredi]

  • 10 Sinovi Izrailovi taborovahu u Gilgalu i obaviše *Pashu četrnaestog dana u mjesecu, na veče, u stepama[20] Jerihona.
  • 11 A, oni jedoše domaće proizvode, sutradan po Pashi, *beskvasne kruhove i prženo klasjeŠablon:Refl21 u isti dan.

12 A, mana prestade sutradana kad oni bijahu pojeli domaće proizvode[22]. I ne bi više mane za sinove Izrailove koji jedoše proizvode zemlje Kanaan te godine.

Zapovjednik vojske ALLAHOVE[uredi]

  • 13 No, dok Jošua bijaše blizu Jerihona, on podize oči i pogleda: kad evo jedan čovjek stoji nasuprot njemu, svojim mačem isukanim u ruci. Jošua ode prema njemu i reče mu: ”Jesi li ti ovdje za našili za naše protivnike? “
  • 14 ” Ne, reče on, jer ja sam zapovjednik vojske ALLAHOVE[23]. Sada stizem. ” Tada Jošua pade licem prema zemlji i reče mu: ” Što kaže moj ALLAH sluzi svojem? “
  • 15 Zapovjednik vojske ALLAHOVE reče Jošui: ”Izuj sandale svoje sa svojih nogu, jer to mjesto gdje se nalaziš *sveto[24] je.“ Tako i učini Jošua.

Hebreji se domogli Jerihona[uredi]

  • 6 1 Jerihon bijaše zatvoren i zak-ljučan radi sinova Izrailovih nit' je ko izlazio nit' ko ulazio.
  • 2 ALLAH reče Jošui: ” Gledaj, ja sam ti izručio Jerihon i njegovog kralja, njegove ugledne ljude.
  • 3 A vi, svi ratnici, vi će te obilaziti oko grada, čineći obilazak grada odjedanput; tako ćeš ti raditi tokom šest dana.
  • 4 Sedam svećenika nosiće sedam ovnovskih rogova[25] ispred kovčega. Sedmog dana, vi će te obići grad sedam puta, a svećenici će svirati na rogove.
  • 5 Kad zaječi rog ovnov - kad vi čujete zvok roga - , sav će narod načiniti veliku graju; bedem gradski na mjestu će pasti i narod će se uspeti, svako ravno pred sobom. “
  • 6 Jošua, sin Zun-Nunov, pozva svećenike i reče im: ” Ponesite kovčeg saveza i nek' sedmoro svećenika nose sedam rogova ovnovskih pred kovčegom ALLAHOVIM. “
  • 7 On reče narodu: ” Prođite i obiđite grad, ali da predstraža prođe ispred kovčega ALLAHOVOG.“
  • 8 Sve se dogodi kako Jošua bijaše rekao narodu: sedam svećenika koji nosiše sedam ovnovskih rogova pred ALLAHOM Prođoše i svirahu rogom. Kovčeg saveza ALLAHOVOG ih slijediše.
  • 9 Predstraža hodiše ispred svećenika koji sviraše rogom i predstraža slijediše kovčeg i sviraše rogom.
  • 10 Jošua dade ovu zapovijed narodu: ” Vi neće te ni glasa ispustiti[26] i nikakva riječ neće izići izvaših usta sve dok vam ja ne budem rekao: Kličite; tada, vi će te praviti buku. “
  • 11 Kovčeg ALLAHOV obiđe grad da bi načinio jednu ophodnju, potom oni se vratiše u tabor i tu provedoše.
  • 12 Jošua se dize u rano jutro[27], a svećenici ponesoše kovčeg ALLAHOV;
  • 13 sedam svećenika koji nosiše sedam rogova ovnovskih ispred kovčega ALLAHOVOG: šli su i svirali rogom.
  • 14 Oni obiđoše jedanput grad drugog dana, potom vratiše se u tabor. Tako učiniše oni tokom šest dana.
  • 15 No, sedmog dana, oni se digoše kad Zašvijetli zora i obiđoše sedam puta oko grada prema istom obredu.
  • 16 Sedmog puta, svećenici Zašviraše rogom, a Jošua reče narodu: ” Kličite, jer ALLAH vam je izručio grad.
  • 17 Grad bi posvećen prokletstvu[28] za ALLAHA, on i sve što se u njemu nalazi. Samo Rahab, prostitutka živjeće, ona i svi oni koji će biti šnjom u kući, jer ona je sakrila glasonoše koje mi bijašmo poslali.
  • 18 Što se tiče vas, pazite dobro da, budući da je grad posvećen prokletstvu, ne uzmete ništa od onog što je zabranjeno, da se ne nađe ništa prokleto u taboru Izrailovu i da mu ne donesete nesreću[29].
  • 19 Sve srebro, zlato i predmeti od bronce i željeza, sve će biti posvećeno ALLAHU i ući će u riznicu ALLAHOVU. “
  • 20 Narod zaklica i Zašvira rogom. Kad narod začu zvuk roga, snažno kliknu i bedem se na mjestu sruši; narod se uspe prema gradu, svako ravno pred sobom, i dočepaše se grada?
  • 21 Oni posvetiše zabrani sve što se nalaziše u gradu, jednako čovjeka kao i ženu, mladića i starca, bika, ovcu i magarca, sve ih posjekavši mačem. Jošua ostavlja život Rahabi
  • 22 Dvojici ljudi koji bijahu uhodili zemlju, Jošua reče: ” Uđite u kuću prostitutkinu i izvedite tu ženu i sve što je njeno, tako kako ste joj prisegli. “
  • 23 Mladi ljudi koji bijahu uhodili uđoše onamo i izvedoše Rahab, njenog oca, njenu majku, njenu braću i sve što bijaše njeno; oni izvedoše sve one od njenog klana i smjestite ih izvana tabora Izrailovog[30].
  • 24 Što se tiče grada, oni ga spališe kao i sve što se tu nalaziše, izuzev srebra, zlata i predmeta od bronce i željeza koje izručiše u riznicu Doma ALLAHOVA[31].
  • 25 Jošua ostavi život Rahabi, prostitutki, njenoj porodice i svemu što bijaše njeno; ona je stanovala u sred Izraila sve do dana danasnjeg, jer ona bijaše sakrila glasonoše koje Jošua bijaše poslao za uhoditi Jerihon.
  • 26 U ono vrijeme, Jošua bi izgovorio ovu prisegu: ” Proklet bio pred ALLAHOM čovjek koji se bude digao da ponovo izgradi ovaj grad, Jerihon. Po cijeni njegovog prvijenca da ga izgradi, po cijeni svojeg najmlađeg kojeg će pribiti na vrata[32]. “
  • 27 ALLAH bi s Jošuom čiji se ugled prenese na na svu zemlju.

Greška i kažnjavanje Akanovo[uredi]

  • 7 1 Sinovi Izrailovi počiniše jedno djelo nevjerstva glede zabrane4: Akan, sin Karmijev, sin Zavdija, sin Zeraha, izplemena Juda, uze od onoga što bijaše zabranjeno i ljutnja ALLAHOVA se zapali protiv sinova Izrailovih.

2 Iz Jerihona, Jošua posla ljude u Aj koji je blizu Bet-Avena[33], istačno od Betela, i on njima reče: ” Uspnite se uhoditi zemlju. “ Ti ljudi uspeše se uhoditi Aj,

  • 3 vratiše se kod Jošue i rekoše mu: ” Nek' se sav narod ne uspinje! Nek' dvije ili tri tisuće ljudi otprilike uspnu se udariti Aj! Ne nameći cijelom narodu taj napor. “
  • 4 Otprilike tri tisuće ljudi iznaroda uspeše se onamo, ali pobjegoše ispred ljudi izAja.
  • 5 Ljudi iz Aja njima pobiše otprilike 36 ljudi i protjeraše ih s onestrane vrata grada sve do Ševarima[34]; oni ih pobiše pri silasku. Smionost se naroda istopi i oteče kao voda.
  • 6 Jošua *rastrga svoju odjeću, pade licem prema zemlji pred *kovčegom ALLAHOVIM sve do naveče, on i poglavari Izrailovi i posuše se prašinom po glavi.
  • 7 Jošua reče: ” Ah! GOSPODE BOŽE, zašto si gurnuo ovaj narod prijeći Jordan? Je li to zato da bi našizručio u ruke *Amoritu u učinio da propadnemo? Da smo još bili odlučili smjestiti se s onestrane Jordana?
  • 8 Ja te molim GOSPODE, što ću reći sada kad je Izrail okrenuo leđa pred neprijateljima svojim?
  • 9 Palestinci i svi stanovnici zemlje saznaće to, oni će se okrenuti protiv naši ukloniti naše ime iz zemlje. Što možeš učiniti dakle za tvoje veliko ime[35]? “
  • 10 ALLAH reče Jošui: ” Dizi se! Zašto si pao na lice?
  • 11 Izrail je zgriješio; da, oni su prekršili moj *savez, onaj koji ja njima bijah propisao; da, oni su uzeli ono što bijaše zabranjeno, oni su čak i krali, sakrivali, stavljali u svoje stvari;
  • 12 sinovi Izrailovi neće se moći suprotstaviti neprijateljima svojim, oni će okretati leđa pred svojim neprijateljima, jer oni su udareni zabranom; ja ću prestati biti švama ako vi ne uništite, prokletinju koja je među vama.
  • 13 – Diži se, * posveti narod. Ti ćeš reći: Posvetite se za sutra, jer tako govori ALLAH, Allah Izrailov: Jedan prokleti je usred tebe, Izraile; ti se nećeš moći suprotstaviti neprijateljima svojim sve dok ne budete odstranili prokletog koji je usred vas.
  • 14 Vi će te se primaknuti ujutro, po plemenima, a pleme koje ALLAH bude označio[36] primaknuće se po kućama, a kuća koju ALLAH bude označio primaknuće se čovjek po čovjek.
  • 15 Onaj koji bude označen kao odgovoran za prokletstvo biće spržen vatrom, on i sve što je njegovo, jer on je prekršio savez ALLAHOV i počinio jednu besramnost u Izrailu. “
  • 16 Jošua se diže u rano jutro i dade primaknuti Izrail po plemenima; Pleme Juda bijaše označeno;
  • 17 on dade prići Judine zadruge i označi se zadruga Zarhita; on dade primaknuti klan Zarhita po kućama i kuća ZavdijHava bi označena.
  • 18 Potom on primaknu svoju kuću povjeka po čovjeka i Akan, sin Karmijev, sin Zavdija, sin Zerahov, izplemena Juda bi označen.
  • 19 Jošua reče Akanu: ” Moj sine, iskaži slavu ALLAHU[37], Allahu Izrailovom, i daj mu hvalu; izloži mi to što si učinio; ne skrivaj mi ništa. “
  • 20 Akan odgovori Jošui i reče mu: ” Uistinu, ja sam taj koji je zgriješio prema ALLAHU, Allahu Izrailovom, a evo na koji sam način postupio.
  • 21 Ja sam vidio u plijenu jedan plašt Šinearov jedne jedinstvene ljepote, 200 sikala srebra i jednu zlatnu polugu od pedeset sikala[38]; pohlepio sam za njima i uzeo ih; evo ih skrivenih u zemlji usred mog šatora, a srebro je odozdo. “
  • 22 Jošua posla glasonoše koji otrčaše k šatoru: to je stvarno bilo skriveno u njegovom šatoru, a srebro bijaše odozdo.
  • 23 Oni uzeše predmete iz sred šatora i donesoše ih Jošui i svim sinovima Izrailovim: istresoše ih pred ALLAHA[39].
  • 24 Jošua odvede Akana, sina Zerahova, kao i srebro, plašt i šipku zlata, njegove sinove i njegove kćeri, njegovog bika, njegovo magare, njegovu sitnu stoku, njegov šator i sve što bijaše njegovo. Sav Izrail bijaše s njim i dadoše ih odvesti u dolinu Akor[40].
  • 25 A Jošua reče: ” Zašto si nam donio nesreću? Nek' danas ALLAH tebi donese zator! “ Sav ga Izrail kamenova; i spališe ih i baciše im kamenje[41]. Oni podigoše nad njim jednu veliku gomilu kamenja koja postoji sve do ovog dana. Tad se ALLAH povrati izsvojeg ljutog gnjeva. To je ono zbog čega je to mjesto dobilo ime "dolina Akor" sve do ovog dana.

Osvajanje Aja[uredi]

  • 8 1 ALLAH reče Jošui: ” Ne boj se i ne užasavaj se. Uzmi sa sobom sav narod na ratnu nogu; digni se, pođi protiv Aja. Gledaj, ja sam ti izručio kralja Aja, njegov narod, njegov grad i njegovu zemlju.
  • 2 Ti ćeš postupiti šAjom kao što si postupio šJerihonom i njegovim kraljem; međutim vi će te moći uzeti za sebe njegov plijen i njegovu stoku. Postavi jednu Zasjedu protiv grada, u njegovoj pozadini. “
  • 3 Jošua se diže sa svim narodom na ratnu nogu da bi pošao protiv Aja. Jošua izabra trideset tisuća ljudi, valjanih ratnika i posla ih noću.
  • 4 On njima bijaše izdao ovu zapovijed: ”Gledajte! Vi će te biti u Zasjedi protiv ovog grada, u njegovoj pozadini[42]; ne udaljujte se suviše od grada i svi budite pripravni.
  • 5 Ja i sav narod koji je sa mnom, mi ćemo se primaknuti gradu. Kad oni iziđu nama u susret kao i prvi put, mi ćemo pobjeći pred njima,
  • 6 a oni će ići za nama sve dok ih ne odvučemo daleko od grada, jer oni će reći: Ovi bježe pred nama kao i prvi put i mi ćemo bježati pred njima.
  • 7 Tada vi, iskrsnuće te iz Zasjede i zaposješće te grad; ALLAH, Allah vaš izručiće ga u vaše ruke.
  • 8 Kad budete zauzeli grad, zapaliće te vatru u njemu; postupiće te prema riječi ALLAHOVOJ. Evo, zapovijedi koju vam dajem. “
  • 9 Jošua ih otpusti i oni odoše na mjesto Zasjede; i postaviše se oni između Betela i Aja, zapadno od Aja. Jošua provede tu usred naroda.
  • 10 Jošua se Dize u rano jutro, pregleda narod , potom se Dize protiv Aja š*poglavarima Izrailovim na čelu naroda.
  • 11 Sav narod na ratnoj nozi koji bijaše uzišao s njim , primače se, stiže nasuprot gradu i utabori se na sjeveru Aja, usjeklina bijaše između njih i Aja.
  • 12 Jošua uze otprilike 5.000 ljudi i postavi ih u Zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada.
  • 13 Ljudi postaviše svoj tabor sjeverno od grada i njegove pozadine na zapadu od grada; te noći Jošua se nađe usred ravnice.
  • 14 No, kad kralj Aja vidje to, on i sav narod njegov, ljudi izgrada digoše se u žurbi i iziđoše za tući se s Izrailom na jednom mjestu nasuprot Arabai[43], ali ne znadoše da ima jedna Zasjeda protiv njega u pozadini grada.
  • 15 Jošua i sav Izrail dadoše se u bijeg pred njima i pobjegoše u smjeru pustinje[44].
  • 16 Pokupi se sav narod gradski da bi ih progonio. Oni potjeraše dakle Jošuu i biše odvučeni daleko od grada.
  • 17 U Aju i Betelu[45], ne ostade niti jedan čovjek koji ne bi izišao za Izrailom; oni su ostavili grad otvoren dok proganjahu Izrail.
  • 18 ALLAH reče Jošui: ” Pruži sulicu koju imaš u ruci prema Aju, jer ja ću ti ga izručiti. “ Jošua pruži prema gradu sulicu koju držaše u ruci.
  • 19 Čim ispruži ruku, oni iz Zasjede iskrsnuše naglo sa svojih mjesta, potrčaše, uđoše u grad i domogoše ga se; potom pohitaše spaliti ga vatrom.
  • 20 Ljudi iz Aja se okrenuše i pogledaše: kad ono dim se izgrada dizaše prema nebu; niko ne nađe snage pojuriti na jednu ili na drugu stranu; narod koji bijaše bježao prema pustinji okrenu se prema onima koji ga progoniše.
  • 21 Jošua i sav Izrail vidješe da oni iz zasjede bijahu se dočepali grada i da se dim uspinjaše izgrada; oni se vratiše i pobiše ljude iz Aja.
  • 22 Drugi iziđoše izgrada njima u susret; ljudi iz Aja, imajući ove s jedne strane i one s druge strane, nađoše se u sredini u odnosu na Izrail koji ih pobi sve dok ne ostade ni preživjelog, ni spašenog.
  • 23 Glede kralja Aja, oni ga uhvatiše živog i dovedoše Jošui.
  • 24 No, kad Izrail bi završio ubijati stanovnike Aja u polju, u pustinji gdje ih bijahu proganjali, i kad svi bijahu pali pod oštricom mača sve do njihovog istrebljenja, sav Izrail dođe prema Aju i sasječe ga oštricom mača.
  • 25 Ukupan zbroj onih koji padoše tog dana, ljudi i žena, bi 12.000, sve ljudi izAja.
  • 26 Jošua ne povuče ruke kojom je ispružio sulicu sve dok ne bi posvetio zabrani sve žitelje Aja.
  • 27 Međutim Izrail uze kao plijen za sebe stoku i plijen tog grada prema riječi koju ALLAH bijaše propisao Jošui.
  • 28 Jošua spali Aj i promijeni ga zauvijek u jednu ruševinu[46], u jedno pusto mjesto koje postoji još i danas.
  • 29 Glede kralja Aja, njega on objesi na jedno drvo sve do večei i, kad sunce zađe, Jošua zapovjedi da skinu lješ s drveta: baciše ga na ulazna vrata grada[47] i podiže se iznad njega jedna velika gomila kamenja koja postoji još i danas.

Čitanje zakona na brdu Ebal[uredi]

  • 30 Jošua sagradi jedan *oltar za ALLAHA, Allaha Izrailovog, na brdu Ebal[48],
  • 31 prema onom što Mojsije, sluga ALLAHOV bijaše zapovjedio sinovima Izrailovim kao što je to zapisano u Musinoj knjizi Zakona: oltar od netesanog kamenja koje nikakva alatka nije okrznula. Dade se metnuti holokauste[49] za ALLAHA i ponudiše žrtve mira.
  • 32 A ondje, Jošua upisa na kamenju jednu kopiju Zakona kojeg Mojsije bijaše napisao pred sinovima Izrailovim.
  • 33 Sav Izrail, sa svojim *poglavarima, svojim službenicima i svojim sucima, bijaše stao sa svake strane *kovčega pred svećenicima *levitima koji nose kovčeg saveza ALLAHOVOG, izbjeglice također kao i domaći: polovica pred brdom Garizim[50], polovica pred brdom Ebal prema zapovijedi koju bijaše izdao Mojsije, sluga ALLAHOV, da blagoslovi najprije narod Izrailov.
  • 34 Nakon toga, Jošua pročita sve riječi Zakona - blagoslov i prokletstvo - prema svemu što je zapisano u knjizi Zakon.
  • 35 Ne bi niti jedne riječi od onih što ih je Mojsije propisao da Jošua nije pročitao svem saboru Izrailovom, uračunavši i žene, djecu kao i izbjeglice koji živješe u sred njih.

Savez s ljudima iz Gabaona[uredi]

  • 9 1 No, doznavši sve to, svi kraljevi koji se nalaziše s onestrane Jordana u Planini, u Niziji i na svem primorju Velikog Mora[51], u okolici Libana - Hititi, *Amoriti, Palestinci, Periziti, Hiviti, Jebuziti –
  • 2 udružiše se za zajednički boj protiv Jošue i Izraila.
  • 3 Žitelji Gabaona[52] saznadoše što Jošua bijaše učinio u Jerihonu i u Aju,
  • 4 oni također lukavo postupiše: prerušiše se[53], uzeše trošne vreće za svoje magarce, stare vinske mješine, rastrgane i pokrpane;
  • 5 oni staviše na svoje noge sandale istrošene i pokrpane i na sebe izlizanu odjeću; sav kruh njihove obskrbe bijaše suh i izmrvljen[54].
  • 6 Oni odoše pronaći Jošuu u tabor Gilgal i reći njemu i ljudima Izrailovim: ” Mi dolazimo izdaleke zemlje. Sada, zaključite dakle s nama jedan savez. “
  • 7 Ljudi Izrailovi rekoše Hivitima: ” Možda vi stanujete usred nas? Kako bismo mi mogli s vama sklopiti savez? “
  • 8 Ali, oni rekoše Jošui: ” Mi smo tvoje sluge[55]. “ A Jošua njima reče: ” Ko ste vi i otkuda dolazite? “
  • 9 Oni njemu rekoše: ” Tvoje sluge dolaze izjedne vrlo daleke zemlje radi ALLAHA Allaha tvojega, jer mi smo doznali za ugled njegov, sve ono što je učinio u Egiptu
  • 10 i sve ono što je učinio dvama kraljevima Amorita koji se nalaze s one strane Jordana, Sihonu, kralju Hešbona, i Ogu, kralju Bašana, koji stanuje u Aštarotu.
  • 11 Naši *poglavari i svi žitelji naše zemlje su rekli: Uzmite sa sobom popudbinu za put; idite njima u susret i recite im: Mi smo vaše sluge. Sada, zaključite dakle s nama jedan savez.
  • 12 Evo našeg kruha, bijaše vruće kad smo pripravljali popudbinu u našim kućama na dan kad smo krenuli da bi došli k vama; sada, evo ga suhog i u mrvama.
  • 13 Ove vinske mješine koje bijašmo napunili dok bijahu nove, evo ih kako su razderane; naša odjeća i naše sandale, evo ih istrošenih nakon jednog dugog putovanja.“
  • 14 Hebreji uzeše njihovu popudbinu, ali oni ne upitaše za savjet ALLAHA.
  • 15 Jošua sklopi mir s njim a i zaključi jedan savez koji im ostavi život; odgovorni zajednice dadoše im jednu prisegu.
  • 16 No, po isteku tri dana, što su sklopili jedan savez s njim a, sinovi Izrailovi doznaše da ti ljudi bijahu njihovi susjedi i da stanovahu usred njih.
  • 17 Sinovi Izaraelovi odoše i uđoše treći dan u njihove gradove[56] koji bijahu Gabaon, Kefira, Berut, i Kirijat-Jearim.
  • 18 Sinovi Izrailovi ih ne pobiše, jer odgovorni zajednice njima bijahu dali prisegu po ALLAHU, Allahu Izrailovu, ali sva zajednica je mrmljala protiv odgovornih.
  • 19 Svi odgovorni rekoše cijeloj zajednici: ”Mi smo im prisegli po ALLAHU, Allahu Izrailovu; od sada, mi više ne možemo njima nanijeti zlo.
  • 20 Evo što nam je činiti: mi ćemo njima ostaviti živote da gnjev[57] našne dohvati radi prisege koju smo im dali.“
  • 21 Odgovorni pošto su za njih rekli: ”Nek' žive!“, oni postadoše drvosječe i vodonoše[58] za cijelu zajednicu, prema onome što im odgovorni bijahu rekli.
  • 22 Jošua ih pozva i reče im: ” Zašto ste našprHavarili govoreći: Mi stanujemo veoma daleko, kad vi stanujete u sred nas?
  • 23 Od sada vi ste prokleti i niko od vašneće prestati biti slugom - drvosječa i vodonoša - za dom mojeg Allaha[59]. “
  • 24 U odgovoru Jošui, oni rekoše: ”U stvari često su našizvještavali o tome što ALLAH, tvoj Allah, bijaše propisao svojem sluzi Musi: dati vam cijelu zemlju i istrijebiti sve stanovnike zemlje pred vama. Mi smo vašse veoma uplašili; to je ono zbog čega smo postupili ovako.
  • 25 Sada, evo našu tvojoj vlasti; postupaj šnama kako ti se čini dobro i pravedno.“
  • 26 Jošua s njim a postupi tako da ih istrgnu vlasti sinova Izrailovih koji ih ne pobiše.
  • 27 Onog dana, Jošua ih namjesti kao drvosječe i vodonoše za zajednicu i za *oltar ALLAHOV sve do ovog dana, na mjestu koje bi Allah izabrao.

Pobjeda nad amoritskim kraljevima[uredi]

  • 10 1 No, Adoni-Sedek, kralj Jeruzalema doznade da se Jošua domogao Aja, i da ga je posvetio zabrani[60], da bijaše postupio s Ajom i njegovim kraljem kao što bijaše postupio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da žiteljima Gabaona bijahu sklopili mir s Izrailom i da stanovahu usred njih.
  • 2 Pojavi se jedan veliki strah jer Gabaon bijaše veliki grad, jednak kraljevskim gradovima, veći nego Aj, i da mu svi ljudi bijahu srčani.
  • 3 Adoni-Sedek, kralj Jeruzalema, posla Reći Hohamu, kralju Hebrona, Pi-reamu, kralju Jarmuta, Jafiji, kralju Lakiša, i Deviru, kralju Eglona[61].
  • 4 ”Uspnite se k meni, pomožite mi i potucimo Gabaon, jer je sklopio mir s Jošuom i sinovima Izrailovim.“
  • 5 Budući se ujedinili, pet Kraljeva *amoritskih - kralja Jeruzalema, kralja Hebrona, kralja Jarmuta, kralj Lakiša i kralj Eglona - uspeše se, oni i sve njihove postroEjje, opsjedoše Gabaon i zaratiše s njim.
  • 6 Ljudi Gabaona poslaše reći Jošui, u tabor Gilgal: ” Ne uskraćuj pomoći svojim slugama; uspnite se prema nama brzo da bi nam pomogli i spasili nas, jer svi kraljevi amoritski koji nastanjuju Planinu združili su se protiv nas.“
  • 7 Jošua pođe iz Gilgala i snjim sav narod na ratnoj nozi i svi srčani ratnici.
  • 8 ALLAH reče Jošui: ”Ne boj se, jer ja sam ti ih izručio; ni jedan od njih neće ti se oduprijeti.“
  • 9 Jošua iznenada dođe do njih: od Gilgala bijaše uzlazio tokom cijele noći.
  • 10 ALLAH ih nagna u bijeg pred Izrailom i došudi im jedan veliki poražu Gabaonu; proganjaše ih prema usponu Bet-Horon i obaraše ih sve do Azeka i sve do Makeda.
  • 11 No, dok oni bježaše ispred Izraila i dok se nalaziše na padini Bet-Horona, ALLAH bacaše s nebesa na njih ogromno kamenje[62] sve do Azeka i oni pomriješe. Brojniji bijahu oni koji umriješe od kamenja i gräda nego oni koje sinovi Izrailovi pobiše mačem.
  • 12 Tad Jošua reče ALLAHU u onaj dan kad ALLAH bijaše izručio Amorite sinovima Izrailovim i reče u prisutnosti Izrailovoj:
” Sunce, stani nad Gabaonom,
mjeseče, nad dolinom Ajalona! “
  • 13 I sunce se zaustavi i mjesečse ukoči sve dok narod se ne osveti neprijateljima svojim. Nije li to napisano u knjizi Pravednika? Sunce se zaustavi u sred nebesa i ne pohiti zaći tokom gotovo cijelog jednog dana[63].
  • 14 Ni prije niti poslije, ne bijaše usporedivog dana onom kad ALLAH bojHava za Izrail.
  • 15 Jošua i sav Izrail s njim vratiše se u tabor, u Gilgal.

Jošua pogubljuje petoricu pobijeđenih Kraljeva[uredi]

  • 16 A petorica Kraljeva bijahu pobjegla i sakrila u pećinu, u Makedai[64].
  • 17 Izvjestiše Jošuu: ”Petorica Kraljeva su pronađena, skrivena u pećini, u Makedi.“
  • 18 Jošua reče: ”Dokotrljajte veliko kamenje na ulažpećine i postavite kod nje ljude da ju čuvaju.
  • 19 Što se tiče vas, ne zaustavljajte se, progonite neprijatelje i odsjecite njihovu pozadinu; ne dopustite im ući u njihove gradove, jer ALLAH, Allah vaš, vam ih je izručio. “
  • 20 No, kad Jošua i sinovi Izrailovi biše završili odmjeravati im taj veliki poražsvi izmakli izbjegoše i uđoše u utvrđene gradove.
  • 21 Sav narod se vrati u miru u tabor k Jošui i Makedu; niko ne mrmljaše protiv sinova Izrailovih.
  • 22 Potom Jošua reče: ” Otvorite ulažu pećinu i izvedite mi iz pećine petoricu Kraljeva. “
  • 23 Učiniše tako, i izpećine izvedoše k Jošui ovih pet Kraljeva: kralja Jeruzalema, kralja Hebrona, kralja Jarmuta, kralja Lakiša i kralja Eglona.
  • 24 No, kad izvedoše tih pet Kraljeva k Jošui, ovaj pozva sve ljude Izrailove i reče zapovjednicima ratnika koji ih pratiše: ”Priđite, stavite vaša stopala na vrat ovim kraljevima[65]. “ Oni priđoše i staviše stopala svoja na vrat kraljevima.
  • 25 Jošua im reče: ” Ne bojte se i ne užasavajte se. Budite smioni i odlučni, jer tako će ALLAH postupati sa svim neprijateljima koje vi budete pobijedili.“
  • 26 Poslije toga, Jošua pobi kraljeve, pogubi ih i objesi na pet stabala; oni ostadoše obješeni sve do večei.
  • 27 U smiraj sunca, Jošua zapovijedi da ih skinu sa stabala[66] i baci ih u pećinu u koju se bijahu sakrili. Postaviše veliko kamenje na ulaz pećine i ono je ondje još i danas.

Jošua zauzima južne gradove[uredi]

  • 28 Onog dana, Jošua se domože Makede i posiječe ju, kao i njenog kralja, mačem; njih posveti prokletstvu[67], njih i sve osobe koje se tu nalaziše; on ne ostavi nikog živog i postupi škraljem Makade kao što je postupio škraljem Jerihona.
  • 29 Jošua, i sav Izrail s njim, prijeđe od Makede u Livnu i zametnu boj šLivnom.
  • 30 ALLAH i nju izruči, s njenim kraljem, u ruke Izrailu koji ju posiječe oštricom mača sa svim osobama koje se tu nalaziše; on ne ostavi nikog živog i postupi škraljem njenim kao što bijaše postupio škraljem Jerihona.
  • 31 Jošua, i sav Izrail s njim, prijeđe od Livne do Lakiša; on ga opsjede i zarati s njim.
  • 32 ALLAH izruči Lakiš u ruke Izrailu koji ga se domože drugi dan, posiječe ga oštricom mača sa svim osobama koje se tu nađoše, sve kao što bijaše postupio s Livnaom.
  • 33 Tada Horam, kralj Gezera, dođe spasiti Lakiš, ali Jošua pobi njegov narod tako da ne ostade niko živ.
  • 34 Jošua, i sav Izrail s njim prijeđe od Lakiša do Eglona; oni ga opsjedoše i i zaratiše s njim.
  • 35 Oni ga se domogoše tog dana i posjekoše oštricom mača. Sve osobe koje se tu nalaziše, on ih posveti zabrani tog dana, sve kao što bijaše postupio šLakišom.
  • 36 Jošua, i sav Izrail s njim, uspe se iz Eglona u Hebron i zarati s njim.
  • 37 Oni ga se domogoše i posijekoše oštricom mača kao i njegovog kralja, sve njegove gradove i sve osobe koje se tu nalaziše. Ne ostade mu niti jedan preživjeli, sva kao što bijaše učinio s Eglonom. Posveti ga zabrani kao i sve osobe koje se tu nalaziše.
  • 38 Jošua, i sav Izrail s njim, okrenu se prema Deviru i zarati s njim.
  • 39 Dočepa ga se kao i njegovog kralja i svih njegovih gradova; posiječe ih očtricom mača i posveti zabrani sve osobe koje se tu nalaziše. Jošua ne ostavi ni jednog preživjelog. On postupi s Devirom kao što bijaše postupio s Hebronom i kao što bijaše postupio s Livnaom i njenim kraljem.
  • 40 Jošua potuče svu zemlju: Planinu, Negev[68], *Niziju, Obronke, kao i sve tri kralja. On ne ostavi nikog živog i posveti zabrani sve i jedno živo biće kako propisa ALLAH, Allah Izrailov.
  • 41 Jošua ih pobi sve od Kadeš-Barneae sve do Gazae i svu zemlju Gošen[69] sve do Gabaona.
  • 42 Jošua se domože svih tih Kraljeva i njihovih zemalja odjednom, jer ALLAH, Allah Izrailov bojHavaše za Izrail.
  • 43 Potom Jošua, i sav Izrail s njim, vrati se u svoj tabor.

Meromov boj[uredi]

  • 11 1 No, Kad Javin, kralj Hasora, saznade to, on posla glasonoše Jovavu, kralju Madona, kralju Šimrona i kralju Akšafa[71]
  • 2 kao i kraljevima koji bijahu u planini na sjeveru, u Arabi[72] na jugu Kinarota, u *Niziji i na grebenima Dora na zapadu.
  • 3 Palestinci bijahu na istoku i na zapadu; *Amoriti, Hititi, Periziti i Jebuziti u Planini, Hiviti ispod Hermona, u zemlji Mispi.
  • 4 Oni iziđoše dakle, oni i sve njihove postroEjje s njima, narod brojan poput zrna pijeska na obali mora s jednim veoma velikim brojem konja i bojnih kola.
  • 5 Svi ti kraljevi se sastadoše i dođoše taborovati zajedno k vodama Meroma[73] za zapodjenuti boj s Izrailom.
  • 6 ALLAH reče Jošui: ”Ne boj ih se, jer sutra, u ovo isto vrijeme, ja ih sve izručujem, ubijene, Izrailu; ti ćeš posjeći pokoljenice njihovim konjima i spaliti njihova bojna kola.“
  • 7 Jošua i sva narod na ratnoj nozi nađoše na njih, i oni padoše po njima.
  • 8 ALLAH ih izruči u ruke Izrailu koji ih potuče i proganjaše sve do Velikog Sidona i sve do Misrefot-Maima i sve do doline Mispe na istoku. On ih potuče tako da ne ostade nikog preživjelog.
  • 9 Jošua im učini ono što mu bijaše rekao ALLAH: on posiječe pokoljenice njihovim konjima i spali njihova bojna kola.

Zauzeće Hasora[uredi]

  • 10 U to vrijeme, Jošua se vrati i domože se Hasora[74]; on posiječe njegovog kralja mačem. U stvari Hasor bijaše nekada prijestolnicom svim tim kraljevstvima.
  • 11 On posiječe oštricom mača sve osobe koje se ondje nalaziše posvećujući ih zabrani[75]; ne preostade više niko živ i on spali Hasor.
  • 12 Jošua se domože svih gradova tih Kraljeva i posiječe ih oštricom mača; on ih posveti zabrani kako to bijaše Mojsije propisao, sluga ALLAHOV.
  • 13 Međutim, od svih gradova koji se dizaše na njihovim brežuljcima, Izrail ne spali ni jednog, izuzev Hasora kojeg Jošua spali.
  • 14 Sav plijen izsvih tih gradova i stoku, sinovi Izrailovi uzeše za sebe kao tekovinu; ipak oni sva ljudska bića posijekoše oštricom mača sve do njihovog uništenja; oni ne ostaviše ni jedno živo biće.
  • 15 Kako to bijaše propisao ALLAH Musi, sluzi svojem, tako Mojsije bijaše propisao Jošui i tako učini Jošua: on ne odbaci ništa od svega što ALLAH bijaše propisao Mojsije.

Jošua završava osvajanje zemlje[uredi]

  • 16 Tako Jošua uze svu tu zemlju: Planinu, sav Negev, svu zemlju Gošen[76], *Niziju, Arabu, planinu Izrailovu i njegovu nizinu.
  • 17 Od brda Halak, koje se uzdiže prema Seiru sve do Bal-Gada u dolini Libana pod brdom Hermon[77], on se dočepa svih njihovih Kraljeva, potuče ih i pogubi.
  • 18 Tokom brojnih dana Jošua bojHavaše sa svim tim kraljevima.
  • 19 Ni jedan grad ne sklopi mira sa sinovima Izrailovim, izuzev Hivita[78] koji nastanjivahu Gabaon; svi drugi biše zauzeti oružjem.
  • 20 U stvari ALLAH bijaše odlučio otvrdnuti srca njihova da bi se zametnuo rat s Izrailom da bi ih posvetio zabrani[79] na takav način da im ne bude milosti i da ih se može istrijebiti kako je to ALLAH propisao Musi.
  • 21 U ono vrijeme, Jošua upravo potuče Anakite iz Planine, Hebrona, Devira, Anava, šbrda Judeje i sve gore Izrailove. Jošua ih posveti zabrani s njihovim gradovima.
  • 22 Ne ostade Anakita u zemlji sinova Izrelovih. Međutim oni se održaše u Gazi, Gatu i Ašdodu[80].
  • 23 Jošua uze svu zemlju prema svemu što ALLAH bijaše rekao Musi i dade ju u baštinu Izrailu i razdijeli po plemenima. I zemlja bi u miru, bUzeirta.

Lista Izrailovih osvajanja[uredi]

  • 12 1 Evo[81] Kraljeva zemalja što ih sinovi Izrailovi potukoše i čiju zemlju zaposjedoše s one strane Jordana, na istoku sunca, od klanača Arnona sve do brda Hermon, kao i svu Arabu prema istoku:
  • 2 Sihona, kralja *Amorita, koji stanovahu u Hešbonu; on vladaše od Aroera koji je na rubu klanaca Arnona, dnom klanača kao i polovicom Galada sve do klanaca Jaboka, granica sinova Amonovih;
  • 3 potom Arabu sve do mora Kinerotskog[82] na istoku sve do mora Arabe, mora Soli, na istoku, u smjeru Bet-Ješimota, i na jug pod padine Pisge.
  • 4 Potom teritoriju Ogovu, kralja Bašana, jednog od posljednjih Refaita[83], koji stanovaše u Aštarotu i u Edreju.
  • 5 On vladaše nad brdom Hermon, nad Salkom i nad svim Bašanom sve do grabica Gešurita i Makatita[84] kao i nad polovicom Galada, granice Sihona, kralja Hešbona.
  • 6 Mojsije, sluga ALLAHOV, i sinovi Izrailovi njih potukoše; a Mojsije sluga ALLAHOV, dade to sve u posjed Rubenitima, Gaditima i polu-plemenu Manasejevu.
  • 7 Evo Kraljeva zemlje što ih Jošua i sinovi Izrailovi potukoše s onestrane Jordana, na zapadu, od Bal-Gada u dolini Libana sve do brda Halak koje se dize prema Seiru. Jošua dade sve to u posjed plemenima Izrailovim prema njihovoj podjeli
  • 8 u Planini, u *Niziji, u Arabi i na Obroncima, u pustinji i Negevu: Hitita, Amorita, Palestine, Perizita, Hivita i Jebuzita.
  • 9 Kralj Jerihona, jedan.

Kralj Aja koji je pokraj Betela, jedan.

  • 10 Kralj Jeruzalema, jedan.

Kralj Hebrona, jedan.

  • 11 Kralj Jarmota, jedan.

Kralj Lakiša, jedan.

  • 12 Kralj Eglona,

jedan. Kralj Gezera, jedan.

  • 13 Kralj Devira,

jedan. Kralj Gedera, jedan.

  • 14 Kralj Horme,

jedan. Kralj Arada, jedan.

  • 15 Kralj Livne,

jedan. Kralj Adulama, jedan.

  • 16 Kralj Makeda, jedan.

Kralj Betela, jedan.

  • 17 Kralj Tapuaha,

jedan. Kralj Hefera, jedan.

  • 18 Kralj Afeka,

jedan. Kralj Lašarona, jedan.

  • 19 Kralj

Madona, jedan. Kralj Hasora, jedan.

  • 20 Kralj,

Šimron-Merona, jedan. Kralj Akšafa, jedan.

  • 21 Kralj Tanaka,

jedan. Kralj Megidoa, jedan.

  • 22 Kralj

Kedeša , jedan. Kralj Jokneama, u Karmelu, jedan.

  • 23 Kralj Dora, na grebenu Gilgala,

jedan. Kralj Goima, kod Gilgala, jedan.

  • 24

Kralj Tirsa, jedan. Ukupno Kraljeva: 31.

Područja koja ostaju za osvojiti[uredi]

  • 13 1 Jošua bijaše star i zašao duboko u starost kad mu ALLAH kaza: ”Ti si ostario i Zašao duboko u starost, a ostatak zemlje koji još treba uzeti u posjed je zamašan.
  • 2 Evo zemlje koja ostaje: svi distrikti Filistinaca i svi oni Gešurita[85],
  • 3 od Šihora koji je nasuprot Egiptu sve do područja Ekrona na sjeveru koji treba biti smatran kao palestinski; ima pet despota Filistinaca: onaj iz Gaze, onaj iz Ašdoda, onaj iz Aškelona, onaj iz Gata i onaj iz Ekroona i ima Avita[86];
  • 4 od juga, svu zemlju Palestinua i Meara koji je u Sidonijanaca sve do Afeka, sve do granice Amorita[87],
  • 5 zemlja Giblita i sav Liban na istoku sunca, od Bal-Gada u podnožju Brda Hermona sve do Lebo-Hamata;
  • 6 sve žitelji planine, od Libana sve do Misrefut-Maima, sve Sidonci. Ja ću njih izvlastiti pred sinovima Izrailovim. Ti samo trebaš doznačiti to u baštinu[88] Izrailu kao što sam ti ja propisao.

Podjela Transjordanije[uredi]

  • 7 Sada dakle, podijeli ovu zemlju da bi bila baštinom ovih devet plemena i polu-plemenu Manasejevom.
  • 8 “S ovim posljednjim, Rubeniti i Gaditi su primili što im je dao Mojsije s onestrane Jordana, na istoku, sluga ALLAHOV:
  • 9 od Aroera koji je na rubu klanca Arnona i od grada koji je u sred klanca, sav plato Madabe sve do Divona,
  • 10 sve gradove Sihona, kralja Amorita, koji vladaše u Hešbonu, sve do granice sinova Amonovih;
  • 11 Galad i područje Gešurita i Makatita kao i sve brdo Hermon i sav

Bašan[89] sve do Salke;

  • 12 u Bašanu, sve kraljevstvo Ogovo koji je vladao u Aštarotu i u Edreiu i koji ostade jedan od posljednjih Refaita[90]. Mojsije ih bijaše potukao i izvlastio.
  • 13 Ali, sinovi Izrailovi ne razvlastiše Gešurita ni Makatita; Gešur i Makat su dakle stanovali u sred Izraila sve do danas.
  • 14 Jedino plemenu Levijevom on ne dade baštine: ponude dane[91] ALLAHU, Allahu Izrailovu, takva je njegova baština kao što mu je i bio rekao.
  • 15 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih jedan dio prema njihovim zadrugama.
  • 16 Oni imadoše područje koje ide od Aroera koji je na rubu klanca Arnon i grada koji je u sred klanca, svu zaravan kod Madabe.
  • 17 Hešbon i sve gradove njegove koji su na zaravni: Divon, Bamot-Bal, Bet-Bal-Meon,
  • 18 Jahas, Kedemot, Mefat,
  • 19 Kirijatim, Sivma, Seret-Šahar na ograncima ravnice,
  • 20 Bet-Peor, kosine Pisge i Bet-Ješimot,
  • 21 sve gradove na ravni, svo kraljevstvo Sihona, kralja Amorita, koji vladaše u Hešbonu. Mojsije ga bijaše udario kao i odgovorne Madijana: Evija, Rekema, Sura, Hura i RHava, vazale Sihonove koji nastanjivahu zemlju.
  • 22 Među njihovim žrtvama bijaše i Balam, sin Beorov, vrač, što ga sinovi Izrailovi bijahu ubili mačem.
  • 23 Granica sinova Rubenovih bijaše Jordan i njegova okolica. Sve to bi baštinom sinova Rubenovih prema njihovim zadrugama, gradovi i njihova sela.
  • 24 Mojsije dade plemenu Gadovu, jedan dio prema njegovim zadrugama.
  • 25 Oni imadoše za svoje područje Jazer, sve gradove Galada i pola zemlje sinova Amonovih sve do Aroera koji je nasuprot Rabe;
  • 26 potom od Hešbona sve do Ramat-Mispe i Betonima i od Mahanaima sve do granice Devira;
  • 27 i u ravnici, Bet-Haram, Bet-Nimrau, Sukhot, Safon, ostatak kraljevstva Sihonova, kralja Hešbona, s Jordanom i njegovom okolicom sve do krajHava mora u Kineretu, s one strane Jordana, na istoku.
  • 28 Takva je baština sinova Gadovih prema njihovim zadrugama, gradovima i njihovim selima.

929 Mojsije dade polu-plemenu Manasejevu, polu-plemenu sinova Manasejevih, jedan dio prema njihovim zadrugama.

  • 30 Oni imadoše za područje od Manahaima sav Bašan, svo kraljevstvo Ogovo, kralja Bašana, 60 gradova.
  • 31 Pola Galada, Aštarot i Edreju, gradovi kraljevstva Ogova u Bašan, biše za sinove Makirove, sina ManasejHava, tj. za pola sinova Makirovih prema njihovim zadrugama.
  • 32 To je ondje gdje Mojsije dade u baštinu stepe Moaba s onestrane Jordana, na istoku Jerihona.
  • 33 Ali plemenu Levijevu Mojsije ne dade baštine; ALLAH, Allah Izrailov,on je njihova baština kao što im bijaše obećao.

Razdioba zemlje Palestine[uredi]

  • 14 1 Evo što sinovi Izaraelovi baštiniše u zemlji Kanaanovoj, što im dadoše u baštinu svećenik Eleazar[92], Jošua, sin Zun-Nunov, i poglavari porodice plemena sinova Izrailovih:
  • 2 njihova baština se podijeli ždrijebanjem kao što to ALLAH bijaše propisao putem posredništva Musinog za devet plemena i jedno polu-pleme.
  • 3 Jer, Mojsije bijaše dao u baštinu dvama plemenima i jednom polu-plemenu, s druge strane Jordana, ali Levitima ne bijaše dao baštine u sred drugih.
  • 4 U stvari sinovi Jusufovi činili su dva plemena, Manasej i Efraim, i on ne dade nikakav dio Levitima u zemlji, osim gradova boravišta kao i njihovih komunala[93] za stada njihova i za dobra njihova.
  • 5 Sinovi Izrailovi postupiše kao što to ALLAH bijaše propisao Musi i oni podijeliše zemlju.
  • 6 Sinovi Jude pronađoše Jošuu u Gilgalu i Kaleb, sin Jefunov, Kenizita[94], njemu reče: ” Ti znaš dobro što ALLAH bijaše rekao Musi, čovjeku Allahovom, o meni i o tebi u Kadeš-Barnei.
  • 7 Ja imah 40 godina kad Mojsije, sluga ALLAHOV, me posla iz Kadeš-Barneae za uhoditi zemlju i ja mu načinih izvješće po savjesti svojoj.
  • 8 Moja braća koja se bijahu uspela sa mnom oslabila su smionost naroda, dok ja slijedih bez rezerve ALLAHA, svojeg Allaha.
  • 9 Tog dana, Mojsije načini prisegu: Ja prisežem da zemlja koju tvoja noga bude gazila biće zauvijek baštinom tvojom i onaj sinova tvojih, jer ti se bezrezerve slijedio ALLAHA, Allaha mojega.
  • 10 Sada, evo kako me ALLAH održava u životu prema riječi svojoj, to jet 45 godina od kako ALLAH je izrekao tu riječ Musi otkako Izrail hodaše pustinjom; i sada evo me danasstarog 85 godina.
  • 11 I danasimam onoliko snage koliko imadoh kad me Mojsije otposla u tu misiju; moja sadašnja snaga vrijedi one koju imadoh tada za bojHavati i zadržati svoje mjesto[95].
  • 12 - Daj mi dakle ovu planinu o kojoj je ALLAH govorio onog dana, jer ti si znao, onog dana, da se Anakiti[96] tu nalaze i veliki utvrđeni gradovi. Možda ALLAH bude sa mnom i ja budem uzeo ih u posjed kao što je to ALLAH rekao.“
  • 13 Jošua blagoslovi Kaleba, sina Jefuneova, i dade mu Hebron za baštinu.
  • 14 To je ono zbog čega Kaleb, sin Jefuneov, Kenezit, je imao Hebron za baštinu sve do dana ovoga jer bez rezerve bijaše slijedio ALLAHA, Allaha Izrailovog.
  • 15 Ime Hebron bijaše ranije Kirijat-Arbi[97]: Arba bijaše najveći čovjek među Anakitima, zemlja bi u miru, bez rata.

Područje doznačeno Judi[uredi]

  • 15 1 Evo dobitka plemena sinova Judinih prema njihovim zadrugama: ono se protezalo prema granici Edoma u pustinji Sin u Negevu, na krajnjem jugu.
  • 2 Njihova južna granica iđaše prema od kraja Slanog mora od Lange[98] koja se sučeljava Negevu,
  • 3 produžavaše se prema jugu usponom Akrabima i prolaziše Sinom, potom se uspinjaše na jug sve do Kadeš-Barneje i prolaziše u Hešron, uspinjaše se prema Adaru i savijala prema Karkau,
  • 4 prolaziše u Asmon, produžavaše se sve do potoka Egipta i završavaše u moru[99]. ”Takva će za vas biti južna granica.“
  • 5 Na istoku, granica bijaše more Soli sve do krajHava Jordana.
  • 6 Granica se uspinjaše u Bet-Hoglu, prolazila na sjever do Bet-Arabae i uspinjala se sve do kamena Bohanova, sina Rubenova;
  • 7 granica se uspinjaše prema Deviru dolinom Akora i na sjeveru savijala prema Gilgalu koji nasuprot Adumima, na jugu potoka. Ona prolažaše kod voda Ein-Šemeša i završavaše u Ein-Rogelu[100].
  • 8 Granica se uspinjaše u usjeklinu Ben-Hinom[101] na južnom rubu Jebuzita - tj u Jeruzalemu - potom granica se uspinjaše sve do vrha planine koja je pred klancem Hinom na zapadu, na krajnjem dijelu ravnice Refaita na sjeveru.
  • 9 Granica se ugibaše od vrha planine sve do izvora voda Neftoaha, produžavaše se sve do gradova planine Efron i savijala se prema Balau - to jest Kirijat-Jearimu;
  • 10 Od Bala granica je okretala na zapad prema Seiru[102], prolažaše do ruba planine Šuma na sjeveru - tj. Kesalona - , silažaše u Bet-Šemeš i prolaziše u Timnu.
  • 11 Granica se produžavaše na rub Ekrona na sjeveru, savijala se u Šikaronu, prolaziše planinu Bala, produžavala se sve do Javnele i završavala u moru.
  • 12 Zapadna granica bijaše Veliko More i njegovo okružje. Takvo je, sa svih strana, područje sinova Judinih prema njihovim kolanovima.
  • 13 Kalebu, sinu Jefuneovu, dade se jedan dio među sinovima Judinim prema zapovijedi ALLAHOVOJ Jošui, to jest Kirijat-Arba koja je Hebron - Arba bijaše otac Anakov.
  • 14 Kaleb ga izvlasti, tri sina Anakova: Šešaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove.
  • 15 Otuda, on se uspe protiv stanovnika Devira; ranije ime Devirovo bijaše Kirijat-Sefer.
  • 16 Kaleb reče: ”Onome koji bude udario Kirijat-Sefer i dočepao ga se, ja ću mu dati za ženu moju kćer Aksu. “
  • 17 Otniel, sin Kenazov i brat Kalebov, uze grad i Kaleb mu dade za ženu svoju kćer Aksu.
  • 18 No, od svojeg dolaska, ona ga nagovaraše da traži od njenog oca jedno polje. Ona dakle siđe sa svog magarca, a Kaleb joj kaza: ” Što hoćeš ti?
  • 19 ona odgovori: ” Dodijeli mi jedan dar. Pošto si mi dao jednu zemlju u Negevu, daj mi također i jezerca[103]. “ On joj dade jezerca gornja i jezerca donja.
  • 20 Takva bi baština plemena Juda prema njihovim zadrugama.
  • 21 Gradovi na rubu plemena sinova Juduinih prema granici s Edomom, u Negevu, bijahu: Kavsel, Eder, Jagur,
  • 22 Kina, Dimona, Adeada,
  • 23 Kedeš, Hasor, Jitnan,
  • 24 Zif, Telem, BeaLut,
  • 25 Hasor-Hadata, Ke-rijat-Hešron, - to jest - Hasor -,
  • 26 Amam, Šema, Molada,
  • 27 Hasar-Gada, Hešmon, Bet-Pelet,
  • 28 Hasar-Šual, Ber-Šeba, Bizoteja[104],
  • 29 Bala, Ijim, Esem, 30 Eltolad, Kesil, Horma,
  • 31 Siklag, Mad-mana, Sansana,
  • 32 LHavaot, Šilehim, Ajn, Rimon: sve u svemu, 29 gradova[105], sa selima koja su im ovisna.
  • 33 U *Niziji: Ešatol, Sorea, Ašna,
  • 34 Zanoah, Ein-Ganim, Tapuah, Einam,
  • 35 Jarmut, Adu-lam, Soko, Azeka,
  • 36 Šaraim, Adit-Aim, Gedera, Gedrotaim: četrnaest gradova sa svojim selima.
  • 37 Senan, Hadaša, Migdal-Gad,
  • 38 Dilean, Mispe, Joktel,
  • 39 Lakiš, Boskat, Eglon,
  • 40 Kabon Lahmaš, Kitliš,
  • 41 Gederot, Bet-Dagon, Nama, Makeda: šesnaest gradova s njihovim selima.
  • 42 Livna, Eter, Ašan,
  • 43 Jiftah, Ašna Nesiv,
  • 44 Kejla, Akziv, Mareša: devet gradova i njihova sela.
  • 45 Ekron, njena sela i ovisnci;
  • 46 od Ekrona i prema zapadu, sve što je kod Ašdoda i njegova sela;
  • 47 Ašdod, njeni ovisnici i njena sela, Gaza, njeni ovisnici i njena sela sve do potoka Egipta, Velikog Mora i njihovog okoliša.
  • 48 U Planini:

Šamir, Jatir, Soko,

  • 49 Dana, Kirijat-Sana, - to jest Devir - ,
  • 50 Anav, Eštemo, Anim,
  • 51 Gošen, Holon, Gilo; jedanaest gradova s njihovim selima,
  • 52 Arav, Duma, Ešean,
  • 53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,
  • 54 Humeta, Kirijat-Arba - to jest Hebron -, Sior; devet gradova i njihova sela.
  • 55 Maon, Karmel[106] Zif, Juta,
  • 56 Izreel[107], Jokdeam, Zanoah,
  • 57 Kain, Givea, Timna; deset gradova sa svojim selima.
  • 58 Halhul, Bet-Sur, Gedor,
  • 59 Marat, Bet-Anot, Eltekon; šest gradova s njihovim selima.
  • 60 Kirijat-Bal - tj. Kirijat-Jearim - , Rabba; dva grada i njihova sela.
  • 61 U Pustinji: Bet-Araba, Midin, Sekaka,
  • 62 Nivšan, Ir-Melah, Ein - Gedi; šest gradova š njihovim selima.
  • 63 Što se tiče Jebuzita koji stanuju u Jeruzalemu, sinovi Jude ne mogoše ih izvlastiti. Jebuziti stanovahu dakle sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do ovog dana.

Efraimovo područje[uredi]

  • 16 1 Posjed sinova Jusufovih polaziše od Jordana kod Jerihona, na istok do voda Jerihona[108]; bijaše to pustinja koja se uspinjala od Jerihona doplanine Betel.
  • 2 Ona se produžavala od Betela do Luza[109], prolaziše prema granici Arkita u Atarotu,
  • 3 silažaše k zapadu prema granici Jafletita sve do područja Bet-Horon Donjeg i sve do Gezera da bi svršila u moru[110].
  • 4 Sinovi Jusufovi, Manasej i Efraim, imahu također svoju baštinu.
  • 5 Evo granice sinova Efraimovih prema njihovim zadrugama: granica njihove baštine na istoku bijaše Atrot-Adar sve do Bet-Horon Gornjeg.
  • 6 Na zapadu granica se produžavaše prema Mikmetatu na sjeveru i okretala na istok u Tanat-Silo gdje je prelazila k istoku prema Janohi.
  • 7 Potom ona silaziše od Janohae u Atarot i Naratau, dosežući Jerihon i produžavajući se sve do Jordana.
  • 8 Od Tapuaha, granica iđaše prema zapadu k potoku Kane da bi svršila u moru. Takva bi baština plemena sinova Efraimovih prema njihovim zadrugama,
  • 9 ne računajući gradove rezervirane sinovima Efraimovim u sred baštine sinova Manasejevih, sve te gradove sa svojim selima.
  • 10 Ali oni ne izvlastiše Kanaance koji nastanjivahu Gezer; također Palestinci su stanovali u sred Efraima sve do ovog dana, ali oni biše svedeni na robovsku tlaku[111].

Manasejevo područje[uredi]

  • 17 1 Evo posjeda plemena Manasejevog, jer on bijaše prvorođeni Jusufov. Makir, prvorođeni Manasejev, otac Galadu, imade Galada i Bašana[112], jer to bijaše jedan ratnik.
  • 2 Evo posjeda drugih sinova Manasejevih prema njihovim zadrugama; sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Azrielovi, sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidajevi, to jest muška djeca, sinovi Jusufovi, prema njihovim zadrugama.
  • 3 Selofehad, Sina Hefera, sin Galada, sin Makira, ne imade sinova, već samo kćeri: Mahlu, Nou, Hoglu, Milku i Tirsu.
  • 4 One se predstaviše svećeniku Eleazaru, Jošui, sinu Zun-Nunovu, i odgovornima i rekoše one: ” ALLAH je propisao Musi da nam dade jednu baštinu u sred naše braće[113]! “Dadoše im, prema zapovijedi ALLAHOVOJ, u sred braće njihovog oca.
  • 5 Pripade dakle deset dijelova Manaseju ne računajući zemlju Galad i Bašan koji se nalaze s druge strane Jordana.
  • 6 U stvari kćeri Manasejeve primiše jednu baštinu u sred sinova ovih ovdje, ali zemlja Galad pripade drugim sinovima Manasejevim.
  • 7 Granica ManasejHava polaziše od Ašera do Mikmetata, nasuprot Sišemu; ona iđaše prema Jaminu kod stanovnika Ein-Tapuaha.
  • 8 Manasej imaše zemlju Tapuah, ali Tapuah na granici Manasejevoj, bijaše u sinova Efraimovih.
  • 9 Granica silažaše k potoku Kanajevom, na jugu potoka. Ti gradovi bijahu Efraimovi u sred gradova Manasejevih. Granica ManasejHava bijaše na sjeveru potoka i završavaše na moru[114].
  • 10 Na jugu, to bijaše Efraimovo, na sjeveru Manasejevo; more bijaše njihova granica. Oni bijahu u dodiru s Ašerom na sjeveru i Isakarom na istoku.
  • 11 U Isakaru i u Ašeru, Manase imade Bet-Šean i njegove ovisnike, Jivleam i njegove pripadne dijelove, stanovnike Dora i njihove pripadne dijelove, stanovnike Ein-Dora i njihove pripadne dijelove, stanovnike Tanaka i njihove pripadne dijelove, stanovnike Megidoa i njihove pripadne dijelove, tri grebena[115].
  • 12 Ali sinovi Manasejevi ne mogaše uzeti u posjed tih gradova i Palestinci ustrajaše stanovati u toj zemlji.
  • 13 Kad sinovi Izrailovi biše dovoljno jaki, oni podvrgoše Kanaance tlaci, ali ih ne mogaše razvlastiti.
  • 14 Sinovi Jusufovi govoraše ovako Jošui: ” Zašto si mi ti dao u baštinu samo jedan dio, kad sam ja jedan narod brojan, toliko me ALLAH blagoslovio dovde? “
  • 15 Jošua im reče: ” Ako si ti tako brojan narod, uspni se dakle prema šumi i iskrči sebi mjesto u zemlji Perizita i Refaita[116] pošto je planina Efraimova suviše uska za tebe. “
  • 16 Sinovi Jusufovi njemu rekoše: ” Planina nam neće dostajati, utoliko više što ima kola od željeza kod svih Palestineca koji nastanjuju područje ravnice, jednako kod onih koji su u Bet-Šeanu i njihovim pripadnim dijelovima kao i kod onih izravnice Izreel[117]
  • 17 Jošua reče tada kući Jusufovoj - Efraimu i Manaseju : ” Ti si jedan brojan narod i tvoja je snaga velika; ti nećeš imati jedan jedinstven dio.
  • 18 Već ćeš ti imati planinu iako je ona jedna šuma; ti ćeš ju sasjeći i zadržati krčevinu. Ti ćeš izvlastiti Kanaance iako imaju željezna kola i iako su jaki.“

Ždrijebanje za preostala plemena[uredi]

  • 18 1 Sva zajednica sinova Izrailovih se sakupi u Silo[118] i tu postavi *šator susretanja. Zemlja im bi podvrgnuta.
  • 2 Ostalo je među sinovima Izrailovim sedam plemena kojima kojima nije bila doznačena baština.
  • 3 Jošua reče sinovima Izrailovim: ” Do kada će te vi čekati prije no idete uzeti u posjed zemlju koju vam je dao ALLAH, Allah vaših otaca?
  • 4 Odredite tri čovjeka po plemenu i ja ću ih poslati. Oni će se dignuti i prokrstariti zemljom, načiniće jedno izvješće odgovarajuće njihovoj baštini i vratiće se k meni.
  • 5 Oni će si ga razdijeliti u sedam dijelova: Juda će se držati svojeg područja na jugu, a kuća Jusufova svojega na sjeveru.
  • 6 Vi dakle, načinite opis zemlje odgovarajući sedmerim dijelovima i donijeće te mi ga ovamo. Ja ću baciti kocku[119] za vas ovdje, pred ALLAHOM našim Allahom.
  • 7 Ali, neće biti dijela među vama za *Levite, jer njihova baština je svećenstvo ALLAHOVO. Glede Gada, Rubena i polu-plemena ManasejHava, oni su primili na istoku, s onestrane Jordana, baštinu koju im dade Mojsije, sluga ALLAHOV.
  • 8 Ti se ljudi digoše i odoše. Jošua dade ovu zapovijed onima koji iđaše načiniti opišzemlje: ”Idite, prokrstarite zemljom, načinite jedan opišo tome i vratite se k meni i, ovdje, ja ću baciti za vas kocku pred ALLAHOM, u Silou.“
  • 9 Ti ljudi otiđoše, Prođoše zemljom i načiniše pismeni opis njen, prema gradovima, u sedam dijelova. Oni odoše potom k Jošui u tabor, u Silo.
  • 10 Jošua baci za njih kocku pred ALLAHOM u Silou, i Jošua načini razdiobu zemlje za sinove Izrailove, prema njihovim dijelovima.

Benjaminovo područje[uredi]

  • 11 Ždrijeb označi pleme sinova Benjaminovih prema zadrugama svojim. Područje[120] koje njima pripade ždrijebom nalaziše se između onoga sinova Judinih i onoga sinova Jusufovih.
  • 12 Sa sjeverne strane, njihova granica polaziše od Jordana, uspinjala se do ruba Jerihona na sjeveru, uspinjala se u planinu prema zapadu i završavala u pustinji, u Bet-Avenu.
  • 13 Granica prolaziše odatle do Luza, na južni rub Luza - tj. Betel - ; granica silažaše u Atrot-Adar, na planinu koja je na jugu od Bet-Horona Donjeg.
  • 14 Granica se savijala i okretala sa zapadne strane prema jugu od planine koja je nasuprot Bet-Horonu na jugu i završavaše u Kirijat-Balu, koji je Kirijat-Jearim, grad sinova Judinih. Takva je zapadna strana.
  • 15 Južna strana počinjaše u Kirijat-Jearimu. Granica produživaše prema zapadu k izvorima vode Neftoah.
  • 16 Ona silažaše prema krajnjem dijelu planine koja je nasuprot usjeklini Ben-Hinom na južnom rubu Jebuzita i silaziše u Ein-Rogel.
  • 17 Ona savijaše k sjeveru i završavaše u Ein-Šemešu i GeliLutu[121] koji je nasuprot uzvisine Adumin, potom ona silaziše u kamen Bohanov, sina Rubenova.
  • 18 Ona prolaziše na sjeverni rub, nasuprot Arabai[122], i silaziše k Arabi.
  • 19 Granica prolaziše na rub Bet-Hogle na sjeveru i završavaše u laguni Slanog mora[123], na krajnjem jugu Jordana. Takva je južna granica.
  • 20 Šistačne strane granica bijaše Jordan. Takva je baština sinova Benjaminovih, prema njihovim zadrugama, sa svojim granicama sa svih strana.
  • 21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih prema njihovim zadrugama bijahu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek-Kesis,
  • 22 Bet-Araba, Semaraim, Betel,
  • 23 Avim, Para, Ofra,
  • 24 Kefar-Amona, Ofni, GHava : dvanaest gradova i njihova sela
  • 25 - Gabaon, Rama, Beerot,
  • 26 Mispe, Kefira, Mosa,
  • 27 Rekem, Jirpel, Tareala,
  • 28 Sela, Elef, Jebuzit, tj. Jeruzalem, Giveat-Kirijat: četrnaest gradova i njihova sela. Takva bi baština sinova Benjaminovih.

Šimunova teritorija[uredi]

  • 19 1 Drugi put, kocka pade na Šimuna, plemenu sinova Šimunovih prema njihovim zadrugama. Njihova se baština nalaziše u sred baštine sinova Judinih.
  • 2 U svoju baštinu oni primiše: Beer-Šebu, Šebu, Moladau,
  • 3 Hasar-Šual, Balu, Esem,
  • 4 Eltolad, Betul, Hormu,
  • 5 Siklag, Bet-Markavot, Hasar-Susu,
  • 6 Bet-LHavaot, Šaruhen: trinaest gradova i njihova sela;
  • 7 Ain, Rimon, Ezter i Ašan: četiri grada i njihova sela;
  • 8 sva sela uokolo tih gradova sve do Balat-Bera koji je Ramat na jugu. Takva bi baština sinova Šimunovih prema njihovim zadrugama.
  • 9 Baština sinova Šimunovih bi uzeta na dijelu sinova Judinih, jer dio sinova Judinih bijaše prevelik za njih i tako sinovi Šimunovi primiše svoju baštinu u sred one sinova Judinih.

Zabulonova teritorija[uredi]

  • 10 Treći put, ždrijeb označi sinove Zabulonove[124] prema njihovim klanovima. Granica njihove baštine pružala se čak do Sarida;
  • 11 uspinjala se prema zapadu i Mareali, dodirivala Dabešet, potom potok koji je sučelice Jokneamu.
  • 12 Od Saride, one okretaše prema zapadu, k istoku sunca, na granicu KisLut-Tabora, produžavaše se prema Daveratu i uspinjaše u Jafiju.
  • 13 Odatle, ona prolaziše k istoku u Gat-Hefer, Ita-Kasin, nastavljaše u Rimon i savijaše se prema Neau.
  • 14 Granica obilazie na sjeveru Hanaton i i dodirivaše tjesnac Jiftah-El;
  • 15 s Katatom, Nahalalom, Šimronom, Jidealom, Betlemom[125]: dvanaest gradova i njihova sela.
  • 16 Takva bijaše baština sinova Zabulonovih prema njihovim zadrugama, njihovi gradovi i njihova sela.

Isakarova teritorija[uredi]

  • 17 Četvrti put, ždrijeb pripade Isakaru, sinovima Isakarovim[126], prema njihovim zadrugama.
  • 18 Njihova granica iđaše prema Izreelu[127], KesuLutu, Šunemu,
  • 19 Hafaraimu, Šihonu, Anaharatu,
  • 20 Rabitu, Kišionu, Evesu,
  • 21 Remet, Ein-Ganim, Ein-Hada, Bet-Pases.
  • 22 Granica dodirivaše Tabor, Šahasimu, Bet-Šemeš[128] i dosezala Jordan: šesnaest gradova i njihova sela.
  • 23 Takva bi baština sinova Isakarovih prema njihovim zadrugama, njihovi gradovi i njihova sela .

Ašerova teritorija[uredi]

  • 24 Peti put, ždrijeb pripade plemenu sinova Ašerovih[29] prema njihovim zadrugama.
  • 25 Njihova granica bijaše Helkat, Hali, Beten, Aksaf,
  • 26 Alamekek, Amead, Mišeal; ona doticaše Karmel[130] na zapadu i Šihor - Livnat;
  • 27 on skretaše, na istoku sunca, k Bet-Dagonu, doticala Zabulon i tjesnac Jiftah-El, na sjeveru Bet-Emeka i Nejela; produžavaše se prema Kavulu u lijevo,
  • 28 i prema Evronu[131], Rehovu, Hamonu i Kanai sve do Velikog Sidona.
  • 29 Granica okretaše prema Ramai sve do Tvrđave Tir[132], i granica okretaše prema Hosai i dopiraše do mora u pokrajini Akziva;
  • 30 s Umom[133], Afekom, Rehovom: 22 grada i njihova sela.
  • 31 Takva bi baština plemena sinova Ašerovih prema njihovim zadrugama, njihovi gradovi i njihova sela.

Neftalijeva teritorija[uredi]

  • 32 Šesti put ždrijeb pripade sinovima Neftalijevim[134], sinovima Neftalijevim prema zadrugama njihovim.
  • 33 Njihova granica iđaše od Helefa, od Elona kroz Sananim, Ademi-Nekev, Javnel, sve do Lakuma, i svršavaše u Jordanu.
  • 34 Granica okretaše prema zapadu u Aznot-Tabor i odatle se produžavaše prema Hukoku. Ona dodirivaše Zabulon šjuga i Ašer sa zapada, potom Judu[135], Jordan budući sa strane istoka sunca.
  • 35 Utvrđeni gradovi bijahu: Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret,
  • 36 Adema, Rama[136], Hasor,
  • 37 Kedeš, Edrei[137], Ein-Hasor,
  • 38 Jireon, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Šemeš; devetnaest gradova i njihova sela.
  • 39 Takva bi baština plemena sinova Neftalijevih prema njihovim zadrugama, ti gradovi i njihova sela.

Danova teritorija[uredi]

  • 40 Sedmi put ždrijeb pripade sinovima Danovim[138], prema njihovim zadrugama.
  • 41 Granica njihove baštine bijaše Sorea, Eštaol, Ir-Šemeš,
  • 42 Šalabin, Ajalon, Jitla,
  • 43 Elon, Timnata, Ekron,
  • 44 Elteke, Gibeton, Balat,
  • 45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,
  • 46 vode Jarkona[139], Rakon, šteritorijom nasuprot Jaffi.
  • 47 Ali, teritorija sinova Danovih njima izmače; tada se sinovi Danovi uspeše, povedoše rat protiv Lešema i domogoše ga se. Posjekoše ga mačem i uzeše ga u posjed. Oni se tu smjestiše i dadoše Lešemu ime Danovo koje bijaše od njihovog pretka Dana[140].
  • 48 Takva bi baština plemena sinova Danovih po njihovim zadrugama, ti gradovi i njihova sela.
  • 49 Kad bi završeno uzimanje u baštinu zemlje prema njenim granicama, sinovi Izrailovi dadoše jednu baštinu Jošui, sinu Zun-Nunovu, u sred njih.
  • 50 Prema zapovijedi ALLAHOVOJ, oni njemu dadoše grad koji bijaše zatražio, Timnat-Serah u planini Efraim. On iznova podiže grad i smjesti se u njemu.
  • 51 Takve su baštine što svećenik Eleazar[141], Jošua, sin Zun-Nunov, i poglavari porodice plemena sinova Izrailovih doznačiše ždrijebanjem u Silu pred ALLAHOM na ulazu u *šator susretanja. Oni tako završiše razdiobu zemlje.

Gradovi utočišta[uredi]

  • 20 1 ALLAH reče Jošui:
  • 2 ”Govori sinovima Izrailovim: Odredite sebi gradove utočišta[142] o kojima sam vam ja govorio po posredništvu Musinom.
  • 3 Ondje će moći uteći ubojica koji je ubio nekoga nenaumno, ne htijući to, i oni će vam služiti kao sklonište protiv krvnog osvetnika[143].
  • 4 Ubojica će pobjeći u jedan od tih gradova, zaustaviće se na ulaznim[144] vratima grada i izložiće svoj slučaj *poglavarima tog grada; oni će primiti tog čovjeka kod sebe i daće mu mjesto za stanovati s njima.
  • 5 Ako ga krvni osvetnik progoni, oni mu neće moći izručiti ubojicu, jer je beznaume ubio bliznjega svoga, a ne zato što ga mrzješe od ranije.
  • 6 On će se smjestiti u taj grad sve dok se ne pojavi na suđenju pred zajednicom, sve do smrti velikog svećenika[145] tada na funkciji, potom će se ubojica okrenuti i vratiti u svoj grad, u svoju kuću odakle bijaše pobjegao.“
  • 7 Oni dakle posvetiše Kedeš u Galileji u planini Neftali, Sišem u planini Efraim i Kiriat-Arbau, koji je Hebron[146], u planini Judeje.
  • 8 S one strane Jordana, na istoku Jerihona, oni odrediše Beser u pustinji na zaravni plemena Rubenova, Ramot Galadski za pleme Gad i Golan u Bašanu za pleme Manasejevo.
  • 9 Takvi biše, za sve sinove Izrailove i za izbjeglicu koji boravi u sred njih, gradovi označeni da se može tu skloniti svaki čovjek koji nenaumno ubije: tako on ne bi umro od ruke krvnog osvetnika prije no što bi se pojavio pred zajednicom.

Levitski gradovi[uredi]

  • 21 1 Poglavari porodice *levitskih predstaviše se svećeniku Eleazaru[147], Jošui, sinu Zun-Nunovu, i poglavarima porodice plemena sinova Izrailovih,
  • 2 i govoriše im oni u Silu, u zemlji Kanaanu, govoreći: ” ALLAH je propisao po posredništvu Musinom da na se dade gradove sjedišta s njihovim komunalima[148] za našu stoku. “
  • 3 Na svojoj baštini, sinovi Izrailovi dadoše levitima slijedeće gradove s njihovim komunalima prema zapovijedi ALLAHOVOJ.
  • 4 Ždrijeb označi zadrugu Kehatita; tako, jedan dio tih levita, sinovi svećenika Haruna, primiše ždrijebom trinaest gradova plemena Juda, plemena Šimun, i plemena Benjamin.
  • 5 Drugi sinovi Kehatovi primiše ždrijebom deset gradova od klanova plemena Efraim, od plemena Dan, i polu-plemena Manase.
  • 6 Sinovi Geršon primiše ždrijebom trinaest gradova u Bašanu od klanova plemena Isakar, od plemena Ašer, od plemena Neftali i polu-plemena Manase.
  • 7 Sinovi Merarijevi, prema svojim zadrugama, primiše dvanaest gradova plemena od Ruben, od plemena Gad i plemena Zabulon.
  • 8 Sinovi Izrailovi dadoše levitima te gradove i njihove komunale ždrijebanjem kako to biješe propisao ALLAH po posredništvu Musinom.
  • 9 Od plemena sinova Jude i plemena sinova Šimuna, on i dadoše slijedeće gradove koji će biti doznačeni po svojim imenima:
  • 10 za sinove Harunove, pripadajuće zadrugama Kehatita između sinova Levijevih - jer ždrijeb njima pripade kao prvima -,
  • 11 oni dadoše Kiriat-Arbu, koji je Hebron u planini Judinoj, škomunalima koji ih okružuju - Arba bijaše otac Anokov[149]-.
  • 12 Ali polja gradska i njegova sela, oni ih dadoše u vlasništvo Kalebu, sinu Jefunovu.
  • 13 Oni dadoše sinovima svećenika Haruna kao gradove utočišta[150] za ubojice:
  • 14 Hebron i njegove komunale, Livnu i njegove komunale, Eštemoau i njegova komunale,
  • 15 Holon i njegove komunale, Devir i njegove komunale,
  • 16 Ain[151], Jutu i njene komunale, Bet-Šemeš i njegove komunale: to jest devet gradova uzetih od tih dvaju plemena.
  • 17 Na pleme Benjaminovo: Gabaon i njegovi komunali, GHava i njegovi komunali,
  • 18 Anatot i njegovi komunali, Almon i njegovi komunali: četiri grada.
  • 19 Ukupno svećeničkih gradova, sinova Harunovih: trinaest gradova i njihovi komunali.
  • 20 Klanovi levitski drugih sinova Kehatskih primiše po ždrijebu gradove plemena Efraim.
  • 21 Dade im se kao gradove utočišta za ubojice: Sišem i njegove komunale u planini Efraim, Gezer i njegovi komunali,
  • 22 Kivsaim i njegovi komunali, Bet-Horon i njegovi komunali: to jest četiri grada.
  • 23 Na pleme Dan: Elteke i njegovi komunali, Giobeton i njegovi komunali,
  • 24 Ajalon i njegovi komunali, Gat-Rimon i njegovi komunali: to jest četiri grada .
  • 25 Na polu-pleme Manase: Tanak i njegovi komunali, Gat-Rimon[152] i njegovi komunali: to jest dva grada.
  • 26 Ukupno gradova za klanove drugih sinova Kehatovih: deset s njihovim komunalima.
  • 27 Sinovima šonovim zadruga levitskih, dade se kao utočišta za ubojice u polu-plemenu Manasejevu: Golan u Bašanu sa svojim komunalima, Breštera i njegovi komunali: to jest dva grada.
  • 28 U plemenu Isakar: Kišion i njegovi komunali, Daverat i njegovi komunali,
  • 29 Jarmut i njegovi komunali, Ein-Ganim i njegovi komunali: to jest četiri grada.
  • 30 U plemenu Ašer: Mišeal i njegovi komunali, Avdon i njegovi komunali,
  • 31 Helkat i njegovi komunali, Rehov i njegovi komunali: to jest četiri grada.
  • 32 U plemenu Neftali, dade im se kao gradove utočišta za ubojice: Kedeš u Galileji i njegovi komunali, Hamot-Dor i njegovi komunali, Kartan i njegovi komunali: to jest tri grada,
  • 33 ukupno gradovi Geršonita prema njihovim zadrugama: trinaest gradova i njihovi komunali.
  • 34 Drugim levitima klanova sinova Merarijevih, dade se na dio plemena Zabulonova: Jokneam i njegovi komunali, Karta i njegovi komunali,
  • 35 Dimna[153] i njegovi komunali, Nahalal i njegovi komunali; to jest četiri grada.
  • 36 Na pleme Ruben[154]: Beser i njegovi komunali,
  • 37 Kedemot i njegovi komunali, Mefat i njegovi komunali: to jest četiri grada.
  • 38 Na pleme Gad, dade se kao gradove utočišta za ubojice: Ramot Galadski i njegovi komunali, Mahanaim i njegovi komunali,
  • 39 Hešbon i njegovi komunali, Jazer i njegovi komunali; ukupno tih gradova: četiri.
  • 40 Ukupno gradova pripalih ždrijebom drugim sinovima Merarijevim prema njihovim zadrugama, pripadajućih levitskim zadrugama: dvanaest gradova.
  • 41 Ukupno levitskih gradova u sred vlasništva sinova Izrailovih: 48 gradova i njihovi komunali.
  • 42 Svaki od tih gradova bijaše okružen svojim komunalima; bijaše tako za sve te gradove.
  • 43 ALLAH dade Izrailu svu zemlju koju bijaše prisegao dati njihovim očevima; oni ju uzeše u posjed i tu se smjestiše.
  • 44 ALLAH im dodijeli mir sa svih strana, prema svemu što bijaše obećao njihovim očevima; niko od njihovih neprijatelja ne mogaše im se oduprijeti; ALLAH im izruči sve njihove neprijatelje.
  • 45 Od svih izvrsnih riječi koje bijaše izrekao ALLAH domu Izrailovom, ne uzmanjka niti jedna; sve se ispuniše.

Plemena Transjordanije[uredi]

  • 22 1 Tada Jošua pozva Rubenite, Gadite i polu-pleme Manasejevo.
  • 2 On im reče: ” Vi ste ostvarili sve što vam Musa bijaše propisao, sluga ALLAHOV, i vi ste se pokorili mojoj zapovijedi u svemu što sam vam propisao.
  • 3 Tokom dugih godina i sve do ovog dana, vi niste napustili svoju braću; pazili ste ostvariti zapovijedi ALLAHA, svojeg Allaha.
  • 4 Sada, pošto ALLAH, vaš Allah, je dodijelio mir vašoj braći kako im bijaše rekao, vi možete sada otići k šatorima svojim[155], u zemlju koja vama pripada i koju vam je dao Musa, sluga ALLAHOV, s onestrane Jordana.
  • 5 Samo, pazite dobro primijenjivati zapovijedi Zakona[156] koji vama propisa Mojsije, sluga ALLAHA, vašeg Allaha; ljubite ALLAHA, svojeg Allaha; hodite u svemu njegovim putovima, čuvajte njegove zapovijedi, prionite užnjega, služite mu svim svojim srcem i svim bićem svojim. “
  • 6 Jošua ih blagoslovi i otpusti ih; i oni odoše k šatorima svojim.
  • 7 Jednoj polovici plemena Manasejeva Musa bijaše jedan dio u Bašanu; drugoj polovici plemena, Jošua dade jedan dio s njihovom braćom s ove strane Jordana, na zapadu. Kad ih Musa otposla k šatorima njihovim, on i njih jednako blagoslovi.
  • 8 On im reče: ” Vratite se k šatorima svojim s velikim Bogatstvom i veoma brojnim stadima, sa srebrom, zlatom, broncom, željezom, odjećom, u velikoj količini. Podijelite sa svojom braćom plijen neprijatelja svojih. “

Oltar izgrađen pokraj Jordana[uredi]

  • 9 Tako se vratiše sinovi Rubenovi, Sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo; oni napustiše sinove Izrailove u Silu u zemlji Kanaan za otići u zemlju Galad, zemlju svojeg vlasništva koju su primili u posjed na zapovijed ALLAHOVU po posredništvu Musinom.
  • 10 Oni tako stigoše u GeliLut jordanski koji je u zemlji Kanaan i sinovi Rubenovi, Gadovi i polu-pleme Manasejevo tu sagradiše jedan *oltar pokraj Jordana, jedan oltar veličanstvenog izgleda[157].
  • 11 Sinovi Izrailovi doznadoše da se govorilo: ”Sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo sagradili su jedan oltar nasuprot zemlji Kanaan[158], u GeliLutu jordanskom, pokraj sinova Izrailovih.“
  • 12 Čim sinovi Izrailovi to doznadoše, skupi se sva zajednica sinova Izrailovih u Silu da bi ih napali.
  • 13 Sinovi Izrailovi poslaše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemenu Manasejevu, u zemlju Galad, Pinhasa, sina svećenika Eleazara,
  • 14 kao i deset odgovornih s njim , jedan odgovorni po porodice za svako od plemena Izrailovih, svako od njih bijaše poglavar svoje očinske porodice, prema tisućicama[159] Izrailovim.
  • 15 Oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemena Manasejeva un zemlju Galad i govoriše im ovim riječima:
  • 16 ” Ovako govori sva zajednica ALLAHOVA: Kakva je to nevjera koju ste počinili prema Allahu Izrailovom, da ste se danasodstranili od ALLAHA gradeći jedan oltar i da ste se pobunili danas protiv ALLAHA?
  • 17 Grješka Peorova[160] ne dostaje li nam? Mi još nismo danas *očišćeni, usprkos nevolji koja pade na zajednicu ALLAHOVU!
  • 18 Vi se danaspobunjujete protiv ALLAHA, on je taj koji će se razjariti sutra protiv sve zajednice Izrailove.
  • 19 Dakle, ako je zemlja u vaše posjedu nečista[161], prijeđite dakle u zemlju vlasništa ALLAHOVOG gdje se nalazi *boravište ALLAHOVO; budite vlasnici u sred nas, ali ne bunite se protiv ALLAHA, ne bunite se protiv nas gradeći jedan drugi oltar, pokraj onoga ALLAHOVOG, našeg Allaha.
  • 20 Kad Akan, sin Zerahov počini jednu nevjeru prema zabrani[162], nije li na cijelu zajednicu Izrailovu došao gnjev? A on ne bi sam koji propade zbog svoje grješke. “
  • 21 Sinovi Rubenovi, sinovi gadovi i polu-pleme Manasejevo odgovoriše poglavarima tisuća Izrailovih i rekoše im:
  • 22 ” Allah, Allah, ALLAH, Allah, Allah, ALLAH to zna i Izrail znaće to! Ako je to po pobuni, ako je to po nevjeri protiv ALLAHA, ne spasi našu ovaj dan!
  • 23 Ako smo mi sagradili jedan oltar da bi se okrenuli od ALLAHA i ako je to za nuditi holokauste i ponude, ako je to za nuditi žrtve mira[163], nek' nam ALLAH zatraži račun!
  • 24 Ali ne, to je po zabrinutosti da smo mi učinili to, misleći na slučajnost da bi sinovi Izrailovi mogli mogli sutra reći sinovima našim: Što to ima zajedničko između vaši ALLAHA, Allaha Izrailovog?
  • 25 Između naši vas, sinova Rubenovih i sinova Gadovih, ALLAH je uspostavio jednu granicu, Jordan. Vi nemate ništa s ALLAHOM! Vaši će sinovi potaknuti naše sinove da prestanu bojati se ALLAHA[164]!
  • 26 Mi smo si tada rekli: Treba nam izgraditi ovaj oltar, ne za holokauste ni za žrtve,
  • 27 veće kao svjedočanstvo između naši vas, i između naših potomaka, da je služba ALLAHOVA što mi izvršavamo pred licem njegovim, našim holokaustima, našim žrtvama mira, da sutra vaši sinovi ne kažu sinovima našim : Vi nemate nikakvog dijela u ALLAHA.
  • 28 Mi smo si rekli: Ako sutra nama i našim potomcima bude to rečeno, mi ćemo reći: Gledajte obličje isto oltara ALLAHOVOG što su očevi naši postavili ne za naše holokauste ili žrtvovanja, već kao svjedočanstvo između naši vas…
  • 29 daleko od našpomisao da se pobunimo protiv ALLAHA i da se danasokrenemo od ALLAHA podizući jedan oltar holokausta, ponuda i žrtava, osim oltara ALLAHOVOG, koji se nalazi pred njegovim boravištem! “
  • 30 Kad svećenik Pinhas, odgovorni zajednice i poglavari tisućica Izrailovih koji bijahu s njim čuli su te riječi koje izgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasejevi, oni biše zadovoljni.
  • 31 Pinhas, sin svećenika Eleazara, reče sinovima Rubenivim, sinovima Gadovim i sinovima Manasejevim: ”Mi znamo današda je ALLAH u sred nas pošto vi niste počinili tu nevjeru prema ALLAHU. Vi ste tako oslobodili sinove Izrailove ruke ALLAHOVE[165]. “
  • 32 Pinhas, sin svećenika Eleazara, i odgovorni napustiše sinove Rubenove i sinove Gadove i vratiše se iz zemlje Galad u zemlju Palestinu k sinovima Izrailovim, kojima dadoše izvješće.
  • 33 Sinovi Izrailovi biše zadovoljni i blagosloviše Allaha, on i se odrekoše izvesti napad protiv njih i popustošiti zemlju koju nastanjivahu sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
  • 34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvaše oltar[166]: ” On je svjedok između nas da je ALLAH Gospodar.“

Jošuina oporuka[uredi]

23 1 Dugo vremena nakon što ALLAH bi odobrio odmor Izrailu nasuprot svim njegovim okolnim neprijateljima, Jošua, postavši star i Zašao u duboku starost,

  • 2 sazva sav Izrail, njegove *starješine, njegove poglavare, njegove sudce i njegove službenike i reče im: ”Ja sam star i Zašao u starost.
  • 3 Vi sami, vi ste vidjeli sve što ALLAH, Allah vaš, učinio je protiv svih tih naroda zbog vas, jer ALLAH, Allah vaš je taj koji je vojHavao za vas.
  • 4 Gledajte, ja sam dao da pripadnu u baštinu vašim plemenima ti narodi koji odolijevaju, kao i svi narodi koje sam pobio od Jordana do Velikog Mora[167], na istoku sunca.
  • 5 ALLAH, vaš Allah, sam ih je potisnuo zbog vaš i izvlastio ih pred vama, na takav način da vi uzmete u posjed njihovu zemlju, kao što je ALLAH, vaš Allah, vama to rekao.
  • 6 Budite dakle veoma snažni i pazite da postupate prema svemu što je Musinoj u knjizi Zakona, a da ne Zaštranite ni desno ni lijevo.
  • 7 Ne ulazite kod tih naroda1 koji odolijHavaju pred vama, ne pravite spomena njihovim Allahovima, ne kunite se njima, ne služite im i ne klanjajte se pred njima;
  • 8 Ali, ako se vi priklonite k ALLAHU, vašem Allahu, kao što ste činili sve do ovog dana,
  • 9 tada, ALLAH će izvlastiti pred vama velike i moćne narode; ta niko nije mogao odoliti pred vama sve do ovog dana.
  • 10 Jedan sam između vas progoniše tisuću, jer ALLAH, Allah vaš taj koji ratuje za vaš što vam je to rekao.
  • 11 Pazite dakle dobro na sebe: ljubite ALLAHA, Allaha svojega.
  • 12 Ali, ako se vi okrenete i priklonite se ostatku tih naroda koji odolijHavaju kod vas, ako vi ugovorite svadbe s njim a, ako vi odlazite kod njih i ako oni dolaze k vama,
  • 13 znajte dobro da ALLAH, Gospodar vaš neće nastaviti izvlašćivati te narode pred vama; oni će biti za vasjedna mreža i zamka, jedan bič za vaše slabine i trnje u vašim očima, sve dok vi ne nestanete šove dobre zemlje koju vam je dao ALLAH, Gospodar vaš.
  • 14 Evo, ja odlazim[169] danas kao što svaka stvar zemna odlazi; ali vi, priznajte svim srcem svojim i svim svojim bićem da ni jedna riječ nije uzmanjkala od svih tih divnih riječi koje bijaše, glede vas, izrekao ALLAH, vaš Allah. Sve vam se ostvarilo, nema ni jedne jedine od tih riječi koja je iznevjerila.
  • 15 Eh dobro! Kao što su se ostvarile divne riječi koje ALLAH, Gospodar vaš, bijaše vam rekao, isto tako ALLAH će ostvariti protiv vašsve one zle riječi sve dok vašne bude istisnuo šte dobre zemlje što ALLAH, Gospodar vaš vam je dao.
  • 16 Ako li vi prekršite *savez ALLAHA? Gospodara svojega, savez koji vam bijaše propisan, ako vi odete služiti drugim Allahovima i klanjati se pred njima, gnjev Allahov zapaliće se protiv vašsi vi će te brzo nestati izdobre zemlje koju vam je dao. “


Savez iz Sišema[uredi]

  • 24 1 Jošua sastavi sva plemena Izrailova u Sišemu i sazva sve *starješine Izrailove, njegove poglavare i njegove službenike: oni se pokloniše pred Allahom[170].
  • 2 Jošua reče svem pučanstvu: ”Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: To bi s druge strane Rijeke kad su vaši očevi stanovali ondje[171], Azer otac Ibrahimov i otac Nahorov, i oni služiše druge Allahove.
  • 3 Ja uzeh vašeg oca Ibrahima s druge strane Rijeke i vodih ga kroz čitavu zemlju Palestinu, ja umnožih potomstvo njegovo i dadoh mu Ishaka.
  • 4 Ja dadoh Ishaku Jakuba i Ezava i ja dadoh u posjed Ezavu planinu Seir. Ali, Jakub i njegovi sinovi siđoše u Egipat.
  • 5 Potom ja poslah Musu i Haruna i ja udarih djelima svojim Egipat u sred njega, potom ja vas izvedoh.
  • 6 Ja izvedoh očeve vaše iz Egipta i vi stigoste do samog mora. Egipćani su progonili očeve vaše sve do *Trstikova mora školima i konjanicima.
  • 7 Vaši očevi zavapiše prema ALLAHU koji stavi tmine između vaši Egipćana, on dovede more nad njih koje ih prekri. Vaše oči su vidjele što ja učinih u Egiptu. Vi ste stanovali u pustinji dugim tokom dana.
  • 8 Ja sam vas odveo u zemju *Amorita koji stanuju s one strane Jordana, ali oni zaratiše s vama. Ja vas oslobodih od njih i vi uzeste u posjed zemlju njihovu, ja sam ih uništio pred vama.
  • 9 Balak, sin Siporov, kralja Moaba, iskrsnu za zaratiti s Izrailom. On posla tražiti Balama, sina Beorova, da vas prokune;
  • 10 Ali ja ne htjedoh slušati Balama: on vašmorade blagosloviti i ja vas oslobodih njegove ruke.
  • 11 Vi bijaste prešli Jordan i stigoste u Jerihon. Gospodari Jerihona zaratiše švama - Amoriti, Periziti, Palestinci, Hititi, Girgašiti, Hiviti i Jebuziti, ali ja vam ih izručih.
  • 12 Ja poslah pred vama tuče koje ih otjeraše[172]daleko od vas, dva kralja Amorita; to ne bi ni po tvojem maču ni po tvojem luku.
  • 13 Ja sam vam dao zemlju gdje se ti nisi mučio, gradove koje vi niste sagradili, a u kojima stanujete, vinograde i maslinike koje vi niste zasadili, a vi im jedete plodove.
  • 14 ” Sada dakle, bojte se ALLAHA i služite ga s poštenjem i vjernošću. Odstranite Allahove koje su služili očevi vaši s druge strane Rijeke i u Egiptu, i služite ALLAHU.
  • 15 Ali, ako vam ne godi služiti ALLAHU, izaberite danaskome hoće te služiti, bilo Allahovima koje su služili vaši očevi kad bijahu s onestrane Rijeke, bilo Allahove Amorita u zemlji kolju vi nastanjujete. Ja i dom moj[173], mi ćemo služiti ALLAHU.“
  • 16 Narod odgovori: ”Daleko od nas misao da napustimo ALLAHA za služiti drugim bogovima!
  • 17 Jer ALLAH je naš Gospodar, on koji nas je uspeo, nas i naše očeve, iz zemlje Egipta, iz kuće ropstva. On je izveo na naše oči velike znakove kojih evo: on nas je čuvao duž čitavog puta koji smo prolazili i između svih naroda posred kojih smo prolazili.
  • 18 ALLAH je otjerao pred nama sve te narode, posebice Amorite koji nastanjivahu zemlju. Mi također, mi ćemo služiti ALLAHU, jer je on taj koji je naš Gospodar. “
  • 19 Jošua reče narodu: “ Vi neće te moći služiti ALLAHU, jer to je jedan Allah *svet, to je jedan ljubomoran[174] Allah koji neće podnositi vaše pobune i grijehe vaše.
  • 20 Kad budete napustili ALLAHA i služili stranim Allahovima, on će se okrenuti protiv vas i nanijeti vam zlo, on će vas uništiti nakon što vam je učinio dobro. “
  • 21 Narod reče Jošui: ” Ne, jer mi ćemo služiti ALLAHU. "
  • 22 Jošua reče narodu: ”Vi ste svjedocima protiv sebe samih da ste vi koji ste izabrali ALLAHA za služiti mu.“ Oni odgovoriše: ” Mi smo tome svjedocima.“
  • 23 - ”Sada dakle, odstranite strane Allahove koji su u sred vas i priklonite svoje *srce k ALLAHU, Gospodu Izrailovom.“
  • 24 Narod odgovori Jošui: ”Mi ćemo služiti ALLAHA, našeg Gospodara, i mi ćemo se pokoriti njegovom glasu. “
  • 25 Jošua sklopi jedan *savez s narodom tog dana; on mu nametnu zakone i običaje u Sišemu.
  • 26 Jošua zapisa te riječi u knjizi Zakona Božjeg. On uze jedan veliki kamen, koji bi uspravljen ondje, pod hrastom[175] u *svetištu ALLAHOVOM.
  • 27 Jošua reče svem narodu: ”Evo, ovaj će kamen služiti kao svjedočanstvo protiv nas, jer on je čuo sav govor ALLAHOV kad je govorio snama; on će služiti svjedočenju protiv vas, iz straha da vi ne prevarite vašeg Gospodina.“
  • 28 Jošua otpusti narod, svakog k svojoj baštini[176].

Jošuina smrt[uredi]

  • 29 Poslije ovih događaja, Jošua, sin Zun-Nunov, sluga ALLAHOV, umrije u dobi od 110 godina.
  • 30 Sahraniše ga na području njegove baštine, u Timnat-Serahu u planini Efraimovoj, na sjeveru brda Gaš.
  • 31 Izrail služiše ALLAHA tokom sveg Jošuinog života i sveg života *starješina koji još poživješe poslije Jošue i koji poznavahu svo djelo što ga ALLAH bijaše ostvario za Izrail.
  • 32 Što se tiče kostiju Jusufovih, koje sinovi Izrailovi bijahu donijeli iz Egipta, njih ukopaše u Sišemu, u dijelu polja koje Jakub bijaše kupio za stotinu srebrenjaka u sinova Hamorovih, oca Sišemova; te kosti uđoše u baštinu sinova Jusufovih.
  • 33 Eleazar[177], sin Harunov, umrije i sahraniše ga na brijegu njegovog sina Pinhasa; onom koje ovom bijaše dano u planini Efraimovoj.

Bilješke uz Jošua[uredi]

  • [1] Ovaj redak indicira idealno rasprostiranje obećane zemlje. Na sjeveru, Liban, planinski masiv ; na sjevero-istoku Eufrat; na zapadu Veliko More tj . Mediteran . Zemlja Hitita označava Siriju i Palestinu .
  • [2] šaputati, mrmljati ili recitirati .
  • [3] Šitim, tj. Akacije (Br 25.1 ; Joz 3.1). To je možda isto mjesto kao i Abel-Šitim (Br 33.49) nekoliko kilo-metara sjeveroistačno od Mrtvog mora - Jerihon, grad blizu Jordana, u dnu doline, na zapadnoj obali .
  • [4] vrata grada zatvaraju : za spriječiti neprijatelje da uđu u grad, vrata ostaju tokom noći zatvorena .
  • [5]terasa : krov kuća bila je jedna terasa ; tu se sušila žetva, ovdje lan namijenjen izradi tekstilnih vlakana .
  • [6]posvetili zabrani (prokletstvu) : vidjeti Dt 2.34 i bilješku .
  • [7]na njegovu glavu : pravni izraz koji izražava uobičajeno krivicu onoga ko je osuđen na smrt (vidjeti Lv 20.9 ; 2Š1.16) .
  • [8] lakat : vidjeti u Glosaru pod MJERE .
  • [9] cijelog svijeta: drugi prijevod sve zemlje, koji je možda izvorni smisao (vidjetiu 3.13; Mi 4.13 ; Pš97.5) proširen potom na sav univerzum ( Za 4.14; 6.5; Jdt 2.5; Ap 11.4) .
  • [10] žetva, radi se o žetvi ječma, poslije žetva lana (Joz 2.6), u času povodnja Jordana izazvanog otapanjem snijega u planinama Libana (travnja) .
  • [11]Adema…Sartan: težak teskt. Adem možda spome-nuta u Oz 6.7, jest jedan grad u Transjordaniji, blizu utoke Jabok . Sartan, susjedni grad, u Palestini, čije je smještanje nesigurno (vidjeti 1Kr 4.12) - More Arabae i Slano More : dva stara imena Mrtvog mora .
  • [12] stepe ili ravnica Jerihona .
  • [13]bojaše ga se ili poštovahu njegov autoritet .
  • [14]Desetog prvog mjeseca je datum pripreme *Pashe, prema Izl 12.3 - Gilgal (krug - uspravljenih kamenova) nije bio identificiran ; to bi mjesto trebalo biti blizu Jordana, vjerojatno na sjevero-istoku Jerihona.
  • [15]nasuprot moru ili u području mor, pokraj Sredozem-og mora - mi bijasmo prošli : autor priče izražava se u ime sveg Izraila i podcrtava tako da prijelaz Jordana obuhvaća još i njegove suvremenike .
  • [16]sileks: upotreba noža od kremena(vidjeti Izl 4.25) dopušta obnavljanje podrijetla obrezanja iz jedne veoma stare periode kad se nije poznavala kovina jedan novi put : u odnosu na obrezanje Izrailita izišlih iz Egipta (r. 4-5), koji čini ono prvi puta .
  • [17]obreza : Obrezanje je nužno radi sudjelovanja u Pashi koja će biti slavljena .(r.10) .
  • [18]teku med i mlijeko : vidjeti Izl 3.8 i bilješku .
  • [19] bruka egipatska : sramota pretrpljena od Izrailita u Egiptu, jer ne bijahu još obrezani - Gilgal : (vidjeti 4.19, i bilješku) ; na hebrejskom to ime dopušta igru riječ i s glagolom prevedenim ja sam okotrljao .
  • [20]Pasha : vidjeti u Glosaru pod KALENDAR ; vidjeti također 4.19 i bilješku . - četrnaestog dana u mjesecu : datum kad se slavi Pasha (vidjeti Izl 12.6) - stepa ili ravnica .
  • [21]prženo klasje obično se spominje samo uz ponudu *prvina (Lv 2.14) .
  • [22]mana: vidjeti Izl 16.13-35-Kanaan : ime koje je obećana zemlja nosila prije dolaska Izrailita .
  • [23]zapovjednik vojske ALLAHove : vidjeti u Glosaru pod MELEK (ALLAHov) .
  • [24]izuj sandale : znak poštovanja svetog mjesta (Izl 3.5) .
  • [25]sedam : ponavljanje ovog broja pokazuje da se radi o liturgiji . - rogovi : vrsta trube od ovnovskih rogova (r.5) ; proizvodi jedan zvuk sličan mukanju goveda .
  • [26]Misli se na bojni poklič.
  • [27]rano jutro u Jozui je upotrijebljeno u smislu jutara važnih dana (velikih) .
  • [28]posvećen zabrani ( prokletstvu) : vidjeti Dt 2.34 i bilješku .
  • [29]donijeti nesreću : ako bi i jedan Izrailit uzeo ono što unaprijed bi posvećeno ALLAHu po zabrani, on bi izazvao gnjev Allaha protiv sveg sabora narodnog (usporediti 7.1) .
  • [30]tabor Izrailov, prema Dt 23.15, to je jedno sveto mjesto i prisutnost klana Rahabinog, sastavljenog od stra nača, učinio bi ga *nečistim .
  • [31]riznica Doma ALLAHova : drugi naziv trezor ALLAHov (r>. 19) .
  • [32]Proklet bio…Jošua oglašava da će dva sina umrijeti zbog rekonstrukcije Jerihona, ili od jedne prirodne smrti shvaćene kao kazna Allahova, ili budući *žrtvom ponuđenom u momentu postavljanja temelja. Prokletstvo će se ispuniti na Hielu iz Betela .
  • [33] Vidjeti Dt 2.34 i bilješku .
  • [34] Bet-Aven…prezrivo ime za koje znači kuća uništenja. Tekst razlikuje Bet-Aven od Betela, ali Ozija (4.15; 5.8; 10.5) i Amoš(5.5) koriste Bet-Aven za označiti Betel .
  • [35]Ševarim : nepoznati lokalitet ; oni ih pobiše u silasku . Smionost se naroda istopi i oteče kao voda .
  • [36]tvoje veliko ime ili: Kako će$ti sada učiniti da budeš priznat za velikog Allaha ?
  • [37]označio, tj. označio ždrijebanjem .
  • [38] iskaži slavu ALLAHu : stereotipni izraz za zakleti krivca da prizna grješku svoju ; Isti izraz je preveden ispovjedite se ALLAHU u Ezd 10.11 .
  • [39]Šinear : staro ime oblasti Babilon (vidjeti Stv 10.10 ; 11.2) - sikal : vidjeti u Glosaru pod MJERE .
  • [40]istresoše ili položiše - pred ALLAHA: tj. pred kovčeg (smatran za tron ALLAHOV) .
  • [41] Dolina Akor nije bila lokalizirana na siguran način. Ona je dopuštala prijelaz iz doline Jordana u planinsko područje središta Palestine .
  • [42]donio zator : istozvučnost (asonanca) između doline Akor i hebrejskog glagola akar što znaći nositi nesreću (uništenje, zator) -n.pr. o izboru riječi zator radi istog razloga -baciše im kamenje : sva je obitelj krivca bila pobijena (zator) . To je jedan stari običaj (Br 16.32) protiv kojeg se diže autor Deuteronomija (24.16) kao i Jeremija (31.20) i Zulkifl (18.4) .
  • [43]u njegovoj pozadini : tj. sa suprotne strane gradskim vratima na koja se obično usmjerava sva pažnja branitelja .
  • [44] Ravnica formirana dnom doline Jordana .
  • [45]u smjeru pustinje : tj. prema nenastanjenim prostorima koji okružuju dolinu Jordana .
  • [46]Taj grad, koji se ne pojavljuje nigdje drugdje , nije ovdje spomenut u grčkom prijevodu .
  • [47] Aj hebrejski hrpa kamenja .
  • [48]sve do večei : lješevi svih pogubljenika ne smiju ostati obješeni tokom noći (Dt 21.22-23) - gradska vrata bijahu obvezni prolaz, kao i mjesto sastanaka gdje su se obavljali javni poslovi .
  • [49] Ebal : vidjeti Dt 11.29 i bilješku .
  • [50]holokaust : vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [51]Garizim : vidjeti Dt 11.29 i bilješku .
  • [52]Veliko More : Mediteran .
  • [53]Gabaon : vidjeti 9.17 i bilješku .
  • [54]prerušiti se :drugi tekst opskrbiti se potrepštinama (nekoliko hebrejskih rukopisa i izvjesne stare verzije) .
  • [55]Lukavstvo stanovnika Gabaona sastoji se u stvaranju dojma da su hodali dugo vremena i da su došli iz daleka (r. 12.13) . Ako bi Hebreji znali da su oni njihovi susjedi, morali bi ih staviti pod zakon zabrane (Dt 20.16-18) .
  • [56]Gabaoniti unaprijed prihvaćaju jednu društveno nižu situaciju (r. 11 i 23) .
  • [57]Ta četiri grada su smještena nekoliko kilometara sjevero-zapadno od Jeruzalema .
  • [58]gnjev : podrazumijHava se da je Allahov .
  • [59]drvosječe i vodonoše: ti su radovi smatrani inferiornima.
  • [60]za dom mojeg Allaha ili za Hram ili još za obred . (r.27) .
  • [61]posvetio zabrani (prokleo): vidjeti Dt 2.34 i bilješku.
  • [62]Četiri grada koji će se ujediniti s Jeruzalemom za bitku protiv Gabaona koji se nalazi jugo-zapadno od Jeruzalema .
  • [63] ogromno kamenje je tuča, kao što će to pokazati slijedeći redak .
  • [64]knjniga Pravednika je jedan stara zbirka pjesama, danas izgubljena ; bila je korištena u knjizi Jozuinoj, ali također i od 2Š1.18 i vjerojatno po 1Kr 8.53, prema grčkoj verziji.-Teško je precizirati točan smisao poetskog fragmenta citiranog po Jozui. Urednik knjige je shvatio i objasnio to kao jedno čudo . Ista je interpretacija u Si 46.4 .
  • [65]Makedai : vidjeti r. 10 .
  • [66] stopalo na vrat : gesta koja označava da je neprijatelj potpuno pobijeđen (vidjeti Pš110.1) .
  • [67]Vidjeti 8.29 i bilješku ;
  • [68]posveti…: vidjeti Dt 2.34 i bilješku .
  • [69]Vidjeti Stv 12.9 i bilješku .
  • [70]Gošen: planinski grad, u Judeji (Joz 15.51), označava s Gabaonom sjevernu granicu Jozuinih osvajanja. Kadeš-Barnea i Gaza čine južnu gra-nicu.
  • [71]Ta četiri grada su smještena na sjeveru ravnice Izreel, u Galileji.
  • [72]Araba: ovdje Araba oz načava dolinu Jordana na jugu Kineretskog mora.
  • [73]Vode Meroma su vjerojatno izvori u podnožju planine Îermak, najvišeg vrha Palestine, u Gornjoj Galileji .
  • [74]Hasor, važan grad u Galileji na sjeveru Kinerets-kog mora .
  • [75]Vidjeti Dt 2.34 i bilješku .
  • [76]Negev : vidjeti 10.41 i bilješku .
  • [77]…Hermon : različiti dijelovi zemlje su nabrojani (r.17) u jednom poredku koji ide od juga k sjeveru .
  • [78]Hiviti: vidjeti u Glosaru pod AMORITIi.
  • [79] Vidjeti Dt 2.34 i bilješku .
  • [80]Gaza, Gat, Ašdod : ta tri grada ne bijahu osvojena od Izrailita. Oni biše okupirani od Filisitnaca (vid.13.3).
  • [81]Ovo poglavlje rekapitulira zaposjedanja Izrailitsko jednog dijela Transjordanije (r.1-6), s druge strane u Cisjordaniji
  • [82]Kinerotsko more drugdje je nazvano Kineretsko more.
  • [83] Refaiti : vidjeti Dt 2.11 i bilješku ;
  • [84]Gešuriti i Makatiti : vidjeti Dt 3.14 i bilješku ;
  • [85] Populacija s juga Palestine koju ne treba zamijeniti s Gešuritima iz r. 11 čija je teritorija dodirivala istačnu obalu Kineretskog mora .
  • [86]Šihor : tok koji oz načava granisu s Egiptom .- Filistinci: vidjeti Stv 26.1 i bilješku. Tekst nabraja pet njihovih glavnih gradova. - Aviti: kanaansko narod koje je nastanjivalo područje Gaze (Dt 2.23) .
  • [87]Radi se o nekadašnjem kraljevstvu Amirija, smještenom, na sjeveru Palestinua.
  • [88]Te teritorije pripadaju dakle Izrailitskim plemenima, ali to još nije učinjeno. Davud je taj koji će ih osvojiti za Izrail otprilike 200 godina kasnije .
  • [89]Gešuriti i Makatiti : vidjeti Dt 3.14 i bilješku - Bašan: vidjeti Dt 1.4 i bilješku .
  • [90]Vidjeti Dt 2.11 i bilješku .
  • [91]baština : pleme Levijevo nije primilo područja (13.33 ; 14.3-4) . Ono je namicalo svoja živežna sredstva iz dijela koji im je pripadao od žrtava (Dt 189.18) - ponude dane ili spaljena jela : vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA .
  • [92] Eleazar, sin Harunov koji ga naslijedi kao poglavar svećenika (Br 20.26-28).
  • [93]tj. zemljišta koje je zajedničko vlasništvo stanovnika grada .
  • [94]Kenizit : član klana Kenaz (Vidjeti Br 32.12) .
  • [95] održati na svom mjestu: hebrejski koristi taj izraz za označiti izaći i vratiti se ( Br 27.17 i bilješku ).
  • [96]Vidjeti Br 13.22 i bilješku .
  • [97]Kirijat-Arba ili grad Arbae .
  • [98] Langa je pojašzemlje koji se pruža u Mrtvo more (More soli ), na jugo-istoku . Drugi prijevod, kao u r. 5, laguna (ili zaljev ) .
  • [99]brzaci Egipta koji se ulijHavaju u Mediteran su tradicionalna granica između Palestinua i Egipta - ïmore : ovje Mediteran, nazJahija također i Velikim Morem u r. 12 .
  • [100] Devor - ne pomiješati ime s gradom blizu Hebrona spomenutog u 10.38-39; 11.21; 21.13 - Gilgal; mjesto neidentificirano, nije isto kao i ono spominjano u 4.19-20; 5.9-10; - Ein-Rogel, ili Izvor Fulona, je jedna od dvije vodene točke u Jeruzalemu, na jugo-istoku grada, u utoku Cedrona i provalije Ben-Hinom (vidjeti slijedeću bilješku).
  • [101]Klanac Ben-Hinom, ili dol sinova Hinomovih, nosi ime starog klana.
  • [102]Brdo Seir je različito od onoga koje se nalazi u Edomu .
  • [103]jezerca : Aksa potražuje zalihe vode, jer Negev je jedna posebno suha regija .
  • [104]Bizoteja umjesto tog imena strije verzije (grčke) kao i tekst Ne 11.27 upotrebljavaju njene depadanse .
  • [105] 29 gradova : nabrajanje obuhvaća trideset i pet gradova a ne dvadeset i devet. Ta razlika se objašnjava možda time što se računalo gradove plemena Šimunova šonim Judinim (vidjeti 19.9) .
  • [106] Taj grad u Planini(r. 48) nema ništa zajedničko šbrdom Karmel .
  • [107]Izreel, ne zamijeniti šIzreelom spomenutim u 19.18 .
  • [108]vode Jerihona tj . izvor fontane Elizeje (vidjeti 2Kr 2.19-21) .
  • [109]Ovaj tekst razlikuje Betel i Luz, bez sumnje šrazlogom. Staro kanaansko svetište iz Betela na kraju je dalo ime susjednom gradu, Luz, (vidjeti Stv 28.19 ; Joz 18.13 ; Sdc1.22-26) .
  • [110] Arkiti (r.2) Jafletiti : bez sumnje kanaanske grupe - more : Mediteran .
  • [111]robovska tlaka : radovi od općeg interesa nametnuti onima koji nisu robovi (vidjeti 9.21) .
  • [112]Galad i Bašon imahu teritorije u središtu i na sjeveru Transjordanije .
  • [113] U srted naše braće: tj. usred članova našeg plemena.
  • [114]more: Mediteran.
  • [115] tri grebena: hebrejski tekst nejasan; prijevod slijedi staru sirijsku verziju. Drugi tekstovi: aramejska verzija ima tri krajine; grčka verzija trećinu Mafeta ; latinska verzija trećinu grada Nefeta .
  • [116]Potomci Jusufovi su pozvani povećati svoju teritoriju nastanjujući planinsko području okupirano po Perizitima i Refaitima, vjerojatno na istoku od Jordana, i raskrčujući šumu.
  • [117]kola od željeza : bojna kola (šdva točka) obložena željeznim pločama. Ona daju nadmoćnost Palestincima u bojevima u ravnici. Zato je Izrail najprije okupirao planinu - Izreel : vidjeti 19.18 i bilješku .
  • [118] Silo je postalo religioznim središtem kad je šator susretanja tu bio postavljen.
  • [119]baciti kocku za vaš: dijelovi namijenjeni plemenima određJahijai su ždrijebanjem .
  • [120]Područje Benjaminovo je smješteno na sjeveru od Jeruzalema.
  • [121]GeliLut : drugo ime Gilgal spomenuto u 15.7 (vidjeti 15.7 i bilješku ).
  • [122]Araba ; vidjeti 8.14 i bilješku ;
  • [123]laguna Slanog mora : vidjeti 15.5 i bilješku .
  • [124]Zabulon je smješten u središtu Donje Galileje, između plemena Neftali (vidj. redak 32 i napomenu) i Ašera (vidjeti r. 24 i bilješku).
  • [125]Betlem na taritoriji Zabulonovoj je različit Betlemu u Judeji spmenutom u 1Š17.12 ; Rt 1.1, etc.
  • [126]teritorija Isakarova je smještena na jugu Kineretskog mora, na zapadu od Jordana .
  • [127]Izreel, grad je dao svoje ime plodnoj dolini koja prolazi Galilejom od istoka prema zapadu (Joz 17.16 ) .
  • [128]Tabor: taj je grad dao svoje ime Brdu Tabor, na granici između Zabulona, Isakara i neftalija; vidjeti fizičku kartu Palestine - Bet-Šemeš (Kuća Sunca), različiti gradovi istog imena spomenuti u 15.10 i 19.38 .
  • [129]Ašer okupira pribrežnu regiju Galileje .
  • [130]Brdo Karmel je jedna linija uzvisina koja se pruža prema Mediteranu gdje formira jedan rt .
  • [131]Grad nazvan Evron nesumnjivo je identičan Avdonu spomenutom u 21.30 . Ortografija obaju imena je vrlo srodna u hebrejskom .
  • [132]Tvrđava Tir je utvrđeni otok nasuprot grada Tira, obalna luka Fenicije .
  • [133]Stara grčka verzija ima Akr sa Sdc1.31 .
  • [134]Nreftali zauzima Galileju uzduž gornjeg toka Jordana i Kineretskog mora.
  • [135]Spominjanje Jude ovdje iznenađuje; riječ ne postoji u tekstu stare grčke verzije.
  • [136]Rama (uzvisina): postoji više gradova tog imena (vidjeti na primjer r. 29) .
  • [137]Postoji više gradova nazvanih tako .
  • [138]Dan bi najprije smješten na obali Mediterana, na zapadu Benjaminu, u regiji Jaffe .
  • [139]Obala Jarkona oplakuje Jaffu .
  • [140]Daniti napustiše svoju prvotnu teritoriju da bi se smjestili na sjeveru, uokolo Lešema (Laiš, Sdc18.7), pokraj izvora Jordana. Ime Dan dano tom gradu služi za formiranje izraza "od Dana do Ber-Ševe" koji izražava totalitet Izrailske teritorije ( Sdc 20.1 ; 1Š3.20) .
  • [141]Vidjeti 14.1 i bilješku .
  • [142]gradovi utočišta : vidjeti Br 35.9-34 . Tradicionalni broj je 6 gradova, vidjeti r.7-8 i Br 35.6 .
  • [143]krvni osvetnik : vidjeti Br 35.12 i bilješku .
  • [144]Ondje se narod sastajao i zasjedao tribunal .
  • [145]Kad je veliki svećenik ulazio u funkciju, nudio je izvanrednu žrtvu za nenamjerne grijehe naroda (Lv 9.15; Br 35.25) . Ta je žrtva osiguravala amnestiju nenamjernom ubojici .
  • [146]Kedeš… posjedovaše svoja svetišta što je vjerojatno podrijetlom prava utočišta u tim gradovima .
  • [147]Vidjeti 14.1 i bilješku .
  • [148]Vidjeti 14.4 i bilješku .
  • [149]Anok ili Anak (15.13) .
  • [150]Prema ovom tekstu
  • [151]Ain : u grčkoj verziji Ašan (vidjeti 15.42 ; 19.7; 1Kr 6.44) .
  • [152]Umjesto Gat-Rimona, već spomenutog u r. 24, stara grčka verzija i paralelni tekst 1Kr 6.55 imenuju Jivleam (Bileam) ; vidjeti Joz 17.11 .
  • [153]Umjesto Dimna, paralelna lista 1Kr 6.62 ima Rimono.
  • {{Refa|1534}R.36-37 manjkaju u najstarijim hebrejskim rukopisima. Nalaze se u grčkom, latinskom i u paralelnoj listi 1Kr 6.63-64. Oni su potrebni za dobiti totalitet od 12 gradova indiciranih u r. 40 .
  • [155]otići k… je izraz podsjećanja na jednu epohu kad Hebreji bijahu nomadi, živeći pod šatorima. Znači: vratiti se doma .
  • [156]zapovijedi Zakona označavaju zajednicu propisa Zakona Musinog .
  • [157]GeliLut : vlastita imenica koju više verzija poznaje kao Gilgal (vidjeti 18.17 i bilješku). Veličanstvenog izgleda Drugi prijevodi : kamani krug, ili distrikt - Plemena Transjordanije htjedoše imati oltar u Palestinuu gdje oni nisu živjeli .
  • [158]U tom i slijedećim redcima sinovi Izrailovi oz načava plemena koja stanuju na zapadu od Jordana - Izgrađeni oltar nasuprot zemlji Kanaan držan je kao konkurentno svetšte Silou i kao jedan znak pobune protiv Allaha (r. 16) .
  • [159]Tisućice : vidjeti Br 1.16 i bilješku .
  • [160]O epizodi Bal-Peorovoj vidjeti Br 25.1-9.
  • [161]Kako se Peor nalazi u Transjordaniji ova ostaje nečista i nepodobna obredu, suprotno Kanaanu gdje se nalazi svetište ALLAHovo.
  • [162] O nevjeri Akanovoj vidjeti Joz 7 - zabrana : vidjeti Dy 2.34 i bilješku .
  • [163]holokaust, ponuda, žrtva mira : vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA. Žrtvovanja mogu biti ponuđena samo na oltaru svetišta Izrailovog, na ulazu u šator susretanja (Lv 1; 2; 3) .
  • [164]Vi nemate ništa šALLAHOM, tj. Vi ne mate nikakvog prava sudjelovati u obredu i slaviti ga - bojati se ALLAHA ili štovati ALLAHA (obredom i ponašanjem sukladnim njegovim zapovijedima ) .
  • [165] Hebreji Transjordanije prave aluziju na kažnjavanje koje bi Allah mogao dosuditi Izrailu ako plemena Transordanije bijahu počinila nevjeru utemeljujući jedan odvojeni kult .
  • [166]nazvaše oltar : drugi prijevodi u ovom redku navode jedno vlastito ime : Ed .
  • [167]Veliko More : Mediteran .
  • [168]tih naroda : kanaansko narod koje je Allah izvlastio u korist Izraila .
  • [169]ja odlazim : to jest ja ću umrijeti (usp. Kr 2.2) .
  • [170]Sišem: sveto mjesto saveza dvanaest plemena (vidjeti Stv 12.6 i bilješku) - pokloniti se pred Allahom: tehnički izraz koji označava svečani zbor, vjerojatno ondje gdje se nalaziše *kovčeg saveza .
  • [171]Rijeka : Eufrat - vaši očevi ili vaši preci .
  • [172]tuče koje ih otjeraše : drugi prijevod obeshrabrenje koje ih potjera .
  • [173]dom ili obitelj .
  • [174]Vidjeti Izl 20.5 i bilješku .
  • [175]hrast Sišemski je slavan u Izrailitskoj tradiciji (vidjeti Izl 12.6 ; 35.4 ; Sdc9.6, 37).
  • [176]svakog k svojoj baštini: tj. svakog na svoj posjed koji mu bijaše dodijeljen .
  • [176]Vidjeti 14.1 i bilješku.


« Prvi pegamberi Biblija (Tomislav Dretar) Sudije »