Biblija (Tomislav Dretar)/Prva Samuelova knjiga

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
« Sudije Biblija (Tomislav Dretar) Druga Samuelova knjiga »

Sadržaj

Prva Samuelova knjiga
[uredi]

Ana u Hramu Siloškom[uredi]

  • 1 1 Bijaše jedan čovjek iz RemataimSofima, iz, planine Efraimove. On se zvaše Elkana, sin Jerohamov, sin Elihuov, sin Tohuov, sin Sufov, jedan Efratejen[1].
  • 2 On imaše dvije žene; jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina imaše djece, Ana ih nije imala.
  • 3 Svake godine, taj čovjek uspinjaše se iz svog grada za pokloniti se pred ALLAHOM, svemoćenim, i za *žrtvovati mu u Silu[2]. Bijahu ondje, kao svećenici ALLAHOVI, dva sina ElijHava, Hofni i Pinhas.
  • 4 Dođe dan kad Elkana nuđaše žrtve. On imaše običaj davati dio svojoj ženi i svim sinovima i kćerima Penininim.
  • 5 Ali Ani, on davaše jedan počasni dio[3], jer je to bilo što Ana volješe, iako ju je ALLAH učinio nerotkinjom.
  • 6 Osim toga, njena joj suparnica nije prestajala nanositi uvrede da bi je ponizila, jer ju ALLAH bijaše učinio nerotkinjom.
  • 7 Tako postupaše Elkana svake godine, svaki put kad se uspinjala u Kuću ALLAHOVU; tako joj Penina nanosiše uvrede. Ana zaplaka i odbi jesti.
  • 8 Njen muž Elkana joj reče: ” Ana, zašto plačeš ti? Zašto ti je srce tužno? Ne vrijedim li ja za tebe više no deset sinova? “
  • 9 Ana se diže nakon što se jelo i pilo u Silu. Svećenik Eli bijaše sjedio na svom sjedištu na ulazu u Hram ALLAHOV.
  • 10 Puna gorčine, ona uputi jednu molitvu ALLAHU plačući bezmjerno.
  • 11 Ona načini ovaj zavjet : ” GOSPODE svemogući, da se ti udostojiš pogledati jad tvoje sluškinje, sjetiti se mene, ne zaboraviti svoju sluškinju i dati svojoj sluškinji jednog dječaka, ja ću ga dati ALLAHU za sve dane svojeg života i britva neće prijeći preko njegove glave[4]“.
  • 12 Kako ona produžavaše svoju molitvu pred ALLAHOM, Eli promatraše njena usta.
  • 13 Ana govoriše u sebi. Samo su joj se usne micale. Nije se čuo njen glas. Eli ju držaše jednom pijanom ženom.
  • 14 On joj reče: ” Hoćeš li ti biti dugo vremena pijana? Idi odspavati svoj mamurluk! “
  • 15 Ana mu odgovori: ” Ja nisam, moj ALLAHe, jedna žena udarena u glavu[5], niti sam pila vina ni bilo što opojno. Ja se samo povjeravah ALLAHU.
  • 16 Ne drži sluškinju svoju za jednu ništariju, jer to je prekomjernost mojih briga i moje tuge koji su me doveli da sam govorila sve do sada. “
  • 17 Eli joj odgovori: ” Idi u miru, i nek' ti Allah Izrailov dodijeli sve što si mu iskala! ”
  • 18 Ona reče: ” Nek' sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima! “ Žena ode, jede i ne imade više isto lice.
  • 19 Oni se digoše u rano jutro i pokloniše se pred ALLAHOM; potom oni se vratiše k domu svom u Ramu. Elkana poznade[6] svoju ženu Anu, a ALLAH se sjeti nje.

Rođenje i djetinjstvo Samuelovo[uredi]

  • 20 No, u navršene dane, Ana, koja bijaše trudna rodi jednog sina. Ona ga nazva Samuel jer, reče ona, iskala[7] sam ga u ALLAHA. “
  • 21 Muž Elkana uspe se sa svom svojom porodice za ponuditi ALLAHU godišnju *žrtvu i ispuniti svoj zavjet[8]
  • 22 Ali, Ana se ne uspe, jer, reče ona svojem mužu, ” sačekajmo da dijete bude odbijeno od sise: tad ću ga ja odnijeti i predstaviti pred ALLAHOM i on će ostati ondje zauvijek. “
  • 23 Njen muž Elkana joj reče: ” Učini onako kako ti se čini dobro. Ostani ovdje sve dok ga ne budeš odbila. Nek' samo ALLAH ispuni svoju riječ[9]. “ Žena dakle ostade i ona dojiše sina svog sve dok ne bijaše odbijen od sise.
  • 24 Kad bi odbijen od sise, ona se uspe s njim, s tri bika, jednom mjerom brašna i jednom mješinom vina; ona ga uvede u Kuću ALLAHOVU u Silu, i dječak poče služiti[10].
  • 25 Oni zaklaše[11] bika i odvedoše dječaka Eliju.
  • 26 Eli reče:” Oprosti, moj ALLAHU! tako istinito kao što si ti živ, moj ALLAHU, ja sam žena koja bijaše pred tobom, ovdje isto, i upućivaše jednu molitvu ALLAHU.
  • 27 Za ovo dijete sam te molila, i ALLAH mi je ustupio što sam mu iskala.
  • 28 Sad je na meni red, ja ga ustupam ALLAHU. Za sav njegov život, on je ustupljen ALLAHU.“ On se pokloni[12] pred ALLAHOM.

Ana zahvaljuje ALLAHU[uredi]

  • 2 1 Ana moliše i reče: ” Ja imam srce radosno milošću ALLAHOVOM i čelo ponosno po milosti ALLAHOVOJ, usta širom otvorena prema neprijateljima mojim: ja se radujem pobjedi tvojoj[13]
  • 2 nema *sveca jednakog ALLAHU. Nema nikog drugog kao ti. Nema Stijene jednake Allahu našem.
  • 3 Ne ponavljajte toliko riječi gorde, nek' glupost ne siđe s vaših usana: ALLAH je jedan Allah koji zna i onaj koji mjeri djela[14].
  • 4 Luka je junački slomljen, oni koji posrću imaju snagu o pojasu.
  • 5 Siti se unajmljuju za kruh, a izglednjeli se odmaraju. Čak i nerotkinja rodi sedam puta, a majka plodna vene.
  • 6 ALLAH daje umrijeti i daje živjeti. Sići u pakao i uspeti se ponovo .
  • 7 ALLAH osiromašuje i obogaćuje, on spušta, on uzdiže također.
  • 8 On podiže slabe iz prašine i izvlači sirotog iz smetišta, da bi ga postavio sjesti s prinčevima i dodijeliti im počasno mjesto. Jer u ALLAHA su stubovi zemlje[15], na njih je postavio svijet.
  • 9 On će sačuvati korak vjerniku svom[16], ali zli će propasti u tminama, jer ne pobjeđuje se snagom.
  • 10 ALLAH, njegovi će neprijatelji biti skršeni, protiv njih, u nebu, on će zagrmiti. ALLAH će suditi cijeloj zemlji. On će dati snagu kralju svom. on će uzdignuti čelo spasitelju[17] svom. “
  • 11 Elkana ode kući svojoj u Ramu. Što se tiče djeteta, ono služiše ALLAHU, u prisutnosti svećenika Elija.

Sinovi svećenika Elija počinjavaju zloupotrebe[uredi]

  • 12 Sinovi Elijevi bijahu ništarije koje nisu poznavale ALLAHA[18]
  • 13 U pogledu naroda, ti su svećenici postupali na slijedeći način: kad bi neko nudio žrtvu, svećenički sluga bi dolazio, čim se kuhalo meso. On bi držao u ruci vilicu s tri zuba.
  • 14 Ubadao bi u zdjelu, kotao, lonac, ili ćup. Sve što bi nabola njegova vilica, svećenik bi uzimao za sebe. Tako su postupali sa svim Hebrejima koji bi dolazili dolje u Silo.
  • 15 Što više, prije no što bi pržili masno[19], službujući svećenik dolazio bi reći čovjeku koji je nudio *žrtvu: ” Daj meso za peći svećeniku. On neće od tebe prihvatiti veće pečeno meso, nego samo sirovo meso. “
  • 16 Ako bi mu čovjek rekao: ” Da najprije spalimo masno, i potom uzmi sve što želiš “, on bi rekao: ” Ne, sad mi ga trebaš dati, inače ću ga uzeti na silu.“
  • 17 Grijeh mladih ljudi bijaše vrlo velik pred ALLAHOM, jer ljudi su činili veliku uvredu ponudi ALLAHOVOJ[20]

Samuel služi ALLAHU u Silou[uredi]

  • 18 Samul, on, vršiše službu u prisutnosti ALLAHOVOJ. Bijaše to jedno dijete ogrnuto efodom od lana[21]
  • 19 Njegova mu majka izrađivaše po jedan maleni ogrtač i donosiše mu ga svake godine, kad se uspinjaše sa svojim mužem ponuditi godišnju *žrtvu.
  • 20 Eli blagosiljaše Elkana i njegovu ženu. On govoriše: ” Nek' ALLAH ti dodijeli jedno potomstvo od te žene u zamjenu za onog koji bi ustupljen ALLAHU! “ I oni se vratiše domu Elkanovom.
  • 21 Kako ALLAH bijaše učinio u korist Ani, ona ostade trudna i rodi tri sina i dvije kćeri, dok je mali Samuel rastao pred ALLAHOM.
  • 22 Eli postade veoma star. On bijaše čuo kako se njegovi sinovi odnosiše prema svim Hebrejima i također da spavaju sa ženama skupljenim na ulazu *šatora susretanja.
  • 23 On im reče: ”Zašto vi činite slične stvari? One za koje ja čujem govoriti loše o vama, sav to narod govori.
  • 24 Prekinite, sinovi moji, jer nije lijep žamor koji ja čujem narod ALLAHOV prepričavati!
  • 25 Ako jedan čovjek griješi protiv drugog, Allah će presuditi. Ali, ako jedan čovjek griješi protiv ALLAHA, ko ima za suditi? “ Oni ne slušaše glas oca svoga. Zato ih ALLAH htijaše usmrtiti.
  • 26 Što se tiče malog Samuela, on je rastao u struku i u ljepoti pred ALLAHOM i pred ljudima.

Kažnjavanje najavljeno Eliju i njegovoj porodice[uredi]

  • 27 Jedan Allahov[22] čovjek pronađe Elija i reče mu: ” Ovako govori ALLAH: Što! Ja sam se otkrio u kući tvoga oca, kad ona bijaše u Egiptu pod vlašću *Faraonovom.
  • 28 Tvojeg oca, ja sam ga izabrao između svih plemena Izrailovih da ga načinim svećenikom svojim, koji se uspinjaše k *oltaru mojem, stavljaše dimiti tamjan i nosiše efod[23] u mojoj prisutnosti. Ja sam dao kući tvojeg oca sve što ponude sinovi Izrailovi.
  • 29 Zašto tvoji sinovi gaze moju *žrtvu i moju ponudu koje sam ja propisao u svojem *Domu? I zašto častiš ti svoje sinove više nego mene, jer vi se mastite naEjjoljim od svih ponuda Izraila, naroda moga?
  • 30 To je ono zbog čega proročanstvo ALLAHOVO da, ja sam rekao: Tvoja kuća i kuća tvojeg oca hodiće u prisutnosti mojoj zauvijek. Ali sada, proročanstvo ALLAHOVO užas! Jer ja cijenim one koji mene cijene, ali oni koji mene prezru pašće u prijezir.
  • 31 Evo dalaze dani kad ću ja slomiti tvoju ruku i ruku oca tvojega[24] : neće više biti starca u tvojoj kući.
  • 32 Vidjećeš jednog suparnikau *Boravištu, i svem dobru koje čini Izrailu; ali, u tvojoj kući, neće više biti starca.
  • 33 Međutim, ja ću jednog od tvojih zadržati pokraj oltara moga, za iscrpiti oči tvoje i nagrizati život tvoj, ali svi izdanci tvoje kuće umrijeće u muževnoj dobi.
  • 34 Ti ćeš ovo imati kao znak onoga što će se dogoditi tvojim sinovima Hofniju i Pinhasu: istog dana, oni će obojica umrijeti.
  • 35 Potom, je ću si podići jednog pouzdanog svećenika. On će postupati prema mom srcu i mojoj želji. Ja ću njemu podići jednu postojanu kuću. On će uvijek hoditi u prisutnosti moga pomazanika[25].
  • 36 I sve ono koje će postojati od tvoje kuće[26] doći će se pokloniti pred njim, za jedan novčiće i komadiće kruha, i on će mu reći: Prihvati me u kakvu svećeničku službu za jedan komad kruha za jesti. “

Allah izabire Samuela kao Pegambera[uredi]

  • 3 1 Mali SAMUEL služiše ALLAHA u prisutnosti Elijevoj. Riječ ALLAHOVA bijaše rijetka u one dane, viđenje ne bi stvar koja se događa.
  • 2 Onog dana, Eli bijaše legao na svoje uobičajeno mjesto. Njegove su oči počele slabiti. On ne mogaše više vidjeti.
  • 3 Svjetiljka Allahova ne bi još ugašena i Samuel bijaše ležao u Hramu ALLAHOVOM, gdje se nalaziše *kovčeg Allahov[27]
  • 4 ALLAH pozva Samuela. On odgovori: ” Evo me! “
  • 5 On se trčeći nađe kod Elija i reče mu: ” Evo me, pošto si me pozvao. “ Ovaj odgovori: ” Ja te nisam zvao. Vrati se leći. “ On ode leći.
  • 6 ALLAH pozva Samuela još jedanput. Samuel se diže: ode naći Elija i reče mu: ” Evo me, pošto si me pozvao. “ On odgovori: ” Ja te nisam zvao, sine moj. Vrati se leći.
  • 7 Samuel još ne poznavaše ALLAHA. Riječ ALLAHOVA još mu se ne bijaše otkrila.
  • 8 ALLAH pozva opet Samuela po treći put. On se diže i ode naći Elija. On mu reče: Evo mu, pošto si me zvao. “ Eli shvati tada da ALLAH pozivaše dijete.
  • 9 Eli reče Samuelu: ” Vrati se leći. I ako te pozove, ti ćeš mu reći: Govori GOSPODE, tvoj sluga sluša. “ I Samuel ode leći na svoje uobičajeno mjesto .
  • 10 ALLAH dođe i pojavi se. On pozva kao i prošli put: ” Samuele, Samuele! “ Samuel reče: ” Govori, tvoj sluga sluša. “
  • 11 ALLAH reče Samuelu: ” Evo ja ću izvršiti jednu stvar u Izrailu, što će zazvoniti u ušima onoga koji bude čuo govoriti o tome.
  • 12 Onog dana, ja ću ostvariti protiv Elija sve ono što sam rekao o njegovoj kući[28], od početka do kraja. Ja mu najavljujem da ću izvršiti pravdu spram njegove kuće zauvijek radi njegove grješke: on znaše da njegovi sinovi vrijeđaju Allaha i ipak ih nije ukorio.
  • 14 Zbog toga ja prisežem kući Elijevoj: Ništa neće nikad izbrisati grješku kuće Elijeve, ni *žrtva, ni ponuda. “
  • 15 Samuel ostade ležati sve do jutra, potom otvori vrata Kuće ALLAHOVE. Samuel se plašio izvjestiti Elija o viđenju.
  • 16 Eli pozva Samuela i reče mu: ” Samuele, sine moj! “ On reče: ” Evo me.“
  • 17 On reče: ” Koju ti je On riječ uputio? Ne skrivaj mi ju, molim te. Nek' ti Allah tako[29] učini i nek' ti još to doda ako li mi zatajiš i jednu jedinu riječ on onoga što ti je On uputio. “
  • 18 Tam mu Samuel izvijesti svu poruku, ništa mu ne krijući. On reče: ” On je ALLAH. Nek' čini što mu se čini dobro. “
  • 19 Samuel poraste. ALLAH bijaše s njim i ne ostavi ni jednu od svojih riječi[30]
  • 20 Sav Izrail, od Dana do Ber-Ševe, doznade da Samuel bijaše ovjerovljen kao *Pegamber ALLAHOV.
  • 21 ALLAH nastavi pojavljivati se u Silou[31] ALLAH, u stvari, otkrivaše se Samuelu, u Silou, po riječi ALLAHOVOJ,
  • 22 i riječ Samuelova upućivala se svem Izrailu.

Izrail pobijeđen od Filistinaca[uredi]

  • 4 1 Izrail pođe u rat protiv Filistinaca. On taborova pokraj EvenEzerom, a Filistinci u Afeku[32].
  • 2 Filistinci zauzeše položaj pred Izrailom, boj se pojača i Izrail bi potučen od Filistinaca: na bojišnicu, u sred polja, oni pobiše oko 4.000 ljudi.
  • 3 Narod se vrati u tabor, a *starješine Izrailske rekoše: ” Zašto li nas je ALLAH potukao danas po Filistincima? Hajdemo tražiti u Silo *kovčeg zavjeta ALLAHOVOG: nek' dođe u sred nas i nek nas spasi od ruke neprijateljeve! “
  • 4 Narod posla ljude u Silo. Oni donesoše zavjetni kovčeg ALLAHA, svemogućeg, sjedećeg nad *kerubinima. Bijahu ondje, pri zavjetnom kovčegu Allahovom, dva sina ElijHava, Hofni i Pinhas.
  • 5 No, čim zavjetni kovčeg ALLAHOV dođe u tabor, svi Hebreji načiniše bučne ovacije i zemlja zadrhta.
  • 6 Filistinci začuše žamor ovacija i rekoše oni: ” Što li znači ovaj bučni žamor ovacija u taboru Hebreja? “ Oni shvatiše da zavjetni kovčeg ALLAHOV bijaše stigao u tabor.
  • 7 Filistinci zadobiše strah ” jer, rekoše oni, jedan je Allah stigao u tabor “. I oni rekoše: ” Nesreća na nas! Jer ne bijaše tako u zadnje vrijeme.
  • 8 Nesreća na nas! Ko će nas istrgnuti iz ruke tako moćenog Allaha? To je Allah koji je nanio Egipćanima sve vrste udaraca[33] u pustinji.
  • 9 Smjelosti! Budite ljudi, Filistinci, da sad ne biste vi bili podloženi Hebrejima kao što oni bijahu vašim robovima. Budite ljudi i bojujte! “
  • 10 Filistinci zapodjenuše boj. Izrail bi pobijeđen i svako pobježe k svom šatoru[34] Poraz bijaše vrlo težak: pade među Hebrejima 30.000 pješaka.
  • 11 Kovčeg Allahov bi uzet, a oba sina ElijHava, Hofni i Pinhas umriješe.

Smrt svećenika Elija[uredi]

  • 12 Jedan čovjek iz Benjamina ode trčeći s bojišta i dospije u Silo isti dan, *rastrgane odjeće i glave pokrivene zemljom.
  • 13 Kad on dođe, Eli bijaše sjedio na svom sjedištu na rubu ceste, iščekujući, jer njegovo srce drhtaše za *kovčegom Allahovm. Čovjek dakle dođe javiti novost u grad, i sav grad zajauka.
  • 14 Eli začu krike i reče si: ” Što znači ta buka koju čini gomila? “ Čovjek dođe u velikoj žurbi objaviti novost Eliju.
  • 15 Eli imaše 98 godina. Imaše ukočen pogled i ne mogaše više vidjeti.
  • 16 Čovjek reče Eliju: ” Ja dolazim s bojišta. Ja sam danas pobjegao s bojišta. “ On reče: Što se to dogodilo, sine moj? “
  • 17 Glasonoša reče: ” Izrail je pobjegao pred Filistincima; i potom, narod je pretrpio teške gubitke; i zatim, tvoja oba sina su mrtva. Hofni i Pinhas; a kovčeg Allahov bijaše uzet. “
  • 18 Čim on načini napomenu o kovčegu Allahovom, Eli pade nauznak sa svog sjedišta pokraj vrata; slomi šiju i umrije. To je zato jer bijaše star i težak čovjek. On bijaše sudio[35] Izrailu tokom 40 godina.
  • 19 Njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porođajem. Kad ona saznade novost o uzimanju kovčega Božjeg i o smrti svojek svekra i svojeg muža, ona se stropošta i porodi, jer je boli bijahu svladale.
  • 20 Kako ona bijaše na samrti, one koje joj pomagahu rekoše joj: ” Razvedri se: to je jedan sin kojeg si ti donijela na svijet. “ Ona ne odgovori niti posveti pažnje.
  • 21 Ona nazva dijete Ikavod , tj…: ” Slava[36], reče ona, je prognanik Izrailov “ aluzija na uzimanje kovčega Božjeg, njenom svekru i njenom mužu.
  • 22 Ona bijaše rekla: ” Slava je prognanik Izrailov “, jer kovčeg Allahov bijaše uzet.

Kovčeg Allahov kod Filistinaca[uredi]

  • 5 1 Filistinci bijahu dakle uzeli *kovčeg Allahov. Oni ga odnesoše iz Even-Ezerau Ašdod[37] .
  • 2 Filistinci uzeše kovčeg Allahov, odnesoše ga u kuću Dagonovu[38] i staviše pokraj Dagona.
  • 3 Ašdoditi se digoše sutradan rano u jutro kad ono Dagon bijaše oboren na zemlju, ispred kovčega ALLAHOVOG. Oni uzeše Dagona i uspraviše ga na njegovo mjesto.
  • 4 Oni se sutradan digoše u rano jutro, a Dagon bijaše pao na zemlju pred ALLAHOVIM kovčegom. Glava Dagonova i njegove obje ruke, odsječene, nalaziše se na pragu. Bar nešto bijaše ondje ostalo od Dagona[39] .
  • 5 Evo zašto, još i danas, u Ašdodu, svećenici Dagonovi i svi oni koji ulaze u kuću Dagonovu ne staju na prag Dagonov.
  • 6 Ruka se ALLAHOVA obori na Ašdodite, i on načini pustoš kod njih. On ih udari tumorima[40], Ašdod i njegovo područje.
  • 7 Kad ljudi Ašdodovi vidješe što to bijaše, oni rekoše: ” Nek' kovčeg Allaha Izrailovog ne ostane kod nas, jer nam je dao suviše mučno osjetiti ruku njegovu, nama samima i Dagonu, našem Allahu! “
  • 8 Oni pozvaše sve prinčeve Filistine da se sastanu kod njih i rekoše im oni: ” Što mi možemo učiniti kovčegu Allaha Izrailova? “ Oni odgovoriše: ” Treba prenijeti kovčeg Allaha Izrailovog u Gat[41]“ I oni preniješe kovčeg Allaha Izrailovog.
  • 9 No, poslije tog prijenosa, ruka ALLAHOVA bi nad gradom. Bi jedna velika panika; ALLAH udari ljude gradske, velike i male: on im posla tumore.
  • 10 Oni poslaše kovčeg ALLAHOV u Ekron; Ali, čim kovčeg ALLAHOV stiže u Ekron, Ehroniti povikaše: ” Oni su premjestili kovčeg Allaha Izrailovog kod mene da propadnem, ja i moj narod[42]
  • 11 Oni pozvaše sve filistinske prinčeve da se sastanu; Oni rekoše: ” Pošaljite kovčeg Allaha Izrailovog i nek' se vrati na mjesto gdje bijaše nek' mi ne donese propast, meni i mom narodu. “ Bila je u stvari jedna smrtna panika u svem gradu, gdje se ruka ALLAHOVA bijaše ljuto oborila.
  • 12 Ljudi koji ne bijahu umrli bijahu napadnuti tumorima i jauk boli iz grada dizao se sve do neba. Filistinci šalju kovčeg natrag u Izrail
  • 6 1 *Kovčeg ALLAHOV ostade sedam mjeseci na području Filistinaca
  • 2 Filistinci pozvaše svećenike i vračare, govoreći: ” Što možemo mi učiniti kovčegu ALLAHOVOM? Pokažite nam kako ga možemo poslati ponovo tamo gdje on bijaše. “
  • 3 Oni rekoše: ” Ako vi povratite kovčeg Allaha Izrailovog, ne šaljite ga bez ičega. Naprotiv, pobrinite se da mu pribavite jednu naknadu. Tada, vi će te biti izliječeni i znaće te zašto se njegova ruka nije odstranila od vas. “
  • 4 Oni rekoše: ” Koju naknadu mu mi trebamo pripraviti? “ Oni rekoše: ” Prema broju prinčHava filistinskih: pet tumora od zlata i pet pacova[43] od zlata, jer to je isto jedna nevolja koja ih je zadesila, kao i vaše prinčeve.
  • 5 Vi će te dakle načiniti slike svojih tumora i pacova koji pustoše vašu zemlju i učinite slavu Allahu Izrailovu, možda će njegova ruka postati lakša nad vama, na vašim Allahovima i vašom zemljom.
  • 6 Čemu otvrdnuti svoje srce[44], kao što su učinili Egipćani i *Faraon? Kad se On poigrao s njima, nisu li ih oni pustili otići?
  • 7 Napravite jedna nova kola i uzmite dvije krave koje doje, a nisu još nosile jaram. Vi će te upregnuti krave u kola i odvojiće te njihove mlade, koje će te odnijeti u staju.
  • 8 Vi će te uzeti kovčeg ALLAHOV i postaviće te ga na kola. Što se tiče zlatnih predmeta koje ste pribavili za naknadu, vi će te ih staviti u jedan kofer pokraj kovčega, i pustiće te ih otići.
  • 9 Vi će te tada vidjeti: ako on uzme put k svojoj zemlji uspinjući se prema Bet-Šemešu[45], to je On sam koji nam je nanio ovo veliko zlo. Ako ne, mi ćemo znati da to nije njegova ruka koja nas je dosegla, da to bijaše samo jedna nesreća. “
  • 10 Ljudi učiniše tako. Oni uzeše dvije krave koje doje, upregoše ih u kola i zadržaše njihove mlade u staji.
  • 11 Oni staviše kovčeg ALLAHov na kola, kao i kofer, pacove od zlata i slike svojih tumora.
  • 12 Krave odoše pravo svojim putem na cestu prema Bet-Šemešu. One slijediše mučuči istu stazu[46], ne skrećući ni desno ni lijevo, prinčevi filistinski idoše otraga sve do granice Bet-Šemeša.
  • 13 Ljudi iz Bet-Šemeša obavljaše žetvu žita u dolini. Podigavši oči, oni opaziše kovčeg i obradovaše vidjeti ga.
  • 14 Stigavši u polje Jozuino kod Bet-Šemeša, kola se tu zaustaviše. Bijaše ondje jedan veliki kamen. Iscijepaše drvo od kola i ponudiše krave u holokaust[47] ALLAHU.
  • 15 *Leviti bijahu skinuli kovčeg ALLAHOV i kofer gdje se nalaziše zlatni predmeti i koji bijaše s njim. Oni ih staviše na veliki kamen. Ljudi iz Bet-Šemeša ponudiše holokauste i zaklaše *žrtve ALLAHU, tog dana.
  • 16 Pet prinčHava Filistinaca, budući to vidjeli, vratiše se u Ekron[48], tog dana.
  • 17 Evo tumora od zlata koje Filistinci pribaviše za naknadu ALLAHU: za Ašdod, jedan; za Gazu, jedan; za Aškelon, jedan; za Gat, jedan; za Ekron[49], jedan.
  • 18 A pacove od zlata: prema broju svih gradova filistinskih ovisnih o pet prinčHava, grada utvrđenog selom bez zidova i u preriji veliki kamen[50] gdje odložiše kovčeg ALLAHOV. Danas još, taj kamen nalazi se u polju Jozue iz BetŠemeša.
  • 19 ALLAH udari ljude iz Bet-Šemeša jer bijahu gledali kovčeg ALLAHOV. Među narodom, on pobi 70 ljudi 50.000 ljudi[51] Narod bi u žalosti, jer ga ALLAH bijaše nemilosrdno udario.
  • 20 Ljudi iz BetŠemeša rekoše: ” Ko se može suprotstaviti ALLAHU, tom svetom Allahu? “ I: ” Kod koga će se uspeti napuštajući nas? “
  • 21 Oni poslaše glasnike stanovnicima Kirijat-Jearima[52], za reći im: ” Filistinci su vratili kovčeg ALLAHOV. Siđite i odnesite ga k sebi. “
  • 7 1 Ljudi Kirijat-Jearima dođoše i odnesoše kovčeg ALLAHOV. Oni ga uvedoše u kuću Abinadabovu, na brijegu, i posvetiše njegovog sina Eleazara za čuvati kovčeg ALLAHOV.

Filistinci pobijeđeni od Izrailaca[uredi]

  • 2 Od dana smještanja *kovčega u Kirijat-Jearimu, bijaše proteklo dosta dana, dvadeset godina veće, otkako sva kuća[53] Izrailova uzdiše za ALLAHOM.
  • 3 Samuel tada reče svoj kući Izrailovoj: ” Ako je to iz sveg vaše srca što se vraćate ka ALLAHU, odstranite od sebe Allahove stranaca i Astarte[54]; upravite vaše srce prema ALLAHU, služite samo njega, i on će vas istrgnuti iz ruku Filistinaca. “
  • 4 Sinovi Izrailovi odstraniše *Bale i Astarte i više ne služiše nego ALLAHA.
  • 5 Samuel reče: ”Skupite sav narod u Mispu[55]: ja ću se zauzeti za vas kod ALLAHA. “
  • 6 Oni se okupiše u Mispi. Oni natočiše vode i razliše ju pred ALLAHOM. Oni *postiše, onog dana, i izjaviše na tom mjestu: ” Mi smo zgriješili protiv ALLAHA. “ A Samuel sudiše sinovima Izrailovim u Mispi[56].
  • 7 Filistinci doznadoše da sinovi Izrailovi bijahu se okupili u Mispi i prinčevi Filistinci popeše se protiv Izraila. Sinovi Izrailovi to doznadoše i uplašiše se Filistinaca.
  • 8 Sinovi Izrailovi rekoše Samuelu: ” Ne ostani nijem! Ne napuštaj nas! Krikni prema ALLAHU, našem Allahu, da nas spasi iz ruku Filistinaca! “
  • 9 Samuel uze jedno janje odojče i ponudi ga cijelog u holokaust[57] ALLAHU. Samuel zavapi prema nebu u prilog Izrailu, a ALLAH mu odgovori.
  • 10 No, dok Samuel nudiše holokaust, Filistinci se primaknuše za potući Izrail. Ali ALLAH, onoga dana, zagrmi velikim praskom protiv Filistinaca. On ih udari panikom i biše potučeni pred Izrailom.
  • 11 Ljudi Izrailovi iziđoše iz Mispe i proganjaše Filistince udarcima svojim sve do BetKara[58]
  • 12 Samuel uze jedan kamen i postavi ga između Mispe i Zuba. On ga nazva Even-Ezer, to jest: Kamen spasa, ” jer, reče on, jer sve dovde[59] nas je ALLAH pomogao “.
  • 14 Filistinci biše oboreni i oni ne počinjaše više prodirati u Izrailovo područje. A ruka ALLAHOVA bi na Filistincima tokom svih dana Samuelovih.
  • 14 Gradovi koje Filistinci bijahu uzeli Izrailu vratiše se Izrailu, od Ekrona do Gata[60]Izrail jednako istrgnu Filistincima njihovo područje. I bi mir između Izraila i *Amorita.
  • 15 Samuel sudiše Izrail svih dana svojeg života .
  • 16 On putovaše svake godine obilaziti Betel, Gilgal[61] i Mispu i sudiše Izrail u svim tim mjestima.
  • 17 On se vraćaše potom u Ramu[62]. Ondje on sudiše Izrail i ondje on sagradi jedan *oltar ALLAHU.

Narod Izrailov traži kralja[uredi]

  • 8 1 Ostarivši, Samuel dade svoje sinove za sudce[63] Izrailu.
  • 2 Njegov prvorođeni sin zvao se Joel, drugi Abija. Oni bijahu Sudije u Ber-Šebi[64].
  • 3 Ali njegovi sinovi ne idoše njegovim stopama. Zavedeni dobiti, prihvaćajući poklone, oni iskriviše pravo.
  • 4 Sve *starješine Izrailove se okupiše i dođoše pronaći Samuela u Ramu[65] Oni mu rekoše:
  • 5 ” Evo te ostarjelog, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Sada dakle, daj nam jednog kralja za suditi[66]

nam kao svi narodi. “

  • 6 Ne dopade se Samuelu ono što su mu rekli: ” Daj nam jednog kralja za suditi nam. “ I Samuel posredova kod ALLAHA.
  • 7 ALLAH reče Samuelu: ” Poslušaj glas naroda o svemu što će ti kazati. Nisi ti taj kojeg odbacuju, veće ja. Oni neće više da ja vlAdem nad njima.
  • 8 Kao što su radili od dana kad sam ih izveo iz Egipta sve do danas, napuštajući mene za služiti druge Allahove, tako oni postupaju također prema tebi.
  • 9 Sada dakle poslušaj njihov glas. Ali, ne uzmanjkaj upozoriti ih: obvijesti ih kako će upravljati kralj koji će nad njima vladati
  • 10 Samuel ponovi sve riječi ALLAHOVE narodu koji mu iskaše jednog kralja.
  • 11 On reče ” Evo kako će vladati kralja nad vama: on će uzimati vaše sinove za uposliti ih oko svojih kola i svoje konjice i oni će trčati ispred njegovih kola.
  • 12 On će ih uzimati za načiniti si tisućenike[67] i pedesetnike, za obavljati njegov rad, za žeti njegovu žetvu, za izrađivati njegovo oružje i njegove oklope.
  • 13 On će uzimati vaše kćeri kao parfimerke, kuharice i pekarice.
  • 14 On će uzimati vaša polja, vaše vinograde i vaše naEjjolje maslinike. On će ih uzimati i davati slugama svojim.
  • 15 On će povećavati dim[68] na vaše žitarice i vaše vinograde i davaće ih svojim *eunusima i svojim slugama.
  • 16 On će uzimati vaše sluge i vaše sluškinje, naEjjolje od vaših mladih ljudi i vaših magaraca za staviti ih u svoju službu;
  • 17 On će povećavati dim na vaša stada. Vi sami, najzad, postajaće te njegovi robovi.
  • 18 Onog dana, vi će te zavapiti zbog tog kralja kojeg si budete izabrali, ali, onog dana, ALLAH vam neće nikako odgovarati.
  • 19 Ali narod odbi poslušati glas Samuelov. ” Ne, rekoše oni. Mi ćemo imati jednog kralja.
  • 20 I mi ćemo biti, mi također, kao svi narodi. Naš će nam kralj suditi, on će izlaziti na našem čelu i bojHavati naše bojeve. “
  • 21 Samuel sasluša sve te riječi naroda i ponovi ih na uho ALLAHU.
  • 22 ALLAH tada reče Samuelu:” Poslušaj njihov glas i daj im jednog kralja. “ Samuel reče ljudima Izrailovim: ” Idite, svako u svoj grad. “

Saul i izgubljene magarice[uredi]

  • 9 1 Bijaše u Benjaminu jedan čovjek zvan Kiš, sin Abiela, sina Serorova, sina Bekoratova, sina Afiahova, sina jednog Benjaminita. Bijaše to jedan srčan čovjek.
  • 2 On imaše jednog sina zvanog Saul, jednog lijepog dječaka. Ni jedan ga sin Izrailov ne bijaše valjan. On preraste sav narod glavom i plećima.
  • 3 Magarice Kišove, oca Saulova, bijahu se izgubile, Kiš reče svojem sinu Saulu: ” Uzmi dakle sa sobom jednog od slugu i pođi u potragu za magaricama. “
  • 4 On prokrstari planinu Efraimovu, on prokrstari zemlju Šališa, ali ih ne nađe. Oni prokrstariše zemlju Šalim[69] : opet ništa. On prokrstari zemlju Benjaminovu: ne nađe ništa.
  • 5 Kad oni stigoše u zemlju Suf[70], Saul reče sluzi koji ga pratiše: ” Hajdemo, vratimo se. Ja se bojim da naš otac ne misli više o magaricama i ne zabrine se za nas. “
  • 6 Sluga mu reče: ” Ali ima u ovom gradu jedan Allahov čovjek! Taj je čovjek ugledan. Sve što on kaže sigurno se dogodi. Hajdemo dakle. Možda će nas on obvijestiti o putovanju koje bijasmo poduzeli. “
  • 7 Saul reče svojem sluzi: ” Eh dobro, hajdemo. Ali, što ćemo mi donijeti tom čovjeku? Nema više kruha u našim torbama i ne odgovara ponuditi čovjeku Allahovom hranu za popudbinu[71] Što mi imamo? “
  • 8 Sluga preuze riječ za odgovoriti Saulu: ” Ja imam sa sobom tačno jednu četvrtinu sikla[72] srebra. Ja ću ju dati Allahovom čovjeku, i on će nas obvijestiti o putovanju našem. “
  • 9 Nekad, u Izrailu, bijaše običaj reći kad se iđaše pitati Allaha za savjet: ” Dođite, hajdemo pronaći jednog vidovnjaka. “ Jer, današnji "*Pegamber", još se uvijek zove "vidovnjak".
  • 10 Saul reče svojem sluzi: ” Dobro rečeno. Dođi, hajdemo. “ I oni odoše u grad gdje se nalaziše Allahov čovjek.
  • 11 Oni prođoše uspon do grada, kad nađoše mlade djevojke koje izlaziše ispumpati vode. Oni im rekoše: ” Vidovnjak da li je ovdje? “
  • 12 One im odgovoriše: ” Da. Ravno pred tobom! Sada požurite, budući da je došao danas u grad jer ima danas jedno javno *žrtvovanje na *visokom mjestu.
  • 13 Čim budete stigli u grad, odmah ga potražite, prije no ode jesti na visokom mjestu, jer narod ne smije jesti prije njegovog dolaska, budući da je on taj koji treba blagosloviti žrtvu; poslije čega, uzvanici mogu jesti. Sada dakle, idite, jer njega, danas, vi će te ga pronaći. “
  • 14 Oni se dakle uspeše u grad.

Saul susreće Samuela[uredi]

Oni uđoše u grad i evo kako Samuel izlaziše ispred njih za uspeti se k *visokom mjestu.

  • 15 No ALLAH bijaše upozorio Samuela jedan dan prije dolaska Saulovog: On mu bijaše rekao: ”
  • 16 Sutra, u isto vrijeme, ja ću ti poslati jednog čovjeka iz zemlje Banjaminove i ti ćeš ga *pomazati kao poglavara mog naroda Izraila i on će spasiti moj narod od ruke Filistinaca. To je zato što ja vidjeh svoj narod i njegov vapaj je dopro sve do mene. “
  • 17 Samuel opazi Saula. ALLAH mu odmah prišapnu: ” Evo čovjeka za kojeg sam ti rekao: To je onaj koji će držati moj narod u ruci. “
  • 18 Saul se primaknu Samuelu posred pristupa i reče mu: ” Molim te, označi nam gdje je kuća vidovnJakuba. ”
  • 19 Samuel odgovori Saulu: ” Ja sam vidovnjak. Uspni se preda mnom na visoko mjesto. Vi će te danas jesti sa mnom. Sutra u jutro, ja ću te pustiti otići i ja ću ti naznačiti ono što te zaokuplja.
  • 20 O onom što je s tvojim magaricama zalutalim ima tri dana, ne misli više: one su pronađene. I kome pripada sve ono što je najdragocijenije u Izrailu? Zar ne tebi i svoj kući tvojeg oca? “
  • 21 Saul odgovori: ” Nisam li ja Benjaminit, iz jednog od najmanjih plemena Izrailovih i moja obitelj nije li posljednja od svih porodice plemena Benjaminovog? Zašto mi dakle ti govoriš na takav način? “
  • 22 Samuel uze Saula i njegovog slugu, uvede ih u dvoranu i dade im jedno mjestu na čelu uzvanika bijaše ih jedna tridesetina.
  • 23 Samuel reče kuharu: ” Posluži dio koji sam ti ja dao, onaj za koji ti rekoh: Ostavi ga sa strane. “
  • 24 Kuhar donese but i rep[73] I stavi ih pred Saula i reče: ” Evo što je ostalo. Ti si poslužen: jedi! Jer to je posebno za tebe sačuvano kad je rečeno: Ja pozivam narod. “ Saul jede dakle sa Samuelom onog dana.
  • 25 Oni potom siđoše s visokog mjesta u gradu, i on porazgovara sa Saulom na terasi.
  • 26 Oni se digoše rano.

Samuel pomazuje Saula kao kralja Izrailovog[uredi]

i, čim se razdani, Samuel pozva Saula s terase. On mu reče: ” Na put! Ja ću te voditi. “ Saul pođe i obojica, on i Saul, iziđoše napolje.

  • 27 Oni siđoše do ruba grada kad Samuel reče Saulu: ” Reci sluzi da prođe ispred nas. “ On pređe naprijed. ” A ti, stani sada, da ti ja priopćim riječ Božu.”
  • 10 1 Samuel uze bočicu ulja, sasu je na glavu Saulovu i poljubi ga. On reče: ” Nije li ALLAH koji te je *pomazao kao *poglavara svoje baštine[74]?
  • 2 Danas, pošto me budeš napustio, ti ćeš susreti dva čovjeka pokraj Rahelinog groba na Benjaminovoj granici u Selsahu[75] Oni će ti reći: Magarice koje si ti išao tražiti, pronađene su, a sada je tvoj otac zaboravio na priču o magaricama i brine se za vas. On si reče: Što mogu učiniti za svog sina?
  • 3 Odavde, goneći dalje ti ćeš stići k hrastu Taborovu. Ondje doći će te tražiti tri čovjeka uspinjući se prema Allahu u Betelu[76], jednog koji nosi tri jareta, drugog koji nosi kruhove, trećeg koji nosi vina.
  • 4 Oni će te pozdraviti i daće ti dva kruha: ti ćeš ih primiti iz njihove ruke.
  • 5 Potom ti ćeš stići u Giveu Allahovu, gdje borave upravitelji filistinski[77] Ondje, kad budeš ušao u grad, naići ćeš na jednu družinu *Pegambera koji silaze s *visokog mjesta, prethođeni harfama, tamburinima, frulama i citrama. Oni će biti obuzeti jednim proročkim zanosom.
  • 6 Tad će na tebe pasti duh ALLAHOV, ti ćeš pasti u zanos s njima i bićeš promijenjen u jednog drugog čovjeka.
  • 7 Kad budeš vidio kako se pojavljuju znakovi, učini što budeš trebao, jer Allah je s tobom.
  • 8 Ti ćeš sići prije mene u Gilgal[78]. Što se tiče mene, ja ću sići pridružiti ti se, za ponuditi holokauste i *žrtve mira. Ti ćeš me čekati sedam dana sve dok ne dođem pridružiti ti se . Tad ću ja tebi priopćiti što ti je činiti. “
  • 9 Čim se Saul bi okrenuo napuštajući Samuela, Allah mu promijeni *srce i svi se znakovi zbiše u onaj dan.
  • 10 Kad oni stigoše u Giveu, jedna družina Pegambera dolaziše im u susret. Tad duh Allahov pade na njega, i on pade u zanos s njima.
  • 11 Sva njegova ranija saznanja mu dođoše: ona Pegamberova, s prorocima! Kaže se u narodu: ”Što se dogodi dakle sinu Kišovu? Saul je li također među prorocima? “
  • 12 Jedan čovjek iz mjesta se umiješa za reći: ” Ali ko je dakle njihov otac[79]? “ Evo zašto je ta riječ prešla u poslovicu: ” Saul da li je također među prorocima? “
  • 13 Vrativši se iz zanosa, Saul stiže do visokog mjesta.
  • 14 Njegov mu stric reče, njemu i njegovom sluzi: ”Kamo ste vi išli? “ On odgovori: ” U potragu za magaricama. Ali, mi nismo ništa vidjeli pa smo otišli kod Samuela.
  • 15 Stric Saulov reče: ” Pričaj mi, molim te, što vam je rekao Samuel. “
  • 16 Saul reče svojem stricu: ” On nam je pričao da magarice bijahu pronađene. “ Ali, glede kraljevstva, on mu ne ispriča ništa od onoga što njemu bijaše rekao Samuel.

Saul označen za kralja žrijebanjem[uredi]

  • 17 Samuel sazva narod kod ALLAHA u Mispu[80]
  • 18 On reče sinovima Izrailovim: Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: Ja sam taj koji vas je izveo iz Egipta i koji vas je istrgao iz ruku Egipta i svih Kraljeva koji su vas tlačili.
  • 19 A vi, danas, vi ste odbacili svojeg Allaha[81], onog koji vas je oslobodio od svih vaših nesreća i svih vaših nevolja, a vi mu bijaste rekli: Ti ćeš nam dati jednog kralja. Sada dakle, predstavite se pred ALLAHA, po plemenima i po zadrugama.
  • 20 Samuel primaknu sva plemena Izrailova: pleme Benjaminovo bi označeno.
  • 21 On primaknu pleme Benjaminovo po zadrugama: zadruga MatrijHava bi označena. Potom Saul, sin Kišov bi označen. Tražiše ga ne našavši ga.
  • 22 Pitaše ponovo ALLAHA: ” Neko drugi[82] da li je došao ovamo? ALLAH reče: ” Evo ga, sakriven pokraj prtljage.“
  • 23 Potrčaše tražiti ga i on se pojavi u sred naroda: on nadvisivaše sav narod glavom i plećima.
  • 24 Samuel reče svem narodu: ” Jeste li vi vidjeli onog koga je izabrao ALLAH? Nema mu jednakog u svem narodu. “ Sav narod načini ovacije kličuči: ” Živio kralj! “
  • 25 Samuel izloži narodu kraljevsko pravo i on ga upi sa u jednu knjigu, koju odloži pred ALLAHA. Potom Samuel otpusti sav narod, svakog k svojoj kući.
  • 26 Saul također ode k domu svom u Giveu[83] Pođoše s njim junaci kojima Allah bijaše taknuo *srce.
  • 27 Ali ništarije rekoše: ” Kako će nam ovaj vladati? “ Oni ga prezriješe i ne donesoše mu dara. Ali, on ostade ravnodušan.

Saul odnosi jednu pobjedu nad Amonitima[uredi]

  • 11 1 Nahaš, Amonit uspe se protiv Jabeša Galadskog[84] i opsjede ga. Svi ljudi Jabeša rekoše Nahašu: ” Udesi nam jedan savez i mi ćemo ti služiti. “
  • 2 Nahaš Amonit im reče: ” Evo kako ću vam ga ja dodijeliti: kopajući vam svakom desno oko. Ja ću dosuditi tu sramotu svem Izrailu. “
  • 3 Starješine Jabeša mu rekoše: ” Pusti nas sedam dana. Mi ćemo poslati glasonoše po svem području Izrailovom i, ako niko ne dođe nas spasiti, mi ćemo izići pred tebe predati se. “
  • 4 Glasnici stigoše u Giveu Saulovu[85] i donesoše ovo priopćenje u uho narodu. Narod stade jecati.
  • 5 Tačno u tom času Saul se vraćaše iz polja, iza svojih goveda. Saul reče: ” Zašto dakle narod plače? “ Ispričaše mu što su rekli ljudi iz Jabeša.
  • 6 Duh Allahov spusti se na Saula kad on sasluša te riječi, i on pade u strašnu srdžbu.
  • 7 On uze par goveda, raskomada ih i, posredstvom glasonoša, on razasla komade po svem području Izrailovom, dajući reći: ” Onaj koji ne pođe u boj iza Saula i Samuela, evo što će se učiniti govedima njegovim! “ ALLAH učini da padne užas po narodu i oni pođoše kao jedan čovjek.
  • 8 Saul izvrši smotru naroda u Bezeku[86]: bijaše 300 tisuća sinova Izrailovih, ljudi Judinih 30 tisuća.
  • 9 Rekoše glasnicima: ” Vi će te ovako reći ljudima Jabeša Galadskog: Sutra u najvreliji čas[87], vi će te imati pomoće. “ Glasonoše dođoše obvijestiti ljude Jabeša Galadskog. Oni biše radosni.
  • 10 Ljudi Jabešovi rekoše: ” Sutra, mi ćemo izići pred vas, i vi će te postupiti s nama prema svojoj volji[88]
  • 11 Dakle, sutradan, Saul podijeli narod u tri dijela. Oni prodriješe u tabor u jutarnje bdijenje[89]i udaraše Amonite sve do najvrelijeg časa dana. Preživjeli se raspršiše, i ne ostadoše ni dvojica zajedno.
  • 12 Narod reče Saulu: ” Ko su oni koji govoriše: Saul zar će vladati nad nama? Izručite nam te ljude da ih pogubimo! “
  • 13 Saul reče: ” Niko neće biti pogubljen u jedan ovakav dan, danas, ALLAH je je odnio pobjedu u Izrailu“
  • 14 Samuel reče narodu: ” Dođite, hajdemo u Gilgal[90] : mi ćemo obnoviti kraljevstvo. “
  • 15 Sav narod dakle ode u Gilgal. Ondje, učiniše Saula kraljem, u prisutnosti ALLAHOVOJ, u Gilgalu, ondje ponudiše *žrtve mira u prisutnosti ALLAHOVOJ, a Saul i svi ljudi Izrailovi se prepustiše velikom radovanju.

Samuelova besjeda narodu[uredi]

  • 12 1 Samuel reče svem Izrailu: ” Evo ja sam poslušao vaš glas u svemu što ste mi rekli: ja sam učinio vladati nad vama jednog kralja.
  • 2 A sada, evo kralja koji ide pred vama. Ja, ja sam star, ja sam pobijelio, a moji su sinovi ovdje s vama. Ja sam taj koji je išao pred vama od svoje mladosti sve do ovog dana.
  • 3 Evo me. Posvjedočite o meni pred ALLAHOM i pred njegovim Mesihom[91]: od koga sam ja uzeo jedno govedo i od koga sam uzeo jednog magarca? Koga sam ja izrabljivao i koga sam tlačio? Kome sam iznudio novas za zatvoriti oči pred vašim slučajem? Ja ću vam ga vratiti. “
  • 4 Oni rekoše: ” Ti nas nisi izrabljivao. Ti nas nisi tlačio. Ti nisi nikom ništa iznudio. “
  • 5 On im reče: ” ALLAH je svjedokom s vama i njegov Mesih, u ovaj dan, da vi niste ništa našli u mojoj ruci. “ Odgovoriše: ” Svjedokom je. “
  • 6 A Samuel reče narodu: ” ALLAH koji učini s Musom i Harunom i izvede vaše očeve[92] iz Egipta! “
  • 7 ” A sada, stanite ondje: ” pred ALLAHA, ja ću izreći protiv vas sve činove pravde ALLAHOVE izvršene prema vama i vašim očevima.
  • 8 Kad Jakub bi stigao iz Egipta, vaši očevi su vapili prema ALLAHU i ALLAH posla Musu i Haruna koji izvedoše očeve vaše iz Egipta i smjestiše ih u ovom mjestu.
  • 9 Ali, oni su zaboravili ALLAHA, svojeg Allaha, i on vas je prodao Siseri, zapovjedniku vojske Hasorove, Filistincima i kralju Moaba[93] , koji zarati s njima.
  • 10 Tada, oni su vapili prema ALLAHU: mi smo zgriješili, jer smo napustili ALLAHA i služili *Bale i Astarte[94] Sada, istrgni nas iz ruku naših neprijatelja i mi ćemo ti služiti.
  • 11 I ALLAH je poslao Jerubala, Bedana, Jeftea[95] i Samuela, i on vas je iščupao iz ruku vaših okolnih neprijatelja, a vi ste nastanjivali zemlju u sigurnosti.
  • 12 Ali, kad ste vi vidjeli da Nahaš[96], kralj sinova Amonovih, dolazi vas napasti, vi ste mi rekli: Ne, to je jedan kralj koji će nad nama vladati. A ipak ALLAH, vaš Allah, je vaš kralj.
  • 13 Sada dakle, evo kralja kojeg ste vi izabrali, kojeg ste iskali, i evo da vam je ALLAH dao jednog kralja.
  • 14 Ako se vi bojite ALLAHA, ako ga služite, ako slušate njegov glas, da se ne bunite protiv zapovijedi ALLAHOVIH, tada vi sami i kralj koji vlada nad vama, vi će te nastaviti slijediti ALLAHA, svojeg Allaha.
  • 15 Ali, ako vi ne slušate glas ALLAHOV, ako se vi bunite protiv zapovijedi ALLAHOVIH, ruka će vas ALLAHOVA dosegnuti kao što je i vaše očeve[97]
  • 16 Sada još, stojte ovdje i vidite ovu veliku stvar koju će ALLAH izvesti pred vašim očima.
  • 17 Nije li sada u toku žetva žita? Ja ću zazvati ALLAHA, a on će učiniti da zagrmi i padne kiša[98] Shvatite dakle i vidite veličinu zla koje ste počinili u očima ALLAHOVIM tražeći za sebe jednog kralja. “
  • 18 Samuel zazva ALLAHA i ALLAH dade grmiti i kišiti, u onaj dan, i sav narod pade u jedan veliki strah od ALLAHA i od Samuela.
  • 19 Sav narod reče Samuelu: ” Posreduj za svoje sluge kod ALLAHA, tvojeg Allaha, da mi ne bismo umrli, jer, svim našim grijesima mi smo dodali krivicu iskanja za sebe jednog kralja. “
  • 20 Samuel reče narodu: ” Ne bojte se. Vi ste ti koji su načinili sve ovo zlo. Ipak ne odstranjujte se od ALLAHA, veće služite ALLAHU svim svojim srcem.
  • 21 Ne odstranjujte se, jer to bi bilo radi slijeđenja ništavila[99] koji ne služe ničemu i koji ne mogu osloboditi, jer nisu drugo do ništa.
  • 22 U stvari, ALLAH neće ostaviti svoj narod, zbog svojeg velikog *Imena, pošto je ALLAH htio učiniti od vas svoj narod.
  • 23 Glede mene, bilo bi gnusno zgriješiti protiv ALLAHA prekidajući posredovati u vašu korist.
  • 24 Samo se bojte ALLAHA i služite ga s odanošću, svim svojim srcem.Vidite, u stvari, kako se pokazao prema vama!
  • 25 Ali ako vi činite zlo, biće te uništeni, vi i vaš kralj. “

Pobuna protiv Filistinaca. Grješka Saulova[uredi]

  • 13 1 Saul imaše ... godina kad postade kraljem i on vladaše dvije godine nad Izrailom[100].
  • 2 Saul si izabra tri tisuće ljudi u Izrailu: bijaše ih 2000 s njim u Mikmasu i na planini Betel, i tisuća s Junuztanom, u Giveai Benjaminovoj. on otpusti ostatak naroda, svakog k svojim šatorima[101].
  • 3 Junuztan obori upravitelja Filistinaca koji bijaše u GHavau[102] i Filistinci to saznadoše. Tada Saul dade zasvirati iz roga po svoj zemlji govoreći: ” Nek' Hebreji čuju! “
  • 4 Sav Izrail doznade novost: Saul bijaše oborio upravitelja Filistinaca, i Izrail bijaše postao nepodnosiv Filistincima. Narod se dakle prikupi iza Saula u Gilgalu[103].
  • 5 Filistinci se bijahu krenuli protiv Izraila. Oni imadoše 30 tisuća kola,
  • 6 tisuća konjanika i jednu vojsku brojnu poput zrna pijeska na obalama. Oni se uspeše taborovati u Mikmasu, istačno od Bet-Avena[104].
  • 6 Ljudi Izrailovi se nađoše pred porazom, jer narod bijaše pritješnjen. Narod se dakle skri u pećine, rupe, stijene, podzemlje i bunare.
  • 7 Hebreji čak prijeđoše Jordan da bi došli do zemlje Gad i Galad. Saul bijaše još u Gilgalu i iza njega sav narod strijepiše.
  • 8 Saul pričeka sedam dana sastanak sa Samuelom[105], ali Samuel ne dođe u Gilgal, i narod napusti Saula i rasprši se.
  • 9 Saul reče: ” Donesite mi holokaust i *žrtve mira. “ On ponudi holokaust[106].
  • 10 Tačno kad on završavaše nuditi holokaust, Samuel stiže. Saul mu iziđe u susret za pozdraviti ga.
  • 11 Samuel reče: ”Što si to učinio? Saul reče: ”Kad sam vidio da me narod napušta i raspršuje se, da ni ti ne dolaziš na sastanak i da Filistinci se bijahu skupili u Mikmasu ,
  • 12 ja sam si rekao: Sada, Filistinci će sići i uhvatiti me u Gilgalu, a da nisam umirio ALLAHA[107]. Tada, ja sam uzeo sa sobom i ponudio holokaust. “
  • 13 Samuel reče Saulu: ” Ti si postupio kao jedan luđak! Ti nisi čuvao zapovijed ALLAHOVU, Allaha svoga, onu koja ti je bila propisana. Sada, u stvari, ALLAH bi mogao uspostaviti tvoje kraljevstvo zauvijek nad Izrailom.
  • 14 Ali sad, tvoje kraljevstvo neće opstati. ALLAH si je tražio jednog čovjeka prema svojem srcu i ALLAH ga je postavio kao poglavara svojem narodu[108], pošto ti nisi čuvao ono što ti ALLAH bijaše propisao. “
  • 15 Samuel pođe na put i uspe se od Gilgala u Giveu Benjaminovu. Saul prebroji narod koji se nalaziše s njim: otprilike *600 ljudi.
  • 16 Saul, sin Junuztanov i narod koji se nalaziše s njima boraviše u GuHavau Benjaminovu, dok Filistinci taborovaše u Mikmasu.
  • 17 Jedan odred za uništavanje iziđe iz filistinskog tabora podijeljen u tri grupe. Prva se grupa usmjeri prema Ofri, u zemlju Šual[109],
  • 18 druga prema granici koja vlada Prodolom Hijenesa[110] prema pustinji.
  • 19 U svoj zemlji Izrailovoj ne nalaziše se više kovača, jer Filistinci si bijahu rekli: ” Hebreji si ne trebaju izrađivati mačeve ili koplja. “
  • 20 Svi Hebreji silaziše dakle kod Filistinaca za naoštriti svoj lemeš, svoju motiku, svoju sjekiru ili svoje dlijeto[111].
  • 21 Oštrenje stajaše dvije trećine sikla za lemeše, motike[112], sjekire, vraćanje u stanje oštrine.
  • 22 Dakle, u dan boja, vojska Saulova i Junuztanova se nađe lišena mačHava i kopalja. Nađe ih se ipak za Saula i njegovog sina Junuztana.
  • 23 Jedna postroEjja Filistinaca iziđe prema klancu Mikmasa.

Jonatan napada postaju Filistinaca[uredi]

  • 14 1 Jednog dana, Jonatan, sin Saulov, reče svojem konjušaru: ” Dođi, pođimo sve do postaje Filistinaca koja je s one druge strane. “ Ali on ne obavijesti oca svoga. Saul bijaše sjedio na granici Givee, pod mogranjem koji je u Migronu[113] Bijaše s njim otprilike 600 ljudi.
  • 3 Ahija, sin Ahituvljev, brat Ikvudov, sin Pinhasov, sin Elijev, svećenika ALLAHOVOG u Silu, nosiše efod[114] Narod ne znaše da Jonatan bijaše otišao.
  • 4 U jednom tjesnacu koji Jonatan tražiše za prijeći i napasti Filistinsku postaju, nalaziše se sa svake strane po jedna usjeklina u stijenu, jedna se zvaše Boses, a druga Sene.
  • 5 Jedna od usjeklina se dizala na sjeveru, nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gevi[115].
  • 6 Jonatan reče svojem konjušaru: ”Dođi,pođimo sve do postaje ovih *neobrezanika. Možda će ALLAH zauzeti za nas; u stvari, bili brojni ili ne, ništa ne sprječava ALLAHA da dadne jednu pobjedu.“
  • 7 Njegov mu konjušar reče: ”Učini sve po svojoj zamisli. Napreduj, i ja te slijedim, u tvojoj namisli.“
  • 8 Jonatan reče: ” Sada, idimo u njihovom pravcu, i bićemo otkriveni od njihovih ljudi.
  • 9 Ako li nam kažu: Stoj! Čekajte dok ne dođemo do vas!, mi ćemo ostati na mjestu i nećemo se uspinjati prema njima.
  • 10 Ali, ako kažu: Uspnite se k nama!, mi ćemo se uspeti: tako će ih ALLAH izručiti u naše ruke. Mi ćemo time imati jedan znak. “
  • 11 Oni se dakle dopustiše otkriti obojica od postaje Filistinaca. Filistinci rekoše: ” Evo Hebreja kako izlaze iz rupa gdje se bijahu skrili.“
  • 12 Ljudi iz postaje, obratiše se Jonatanu i njegovom konjušaru, rekoše im: ”Uspnite se prema nama imamo vam nešto priopćiti.“ Jonatan reče svojem konjušaru: ”Uspni se za mnom, ALLAH ih je izručio u ruke Izrailu.“
  • 13 Jonatan se uspe, pomažući se i rukama i nogama, praćen od svojeg konjušara. Filistinci padoše pod Jonatanovim udarcima, a njegov ih konjušar dovršavaše iza njega.
  • 14 Taj prvi udar Jonatanov i njegovog konjušara obori dvadesetinu ljudi, na površini od jedva jedne polovine brazde[116].
  • 15 To načini užas u taboru, u polju i među narodom. Postaja i odred za uništenje biše užasnuti također i oni. Zemlja se tresla i to bi jedan užas od Allaha[117].

Filistinci u rasulu[uredi]

  • 16 U Givei Benjaminovoj osmatrači Saulovi osmatraše. Oni vidješe gomilu rasuti se u svim pravcima.
  • 17 Saul reče narodu koji bijaše s njim: ” Načinite dakle poziv i vidite ko je to otišao od nas. “ Oni pozvaše: manjkaše Jonatan i njegov konjušar.
  • 18 Saul reče Ahijau: ” Primakni *kovčeg Allahov. “ Bijaše tu, u stvari, onog dana kovčeg Allahov i sinovi Izrailovi[118]
  • 19 No, za vrijeme dok Saul govoriše svećeniku, uznemirenje se poveća u taboru Filistinaca. Saul reče svećeniku: “Povuci ruku svoju.“
  • 20 Saul i sav narod koji biješe s njim skupiše se i dospješe do bojnog polja. Oni bijahu izvukli mačeve jedni protiv drugog i bijaše opća zbrka. Hebreji koji najprije bijahu u službi Filistinaca i koji bijahu uspeli se u tabor s njima načiniše zaokret da bi se spojili s Izraleom na strani Saula i Jonatana.
  • 22 Svi ljudi Izrailovi koji se bijahu skrili u planini Efraimovoj, doznajući za rasulo Filistinaca, staviše se, oni također, gaziti ih ubijajući.
  • 23 ALLAH dade pobjedu Izrailu, onog dana, a bitka se protegnu s one strane Bete-Avena[119].
  • 24 Ljudi Izrailovi bijahu patili, onog dana, jer Saul bijaše obvezao narod ovom prisegom: ” Proklet bio čovjek koji će uzeti hranu prije večei[120], prije nego se ja budem osvetio neprijateljima. “
  • 25 U narodu dakle niko ne bijaše okusio hrane.

Narod spašava Jonatana[uredi]

Sva zemlja[121] bijaše ušla u šumu. Na zemlji, bijaše meda.

  • 26 Kad narod uđe u šumu, kad ono teče med. Niko ipak ne prinese ruku k ustima svojim, jer narod imaše strah od prisege.
  • 27 Ali, Jonatan ne bijaše čuo oca svojeg naložiti narodu prisegu. On ispruži štap koji imaše u ruci, umoči mu vrh u med, potom prinese ruku k svojim ustima: njegov pogled postade svijetao[122]
  • 28 Neko iz naroda se umiješa i reče: ” Tvoj je otac nametnuo narodu jednu svečanu prisegu, izjavljujući: ” Proklet bio čovjek koji će uzeti hranu danas. A narod je iscrpljen. “
  • 29 Jonatan reče: ” Moj otac je donio nesreću zemlji. Gledajte kako ja imam svijetao pogled pošto sam okusio malo ovog meda.
  • 30 S jačeg razloga, ako, danas, narod se bijaše nahranio na plijenu nađenom kod neprijatelja, poraz nanesen Filistincima ne bi li bio još jači? “
  • 31 U onaj dan oni potukoše Filistince, od Mikmasa sve do Ajalona[123] Narod, potpuno iscrpljen,
  • 32 baci se na plijen. On uze sitnu stoku, goveda i telad, pokla ih na tlu i pojede iznad krvi[124]
  • 33 Izvjestiše o tom Saula: ” Narod, rekoše mu, je u toku zgrješenja protiv ALLAHA jedući iznad krvi! “ Saul reče: ” Vi ste izdajnici! Dokotrljajte, k meni, jedan veliki kamen! “
  • 34 Saul reče: ” Raspršite se među narod i recite: Neka svako donese mi govedo ili ovcu svoju. Vi će te ju zaklati i jesti ovdje, ne zgriješivši protiv ALLAHA jedući kod krvi. “ Te noći, u svem narodu, svako donese govedo koje pridržaše, i zakla ga na tom mjestu.
  • 35 Tako je Saul podigao ALLAHU jedan *oltar: bio je to prvi oltar koji on podiže ALLAHU.
  • 36 Saul reče: ” Siđimo u potjeru Filistinaca tokom noći: pljačkaćemo ih sve do zore i nećemo dopustiti nikome da ostane. “ Oni rekoše: ” Učini sve što ti godi. “ Svećenik reče: ” Približimo se Allahu čak i ovdje[125]. “
  • 37 Saul upita Allaha: ” Trebam li ja sići u potjeru Filistinaca? Hoćeš li ih ti izručiti u naše ruke? “ Ali, onog dana, Allah mu ne odgovori.
  • 38 Saul reče: ” Primaknite se ovdje, svi vi, poglavari naroda. Doznajte u čemu se sastoji današnji grijeh.
  • 39 Da, po ALLAHOVOM životu, spasitelju Izraila, čak i da se radi o mom sinu Jonatanu, eh dobro, on će umrijeti. “ U svem narodu, niko mu ne odgovori.
  • 40 Saul tad reče svem Izrailu: ” Vi, stanite s jedne strane; ja i moj sin Jonatan, mi ćemo biti s druge strane. “ Narod reče Saulu: ” Učini što ti se čini dobrim. “
  • 41 I Saul reče ALLAHU: ” Bože Izrailov, daj jedan potpun odgovor[126] ! “ Jonatan i Saul biše označeni, a narod bi isključen kao uzrok.
  • 42 Saul reče: ” Bacite kocku između mene i mog sina Jonatana. “ I Jonatan bi označen.
  • 43 Saul reče Jonatanu: ” Ispričaj mi što si to učinio. “ Jonatan mu ispriča to. On reče: ” Da, ja sam okusio malo meda s vrha mojeg štapa kojeg sam imao u ruci. Evo me, spreman umrijeti. “
  • 44 Saul reče: ” Nek' Allah učini tako i opet tako! Da, ti ćeš umrijeti, Jonatane [127]
  • 45 Narod reče Saulu: ” Da li će to Jonatan umrijeti, on koji je odnio ovu veliku pobjedu u Izrailu? To bi bilo gnusno, po životu ALLAHOVOM! Neće njemu pasti ni jedna dlaka s glave na zemlju, jer to je isto s Allahom što je on danas učinio. “ Tako narod oslobodi Jonatana, i on ne umrije.
  • 46 Saul se uspe u potjeru za Filistincima, a Filistinci se domogoše svoje zemlje

Saulove pobjede. Njegova obitelj[uredi]

  • 47 Kad se Saul bi domogao kraljevstva nad Izrailom, on zarati sa svim svojim neprijateljima uokolo, protiv Moaba, protiv sinova Amonovih, protiv Edoma, protiv Kraljeva Sova i protiv Filistinaca i, posvuda gdje se okrenuše, on činiše zlo[128]!
  • 48 On pokaza svoju valjanost pobjeđujući Amalek[129], istrgavši tako Izrail iz ruku onoga koji ga pljačkaše.
  • 49 Sinovi Saulovi bijahu Jonatan, Jišvi i Malki-Šua. Imena njegovih dviju kćeri bijahu Merav za stariju, i Mikal za mlađu.
  • 50 Žena Saulova zvaše se Ahinoam, kćer Ahimasova. Zapovjednik njegove vojske zvaše se Abner, sin Nerov, stric Saulov.
  • 51 Kiš bijaše otac Saulov, a Ner otac Abnerov. On bijaše sin Avijelov
  • 52 Rat bijaše krvav protiv Filistinaca tokom svih dana Saulovih. Saul opažaše li koga smjelog, koga srčanog, on si ga prigrljivaše.

Novi grijeh Saulov[uredi]

  • ’‘‘15’‘‘ 1 Samuel reče Saulu: ” Ja sam taj koga je ALLAH poslao *pomazati tebe kao kralja nad svojim narodom Izrailom. Sada dakle, saslušaj glas, riječi ALLAHOVE.
  • 2 Ovako govori ALLAH, svemogući: Ja ću zatražiti račun Amaleku[130] o tome što su učinili Izrailu, zapriječujući mu put kad se uspinjao iz Egipta.
  • 3 Sada dakle, idi udariti Amalek. Vi morate posvetiti zabrani[131] sve koji mu pripadaju. Nećeš poštedjeti nikog. Sve ćeš pogubiti, ljude i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce. “
  • 4 Saul pokrenu narod i prebroja ga u Telaimu[132]. Bijaše 200.000 pješaka i, za Judu, 10.000 ljudi.
  • 5 Prispjevši u grad Amalek[133], Saul se postavi u zasjedu u koritu potoka.
  • 6 Saul reče Kenitima[134]:” Odlazite, odstranite se, napustite postrojbe Amalekove, iz straha da s vama ne postupim kao što ću s njima, dok si ti, postupio s vjernošću prema svim sinovima Izrailovim kad se uspinjahu iz Egipta. “ Keniti se dakle odstraniše iz sredine Amalecita.
  • 7 Saul udari Amalek, od Havile sve do ulaza u Šur[135], koji je nasuprot Egiptu.
  • 8 On uze živog Agagu, kralju Amalekovom, i posveti sav narod zabrani, oštrici mača.
  • 9 Ali, Saul i narod poštedješe Agaga i najbolje od sitne stoke, od krupne stoke i od drugog okota[136], janjce i sve što bijaše dobro, i oni ne pristadoše posvetiti ih zabrani. Ali svu robu bez vrijednosti i loše kakvoće, oni ju posvetiše, nju, zabrani.

Allah odbacuje Saula[uredi]

  • 10 Riječ ALLAHOVA bi upućena Samuelu, u ovim izrazima:
  • 11 ” Ja sam se pokajao što sam od Saula načinio kralja, jer se okrenuo od mene, i nije izvršio mojih riječi. “ Osjećanje pogodi Samuela i on vapiše prema ALLAHU cijele noći.
  • 12 Samuel se diže u rano jutro za otići u susret Saulu. Dođoše reći Samuelu: ”Čim je došao u Karmel, Saul si je uspravio jedan spomenik; potom je ponovo otišao dalje i sišao u Gilgal[137].“
  • 13 Samuel se nađe kod Saula i reče mu Saul: ”Blagoslovljen budi ALLAH! ja sam izvršio riječ ALLAHOVU.“
  • 14 Samuel reče: ” Kakva su ovo blejanja što ja čujem i mukanja što mi udaraju u uši? “
  • 15 Saul reče: ” Oni su doneseni od Amalecita. To je ono najbolje što je narod poštedio od ovčica i goveda za žrtvovati ALLAHU tvojem Bogu. Što se tiče ostalog mi smo posvetili zabrani[138]
  • 16 Samuel reče Saulu: ” Dosta. Ja ću ti najaviti što mi je ove noći rekao ALLAH. On mu reče: ” Govori. “
  • 17 Samuel reče: ” Iako si ti bio malenkost u vlastitim očima, nisi li ti na čelu plemena Izrailovih? ALLAH te *pomazao kao kralja Izrailovog.
  • 18 ALLAH te poslao u ratni pohod i rekao ti: Idi. Ti ćeš posvetiti zabrani te grješnike Amalecite i ti ćeš ih pobiti sve do istrijebljenja njihovog.
  • 19 Zašto ti nisi poslušao glas ALLAHOV, zašto si se bacio na plijen i počinio ono što je zlo u očima ALLAHOVIM? “
  • 20 Saul reče Samuelu: ” Ja sam se pokorio glasu ALLAHOVOM. Ja sam pošao u ratni pohod onamo kamo me ALLAH bijaše poslao. Ja sam doveo Agaga, kralja Amalekovog, a Amaleka samog, ja sam ga posvetio zabrani.
  • 21 Narod je uzeo za plijen sitne i krupne stoke, naEjjolje od onoga što padaše pod zabranu, za žrtvovati ALLAHU, tvojem Allahu, u Gilgalu. “
  • 22 Samuel tad reče: ” ALLAH voli li holokauste i žrtvovanja toliko koliko poslušnost riječi ALLAHOVOJ? Ne! Poslušnost je draža no žrtvovanje, pokornost masnom ovnovom.
  • 23 Ali, pobuna ima vrijednost grijeha obožavanja, i tvrdoglavost, čarobnjaštva. Pošto si ti odbacio riječ ALLAHOVU, on je odbacio tebe, ti više nisi kralj. “
  • 24 Saul reče Samuelu: ” Ja sam zgriješio, ja sam prekršio zapovijed ALLAHOVU i tvoje riječi. To je zato što sam se ja plašio naroda i bio mu pokoran.
  • 25 Sada, ja te molim, oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da kleknem pred ALLAHA. “
  • 26 Samuel reče Saulu: ” Ja se neću vratiti s tobom, jer ti si odbacio riječ ALLAHOVU; ALLAH te je odbacio, i ti nisi više kraljem Izrailovim. “
  • 27 Kad se Samuel okrenu za otići, Saul zgrabi skut svojeg ogrtača, koji bi istrgnut.
  • 28 Samuel mu reče: ” ALLAH ti je istrgnuo kraljevstvo Izrailovo, danas, i dao ga jednom drugom[139] boljem od tebe. “
  • 29 I također: ” Uzvišenost[140] Izrailova ne niječe niti se kaje, jer On nije čovjek i nema se zašto kajati. “
  • 30 Saul reče: ” Ja sam zgriješio. Sada, molim te, učini mi čast, pred *starješinama naroda mog i pred Izrailom. Vrati se sa mnom: ja ću se pokloniti pred ALLAHOM, tvojim Allahom. “
  • 31 Samuel se vrati u pratnju Saulovu i Saul se pokloni pred ALLAHOM.
  • 32 Samuel reče: ” Dovedite mi Agaga, kralja Amaleka. “ Agag dođe s jednim zadovoljnim izgledom[141] On si reče: ” Sigurno, gorčina smrti se odstranila. “
  • 33 Samuel reče: ” Svakako je tvoj mač lišavao majke njihove djece, da tvoja majka, među ženama, bude lišena djeteta svog! “ I Samuel pogubi Agaga pred ALLAHOM u Gilgalu[142].
  • 34 Samuel ode u Ramu a Saul se uspe k njemu u Giveu Saulovu[143].
  • 35 Samuel ne pogleda više Saula sve do dana svoje smrti, jer ALLAH se bijaše pokajao što je dao Saulu vladati nad Izrailom.

Samuel pomazuje Davuda kao kralja Izrailova[uredi]

  • 16 1 ALLAH reče Samuelu: ” Hoćeš li ti dugo vremena oplakivati Saula, kad sam ga i ja sam odbacio i kad više nije kralj Izraila? Napuni tvoj rog uljem[144] i pođi. Ja te šaljem kod Jesea Betlehemita, jer ja sam vidio među njegovim sinovima kralja kakav mi treba. “
  • 2 Samuel reče: ” Kako mogu otići? Ako Saul dozna, ubiće me. “ ALLAH reče: ” Ti ćeš uzeti sa sobom jednu junicu i reći ćeš: Ja idem ponuditi *žrtvu ALLAHU.
  • 3 Prilikom žrtvovanja, ti ćeš pozvati Jesea. Tad ći ti ja sam priopćiti što ti trebaš učiniti; ti ćeš dati za mene *pomazanje onome kojeg ću ti ja pokazati. “
  • 4 Samuel učini ono što mu ALLAH bijaše rekao, on dođe u Betlehem i *starješine gradske dođoše strijepeći njemu u susret. Rekoše : ” Je li to neka sretna prilika koja te dovodi? “
  • 5 On odgovori: ” Da. To je za žrtvovati ALLAHU, zbog tog sam došao. *Posvetite se i vi dođite sa mnom na žrtvovanje. “ On posveti Jesea i njegove sinova i pozva ih na žrtvovanje.
  • 6 Kad oni dođoše, Samuel opazi Eliava i reče si: ” Sigurno, Mesih[145] ALLAHOV je ovdje, pred njim. “
  • 7 No ALLAH reče Samuelu: ” Ne gledam njegov izgled ni njegov visok stas. Ja ga odbacujem. Ne radi se ovdje o onom što vide ljudi: ljudi vide ono što im upada u oči, ali ALLAH vidi srce. “
  • 8 Jese pozva Abnadaba i dade da prođe ispred Samuela, ali Samuel reče: ” Ni ovaj, ALLAH ga nije izabrao. “
  • 10 Jese dade da tako prođe sedam njegovih sinova ispred Saula a Samuel reče Jeseu: ” ALLAH nije izabrao nikog od ovih ovdje. “
  • 11 Samuel reče Jeseu: Jesu li svi tvoji mladići ovdje? Jese odgovori: ” Ostaje još jedan, najmlađi: on napasa stado. “ Samuel reče Jeseu: ” Pošalji po njega. Nećemo k stolu prije no što on dođe. “
  • 12 Jese ga dakle dade dovesti. On imaše svijetlu[146] put, lijepo lice i prijatan izgled. ALLAH reče: ” Ustani, daj mu pomazanje, to je on. “
  • 13 Samuel uze rog s uljem i dade mu pomazanje u sred njegove braće i duh ALLAHOV pade na Davuda od tog dana. Samuel krenu na put i ode za Ramu[147].

Davud stupa u službu Saulovu[uredi]

  • 14 Duh ALLAHOV bijaše se povukao sa Saula, i jedan zao duh, došao od ALLAHA, zadavaše mu muke.
  • 15 Sluge Saulove mu rekoše: ” Evo, jedan zao duh, došao od Allaha, muči te.
  • 16 Nek' naš Gospodar govori. Tvoje su ti sluge na raspolaganju[148]: oni će tražiti jednog čovjeka koji zna svirati citru; tako, kad jedan zao duh, došao od ALLAHA, napadne te, on će zasvirati i olakšati te. “
  • 17 Saul reče svojim slugama: ” Nađite mi dakle jednog glazbenika i dovedite mi ga. “
  • 18 Jedan od slugu reče: ” Ja sam vidio, jednog sina u Jesea Betlehemita. On zna svirati, to je jedan junak[149], jedan dobar ratnik, on bistroumno govori, on je lijep čovjek. I ALLAH je s njim.
  • 19 Saul posla glasonoše Jeseu. On mu reče: ” Pošalji mi svog sina Davuda, onog koji se bavi stadom. “
  • 20 Jese uze jednog magarca, kruha, jednu mješinu vina i jedno jare i posla svog sina Davuda odnijeti to Saulu.
  • 21 Davud stiže kod Saula i stavi mu se u službu. Saulu on odmah priraste k srcu, i Davud postade njegov štitonoša.
  • 22 Saul posla reći Jeseu: ” Nek' Davud dakle ostane u mojoj službi, jer mi se sviđa. “
  • 23 Tako, kad bi duh napao Saula, Davud uzimaše citru i sviraše ju. Tad se Saul smirivaše i zao duh se povlačiše s njega.

Filistinac Džalut izaziva vojsku Izrailovu[uredi]

  • 17 1 Filistinci prikupiše vojske svoje za rat. Oni se okupiše u Sokou Judinom i Azekau[150], u Efez-Damimu.
  • 2 Saul i ljudi Izrailovi se okupiše i utaboriše u dolini Smrdljike[151], i postrojiše se u bojni poredak nasuprot Filistincima;
  • 3 Filistinci se držaše na brdu s jedne strane; Hebreji se držaše na brdu s druge stran ; dolina bijaše između njih.
  • 4 Jedan prvak iziđe iz filistinskog tabora. On se zvaše Džalut a bijaše iz Gata. Njegov je rast bio šest lakata i jedan empan[152]
  • 5 Bila mu je glava pokrivena jednom brončanom kacigom i u oklopu od ljusaka. Težina oklopa bijaše 5.000 sikala bronce[153]
  • 6 Na nogama imaše dokoljenice od bronce, i jednu sulicu od bronce preko pleća.
  • 7 Drvo njegovog koplja bijaše kao vratilo na tkalačkom stanu, a šiljak njegovog koplja težiše 600 sikala željeza. Nosač štita hodaše ispred njega.
  • 8 On se postavi, i pozva redove Izrailove. On im reče: ” Čemu ste se vi postavili u bojne redove? Nisam li ja Filistinac, a vi roblje Saulovo? Izaberite jednog čovjeka i nek' siđe prema meni!
  • 9 Ako je dovoljno jak za boriti se sa mnom i ako me nadjača, mi ćemo biti vaši robovi. Ako li sam ja jači od njega i nadjačam li ga, vi će te biti naši robovi i vi će te služiti nama. “
  • 10 Filistinac reče: ” Ja, danas izazivam redove Izrailove: dajte mi jednog čovjeka, da se potučemo! “
  • 11 Saul i sav Izrail čuše te riječi Filistinčeve i biše poraženi strahom.

Davud poslan od svog oca u tabor Izrailov[uredi]

  • 12 Davud bijaše sin tog Efrateina[154] iz Betlehema Judinog, koji se zvao Jese i imaše osam sinova. Taj čovjek bijaše vremešan u Saulovo vrijeme i imaše dosta ljudi.
  • 13 Tri prva sina Jeseova bijahu dakle otišla. Oni bijahu slijedili Saula u rat. Tri Jeseova sina koja bijahu otišla u rat zvaše se, prvi Eliav, drugi Abinadab, i treći Šama.
  • 14 Davud bijaše najmlađi; trojica starijih bijahu slijedili Saula, *15 ali Davud iđaše kod Saula i vraćaše se za napasati stado svojeg oca u Betlehemu.
  • 16 Filistinac istupaše s jutra i s večei i nuđaše se tako tokom *40 dana.
  • 17 Jese reče svom sinu Davudu: ” Uzmi dakle za svoju braću ovu mjeru prženog kruha i ovih deset kruhova i otrči u tabor odnijeti ih svojoj braći.
  • 18 A ovih deset sirHava, njih ćeš odnijeti zapovjedniku tisuće[155]Ti ćeš doznati novosti o zdravlju svoje braće i dobićeš i od njih jedan zalog.
  • 19 Saul je s njima i sa svim ljudima Izrailovim u Dolini Smrdljike[156], bojujući protiv Filistinaca.
  • 20 Davud se diže u rano jutro, ostavi stado jednom čuvaru, uze svoj tovar, ode slijedeći zapovijed Jeseovu, i stiže u taborište. Vojska, koja je išla na bojišnicu, izvikivala je ratne poklike.
  • 21 Hebreji i Filistinci zauzeše položaj, čelom u čelo.
  • 22 Davud ostavi prtljagu kojom se bio natovario, u ruke čuvaru svoje prtljage, potom otrča na bojišnicu i dođe pozdraviti braću svoju.
  • 23 Kako porazgovara s njima, kad evo uspinjaše se, redovi filistinski, prvak zvan Džalut, Filistinac iz Gata. On održa istu besjedu[157] , i Davud ju ču.
  • 24 Videći te ljude, svi ljudi Izrailovi se prestrašiše i pobjegoše.
  • 25 Ljudi Izrailovi govoriše: ” Jeste li vidjeli ovog čovjeka koji se uspinje? On se uspinje da izaziva Izrail. Da ga jedan čovjek potuče i kralj će ga načiniti vrlo Bogatim. Daće mu svoju kćer i, njegovoj porodice, povlastice u Izrailu. Davud se nudi za svladati Džaluta
  • 26 Davud reče ljudima koji stajahu pokraj njega: ” Što će se učiniti za čovjeka koji će pobijediti Filistinca i koji će odstraniti sram od Izraila? Ko je on, u stvari, taj Filistinac *neobrezanik da bi izazivao bojne redove Allaha živog? “
  • 27 Ljudi mu odgovoriše na isti način: ” Evo što će se učiniti za čovjeka koji će ga pobijediti. “
  • 28 Eliav, njegov prvorođeni brat, začu Davuda govoriti s ljudima. On se naljuti na njega i reče mu: ” Zašto si ti dakle sišao? Kome si ostavio svoje malo stado u pustinji? Ja poznajem tvoje nemire i tvoje zle naume: došao si vidjeti bitku, zato si sišao. “
  • 29 Davud reče: ” Ali što sam ja učinio? Ja nisam učinio ništa osim što sam govorio. “
  • 30 On ga napusti i, obraćajući se drugom, on mu ponovi svoje pitanje. Ljudi mu dadoše isti odgovor kao i prethodni.
  • 31 Međutim, riječi izgovorene od Davuda bijahu saslušane, i prenesoše ih Saulu. Ovaj ga dade privesti.
  • 32 Davud reče Saulu: ” Nek' se niko ne obeshrabruje zbog tog Filistinca, tvoj će ga sluga otići svladati. “
  • 33 Saul reče Davudu: ” Ti si nesposoban ići svladati tog Filistinca, ti si samo jedan dječak, a on je od svoje mladosti jedan ratnik.“
  • 34 Davud reče Saulu: ” Tvoj sluga bijaše pastir kod svog oca. Ako bi došao jedan lav, i isto jedan medvjed, za odnijeti ovčicu iz stada,
  • 35 ja sam išao progoniti ga, ja bih ga udario i oteo ju iz njegovih ralja. Kad me od napadaše, ja bih ga zgrabio za grivu i smrtno udario.
  • 36 Tvoj je sluga ubio i lava i medvjeda. Ovaj će neobrezani Filistinac biti kao jedan od njih, jer je izazivao bojne redove Allaha živoga. “
  • 37 Davud reče: ” ALLAH, koji me istrgao iz pandži lava i medvjed, taj je koji će me istrgnuti iz ruke ovog Filistinca. “ Saul reče Davudu: ” Idi, i nek' ALLAH bude s tobom. “

Davud ubija Džaluta[uredi]

  • 38 Saul odjenu Davuda svojom vlastitom odjećom, stavi mu na glavu jednu brončanu kacigu i obuče mu jedan oklop.
  • 39 Davud pripasa također mač Saulov i uzalud pokušavaše hodati, jer ne bijaše tome naučen. Davud reče Saulu: ” Ja neću moći hodati sa svim tim, jer ja nisam naučem tome. “ I Davud ga se oslobodi.
  • 40 On uze u ruku svoj štap, izabra si u potoku pet dobro uglačanih kamenica, stavi ih u svoju pastirsku torbu, u bisage, i, praćekom u ruci istupi protiv Filistinca.
  • 41 Filistinac prethođen od svojeg štitonoše, stavi se u pokret, približavajući se sve više i više Davudu.
  • 42 Filistinac pogleda i, kad opazi Davuda, on ga prezrije: bijaše to jedan dječak, svijetle puti[158] i lijepog lica.
  • 43 Filistinac reče Davudu: ” Jesam li ja jedan pas da ti dolaziš oboružan jednim štapom? “ I Filistinac prokle Davuda svojim Allahovima.
  • 44 Filistinac reče Davudu: ” Dođi ovamo, da ja dam tvoje tijelo pticama nebeskim i zvijerima poljskim. “
  • 45 Davud reče Filistincu: ” Ti, dođi ti k meni naoružan jednim mačem, kopljem i sulicom; ja, ja dolazim k tebi naoružan *imenom ALLAHA, svemogućeg, Allaha bojnih redova Izrailovih, koje si ti izazvao. “
  • 46 Danas baš, ALLAH će te predati meni u ruke, ja ću te ubiti i odrubiti glavu. Danas baš, ja ću dati lješeve vojske filistinske pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. I sva zemlja znaće da ima jedan Allah za Izrail.
  • 47 I sav ovaj sabor znaće: nije to ni mačem, ni kopljem, da ALLAH daje pobjedu, veće je ALLAH Gospodar rata i on će vas izručiti u naše ruke. “
  • 48 Dok se Filistinac kretaše za sučeliti Davuda i približavaše se sve više i više, Davud potrča svom brzinom za postaviti se i suprotstaviti Filistincu.
  • 49 Davud hitro stavi ruku u svoju torbu, otud uze jedan kamen, izbaci ga praće kom i udari Filistinca u čelo i on pade licem prema zemlji. *50 Tako Davud nadvlada Filistinca praćekom i kamenom. On udari Filistinca i ubi ga. Ne bijaše mača u ruci Davudovoj.
  • 51 Davud potrča, zaustavi se pred Filistincem, uze njegov mač izvlačeći ga iz korica i njime dovrši Filistinca i odsječe mu glavu. Videći da njihov junak bijaše mrtav, Filistinci pobjegoše.
  • 52 Ljudi Izrailovi i Judini se pokrenuše kličuči ratne pokliče i progoneći Filistince sve, do ulaza u dolinu i sve do vrata Ekrona. Lješevi Filistinaca ležaše na cesti Šaraimskoj, i sve do u Gat i u Ekron[159]
  • 53 Nakon jedne žestoke potjere, sinovi Izrailovi vratiše se opljačkati tabor Filistincima.
  • 54 Davud uze glavu Filistinčevu i odnese ju u Jeruzalem i stavi njegovo oružje u svoj vlastiti šator.

Jonatan sklapa savez s Davudom[uredi]

  • 55 Gledajući Davuda odlaziti za sučeliti Filistinca, Saul bijaše rekao Abneru, zapovjedniku vojske: ” Čiji je sin ovaj momak, Abneru? “ A Abner bijaše rekao: ” Tvojeg mi života, o kralju, ja ne znam. “
  • 56 Kralj bijaše rekao: ” Raspitaj se osobno čiji sin taj mladiće. “
  • 57 Kad se Davud vrati, nakon što je ubio Filistinca, Abner ga uze i odvedepred Saula. On imaše u ruci glavu Filistinčevu.
  • 58 Saul mu reče: ”Čiji si ti sin, moj momče?“ Davud reče:” Ja sam sin tvojeg sluge, Jesea iz Betlehema.“
  • 18 1 No, čim Davud bi završio govoriti sa Saulom, Jonatan se privrgnu Davudu i zavolje ga kao samog sebe.
  • 2 Onog dana, Saul zadrža Davuda i ne pusti ga otići k ocu svojemu.
  • 3 Tada, Jonatan sklopi savez s Davudom, jer ga zavolje kao samog sebe.
  • 4 Jonatan svuče svoj ogrtač koji nosiše i dade ga Davudu, kao i svoju odjeću, i sve do mača svoga, svoj luk i svoj potpasnik.
  • 5 U svojim bojnim pohodima, svuda kamo ga slaše Saul, Davud uspijevaše. Saul ga stavi na čelo ratnicima. On bijaše rado viđen u svem narodu i u svih slugu Saulovih.

Saul pokušava ubiti Davuda[uredi]

  • 6 Po njihovom dolasku, kad se Davud vrati nakon što je ubio Filistinca, žene iziđoše iz svih gradova Izrailovih, pjHavajući i plešući, u susret kralju Saulu, u zvuku tamburina, usklika radosti i sistruma[160].
  • 7 A žene koje se radovaše, pjHavaše u zboru: ” Saul ih je pobio tisuće a, Davud, mirijade. “
  • 8 Saul bi veoma razdražen. Riječ mu nije godila. on reče: ” Dodjeljuju se mirijade Davudu, a meni tisuće. Još mu samo kraljevstvo manjka! “
  • 9 I Saul gledaše poprijeko Davuda od tog dana.
  • 10 Sutradan, jedan zao duh, došao od Allaha, pade na Saula, i on pade u zanos u domu svojemu. Davud sviraše na svom glazbalu kao drugih dana, a Saul imaše svoje koplje u ruci.
  • 11 Saul zavitla kopljem i reče: ” Ja ću prikovati Davuda uza zid! “ Ali Davud, po drugi put, izbježe to. *
  • 12 Saul se uplaši Davuda, Jer ALLAH bijaše s njim, a bijaše se povukao od Saula.
  • 13 Saul ga odstrani od sebe imenujući ga tisućenikom[161] Davud odlaziše i vraćaše se na čelu naroda,
  • 14 on uspijevaše u svim svojim bojnim pohodima, i ALLAH bijaše s njim.
  • 15 Gledajući njegove velike uspjehe, Saula dopade strah od njega.
  • 16 Ali sav Izrail i Juda volješe Davuda, jer on bijaše taj koji odlaziše i vraćaše se na njegovu čelu.

Davud ženi Mikalu, kćer Saulovu[uredi]

  • 17 Saul reče Davudu: ” Evo moje prvorođene kćeri Merave. Nju ću dati tebi za ženu. Ali, budi valjan u mojoj službi i povedi ratove ALLAHOVE. “ Saul si bijaše rekao: ” Ne ponesimo ruku na njega, nek' to Filistinci učine. “
  • 18 Davud reče Saulu: ” Ko sam ja, što je podrijetlo moje, zadruga oca mojega, u Izrailu , da ja postanem zet kraljev? “
  • 19 I u času kad je Merav, kćer Saulova, trebala biti dana Davudu, ona bi dana za ženu Adrielu iz Mehola[162].
  • 20 Mikal, kćer Saulova, zaljubi se u Davuda. Izvijestiše o tom Saula, i stvar mu se učini dobrom.
  • 21 Saul sam sebi govoraše: ” Ja ću mu ju dati, da bude ona jednom zamkom za njega i da Filistinci stave ruku na njega. “ Saul je dakle rekao Davudu dvjema zgodama: ” Ti ćeš danas biti mojim zetom. “
  • 22 Saul dade ovu zapovijed svojim slugama: ” Potajice recite Davudu. Recite mu: Kralj ti hoće dobro i sve te njegove sluge vole. Postani dakle zet kraljev! “
  • 23 Sluge Saulove ponoviše ove riječi na uši Davudove. Davud izjavi: ”Držite li vi zanemarivim biti kraljevim zetom? No, ja sam jedan čovjek siromah i neznatan.“
  • 24 Sluge Saulove ga izvijestiše o ovim riječima: ” Evo, rekoše one , kako je Davud govorio . “
  • 25 Saul reče: ” Vi će te ovako reći Davudu: Kralj hoće za svadbenu stotinu prepucija od Filistinaca[163], za osvetu neprijateljima kraljevim. Saul je računao da će tako učiniti da padne Davud u ruke Filistincima.
  • 26 Sluge Saulove izvijestiše Davuda o ovim riječima. Prijedlog se Davudu učini dobrim za postati kraljevim zetom. Rok ne bijaše istekao *27 kad se Davud krenu na put i pođe sa svojim ljudima. On obori, među Filistincima dvije stotine ljudi. Davud donese njihove prepucije, o kojima on priopći broj kralju, za postati zet kraljev. A Saul mu dade za ženu svoju kćer Mikalu.
  • 28 Saul vidje i shvati da ALLAH bijaše s Davudom i da Mikal, kćer Saulova, volješe ga.
  • 29 Saul se još više uplaši Davuda i Saul mu postade konačno neprijateljem.
  • 30 Poglavari Filistinaca načiniše jedan ispad. Na svakom od njihovih istupa , Davud požnje više uspjeha nego sve sluge Saulove, tako da njegovo ime zablista.

Jonatan uzima u obranu Davuda[uredi]

  • 19 1 Saul govoriše sinu svojem Jonatanu i svim svojim slugama o svojem naumu da usmrti Davuda. No, Jonatan, sin Saulov, volješe mnogo Davuda.
  • 2 Jonatan obvijesti Davuda: ” Moj otac Saul, reče on, traži usmrtiti te. Budi na oprezu sutra u jutro, ostani u zaklonu i skloni se.
  • 3 Za mene, ja ću izići i biću u blizini oca svojeg u polju gdje ćeš i ti biti. Ja ću govoriti o tebi svojemu ocu, vidjećušto je i izvijestiću te o tome. “
  • 4 Jonatan goviriše ocu svojem u prilog Davudu. On mu reče: ” Nek' kralj ne zgriješi protiv Davuda, jer on ni u čemu nije zgriješio protiv tebe i njegova junačka djela su za tebe jedna izvrsna stvar.
  • 5 Po cijenu svojeg života on je pobijedio Filistinca, i ALLAH je ispunio jednu veliku pobjedu za sav Izrail. Ti si to vidio i ti si se tome radovao. Zašto bi ti dakle zgriješio prolijevajući krv jednom nedužnom, usmrtivši Davuda bez razloga? “
  • 6 Saul sasluša glas Jonatanov i Saul načini ovu prisegu: ” Života mi ALLAHOVOG, on neće biti usmrćen!“
  • 7 Jonatan pozva Davuda i priopći mu sve ove riječi. Potom Jonatan odvede Davuda Saulu i Davud bi u službi njegovoj kao u prošlosti.

Davud spašen od Mikale

  • 8 Kako se rat bijaše obnovio, Davud pođe tući Filistince. On im nanese veoma težak udarac i oni pobjegoše pred njim.
  • 9 Jedan zao duh, došao od ALLAHA, dočepa se Saula. On bijaše sjedio u svojoj kući, dok Davud sviraše svojim glazbalom.
  • 10 Saul tražiše kako prikovati Davuda o zid, ali Davi izbježe Saulov udarac i koplje Saulovo zabode se u zid. Davud pobježe i izmaknu te noći.
  • 11 Saul posla svoje izaslanike u kuću Davudovu za nadzirati ga i usmrtiti sutradan. Njegova žena Mikala obvijesti Davuda o tom i reče mu: ” Ako ti ne spasiš svoj život ove noći sutra bićeš usmrćen. “
  • 12 Mikal dade Davudu sići kroz prozor. On pobježe i bi spašen.
  • 13 Mikal uze idol, stavi ga na krevet, stavi na njegovo uzglavlje mrežu od kozje kostrijeti i pokri ju odjećom.
  • 14 Saul posla izaslanike da se domognu Davuda. Mikal reče: ” On je bolestan. “
  • 15 Saul posla izaslanike za vidjeti Davuda. On im reče: Donesite mi ga u njegovom krevetu da ga usmrtim. “
  • 16 Kad izaslanici dođoše, u krevetu bijaše samo idol s mrežom od kozje kostrijeti u njegovom krevetu!
  • 17 Saul reče Mikali: ” Zašto si me ti prevarila na takav način? Ti su pustila otići mojeg neprijatelja i on se spasio! “ Mikal reče Saulu: ” On je taj koji mi je rekao: Pusti me otići. Trebam li ja biti usmrćen? “

Davud i Saul u Rami[uredi]

  • 18 Budući se tako spasio bijegom, Davud dođe kod Samuela u Ramu i izvijesti ga o svemu što mu bijaše učinio Saul. On i Samuel odoše stanovati u Najote[164]
  • 19 Rekoše Saulu: ” Evo, Davud je u Najotima u Rami. “
  • 20 Saul posla izaslanike da se domognu Davuda. Oni primijetiše zajednicu[165] *Pegamberinja u trenu dok su Pegamberovale, a Samuel stoji na njihovom čelu. Duh Allahov se domože Saulovih izaslanika, i oni također padoše u zanos, oni isto.
  • 21 Izvjestiše to Saulu koji posla druge izaslanike; i oni padoše u zanos, oni također. Saul posla treću grupu izaslanika, oni padoše u zanos, oni također.
  • 22 On sam pođe u Ramu i stiže do velike žusterne koja se nalazi u Sekou[166] On upita: ” Gdje su Samuel i Davud? “ Rekoše mu: ” U Najotama u Rami! “
  • 23 On se nađe domlje, u Najotama u Rami. Duh Allahov ga se dograbi također i on nastavi hodati u stanju zanosa sve do svojeg dolaska u Najote u Rami.
  • 24 On se također oslobodi svoje odjeće i on bi u zanosu, on također, pred Samuelom. Potom, nag, on se stropošta i ostade tako cijelog dana i cijele noći. Evo zašto se kaže: ” Saul da li je također među proročicama? “

Jonatan sklapa pakt s Davudom[uredi]

  • 20 1 Davud pobježe iz Najota iz Rame[167] , i dođe reći pred Jonatan: ” Što sam učinio, što je moja grješka i što je moj grijeh nasuprot ocu tvojemu da se on smrtno ljuti na mene? “
  • 2 Jonatan mu odgovori: ” To bi bilo gnusno! Ti nećeš umrijeti. No, moj otac ništa ne poduzima, a da me ne obvijesti. Zašto bi mi dakle otac sakrio tu stvar? To je nemoguće. “
  • 3 Davud izreče još ovo uz prisegu: ” Tvoj otac znade vrlo dobro da sam ja uživam tvoju naklonost. On si je rekao: Nek' Jonatan ne zna ništa da ne bi imao muke. Ali, života mi ALLAHOVOG i tvojeg vlastitog života, ima samo jedan korak između mene i smrti! “
  • 4 Jonatan reče Davudu: ” Što god ti želiš, ja ću učiniti za tebe.“
  • 5 Davud reče Jonatan: ” Evo sutra novog mjeseca[168], i ja, ja bih trebao sjediti pokraj kralja za jelom. Ali, ti ćeš me pustiti otići i ja ću se skrivati u polju sve do naveče, prekosutra.
  • 6 Ako tvoj otac opazi moju odsutnost, ti ćeš mu reći: Davud je ustrajno molio za dobiti dopuštenje da skoči do Betlehema, svojeg grada, jer on tu slavi godišnju *žrtvu za čitav klan.
  • 7 Ako kralj kaže: To je dobro! Tad je tvoj sluga spokojan[169] Ali ako se razljuti, znaj da je odlučio o mom pogubljenju.
  • 8 Postupi odano u pogledu sluge svojega, jer si s njim sklopio savez u ime ALLAHOVO. Uostalom, ako sam ja kriv u čmu god bilo, ti me sam ubij; zašto bi me vodio pred tvog oca? “
  • 9 Jonatan reče: ” To bi bilo gnusno! Ako ja stvarno doznam da moj otac hoće tvoj nestanak, ja ću te izvijestiti, ja ti prisežem.
  • 10 Davud reče Jonatanu: ” Ko će me izvijestiti ako tvoj otac ti odgovori nemilosrdno? “
  • 11 Jonatan reče Davudu: ” Dođi, iziđimo u polje! “ Oni dakle obojica iziđoše u polje.
  • 12 Junuztan reče Davudu: ” Po ALLAHU, Allahu Izrailovom, da, ja ću ispitati naum mojeg oca, sutra ili prekosutra, u ovo vrijeme. Ako sve ide dobro za Davuda i da te je u tom slučaju ne upozorim,
  • 13 nek' ALLAH učini Jonatanu to i opet to[170]! Ako mojem ocu godi nanijeti tebi zlo, ja ću te obvijestiti i ti ćeš spokojno otići. I nek' ALLAH bude s tobom kao što je bio s ocem mojim!
  • 14 Zar ne? Ako ja ostanem živ, ti ćeš morati postupiti prema meni s vjernošću koju ALLAH zahtijHava. A ako ja umrem, zar ne?
  • 15 ti nikad nećeš morati povući odanosti mojoj kući[171], pa čak i kad ALLAH povuče Davudove neprijatelje , jednog po jednog, s površine zemlje. “
  • 16 I Jonatan sklopi jednu nagodbu s kućom Davudovom: ” i ALLAH će tražiti račun Davudu, ili prije neprijateljima njegovim! “
  • 17 Jonatan dade jos prisegnuti Davudu, u svojem prijateljstvu prema njemu, jer ga volješe kao samog sebe.
  • 18 Jonatan mu reče: ” Sutra je novi mjesec[172] Primijetiće se tvoja odsutnost, jer tvoje će sjedište ostati prazno.
  • 19 Ti ćeš ponovo početi prekosutra. Ti ćeš brzo sići. Otići ćeš na mjesto gdje ti bijaše skriven na dan te stvari i sješćeš pokraj kamena Ezel[173]
  • 20 Što se tiče mene, ja ću odapeti te tri strijele na tu stranu, ciljajući svoj cilj.
  • 21 Tada ja ću poslati dječaka: Idi, pronađi strijele! Ako li ja kažem dječaku: strijele su s ove strane tebi, pokupi ih! Tad dođi; ti možeš biti spokojan, to je da se ništa nije dogodilo, života mi ALLAHOVOG!
  • 22 Ali, ako ja kažem mladiću: Strijele su preko tebe, odlazi, jer ALLAH ti dade otići.
  • 23 Što se tiče riječi koju smo izmijenili, ti i ja, ALLAH je između tebe i mene, zauvijek. “
  • 24 Davud se dakle sakri u polju.

Mržnja Saulova protiv Davuda[uredi]

Novi mjesec stiže, i kralj zasjede za stol za objed.

  • 25 Kralj sjede na svoje sjedište, kao i obično, na sjedište uza zid. Junuztan se diže. Abner sjede pokraj Saula. Mjesto Davudovo ostade prazno.
  • 26 Saul ne reče ništa tog dana, jer si govoraše: ” To je jedna nezgoda. On nije čist[174] To je sigurno.“
  • 27 No, sutradan po mladom mjesecu, drugi dan, mjesto Davudovo ostade prazno. Saul reče svom sinu Junuztanu: ” Zašto sin Jeseov nije došao na objed ni jučer ni danas? “
  • 28 Junuztan odgovori Saulu: ” Davud je uporno molio za otići sve do Betlehema.
  • 29 On mi je rekao: Pusti me otići, molim te, jer mi imamo obiteljsko *žrtvovanje u gradu, i: Moj brat mi je naložio to. Dakle, ako si mi ti sklon, dopusti mi umaknuti da odem vidjeti svoju braću. To je ono zbog čega on nije za stolom kraljevim. “
  • 30 Saul se rasrdi protiv Junuztana i on mu reče: ” Sine jedne smetenice! Ja znam dobro da ti držiš stranu sinu Jeseovom, sram tebi i spolu majke tvoje!
  • 31 Jer tako dugo dok sin Jeseov bude živio na zemlji, ti se nećeš moći učvrstiti kao ni kraljevstvo tvoje. Sada, daj ga uhvatiti, i da mi ga se dovede, jer on zaslužuje smrt. “
  • 32 Junuztan odgovori ocu svom Saulu i reče mu: ” Zašto li će on biti pogubljen? Što je to on učinio? “
  • 33 Saul zavitla kopljem protiv njega da ga udari, Junuztan znade tada da je stvar odlučena sa strane njegovog oca da usmrti Davuda. *34 Junuztan, u gnjevu, diže se od stola, i ne pojede ništa tog drugog dana novog mjeseca, jer imaše muke u pogledu Davuda, jer ga njegov otac bijaše uvrijedio. Junuztan upozorava Davuda
  • 35 No, sutradan u jutro, Junuztan iziđe u polje na sastanak s Davudom. On imaše sa sobom jednog momčiča.
  • 36 On reče svom momku: ” Potrči, pronađi mi strijele koje ću odapeti! Momak otrča i Junuztan odape strijelu tako da preleti. *37 Momak stiže na mjesto gdje se nalaziše strijela koju Junuztan bijaše odapeo i Junuztan povika iza momka: ” Nije li strijela preko tebe? “
  • 38 Junuztan povika iza momka: “ Brzo, požuri se, ne zaustavljaj se! “ Junuztanov momak pokupi strijelu i vrati se k svome Gospodaru.
  • 39 Momak ne znaše ništa; ali Junuztan i Davud znaše.
  • 40 Junuztan dade svoje oružje svom momku i reče mu: ” Idi ih odnijeti u grad! “
  • 41 Momak se vrati Davud se diže s južne strane. On pade licem prema zemlji i pokloni se tri puta. Potom oni se zagrliše i plakaše zajedno sve dok Davud bi uzeo prednost[175]
  • 42 Junuztan reče Davudu: ” Idi spokojno, pošto smo mi i jedan i drugi prisegli u ime ALLAHOVO: nek' ALLAH bude između mene i tebe, između tvoga potomstva i moga potomstva, zauvijek! “
  • 21 1 Davud se stavi na put i ode, a Junuztan se vrati u grad.

Davud u Novu, kod svećenika Ahimeleka[uredi]

  • 2 Davud stiže u Nov[176] , kod svećenika Ahimeleka. Ahimelek dođe drhteći u susret Davudu i reče mu: ” Zašto si ti sam i bez pratnje? “
  • 3 Davud reče svećeniku Ahimeleku: ” Kralj mi je dao zapovijed i rekao mi: Niko ne smije znati za misiju koju sam ti povjerio. Što se tiče momaka[177], ja sam im dao sastanak na jednom mjestu.
  • 4 Ali, što to imaš u ruci? Daj mi pet kruhova ili ono što će se naći.
  • 5 Svećenik odgovori Davudu: ” Ja nemam pri ruci običnog kruha, veće ima posvećenog[178] kruha, ako su se momci ipak uzdržavali od žena. “
  • 6 Davud odgovori svećeniku: ” Naravno, žene su nam bile zabranjene, kao i prethodno kad sam odlazio u bojni pohod: stvari momaka bijahu u stanju *svetosti. Ovo putovanje je svjetovno, danas, ali uistinu, danas, on je posvećen u ovoj stvari[179]. “
  • 7 Svećenik mu dakle dade posvećenog kruha, jer ne imaše drugog kruha ondje osim kruha za žrtvovanje, onog koji se uzima sa stola ALLAHOVOG, za staviti tu vrući kruh, u dan kad se uzima.
  • 8 A bijaše ondje, istog dana, zadržan pored ALLAHOM, jedan od Saulovih slugu. On se zvaše Doeg, Edomit i bijaše on šef pastira Saulovih.
  • 9 Davud reče Ahimeleku: ” Imaš li ti ovdje pod rukom jedno koplje ili jedan mač? Ja nisam ponio ni moj mač ni oružje moje, jer zadaća Kraljeva bijaše hitna.“
  • 10 Svećenik reče: ” Ima mač Džaluta Filistinca, kojeg si ti oborio u Dolini Smrdljike: on je ovdje, zamotan u jedan ogrtač iza efoda[180] Ako hoćeš uzmi ga za sebe, jer nema drugog ovdje. “ Davud reče: ” On nema jednakog. Daj mi ga. “

Davud kod Filistinaca u Gatu[uredi]

  • 11 Davud se stavi na put i pobježe tog dana daleko od Saula. On stiže kod Akiša, kralja Gata[181].
  • 12 Sluge Akišove rekoše ovome: ” Nije li to ovdje, Davud kralj zemlje? Ne pjHavaše li se ono njemu plešući: Saul ih pobi tisuće, a Davud, mirijade? “
  • 13 Davud bi preneražen ovim riječima i spopade ga strašan strah od Akiša, kralja Gata.
  • 14 Tada, on poče oponašati ludost njima na očigled i stade bulazniti između njihovih ruku, ostavljati znakove na krilima vrata i sliniti po svojoj bradi.
  • 15 Akiš reče tada slugama svojim: ” Vi dobro vidite da je to jedna luda? Zašto ste mi ga doveli ovamo?
  • 16 Nemam li ja dosta luda, pa ste mi doveli ovoga ovdje da luduje pokraj mene? Hoće li ta osoba ući u moju kuću?

Davud postaje šef družine[uredi]

  • 22 1 Davud ode odatle i spasi se u pećini u Adulamu[182] NJegova braća i sva kuća oca njegovog doznadoše i siđoše sastati se s njim.
  • 2 Tada se oko njega okupiše svi ljudi u nevoljama, svi prezaduženi i svi nezadovoljnici, i on postade njihov glavešina. Bijaše tu s njim 400 ljudi.
  • 3 Davud pođe odatle za Mispu u Moabu[183] On reče kralju Moaba: ” Dopusti mojem ocu i majci mojoj da mi se pridruže sve dok ja ne doznam što će Allah učiniti za mene. “
  • 4 On ih dovede pred kralja Moaba i oni ostadoše s njim sve vrijeme koje Davud ostade u svom skloništu.
  • 5 *Pegamber Gadov reče Davudu: ” Ne ostaj u svojem skloništu. Idi i vrati se u zemlju Judinu! “ Davud pođe i nađe se u šumi Heret[184].

Saul posjekao Novljeve svećenike[uredi]

  • 6 Saul doznade da bijahu otkriveni Davud i njegovi pratitelji. Saul bijaše sjedio u Giveai[185], pod tamarisom koji je na uzvisini, koplje mu u ruci, i sve sluge stoje pokraj njega.
  • 7 Saul reče slugama svoji koji stojaše kod njega: ” Slušajte dobro, Benjaminiti! Sin Jeseov da li će vam također dati, vama svima, polja i vinograde, imenovati vas tisućenicima[186] i stotnicima,
  • 8 da bi se svi urotili protiv mene? Niko me ne upozori kad moj sin nagodi se sa sinom Jeseovim, niko između vas na zabrinu se za mene, niko me ne upozori kad moj sin diže protiv mene slugu moga da mi razapne zamke, kao što je to slučaj danas. “
  • 9 Doëg Edomit odgovori on stajaše kod slugu Saulovih : ” Ja sam vidio sina Jeseova: on dolaziše u Nov[187] kod Ahimeleka, sina Ahutova.
  • 10 Ahimelek je ispitivao ALLAHA za njega. On ga je ondje obskrbio. On mu je dao mač Džaluta, Filistinca. “
  • 11 Tad kralj dade pozvati svećenika Ahimeleka, sina AhituvljHava, i svu njegovu obitelj, svećenike iz Nova. Oni svi dođoše kod kralja.
  • 12 Saul reče: ” Slušaj dobro sine Ahituvljev! “ On reče: ” Evo me, moj Gospodaru. “
  • 13 Saul mu reče: ” Zašto ste se vi urotili protiv mene, ti i sin Jeseov? Ti si mu dao kruha i jedan mač, ti si ispitivao Allaha za njega, da bi se on podigao protiv mene i razapeo mi zamke, kao što je to slučaj danas. “
  • 14 Ahimelek odgovori klralju: ” Ima li među svim tvojim slugama neko drugi tako siguran kao Davud? On je zet kraljev, on je postao tvoj tjelohranitelj, on je štovan u domu tvom.
  • 15 Onog dana da sam ja počeo ispitivati Allaha za njega? Nek' gnusnost bude na meni! O kralju, ne tereti slugu svoga[188] ni svu moju obitelj, jer tvoj sluga ne poznaje ništa od te stvari. “
  • 16 Kralj reče: ” Ti ćeš umrijeti, Ahimeleče, ti i sva kuća[189] tvojeg oca!
  • 17 Kralj reče jurišnicima koji stojaše pokraj njega: ” Okrenite se i pogubite svećenike ALLAHOVE, jer, oni također, pomogoše Davudu: oni u stvari znadoše da on bijaše u bijegu, ali me nisu upozorili; “ Ali, sluge kraljeve odbiše dići ruku na svećenike ALLAHOVE.
  • 18 Kralj reče tad Doegu: ” Ti, okreni se, potuci svećenike! “ Doeg Edomit se okrenu i on sam pobi svećenike. On usmrti, onog dana, 85 ljudi koji nosiše efod od lana[190].
  • 19 U Novu, gradu svećeničkom, on posiječe oštricom mača ljude i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce, oštricom mača.
  • 20 Samo jedan sin Ahimeleka, sin AhutovljHava spasi se. On se zvaše Abiatar. On pobježe i pridruži se Davudu.
  • 21 Abiatar obvijesti Davuda da Saul bijaše pobio svećenike ALLAHOVE.
  • 22 Davud reče Abiataru: ” Ja doznadoh, drugog dana, da Doeg Edomit bijaše ondje i da ne propustiše izvijestiti Saula. Ja sam taj koji je okrenuo čitavu stvar protiv kuće oca tvoga.
  • 23 Ostani sa mnom, ne boj se, ko bude htio tvoj život, tj. će htjeti i moj život; uz mene, ti si pod dobrom zaštitom. “

Davud u Kejli i u Horeši[uredi]

  • 23 1 Donesoše ovu novost Davudu: ” Evo Filistinci zaratiše s Kejlaom i pljačkaju gumna[191]“.
  • 2 Davud upita ALLAHA: ” Trebam li ja ići onamo i tući te Filistince? “ ALLAH reče Davudu: ” Idi, ti ćeš potući Filistince i ti ćeš spasiti Kejlu. “
  • 3 Ljudi Davudovi rekoše mu: ” Ovdje, u Judi, mi se bojimo. Što će biti ovdje, ako mi odemo u Kejlu, protiv bojnih redova filistinskih? “
  • 4 Davud još jedanput upita ALLAHA. ALLAH mu odgovori: ” Na put! Siđi u Kejlu, jer ja ću izručiti Filistince u tvoje ruke. “
  • 5 Davud, sa svojim ljudima, pođe za Kejlu i napade Filistince. On dovede njihova stada i nanese im veoma težak udarac. Davud dakle spasi žitelje Kejle.
  • 6 No, za vrijeme dok Abiatar, bijaše pobjegao kod Davuda u Kejlu, on bijaše odnio efod[192] na sebi.
  • 7 Izvijestiše Saula da Davud bijaše ušao u Kejlu i Saul bijaše rekao: ” Allah ga je izručio u moje ruke, jer on se sam zatvorio, ulazeći u jedan grad koji ima vrata i zasun.
  • 8 Saul pokrenu sav narod za sići u Kejlu opsjesti Davuda i njegove ljude.
  • 9 Davud doznade da to bijaše protiv njega što Saul pripremaše jedan podmukao udarac i on reče svećeniku Abizataru:” Donesi efod. “
  • 10 Davud reče: ” GOSPODE, Bože Izrailov, tvoj je sluga čuo[193] govoriti da Saul ima naumu doći u Kejlu za uništiti grad radi mene.
  • 11 Građani Kejle[194] da li će me predati u ruke njegove? Saul da li će sići kao što je tvoj sluga čuo govoriti? GOSPODE? Bože Izrailov, udostoji se izvijestiti slugu svojega! “ ALLAH reče: ” On će sići. “
  • 12 Davud reče: ” Građani Kejle da li će me izručiti u ruke njegove, mene i ljude moje, u ruke Saulove? “ ALLAH reče: ” Oni će vas izručiti u ruke njegove. “
  • 13 Davud se tad stavi na put sa svojim ljudima ; oni iziđoše iz Kejle i odoše okušati sreću Izvijestiše Saula da se Davud bijaše izvukao iz Kejle i on napusti pohod.
  • 14 Davud ostade u pustinji u stijenju. On ostade u planini, u pustinji Zif[195] Tokom cijelog tog vremena, Saul ga tražiše, ali Allah ga ne izruči u ruke njegove.
  • 15 Davud vidje da se Saul stavio u pohod za oduzeti mu život. Davud bijaše u pustinjin Zif, u Horešu[196].
  • 16 Junuztan, sin Saulov, stavi se na put i ode naći Davuda u Horešu. On osmjeli Davuda u ime Allaha.
  • 17 On mu reče: ” Ne boj se. Ruka mojeg oca Saula neće te dosegnuti. Ti si taj koji će vladati Izrailom, a ja? ja ću biti tvoj sluga; sam Saul, moj otac, zna to dobro.“
  • 18 Njih dvojica sklopiše savez pred ALLAHOM. Davud ostade u Horešau a Junuztan se vrati kod sebe.

Saul progoni Davuda[uredi]

  • 19 Ljudi iz Zifa uspeše se kod Saula u Giveu. Oni mu rekoše: ” Ne krije li se Davud kod nas u stijenju Horeša, na brijegu Hakila[197], koji se nalazi južno od stepe?
  • 20 Dakle, kad ti zaželjećeš sići, o kralju, siđi: a mi smo ti koji će ga predati u ruke kralju. “ Saul reče: ” Blagosloveni budite od ALLAHA, vi koji imate milosti za mene!
  • 22 Idite dakle, uvjerite se opet, istražite i vidite na kojem je mjestu on ostavio svoje tragove. Je li ga neko vidio? Kažu mi kako je on, u stvari, veoma prepreden.
  • 23 Vidite i osmotrite sve zaklone gdje se može skrivati. Vi će te se vratiti vidjeti me i kad budete sigurni i ja ću otići s vama. Tada, ako li je u zemlji, ja ću pretražiti sve klanove Judine za otkriti ga.
  • 24 Oni se staviše na put za Zif, prethodeći Saula. Davud i njegovi ljudi bijahu u pustinji Maon[198], u ravnici, na jugu od stepe.
  • 25 Saul i njegovi ljudi pođoše u potragu za njim. Izvijestiše o tome Davuda: on siđe k Stijeni i ostade u pustinji Maon. Saul to doznade i progoniše Davuda u pustinji Maon.
  • 26 Saul iđaše s jedne strane planine; Davud i njegovi ljudi bijahu s druge strane. Davud ubrza svoj hod da bi izbjegao Saulu. Saul i njegovi ljudi bijahu u prilici dostići i okružiti Davuda i njegove ljude za uhvatiti ih,
  • 27 kad jedan glasonoša dođe reći Saulu: ” Dođi brzo, jer Filistinci su izveli jedan napad protiv zemlje. “
  • 28 Saul dakle prekide progoniti Davuda i ode u susret Filistincima. Zbog toga to mjesto nazvaše ”stijena Neizvjesnosti[199]

Pećina Ein-Gedi: Davud pošteđuje Saula[uredi]

  • 24 1 Davud se uspe odatle i smjesti se u stijenju Ein-Gedija[200]
  • 2 Kad se Saul vrati iz proganjanja Filistinaca, dadoše mu ovo izviješće: ” Davud je sad u pustinji Ein-Gedi. “
  • 3 Saul uze tri tisuće najprobranijih ljudi iz sveg Izraila i pođe u potragu za Davudom i njegovim ljudima nasuprot Kozorogovim Stijenama[201]
  • 4 On stiže do ovčarnika koji su pokraj puta. Ondje se nalazi jedna pećina. Saul uđe u nju počučnuti se[202]. A, Davud i njegovi ljudi bijahu posjednuti na dnu pećine.
  • 5 Ljudi Davudovi mu rekoše: ” To je onaj dan za koji ti je ALLAH rekao: Evo ja ću ti izručiti neprijatelja tvojega u ruke tvoje i ti ćes postupiti s njim kako ti godi. “ Davud se diže i odsiječe potajice skut Saulova ogrtača.
  • 6 Ali, poslije toga, Davud osjeti svoje srce tući, jer bijaše odrezao skut Saulovog ogrtača.
  • 7 On reče svojim ljudima: ” Nek' me ALLAH prezre ako ja to učinim svojem Gospodaru, Mesihu[203] ALLAHOVOM. Ja neću ponijeti ruku na njega, jer on je Mesih ALLAHOV. “
  • 8 Tim riječima, Davud zaustavi naumu svojih ljudi. On im ne dopusti baciti se na Saula. Saul se uspravi, napusti pećinu i ode svojim putem.
  • 9 Poslije toga, Davud se diže, iziđe iz pećine i povika iza Saula: ” Moj ALLAHe kralju! “ Saul pogleda iza sebe. Davud se povi, licem prema zemlji, i pokloni se.
  • 10 Davud reče Saulu: ” Zašto ti slušaš ljude koji ti pričaju da Davud traži tvoju nesreću?
  • 11 Ti si to danas vidio vlastitim očima: ALLAH te bijaše izručio u moje ruke, danas u pećini; govorili su da te ubijem, ali ja sam imao milosti za tebe i ja sam rekao: Ja neću ponijeti ruku na mog Gospodara, jer on je Mesih ALLAHOV. *
  • 12 Pogledaj, o oče moj[204], da, pogledaj u mojoj ruci skut tvojeg ogrtača. Pošto sam ti odsjekao skut ogrtača i nisam te ubio, razumij i vidi da nema u meni ni zlobe ni pobune, i da ja nisam zgriješio protiv tebe. Ti si taj koji mene progoni da me liši života.
  • 13 Nek' ALLAH presudi između tebe i mene! Ali, ja neću nanijeti ruku na tebe.
  • 14 Kao što kaže poslovica

iz starog doba: Da zloba od zlog dođe! Ali, ja neću ponijeti ruke na tebe.

  • 15 I Za kim je kralj Izrailov krenuo u pohod? Za kim vodiš taj progon? Za jednim crknutim psom! Za jednom buhom[205]
  • 16 ALLAH biće sudija. Nek' on presudi između tebe i mene. Nek' ispita i obrani moj slučaj i nek' mi učini pravdu oslobađajući me tvojih ruku! “
  • 17 Kad Davud bi završio svoju besjedu Saulu, Saul reče: ” Je li to glas moga sina Davuda? “I Saul zajeca.
  • 18 On reče Davudu: ” Ti si ispravniji no ja, jer ti si mi učinio dobro, dok sam ja tebi nanio zlo.
  • 19 A ti, ti si pokazao danas dobrotu s kojom s postupio prema meni: ALLAH me bio predao u ruke tvoje, a ti me nisi ubio. *20 Kad jedan čovjek susretne svog neprijatelja, pušta li ga spokojno nastaviti njegov put ? Nek' te ALLAH nagradi za ono što si mi učinio danas.
  • 21 Sada, ja znam: ti ćeš biti kralj i kraljevstvo Izrailovo ostaće u rukama tvojim.
  • 22 Sada dakle, prisegni mi ALLAHOM da ti nećeš uništiti moje potomstvo poslije mene i da ti nećeš ukloniti moje *ime iz kuće[206] oca moga.
  • 23 Davud to prisegnu Saulu. Potom Saul se vrati kući svojoj, a Davud i njegovi ljudi se uspeše u svoje sklonište.

Naval odbija pomoći Davudu[uredi]

  • 25 1 Samuel umrije. Sav Izrail se okupi i ožali njegov pogreb. Ukopaše ga na njegovom u Rami . Davud se stavi na put i siđe u pustinju Paran[207]
  • 2 Bijaše u Maonu jedan čovjek čije gazdinstvo se nalaziše u Karmelu. Taj čovjek bijaše jako Bogat. On imaše tri tisuće ovaca i tisuću koza. On bijaše u Karmelu radi striženja svojeg stada[208]
  • 3 Čovjek se zvaše Naval, a njegova žena Abigail. Žena bijaše pametna i lijepa, ali čovjek bijaše opak i zao; on bijaše kalebit[209]
  • 4 Saznavši u pustinji da Naval striže svoje ovce,
  • 5 Davud reče momcima[210]: ” Uspnite se u Karmel. Ići će te pronaći Nabala i pozdraviti ga od moje strane.
  • 6 Vi recite: Sretna ti godina[211]! Pozdrav tebi, pozdrav kući tvojoj i pozdrav svima koji ti pripadaju!
  • 7 Ja doznadoh da se kod tebe obavlja striženje. Sada, tvoji pastiri bijahu kod nas mi njih nismo uznemiravali i oni nisu ništa izgubili tokom sveg vremena njihovog boravka u Karmelu.
  • 8 Ispitaj svoje momke i oni će te obvijestiti. Nek' moji momci nađu kod tebe jedan milostiv prijem, jer mi smo došli u dan svekovine! Daj, ja te molim, ono što možeš dati slugama svojim i svom sinu Davudu. “
  • 9 Momci Davudovi, budući došli, ponoviše sve te riječi Nabalu u Davudovo ime, i pričekaše
  • 10 Nabal odgovori slugama Davudovim: ” Ko je Davud i ko je sin Jeseov? Ima danas mnogo robova koji bježe od Gospodara svoga.
  • 11 I da ja uzmem svojeg kruha, svoje vode, svojeg mesa, koje sam zaklao za vrijeme striženja svojih, da bih dao ljudima koji su došli ne znam ti otkud! “
  • 12 Momci Davudovi se okrenuše i vratiše. Po svojem povratku oni izvijestiše Davuda o svemu tome.
  • 13 Davud reče svojim ljudima: ” Nek' svako pripaše svoj mač! “ Svako pripasa svoj mač. Davud također, pripasa svoj mač. Otprilike 400 ljudi uspeše se u pratnji Davudovoj, ostade ih 200 kod prtljage.

Abigail dolazi u pomoć Davudu[uredi]

  • 14 Jedan od momaka upozori Abigail, ženu Nabalovu: ” Evo , reče on, Davud je poslao iz pustinje glasonoše odnijeti svoje pozdrave Gospodaru našem, a naš se Gospodar hitio na njih[212]
  • 15 No, ti ljudi bijahu veoma dobri za nas. Mi nismo bili uznemiravani i nismo ništa izgubili svo vrijeme koje smo se kretali kod njih, kad bijasmo u polju.
  • 16 Oni su bili naš bedem noću i danju, svo vrijeme koje smo bili s njima napasajući ovce.
  • 17 A sada, ispitaj i vidi što trebaš učiniti, jer gubitak naše Gospodara i sve njegove kuće je odlučen. Što se tiče njega to je jedna ništarija kojoj ne vrijedi govoriti . “
  • 18 Abigail pohiti uzeti 200 kruhova, dvije mješine vina, pet ovaca posve pripravljenih, pet mjera prženog zrnevlja, stotinu grozdova suhog grožđa i 200 smokvinih kolača, i ona ih natovari na magarce.
  • 19 Ona reče momcima: ” Pođite ispred mene. Ja vas slijedim. “ Ali, ona ne obvijesti Nabala, muža svog.“
  • 20 Za to vrijeme, jašući na magarcu, on siđe u sklonište u planini, Davud i njegovi ljudi silaziše u njenom smjeru. Ona ih susrete.
  • 21 Davud si bijaše rekao: ” Dakle ja sam uzalud štitio u pustinji sva dobra te osobe da ništa nije nestalo. On mi je vratio zlo za dobro.
  • 22 Nek' Allah učini to i opet tako Davudu ili radije neprijateljima njegovim ako, od sada do sutra u jutro, od svega što mu pripada ja ostavim njemu išta što mokri uza zid[213]! “
  • 23 Primjetivši Davuda, Abigaila se požuri sići s magarc. Ona pade na lice pred Davudom i pokloni se do zemlje.
  • 24 Potom ona pade k njegovim nogama i reče: ” Na mene, na mene grješka, moj Gospodaru! Može li sluškinja tvoja govoriti ušima tvojim! Sasušaj riječi svoje sluškinje.
  • 25 Nek' moj Gospodar ne posvećuje pažnje tom nikogoviću, Nabalu, jer on dobro zaslužuje svoje ime[214]: on se zove Besramlje i besramlje ga prati. Ali ja, sluškinja tvoja, ja nisam vidjela momaka Gospodara svoga, tvoje izaslanike.
  • 26 Međutim, moj Gospodaru, nek' je živ ALLAH i tvog ti vlastitog života , ALLAH je taj koji te spriječio da dođe do ubojstva i da nadvladaš svojom vlastitom rukom. Nek' neprijatelji tvoji, nek' oni koji žele zlo Gospodaru mom upoznaju sada sudbinu Nabalovu[215]
  • 27 Nek' ovo štovanje koje koje tvoj rob[216] donosi mom Gospodaru bude dana sada momcima koji idu stopom mojeg Gospodara.
  • 28 Oprosti, ja te molim, grješku sluškinji svojoj. U stvari, ALLAH neće nikako propustiti učiniti postojanom kuću[217] mojeg Gospodara, jer moj Gospodar vodi ratove ALLAHOVE i nek' se ne nađe zla kod tebe, tokom cijelog tvog života.
  • 29 Ljudi su se podigli da progone mog Gospodara i ubiju ga, ali život mojeg Gospodara ostaće stavljen u vreću među onima živima kod ALLAHA, tvog Allaha, dok one neprijatelja tvojih GOSPOD će hitnuti daleko, iz praćeke[218] svoje.
  • 30 Kad ALLAH bude ispunio za mog Gospodara sve ono što je rekao dobro u prilog njemu, on će te postaviti poglavarem Izrailovim.
  • 31 Ti dakle ne trebaš posrnuti prolijevajući krv olako, moj Gospodar ne treba posrnuti htijući se osvetiti. A kad ALLAH bude činio dobro mojem Gospodaru, ti ćeš se sjetiti sluškinje svoje. “

Smrt Navalova. Davud ženi Abigail[uredi]

  • 32 Davud reče Abigaili: ” Blagoslovljen budi ALLAH, Allah Izrailov, koji te poslao u ovaj dan meni u susret!
  • 33 Blagoslovljen bio tvoj zdrav razum, što si me danas zadržala da ne postanem ubojica i da se svetim svojom vlastitom rukom!
  • 34 Ali istinski, Nek' je živ ALLAH, Allaha Izrailovog, koji me spriječio počiniti zlo, da ti nisi došla tako brzo, ne bi Nabalu ostalo od sada do svitanja, ništa što mokri uza zid[219]! “
  • 35 Davud uze svojom rukom ono što ona bijaše donijela. Njoj samoj on reče: ” Vrati se u miru kući. Gledaj: ja sam poslušao tvoj glas i ja ti činim milost. “
  • 36 Abigaila se vrati k Nabalu. Kad evo ono ima jedna gozba u kući njegovoj, jedna kraljevska gozba. Navalovo srce bijaše u veselju. On bijaše potpuno pijan. Ona ga ne izvjesti o ničemu sve do jutra.
  • 37 Sutradan u jutro, kad se Naval bijaše otrijeznio, njegova mu žena ispriča što se dogodilo. Tad srce Navalovo stade u grudima, ono bi kao skamenjeno.
  • 38 I na isteku desetine dana, ALLAH, udari Nabala, i on umrije.
  • 39 Davud doznade da Naval bijaše umro i on reče: ” Blagoslovljen budi ALLAH koji je obranio moju stvar, u ovom napadu koji mi načini Nabal, i koji je zadržao slugu[220] svoga da ne učini zlo. Što se tiče zlobe Nabalove, ALLAH je dao da ona padne na njegovu glavu. “ Davud posla zaprositi Abigail za svoju ženu.
  • 40 Sluge Davudove se nađoše kod Abigaile u Karmelu i govoriše joj ovim riječima: Davud nas je poslao kod tebe za uzeti te za njegovu ženu. “
  • 41 Ona se diže, pokloni se licem prema zemlji i reče: ” Tvoja je sluškinja spremna oprati noge slugama svojeg Gospodara[221]. “ *42 Abigaila se požuri otići. Ona se uspe na svoje magare i, praćena od pet svojih sluškinja, ona slijediše izaslanike Davudove. Tako ona postade njegovom ženom.
  • 43 Davud bijaše tako oženio Ahino im Izreelovu[222] One biše tako obje njegove žene.
  • 44 Saul bijaše dao svoju kćer Mikal, ženu Davudovu, Palti, sinu Laiševu, koji bijaše iz Galima[223].

U pustinji Zif: Davud ponovo pošteđuje Saula[uredi]

  • 26 1 Ljudi iz Zifa dođoše tražiti Saula u Giveu. Oni mu rekoše: ” Ne krije li se Davud na brdu Hakila[224] nasuprot stepi? “
  • 2 Saul se stavi na put i siđe u pustinju Zif, s tri tisuće probranih ljudi Izrailovih, za pronaći Davuda u pustinji Zif.
  • 3 Saul se utabori na brijegu Hakila, koji je nasuprot stepi, pokraj ceste. On vidje da je Saul došao progoniti ga u pustinji.
  • 4 Budući poslao izviđače, Davud bi siguran u dolazak Saulov.
  • 5 Davud se stavi na put i stiže do mjesta gdje taborovaše Saul. Davud opazi mjesto gdje bijahu spavali Saul i Abner, sin Nerov, zapovjednik njegove vojske. Saul bijaše spavao unutar opkopa, a vojska taborovaše uokolo njega.
  • 6 Davud uze riječ i reče Ahimeleku, Hititu, i Abišaju, sinu Serujaovu i bratu Joabovu : ” Ko hoće sići sa mnom sve do u Saulov tabor, “ Abišaj reče: ” Ja ću sići s tobom. “
  • 7 Davud i Abišaj stigoše noću do vojske, onda kad Saul bijaše ležao, usnuo, u opkopu, svojim kopljem zabodenim u zemlju uz uzglavlje svoje. Abner i vojska spavahu uokolo njega.
  • 8 Abišaj reče Davudu: ” Danas, Allah ti je položio neprijatelja tvog u ruke tvoje. Dopusti mi da ga jednim jedinim udarcem koplja pribijem uz zemlju. Ja mu neću dati drugog.
  • 9 Davud reče Abišaju: ”Ne ubijaj ga! Ko bi mogao nanijeti ruku na Mesiha[225] ALLAHOVOG i ostati nekažnjen?“
  • 10 I Davud reče: ” Života ti ALLAHOVOG! ALLAH je taj koji će ga udariti, kad dođe vrijeme njegove smrti on će sići u boj za poginuti u njemu.
  • 11 Nek' me ALLAH prezrije ako ja nanesem ruku na Mesiha ALLAHOVOG! Uzmi dakle koplje koje je uz uzglavlje njegovo i tikvicu za vodu, i otiđimo. “
  • 12 Davud uze koplje i tikvicu za vodu koji bijahu uz uzglavlje Saulovo i udaljiše se. Niko ništa ne vidje, niko to ne saznade, nit' se ko probudi. Oni spavahu svi: jedna obamrlost ALLAHOVA bijaše pala po njima[226].
  • 13 Davud prođe na drugu stranu i ostade na vrhu planine, u daljini. Bijaše između njih jedna velika razdaljina.
  • 14 Davud povika u smjeru vojske Abnerove, sina Nerovog: ” Abneru, hoćeš li mi odgovoriti? “ Abner odgovori: ” Ko si ti, koji tako vičeš pokraj ušiju kraljevih?
  • 15 Davud reče Abneru ” Ti si jedan čovjek, zar ne, i nema ti ravnog u Izrailu. Zašto dakle nisi bdio nad kraljem, svojim Gospodarem? Neko je iz naroda došao ubiti kralja, tvojeg Gospodara. *16 Nije dobro to što si tu napravio. Nek' je živ ALLAH, vi zaslužujete smrt jer niste bdjeli nad svojim Gospodarem, Mesihom ALLAHOVIM. Pogledaj sada gdje su koplje i tikvica za vodu koji bijahu uz uzglavlje njegovo. “
  • 17 Saul prepozna glas Davudov i on reče: ” Je li to tamo tvoj glas, sine moj Davude? “ Davud reče: ” To je moj glas, moj ALLAHe kralju. “
  • 18 I on reče: ” Zašto dakle moj Gospodar progoni svog slugu? Što sam ja dakle učinio i koje zlo ima u meni?
  • 19 A sad, nek' se moj ALLAH kralj udostoji saslušati riječi sluge svojega. Ako li je ALLAH taj koji te podstaknuo protiv mene, nek' udahne miris jedne ponude! Ali, ako su to ljudi, nek' budu prokleti pred ALLAHOM jer su me progonili danas i odstranili iz baštine ALLAHOVE, govoreći mi: Idi služiti druge Allahove[227]!
  • 20 A sada, nek' moja krv ne padne na zemlju daleko od lica ALLAHOVOG, jer kralj Izrailov se stavio u pohod za pronaći jednu prostu buhu[228] kao što se progone jarebice u planinama.“
  • 21 Saul reče: ” Ja sam zgriješio. Vrati se sine moj Davude! Više ti neću nanijeti zla, budući da je moj život bio dragocijen u tvojim očima ovog dana. Da, ja sam postupio kao luda, ja sam se grdno prHavario. “ *22 Davud odgovori:” Evo koplja kraljevog. Nek' jedan od momaka prijeđe i nek' ga uzme.
  • 23 Nek' ALLAH vrati svakome ono što je iskreno i pravedno činio. *

24 Kakvu je tvoj život, danas, imao za mene cijenu, nek' moj život ima toliko za ALLAHA i nek' me oslobodi svake propasti. “

  • 25 Saul reče Davudu: ” Blagoslovljen budi ti, sine moj Davude! Da, ti ćeš načiniti velike stvari i ti ćeš sigurno uspjeti. “ Davud nastavi svojim putem, a Saul se vrati kući svojoj.

Davud se sklanja kod Filistinaca[uredi]

  • 27 1 Davud si reče u sebi: ” Usprkos svemu, jednog ili drugog dana, ja ću propasti od ruke Saulove. Ja nemam ništa bolje učiniti nego se spasiti u zemlju Filistinaca. Tad će Saul odreći se proganjati me po svem području Izrailovom i ja ću izmaknuti ruci njegovoj. “
  • 2 Davud se stavi na put sa 600 pratitelja i pođe kod Akiša, sina Maokovog, u Gat[229].
  • 3 Davud ostade kod Akiša, u Gatu, on i njegovi ljudi, svako s obitelju svojom; Davud, sa svoje dvije žene Ahinoam Izreelovom i Abigailom, ženom Nabalovom, iz Karmela[230].
  • 4 Upozoriše Saula da se Davud bijaše sklonio u Gat i Saul ga prestade tražiti.
  • 5 Davud reče Akišu: ” Ako si mi sklon, da mi se da kakvo trgovište u polju i ja ću ondje prebivati. Zašto bi sluga tvoj prebivao uz tebe u kraljevskom gradu? “
  • 6 Odmah, Akiš mu dade Siklag[231]. Zato je Siklag pripadao kraljevima Judinim sve do ovog dana.
  • 7 Trajanje boravka Davudovog u filistinskom polju bi jedna godina i četiri mjeseca.
  • 8 Davud se uspe sa svojim ljudima i oni napraviše napad kod Gešurita, Girzita i Amalecita, jer su to narodi koji nastanjuju zemlju oduvijek, u smjeru Šura[232] i sve do zemlje Egipat.
  • 9 Davud pobi narod, ne ostavljajući u životu ni čovjeka ni ženu, uzimajući sitnu i krupnu stoku, magarce, deve i odjeću. Po svom povratku, on se nađe kod Akiša.
  • 10 Kad Akiš govoriše: ” Gdje ste vi napravili napad danas? “ Davud odgovaraše: ” Protiv Negeva Judinog. “, ili: ”Negeva jerahmelitskog“, ili: ” U Negevu kenitskom[233]
  • 11 Davud ne pusti dovesti preživjelog u Gat ni čovjeka ni ženu, ”iz straha, govoriše on, da nas govoreći ne bi izdali. “ Tako učini Davud i takvo bi njegovo ponašanje sve vrijeme koje provede u polju filistinskom; *
  • 12 Akiš bijaše siguran u Davuda. On si govoriše: ” Davud se načinio nepodnošljivim u Izrailu, i on će biti moj sluga zauvijek. “

Saul konsultira nekromantkinju iz Ein-Dora[uredi]

  • 28 1 U one dane, Filistinci okupiše svoju vojsku za poći u pohod i potući Izrail. Akiš reče Davudu: ” Ti moraš znati da ćeš poće sa mnom u mojoj vojsci, ti i tvoji ljudi. “
  • 2 Davud reče Akišu: ” Eh dobro, ti ćeš doznati osobno ono što će učiniti tvoj sluga[234] “ Akiš reče Davudu: ” Eh dobro, ja ću načiniti od tebe zauvijek svojeg tjelohranitelja. “
  • 3 No Saul bijaše umro, sav Izrail ožali njegov ukop i on bijaše pokopan u Rami, svojem gradu. A Saul bijaše ukinuo nekromanciju[235] u zemlji.
  • 4 Filistinci se prikupiše i dođoše taborovati u Šunemu; Saul sakupi sav Izrail i oni se utaboriše u Gilbou[236].
  • 5 Saul opazi tabor filistinski: on se uplaši i njegovo srce silovito zadrhta.
  • 6 Saul ispita ALLAHA, ali ALLAH mu ne odgovori, ni po snovima ni po Urimu, ni po *prorocima[237].
  • 7 Saul reče svojim slugama: ” Pronađite mi jednu nekromantkinju, da idem kod nje ispititi ju. “ Njegove mu sluge rekoše: ” Ima jedna nekromantkinja u Ein-Doru[238]. “
  • 8 Saul se preruši promijenivši odjeću i pođe, praćen od dvojice ljudi. Oni stigoše kod žene, noću. Saul joj reče: ” Obavi za mene nekromanciju i prizovi mi onoga koga ću ti ja reći. “
  • 9 Žena mu reče: ” Gledaj, ti znaš što je Saul učinio: on je uništio nekromanciju u zemlji. Zašto mi razapinješ tu smrtnu zamku?
  • 10 Saul se zakle po ALLAHU: ” ALLAH da je živ, reče on, tebi ne prijeti nikakva opasnost u toj stvari; “
  • 11 Žena reče: Koga je trebam prizvati za tebe? “ On reče: ” Prizovi mi Samuela. “
  • 12 Žena vidje Samuela i kriknu. Žena reče Saulu: ” Zašto si me prHavario? Ti si Saul! “ Kralj joj reče: ” Ne boj se. Ali, koga si ti vidjela?
  • 13 Žena reče Saulu: ” Ja sam vidjela jednog Allaha[239] koji se uspinje sa zemlje. “
  • 14 On joj reče: ” Kakav ima izgled? “ Ona reče: ” To je jedan starac koji se uspinje. On je ogrnut u jedan ogrtač. “ Saul tada znade da je to Samuel. On se nakloni, licem prema zemlji, i pokloni se.
  • 15 Samuel reče Saulu: ” Zašto si me uznemirio uspinjući me? “ Saul reče: ” Ja sam u velikoj zebnji. Filistinci su zaratili sa mnom, a Allah se povukao daleko od mene; on mi ne odgovara više, ni po posredovanju Pegambera, ni po snovima. Ja sam te dakle pozvao da mi daš do znanja što trebam činiti. “
  • 16 Samuel reče: ” A zašto ispituješ mene ako se ALLAH povukao daleko od tebe i postao ti neprijateljski?
  • 17 ALLAH postupa kako je bio najavio po mojim posredovanjima: ALLAH ti je istrgnuo kraljevstvo i dao ga drugom, Davudu.
  • 18 Zato što se nisi pokorio glasu ALLAHOVOM i što nisi utažio njegovu srdžbu protiv Amaleka[240], ALLAH, danas, je postupio tako.
  • 19 A, s tobom, ALLAH će izručiti i sam Izrail u ruke Filistincima. Sutra, ti i tvoji sinovi, biće te sa mnom, a vojska Izrailova isto, ALLAH će ju izručiti u ruke Filistincima. “
  • 20 Istog časa, Saul pade na zemlju sav u krvi, preplašen onim što mu Saul bijaše rekao. Osim toga, on bijaše bez snage, jer ne bijaše ništa jeo cijelog dana i cijele noći.
  • 21 Žena dođe do Saula i vidi ga sveg uzrujanog. Ona mu reče: ” Vidiš, tvoj te robposlušao[241] Ja sam izložila svoj život, ali ja sam se podvrgla zapovijedima koje si mi ti dao.
  • 22 A sada, udostoji se saslušati, sada , svojeg roba. Pusti me poslužiti jedan komad kruha i jedi, tako ćeš imati snage kad se vratiš na svoj put. “
  • 23 On odbi i reče: ” Ja neću jesti. “ Ali, njegove sluge uporno navališe, kao i žena, i on posluša njihov glas. On se diže sa zemlje i sjede na dJahija.
  • 24 Ona imaše jedno tele na jaslama. Ona se požuri zaklati ga. Ona uze brašna, zamijesi ga i ispeče ne dizanih kruhova.
  • 25 Ona posluži Saula i njegove sluge i oni jedoše.
  • 25 Potom se oni staviše na put i odoše iste te noći.

Filistinci otpuštaju Davuda[uredi]

  • 29 1 Filistinci prikupiše svu svoju vojsku u Afeku. Hebreji taborovaše pokraj izvora koji je u Izreelu[242].
  • 2 Filistinski prinčevi defiliraše na čelu stotica i tisućica. Davud i njegovi ljudi defiliraše iza posljednjih s Akišom.
  • 3 Glavari Filistinski rekoše: ” Ko su ovi Hebreji? “ Akiš reče poglavarima Filistinaca: ” Ali to je Davud, sluga Saulov, kralja Izraila! Evo jedna ili dvije godine da je on sa mnom i ja nisam ništa našao prigovoriti njegovom pristupanju k meni sve do ovog dana. “
  • 4 Poglavari filistinski se rasrdiše protiv Akiša i rekoše mu: ” Otpusti tog čovjeka i nek' se vrati u mjesto koje si mu ti dodijelio. Nek' ne silazi s nama u boj, da ga ne bismo imali za protivnika tokom boja. “ Po kojoj bi se on cijeni mogao pomiriti sa svojim Gospodarem, ako ne po cijeni glava ovih ljudi ovdje?
  • 5 Nije li to onaj Davud o kojem se pjHavaše plešući: Saul ih obori tisuće, a Davud, mirijade. “
  • 6 Akiš pozva Davuda i reče mu: ” Živ da je ALLAH, ti si jedan ispravan čovjek. Ja imam zadovoljstvo vidjeti te poći i ući sa mnom u vojsku, jer ja nisam našao zla u tebi od dana kad si ti došao kod mene sve do ovog dana. Ali, ti se ne sviđaš prinčevima filistinskim.
  • 7 Okreni se dakle i idi u miru. Tako ti nećeš napraviti ništa što se neće svidjeti prinčevima Filistincima. “
  • 8 Davud reče Akišu: ” Ali, što sam ja dakle učinio? I što si ti našo predbaciti sluzi svojem od dana kad sam se stavio u tvoju službu sve do ovog dana, da ja ne mogu doći neprijatelja svog Gospodara kralja?“
  • 9 Akiš odgovori Davudu: ” Ja znam. Da, ti mi godiš kao jedan *melek Allahov. Ali, poglavari Filistinaca su rekli: Nek' on ne uzlazi s nama u boj.
  • 10 Dakle, digni se u rano jutro, kao i sluge tvojeg Gospodara koje su te pratile. Vi će te se dignuti u rano jutro i, čim svane dan, odlazite. “
  • 11 Davud se diže rano, on

i njegovi ljudi, za poći izjutra i vratiti se u zemlju Filistinaca. Tad Filistinci uspeše se u Izreel.

Siklag opljačkan. Davud progoni Amalecite[uredi]

  • 30 1 No, trećeg dana, kad Davud i njegovi ljudi stigoše u Siklag, Amaleciti bijahu izveli jedan napad u Negevu[243] i u Siklagu. Oni bijahu opustošili Siklag, i bijahu ga popalili.
  • 2 Oni bijahu pozatvarali žene, malo i veliko ali ne bijahu nikog ubili. Oni ih bijahu poveli sa sobom i bijahu se vratili na svoj put.
  • 3 Kad Davud i njegovi ljudi stigoše u grad, oni vidješe da ovaj bijaše popaljen i da njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri bijahu odvedeni.
  • 4 Davud i njegovi pratitelji zajecaše i plakaše sve dok više nisu imali snage plakati.
  • 5 Dvije žene Davudove bijahu bile uhvaćene, Ahinoam Izreelova i Abigaila, žena Nabalova, iz Karmela.
  • 6 A Davud bijaše u jednoj velikoj strijepnji, jer ljudi govoriše da će ga kamenovati: svako bijaše pun gorčine misleći na svoje sinove i na svoje kćeri. Ali Davud povrati smjelost , milošću ALLAHA, svojeg Allaha.
  • 7 Davud reče svećeniku Abiataru, sinu Ahimelekovu: ” Donesi mi efod [244], molim te. “ Abiatar donese efod Davudu.
  • 8 Davud

zamoli ALLAHA: ” Ako ja budem progonio tu rulju, hoću li ju stići uhvatiti? “ALLAH njemu reče: ” Pođi ju progoniti. Ti ćeš ih dostići i izručiti svojima. “

  • 9 Davud pođe sa 600 svojih sudrugova, i oni stigoše u potok Bezor[245] Drugi bijahu ostali.
  • 10 Davud nastavi progon s 400 ljudi. Dvije stotine ljudi bijahu ostali na mjestu, suviše umorni za prijeći potok Bezor.
  • 11 Susretoše jednog Egipćanina u polju. Zaustaviše ga i dovedoše Davudu. Dadoše mu jesti kruha i piti vode.
  • 12 Dadoše mu jedan kolač od smokava i dva grozda suhog grožđa, čovjek povrati duh. Otprije tri dana ne bijaše ni jeo ni pio. Davud mu reče: ” Čiji si ti i otkud ideš ti? “
  • 13 On reče: ” Ja sam jedan mladi Egipćanin, rob jednog Amalecita. Moj me Gospodar napustio, jer ja bijah bolestan, ima tome danas tri dana.
  • 14 Mi smo načinili jedan napad u Negevu keretijenskom, protiv Jude i protiv Negeva Kalebovog[246] i mi smo zapalili Siklag. “ Davud njemu reče: ” Da li ćeš me ti odvesti do te družine? “
  • 15 Prisegni mi Allahom da me nećeš usmrtiti i da me nećeš vratiti u ruke mojem Gospodaru, i ja ću te odvesti prema toj družini. “

Amaleciti potučeni od Davuda[uredi]

  • 16 On dakle odvede Davuda. Amaleciti bijahu rasuti posvuda širom zemlje, jedući, pijući, svetkujući s ogromnim plijenom koji bijahu uzeli u zemlji Filistinaca i u Judi.
  • 17 Davud ih posiječe počev od zore pa sve do sutradan naveče. Niko im ne izmače izuzev 400 mladih ljudi koji uzjahaše deve i pobjegoše.
  • 18 Davud spasi sve što Amaleciti bijahu uzeli. On spasi posebno svoje dvije žene.
  • 19 Ne nedostajaše niko među malima i velikima, niti što od plijena niti bilo što bijaše odneseno.
  • 20 Davud uze sitnu i krupnu stoku. Oni koji idoše ispred tog stada za voditi ga govoriše: ” Evo blaga Davudovog. “
  • 21 Davud stiže kod *200 ljudi koji bijahu preumorni za slijediti Davuda i koje bijaše ostavio u potoku Bezor[247] Oni iziđoše u susret Davudu i njegovoj vojsci. Davud se primaknu s vojskom i pozdravi ih. *22 Tada, između ljudi koji bijahu pratili Davuda, svi ništarije i svi zli digoše glas i rekoše: ” Pošto nisu došli sa mnom[248], mi im nećemo dati ništa od plijena koji bijasmo preuzeli, izuzev njihovih žena i njihove djece.
  • 23 Nek' ih odvedu i nek' idu! ” Ali Davud reče: ” Vi neće te postupiti tako, braćo moja, s ovim što nam je ALLAH dao, on koji nas je čuvao i koji je izručio u naše ruke rulju koja nas je bila napala.
  • 24 I ko bi vas u tome mogao slušati? Kakav je dio onih koji siđe u boj, takav je dio onih koji ostanu pokraj prtljage: zajedno, oni će podijeliti. “
  • 25 Počev od tog dana to bi jednim zakonom i običajem u Izrailu, još i danas važećim.
  • 26 Došavši u Siklag, Davud posla dijelove plijena *starješinama Judinim, svojim sunarodnicima, i dade im reći: ” Evo za vas u počast jedan dio plijena uzet neprijateljima ALLAHOVIM. “
  • 27 On ga posla onima iz Betel, onima iz Ramota negevskog, onima iz Jatira,
  • 28 onima iz Aroera, onima iz Sifemota, onima iz Eštemoa,
  • 29 onima iz Rakala, onima iz gradova Jerahmelita, onima iz gradova Kenia,
  • 30 onima iz Horma, onima iz Bor-Ašana, onima iz Ataka,
  • 31 onima iz Hebrona[249] , i posvuda gdje Davuda i njegove ljude bijaše odnio korak njihov.

Boj kod Gilboa. Smrt Saulova[uredi]

(1 Kor *10.1-14)

  • 31 1 Filistinci bojHavaše protiv Izraila. Ljudi Izrailovi pobjegoše ispred Filistinaca. Žrtve ležaše na brdu Gilboa[250]
  • 2 Filistinci se staviše gaziti Saula i njegove sinove. Oni ubiše Junuztana, Abinadaba i Malki Šua, sinove Saulove.
  • 3 Težina bitke se prenese na Saula. Strijelci lukom ga otkriše. Od pogleda na strijelce te se silno uplaši.
  • 4 Saul reče svojem štitonoši: ” Izvuci tvoj mač i probodi me, da me neobrezani ne bi došli probosti i ne bi se veselili tome. “ Ali, njegov štitonoša odbi, jer bijaše jako ustrašen.Tad Saul uze mač i baci se na njega.
  • 5 Njegov štitonoša, videći da Saul bijaše mrtav, baci se i on na svoj mač i umrije s njim.
  • 6 Saul, njegova tri sina, njegov štitonoša, kao i svi njegovi ljudi umriješe zajedno tog dana.
  • 7 Videći poraz Izrailov i smrt Saulovu i njegovih sinova, Hebreji s one strane doline[251] i oni preko Jordana napustiše gradove i pobjegoše. Filistinci stigoše i nastaniše se ondje.
  • 8 Sutradan, Filistinci dođoše pljačkati žrtve. Oni nađoše Saula i njegova tri sina ležati na brdu Gilboa.
  • 9 Oni odsjekoše glavu Saulu i oteše njegovo oružje. Oni proširiše vijest u zemlji filistinskoj, oglašavajući ju u svojim hramovima i narodu.
  • 10 Oni staviše Saulovo oružje u hram Astarti i pribiše njegovo tijelo na bedem Bet-Šean[252].
  • 11 Tada, žitelji Jabeša u Galadu[253] doznaše što Filistinci bijahu učinili Saulu.
  • 12 Najodlučniji se staviše na put, hodaše cijele noći i skidoše s bedema Bet-Šeana tijela Saula i njegovih sinova. Stigavši u Jabeš, oni ga spališe.
  • 13 Oni pokupiše njihove posmrtne ostatke i ukopaše ih pod tamarisku u Jabešu, potom *postiše sedam dana.

Bilješke uz Prva Samuelova[uredi]

  • [1]Ramataim-Sifim: isti je lokalitet nazvan i rama r. 19 ; smješten je otprilike 35 km sjeverozapadno od Jeruzalema Efratejen: bilo judejski klan Efratov, bilo pleme Efraimovio.
  • [2]Silo: lokalitet smješten na 30 km otprilike sjeverno od Jeruzalema (vidjeti Joz 18.110).
  • [3]počasni dio: hebrejski izražje nejasan ; drugi prijevod jednu duplu porciju.
  • [4]jad tvoje sluškinje,tj. moj jad britva neće prijeći preko njegove glave, tj. on će biti posvećen službi ALLAHU, vidjeti Br 6.5.
  • [5]Ja nisam®jedna žena udarena u glavu: drugi prijevod Ne®ja sam samo jedna ojađena žena.
  • [6]poznade: hebrejski izražkoji znači imade spolne odnose s njom.
  • [7]Hebrejski sadrži jednu sličnost između imena Samuel i glagola koji znači iskati.
  • [8]ispuniti svoj zavjet ili i jednu zavjetnu žrtvu (vidjeti Lc7.16 i bilješku).
  • [9]Ne zna se na koju riječ ALLAHOVU Elkana pravi aluziju.
  • [10]tri bika: drugi prijevod jednog bika od tri godine (prema jednom hebrejskom rukopisu nađenom u Kumranu, i starim grčkim i sirijskim verzijama ; usporediti također r. 25 bik) postade službujući: nesiguran prijevod jednog nejasnog izraza ; drugi prijevod bijaše sasvim mlad.
  • [11]ili žrtvovaše.
  • [12]On se pokloni: radi se možda o Elkanu ili Samuelu ;drugi tekst (hebrejski tekst nađen u Kumranu ona se pokloni.
  • [13]tvoja pobjeda: Ana se obraća Allahu katkad u trećem licu (ALLAHU), katkad u drugom licu (tvoja pobjeda ).
  • [14]koji mjeri djela ili koji sudi djelima (ljudi).
  • [15]stubovi zemlje: vidjeti Ejj 9.6 i bilješku.
  • [16]njegov vjernik označava možda kralja (r. 10) ; jedna starija židovska verzija ima svoje vjernike.
  • [17]spasitelju svom ili Mesihu ili pomazaniku.
  • [18]koji ne poznavahu ALLAHA ili koji se ne brinuše za ALLAHA.
  • [19]Legislativa iz Lv 3 propisuje masne dijelove koje se pržilo u žrtvi mira čim bi se žrtva zaklala.
  • [20]činili uvredu®ili postupali šprijezirom šponudom učinjenom ALLAHu.
  • [21]laneni efod treba biti različin od svećeničkog efoda , vidjeti 2.28; bijaše to liturgijska odjeća čija nam precizna forma nije poznata(traka tkanine okolo struka ?).
  • [22]Allahov čovjek ili *Pegamber Allahov.
  • [23]Tvoj otac ili tvoj predak ; radi se vjerojatno o Harunu, pretku Izrailitskom (vidjeti Izl 28.14) efod: vidjeti Izl 25.7 i bilješku.
  • [24]slomiti tvoju ruku® ili uništiću snagu tvoju i tvoje porodice.
  • [25]Ja ću mu podići postojanu kuću, tj. koji će uvijek imati potomke koji će obavljati svećeničku službu.
  • [26]tvoja kuća ili tvoja obitelj.
  • [27]O svjetiljci Božjoj vidjeti Izl 27.2021 kovčeg Allahov: prema Izl 25.22 iznad kovčega se obraća Allah onima koji su u Hramu.
  • [28]kuća ili obitelj.
  • [29]Nek' ti Allah učini tako i još tako doda: tradicionalna formula po kojoj Eli traži od Allaha da kazni Samuela, ako ovaj ne odgovori. Usporediti jednu gotovo sličnu formulu u 14.44. Nejasan izraz "učiniti to ili tako" bijaše možda zamijenjeno iskazom jedne precizne kazne.
  • [30]ne ostavi ni jednu od svojih riječi, tj. ispuni sve što je najavio.
  • [31]Vidjeti 1.3 i bilješku.
  • [32]Even-Ezer n Afek: dva mjesta udaljena tek nekoliko km jedno od drugog, na 40 km sjeverozapadno od Jeruzalema.
  • [33]sve vrste udaraca: aluzija na nevolje Egipćana (Izl 711 i uništenje egipatske vojske (Izl 14).
  • [34]k svojem šatoru: vidjeti Joz 22.4 i bilješku.
  • [35]sudio ili upravljao.
  • [36]slava govori o prisutnosti Božjoj (vidjeti Izl 24.1617).
  • [37]Even-Ezer: vidjeti 4.1 i bilješku Asdod jedan od pet glavnih filistinskih gradova, smješten na zapadu od Jeruzalema, kod same obale Mediterana. Vidjeti Joz 13.3i bilješku.
  • [38]kuća ili hram Dagon: filistinski Allah, vidjeti r. 7 i Sdc16.23.
  • [39]barem, nešto bijaše ostalo: hebrejski tekst nejasan, prijevod nesiguran Stare verzije su prevele Bijaše ostalo samo truplo Dagonovo.
  • [40]tumor ili otok ili još hemoroidi.
  • [41]Gat: jedan drugi od pet glavnih gradova Filistinaca, smješteno 45 km otprilike na jugozapad od Jeruzalema.
  • [42]Ekron: još jedan od glavnih gradova Filistionaca, smješten otprilike 45 km zapadno od Jeruzalema kod mene®ja i moj narod: to se princizražava u ime Ehronita.
  • [43]Prva aluzija u ovoj priči na pacove čija je uloga precizirana u slijedećem retku.
  • [44]otvrdnuti svoje srce ili uzjoguniti se.
  • [45]lokalitet na 25 km otprilike zapadno od Jeruzalema.
  • [46]istu stazu ili isti put.
  • [47]holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [48]Vidjeti 5.10 i bilješku.
  • [49]O tih pet gradova filistinskih vidjeti 5.1,8,10 i bilješke.
  • [50]Tekst nejasan: drugi prijevodi (pretpostavljen) Svjedok, veliki kamen, tj. veliki kamen podsjeća na taj događaj.
  • [51]pedeset tisuća ljudi: te riječi manjkaju u više hebrejskih rukopisa ; u drugim rukopisima, čini se ima jedno pripajanje, jer su malo bliski kontekstu.
  • [52]Lokalitet 13 km sjeverozapadno od Jeruzalema.
  • [53]kuća ili narod.
  • [54]Astarte: vidjeti Sdc2.13 i bilješku.
  • [55]Mispa: lokalitet otprilike 12 km sjeverno od Jeruzalema ;
  • [56]A Samuel sudiše Izrailovim sinovima u Mispau ili A Samuel smješten u Mispau, postade poglavar Hebrejima.
  • [57]Vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [58]Nepoznato mjesto.
  • [59]Zub: nepoznato mjesto Even-Ezer ; ovo mjesto ne smije biti pomiješano s Even-Ezerom iz4.1 sve dovde ili sve do sada.
  • [60]Ekron, Gat: vidjeti 5.8, 10 i bilješke.
  • [61]Betel: vidjeti Stv 121.8 i bilješku Gilgal: ime više mjesta u Izrailu ; radi se vjerojatno ovdje o Gilgalu kod Jerihona (Joz 4.1920 ; 5.910).
  • [62]6 Vidjeti 1.1 i bilješku.
  • [63]sudce ili poglavare.
  • [64]Ber-Ševa: lokalitet 70 km jugozapadno od Jeruzalema.
  • [65]Vidjeti 1.1 i bilješku.
  • [66]suditi ili upravljati.
  • [67]tisućnik: vidjeti Br 1.16 i bilješku.
  • [68]dîm: vidjeti Stv 14.20 i bilješku.
  • [69]planina Efraim: planinska oblast središnje Palestine zemlja šališa, zemlja šalim: neidentificirane oblasti ; usporediti 2Kr 4.42 /
  • [70]zemlja Suf: nepoznata oblast, vjerojatno smještena na obalama Ramae, gdje obitavaše Samuel (vidjeti 7.17 ; 9.6 i slijedeće ).
  • [71]popudbina: prema staroj sirijskoj verziji; hebrejska riječ nejasna.
  • [72]sikal : vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [73]rep : prema staroj aramejskoj verziji (rep je važio za najizvrsniji komad) ; hebrejska riječ nejasna.
  • [74]baština ALLAHova je jedan izražčesto korišten u SZ za označavanje Izrailovog naroda, vidjeti Dt 4.20; Jr 12.79.
  • [75]Nepoznat lokalitet.
  • [76]hrast Taborov: nepoznato mjesto (Tabor nije planina istog imena, vidjeti Sdc4.6) Betel: vidjeti Stv 12.8 i bilješku.
  • [77]Givea Allahova ili jednostavno Givea (r. 10), ili još Givea Saulova ( 11.4), Givea Benjaminova (13.2), bijaše domovina Saulova, smještena na 6 km sjeverno od Jeruzalema gdje borave upravitelji filistinski: drugi prijevodi gdje se nalazi stela ( ili garnizon) Filistinaca.
  • [78]Vidjeti 7.16 i bilješku.
  • [79]Smisao ovog pitanja nije jasan Ili je otac ovdje ekvivalent Gospodaru, i čovjek se iznenađuje ne videći jednog šefa na čelu te družine, ili čovjek hoće reći da ti proroci su ljudi koje se ne poznaje po imenu svojeg oca, tj. ljudi niskog podrijetla.
  • [80]Vidjeti 7.5 i bilješku.
  • [81]vi ste odbacili svojeg Allaha: vidjeti 8.7 i bilješku.
  • [82]Upitaše ponovo ALLAHA: konsultacija je vjerojatno učinjena pomoću Urima i Tumima, vidjeti Izl 28.30 i bilješku neko drugi: drugi prijevod, prema staroj grčkoj verziji, Ovaj čovjek.
  • [83]Vidjeti r. 5 i bilješku.
  • [84]Amonit: dolaznik izAmona, zemlje smještene na istoku Jordana Javeš Galadski: vidjeti Sdc 21.8 i bilješku.
  • [85]Givea Saulova: vidjeti 10.5 i bilješku ;
  • [86]Vidjeti Sdc 1.4 i bilješku.
  • [87]najvreliji čas (dana): podne ili početak poslijepodneva.
  • [88]Odgovor se upućuje bilo poslanicima Saulovim, bilo, na jedan ironičan način, Nahašu.
  • [89]u jutarnje bdijenje: vidjeti Izl 14.24 i bilješku ;
  • [90]Vidjeti 7.16 i bilješku.
  • [91]Mesih: vidjeti 2.10 i bilješku.
  • [92]ALLAH: podrazumijeva se svjedokom je, kako to pokazuje stara grčka verzija vaši očevi ili vaši preci.
  • [93]Sisera: vidjeti Sdc 4 ; Filistinci: vidjeti Sdc 14 ; Moab: vidjeti Sdc 3.1214.
  • [94]Astarte: vidjeti Sdc2.13 i bilješku.
  • [95]Jerubal (ili Gedeon): vidjeti Sdc 68, Bedan: nepoznata osoba ; Jefte: vidjeti Sdc11.
  • [96]Nahaš: vidjeti r. 11.
  • [97]kaošto je i vaše očeve ili (kao što je (ona dosegla) vaše pretke.
  • [98]žetva žita (svibanjlipanj) obično je u suhom periodu.
  • [99]ništavilâ ili lažnih bogova.
  • [100]Saulova dob pri dolasku na kraljevstvo nedostaje u hebrejskom tekstu. Osim toga brojka dva (za dužinu vladanja) vrlo je nesigurna (usporediti Djela 13.21, gdje se govori o četrdeset godina ).
  • [101]Mikmaš: lokalitet 12 km na sjeveroistok od Jeruzalema Betel: vidjeti Stv 12.8 i bilješku k svojim šatorima : vidjeti Joz 22.4 i bilješku.
  • [102]poglavara ili stelu, ili još vojarna (usporediti 10.5 i bilješku ; o istom u slijedećem redku ) Geva: lokalitet na oko 9 km sjevero-istočno od Jeruzalema; ali, možda bi trebalo čitati, sa starom grčkom verzijom: Givea.
  • [103]Vidjeti 7.16 i bilješku.
  • [104]Bet-Aven: drugo ime za Betel ;
  • [105]sastanak s®: vidjeti 10.8.
  • [106]On ponudi holokaust : kultni čin koji čini dio priprema za boj (vidjeti 7.9).
  • [107]smirio ALLAHA ili molio ALLAHa da nam bude sklon.
  • [108]poglavar njegovog naroda: radi se o Davudu, čija je historiju ispričana od pogl. 16.
  • [109]Ofra: lokalitet sjeverno od Mikmasa ; zemlja šualo nigdje drugdje nije spomenuta.
  • [110]BetHoron: lokalitet zapadno od Milmasa ; Prodol Hijenesâ: regija smještena jugoistačno od Mikmasa.
  • [111]lemeš®: prijevod određenih tehničkih termina spomenutih u redcima 20.2-12 nesiguran je.
  • [112]sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE ®: dvije nerazumljive hebrejske riječi.
  • [113]Givea: vidjeti 10.5 i bilješku Migron: (neidentificirani lokalitet, blizu Mikmasa (vidjeti 13.2 i bilješku ).
  • [114]Eli: vidjeti poglavlje 14 Silo: vidjeti 1.3 i bilješku efod: vidjeti Izl 25.7 i bilješku.
  • [115]Vidjeti 13.3 i bilješku.
  • [116]na terenu®:hebrejski tekst nejasan i prijevod nesiguran.
  • [117]užas Allahov ili jedan strahovit užas (izazvan od Allaha).
  • [118]sinovi Izrailovi ili među Hebrejima.
  • [119]Bet-Aven: drugo ime za Betel.
  • [120]Nametnuti post po Saulu vjerojatno je jedna praksa s ciljem da se dobije pomoć od Allaha i dakle pobjeda.
  • [121]Sva zemlja ili Sva vojska.
  • [122]njegov pogled postade svijetao ili njegove se oči zacakliše, ili njegove oči zasjaše. O istom u r. 29.
  • [123]Mikmaš: vidjeti 13.2 i bilješku Ajalon: lokalitet smješten 25 km zapadno od Mimasa.
  • [124]pojede iznad krvi: alužioja na jednu vrstu obrednog objeda u kojem se miješaju mađijske prakse suprotne vjeri Izrailovoj. Drugi prijevod jedoše ga s krvlju (usporediti Stv 9.4 ; Lv 17.1011).
  • [125]Približimo se Allahu tj. Konsultirajmo Allaha.
  • [126]daje jedan potpun odgovor: hebrejski nejasno ; stara grčka verzija pretpostavlja jedan mnogo dulji hebrejski tekst: I Saul reče: ” GOSPODE, Bože Izrailov, zašto nisi današodgovorio sluzi svojem ? Ako je grijeh na meni ili na Junuztanu, sinu mojem, GOSPODE, Bože Izrailov, daj Urim ; a ako je grijeh na tvom narodu Izrailu , daj Tumim. “ (Urim, Tumim: vidjeti Izl 28.30 i bilješku).
  • [127]Nek' Allah učini®: brojni hebrejski rukopisi i više starih verzija preciziraju Nek mi Allah učini®Tom tradicionalnom formom zaklinjanja, jedna osoba tražiše u Allaha da bude kažnjenom, ako ne ispuni jednu prisegu. Usporediti 3.17 i bilješku.
  • [128]Moab, Amon, Edom, Sova: četiri kraljevstva smještena istačno od Jordana ; Filistinci: na jugozapadu Palestine, na mediteranskoj obali on činiše zlo: više starih verzija kaže: on bijaše pobjedonosan, što, čini se, bolje odgovara kontekstu (vidjeti r. 48 )
  • [129]Amalek ili Amaleciti: vidjeti Izl 17.8 i bilješku.
  • [130]Amaleku ili Amalecitima : (o tome što su činili ): vidjeti Izl 17.8 16.
  • [131]zabrana: vidjeti Dt 2.34 i bilješku.
  • [132]Lokalitet vjerojatno 80 km južno od Jeruzalema.
  • [133]grad Amalek nepoznat je.
  • [134]Keniti bijahu nomadi nastanjujući istu oblast kao i Amaleciti.
  • [135]6 Havila: vidjeti Stv 2.11 i bilješku ; šur: vidjeti Izl 15.22 i bilješku.
  • [136]drugi okot: hebrejska riječ nejasna, prijevod nesiguran.
  • [137]Karmel: lokalitet 40 km južno od Jeruzalema Gilgal : vidjeti 7.16 i bilješku.
  • [138]zabrana : vidjeti Dt 2.34 i bilješku.
  • [139]jednom drugom: aluzija na Davuda ; usp. 13.14 i bilješku.
  • [140]Uzvišenost Izrailova, tj. Allah.
  • [141]zadovojnim izgledom ( izrazom lica ): hebrejski nejasan ; drugi prijevod: posrčući.
  • [142]Gilgal: vidjeti 7.16 i bilješku.
  • [143]Rama: vidj. 1.1 i bilješku ; Givea Saulova: vidjeti 10.5 i bilješku.
  • [144]Napuni tvoj rog (posudu) šuljem: za pomazati novog kralja (vid. r. 13).
  • [145]Mesih: vidjeti 2.10 i bilješku.
  • [146]On imaše svijetlu put: drugi prijevod on bijaše riđokoš.
  • [147]Vidjeti 1.1 i bilješku.
  • [148]Tvoje su ti sluge na raspolaganju: to jest mi smo ti na raspolaganju.
  • [149]jedan junak ili srčan čovjek.
  • [150]Soko, Azeka: dva lokaliteta 30 km jugozapadno od Jeruzalema.
  • [151]Dolina Smrdljike (Terebinte) nalazi se južno od Sokoa i Azeka.
  • [152]Gat: vidjeti5.8 i bilješku šest lakata i jedan empan : više od 2,8 m ; vidjeti u Glosaru pod MJER.
  • [153].000 sikala bronce: otprilike 60 kg ; vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [154]Efratein: pripadnik jednog judejskog klana iz Efrata.
  • [155]tisuća : vidjeti Br 1.16 i bilješku.
  • [156]Dolina Smrdljike: vidjeti r. 2 i bilješku.
  • [157]Gat: vidjeti 5/8 i bilješku istu besjedu: vidjeti r. 810.
  • [158]svijetle puti : vidj. 16.12 i bilješku.
  • [159]Šaraim: neidentificirano mjesto Gat, Ekron: vidjeti 5.8 i bilješku.
  • [160]sistrumi ili triangli (glazbeni instrumenti).
  • [161]imenujući ga tisućnikom: vidjeti Br 1.16 i bilješku.
  • [162]iz Mehola ili Avel-Mehola: vidjeti Sdc7.22 i bilješku.
  • [163]prva bračna noć: za oženiti se, mladoženja je morao ponuditi ocu nevjestinom jedan dar, općenito u obliku novca (vidjeti Stv 34.12) stotinu prepucija od Filistinaca: Filistinci bijahu neobrezani ; vidjeti u Glosaru pod OBREZANJE.
  • [164]Rama: vidjeti 1.1 i bilješku Najot: nepoznato mjesto ; ali hebrejska riječ mogla bi biti jedna opća imenica koja nosi značenje stanice.
  • [165]zajednica: hebrejska riječ nejasna ; drugi prijevod sabor.
  • [166]Nepoznato mjesto.
  • [167]Najote ramske: viudjeti 19.18 i bilješku.
  • [168]novi mjesecili *mladi mjesec.
  • [169]tvoj sluga je spokojan: tj. ja sam spokojan.
  • [170]nek' ALLAH učini ®:vidjeti 14.44 i bilješku.
  • [171]mojoj kući ili mojoj porodice, mojim potomcima.
  • [172]novi mjesecili mladi mjesec.
  • [173]Hebrejski tekst izr. 19 nejasan je ; on pravi aluziju na nepoznatu epizodu (stvar), i spominje mjesto jednako nepoznato (kamen Ezel).
  • [174]On nije čist: čovjeku u stanju nečistoće nije dopušteno sudjelovati u objedu vjerskog praznika (vidjeti Lv 7.21).
  • [175]bio uzeo prednost: tekst nejasan i prijevod nesiguran.
  • [176]lokalitet blizu Jeruzalema (na sjeveru), ali nije utvrđen sa sigurnošću.
  • [177]momaka ili mladića, tj. Davudovih pratitelja.
  • [178]posvećeni kruh: vidjeti Lv 24.59.
  • [179]Hebrejski tekst u r. 6 nije posve jasan. Osim toga odgovor Davudov je namjerno dvojan: on neće Ahimeleku priznati da je u bijegu, a ni u službenoj misiji.
  • [180]Džalut: vidi pogl. 17; Dolina Smrdljike: vidj. 17.2 i bilješku efod: vidjeti Izl 25.7 i bilješku.
  • [181]Vidjeti 5.8 i bilješku.
  • [182]Adulam: lokalitet u Niziji, 25 km jugozapadno od Jeruzalema.
  • [183]Mispa u Moabu: neutvrđeno mjesto.
  • [184]šuma Heret nalazi se južno od Adulama.
  • [185]Givea: vidjeti 10.5 i bilješku.
  • [186]Sin Jeseov, tj. Davud (v idjeti 16.13) tisuće: vidjeti Br 1.16 i bilješku.
  • [187]u Nov: vidjeti 21.210, posebice 21.2 i bilješku.
  • [188]Ne tereti slugu svoga: tj. ne tereti mene.
  • [189]kuća ili obitelj, potomci.
  • [190]efod od lana: vidjeti 2.18 i bilješku.
  • [191]Kejla: lokalitet u *Niziji, 45 km južno od Adulama ( vidjeti 22.1 i bilješku) gumna, tj. rezerve hrane.
  • [192]efod: vidjeti Izl 25.7 i bilješku.
  • [193]tvoje je sluga čuo, tj. ja sam čuo.
  • [194]građani: tj. poglavari grada ; isto u r. 12.
  • [195]Zif: lokalitet 35 km južno od Jeruzalema .
  • [196]Horeša: 8km južno od Zifa.
  • [197]Zef, Horeša: vidjeti r.1415 i bilješke; Givea: vidjeti 10.5 i bilješku ; Hakila: vjerojatno istačno od Zifa..
  • [198]Pustinja Maon pruža se na jug od pustinje Zif.
  • [199]”stijena Neizvjesnosti.“:(Budući da je Saul mogao dvojiti nad odlukom); drugi prijevod:”Stijena odiobe“ (Saul i Davud su se tu odijelili).
  • [200]Lokalitet smješten na zapadnoj obali Mrtvog mora.
  • [201]Kozorogovim Stijenama : neidentificirano mjesto u okolici EinGedija.
  • [202]počučnuti se (ili pokriti svoja stopala) jest, na hebrejskom jedan eufemizam za zadovoljiti prirodnu potrebu.
  • [203]Mesih: vidjeti 2.10 i bilješku.
  • [204]oče moj: vidjeti 2Kr 5.13 i bilješku.
  • [205]Davud želi pokazati da nije dostojan pažnje koju mu kralj pridaje.
  • [206]kuće ili porodice.
  • [207]Rama: vidjeti 1.1 i bilješku pustinja Paran: vidjeti Stv 21.21 i bilješku.
  • [208]Maon, Karmel dva lokaliteta smještena 40 km južno od Jeruzalema strizenje stada, u proljeće, tom prilikom je jedan praznik ; usporediti 2Š13.2327.
  • [209]kalebit: član Kalebovog klana, plemena Juda.
  • [210]momci ili mladići: dio ljudi izbjeglih kod Davuda (22.2)
  • [211]Sretnza ti godina!: prijevod nesiguran (tekst nejasan) ; drugi prijevodi živ bio! ili, prema staroj latinskoj verziji, (vi recite ) mom bratru: .
  • [212]jedan od momaka ili jedan od slugu ( Nabalovih) se hitio na njih ili napao ih.
  • [213]Nek Allah učini to i opet tako Davudu: vidjeti 14.44 i bilješku što mokri uza zid: izražčiji je smisao nesiguran: vjerojatno se radi o muškima ili o dječaku.
  • [214]Naval znači lud, glup, besraman.
  • [215]Kraj r.26 anticipira priču izr. 3638.
  • [216]tvoj rob: tim riječima Abigaill sama sebe označava, isto kao u r. 28 tvoja sluškinja.
  • [217]učiniti postojanom kuću ili trajnom jednu dinastiju; usp. 2.35 i bilješku.
  • [218]Kao što čovjek čuva stanovito kamenje u svojoj vreći, a baca drugo uz pomoć svoje praćke i ALLAH čuva kod sebe život svojih vjernih (održava ih u životu) a baca u daljinu život neprijatelja svojih (usmrćuje ih ).
  • [219]ništa što mokri uza zid: vidjeti r. 22 i bilješku.
  • [220]koji je zadržao slugu svoga: tj. koji me zadrža.
  • [221]tj. Ja sam jedanrob spreman prati noge tvojim slugama.
  • [222]Izreel: lokalitet u Judi, vid. Joz 15.56.
  • [223]Galim: lokalitet blizu Jeruzalema, na sjeveroistoku.
  • [224]Zif, Hakila: vidjeti 24.14, 19 i bilješke ; Givea: vidjeti 10.5 i bilješku.
  • [225]Mesih: vidjeti 2.10 i bilješku.
  • [226]jedna obamrlost ALLAHOVA® drugi prijevod ALLAH dade da na njih padne jedan dubok san.
  • [227]jedne ponude ili jedne žrtve baština vidjeti 10.1 i bilješku drugim Allahovima: tjerajući Davuda iznjegove zemlje i njegovog naroda, osuđuju ga na neki način da ne može više primjereno obožavati ALLAHA i na obožavanje drugih Allahova.
  • [228]buha: vidjeti 24.15 i bilješku ;
  • [229]Vidjeti 5.8 i bilješku.
  • [230]Ahinoam Izreelova: vidjeti 25.43 ; Abigail iz Larmela: vidjeti 25.14)42.
  • [231]Lokalitet oko 50 km jugozapadno od Jeruzalema.
  • [232]Gešuriti narod susjedan Filistincima (vid. Joz 13.2); Girziti: nepoznata narodnost ; Amaleciti: vidjeti Izl 17.8 i bilješku Šur: vidjeti Izl 15.22 i bilješku.
  • [233]Negev: polupustinjska regija na, jugu Palestine Jerahmeliti i Keniti su susjedni narodi i saveznici Judini Tim odgovorom, Davud je dao Filistincima vjerovati da je neprijatelj Jude i njegovih saveznika (vid. r. 12).
  • [234]ono što će učiniti tvoj sluga, tj. što ću ja učiniti.
  • [235]O smrti Saulovoj vidjeti 25.1 i bilješku nekromancija: praksa (zabranjena zakonom, Lv 19.31) koja se sastoji u ispitJahijaju duhova umrlih.
  • [236]Šunem: vidjeti 1Kr 1.3 i bilješku Gilboa: vrh nekoliko km jugoistačno od Šunema, s druge strane ravnice Izreelove.
  • [237]Urim: vidjeti Izl 28.30 i bilješku snovi, Urim i proroci su tri sredstva kojima se moglo pribjeći za upoznati volju Allahovu.
  • [238]Lokalitet na 12 km sjeverno od Gilboa.
  • [239]Allaha ili utvaru.
  • [240]Vidjeti pogl 15.
  • [241]tvoj rob te poslušao, tj. ja sam te poslušao.
  • [242]Afek, vidjeti 4.1 i bilješku izvor koji je u Izreelu: vjerojatno Ein-Harod, današravnica Izreelova, u podnožju brda Gilboa.
  • [243]Siklag, Negev: vidjeti 27.6, 10 i bilješku.
  • [244]efod: vidjeti Izl 25.7 i biljes&ku.
  • [245]potok Bezor teče 35 km jugozapadno od Siklaga prema ušću u Sredozemno more.
  • [246]Keretien: vidjeti 2Š8.18 i bilješku Kaleb: klan plemena Juda.
  • [247]u potoku Bezor: vidjeti r. 9 i bilješku.
  • [248]sa mnom ili s nama (prema više starih verzija).
  • [249]Većina nabrojanih lokaliteta i područja u r. 2731 su u Judi. Darežljivost Davudova (vidjeti r. 26) njemu osigurava kasniju podršku Judeja koji će ga kao prvi izabrati za kralja, tačnije u Hebronu (2Š2.14).
  • [250]brdo Gilboa: vidjeti 28.4 i bilješku.
  • [251]dolina: ravnica Izreel, gdje su Filistinci postavili svoj tabor.
  • [252]Astarte: vidjeti Sdc 2.13 i bilješku Betšean: lokalitet kod Jordana 75 km od Jeruzalema.
  • [253]Javeš galadski: lokalitet 15 km jugoistačno od Bet-šeana, sdruge strane Jordana.


« Sudije Biblija (Tomislav Dretar) Druga Samuelova knjiga »